[superbaka]

Posljednji trenuci jedne mlade muslimanke

Ova dirljiva i poučna priča je prevedena sa švedskog jezika, a napisao ju je brat čija je žena nedavno preselila na ahiret . Priča je, zaista, nešto posebno, i govori o nesvakidašnoj snazi imana jedne mlade žene.

Moja žena je živjela četiri godine s teškim oboljenjem od raka. Svaki dan su je liječili i davali joj odgovarajuće tretmane, sve dok jedan dan doktor nije rekao da joj nema spasa. Preostalo je samo da se vrati kući i čeka. Imamo prelijepu kćerkicu od 4 godine. Moja voljena žena je počela klanjati od svoje sedme godine, a pokrila se u devetoj godini života. Mnogo je voljela svoje roditelje, braću i sestre. Bila je puna ljubavi i nježnosti prema drugima, i željela je drugom sto je željela i sebi: radost, napredak, i Džennet firdeus. Svaku noć bi klanjala dobrovoljni namaz (kijamu lejl) na kojem bi znala ostati na sedži i po sat vremena, moleći Allaha da podari muslimanskom ummetu napredak i sreću. Ovo je bila njena praksa i prije nego sto se razboljela.
Jedno jutro su je iznenada probudili jaki bolovi. Hitna služba nas je odvela u bolnicu, gdje su konstatovali da se rak proširio i zahvatio i predjele leđa te zbog toga više nikad neće moći da stane ne noge. Gledao sam u svoju ženu i nisam znao šta da joj kažem. Rak joj je pojeo pluća tako da nije mogla ni da diše bez vještačke pomoći. Imala je velike poteškoće sa disanjem. Zamislite da vam neko stavi silom glavu pod vodu i onda vam pred samo padanje u nesvjest izvadi glavu iz te vode. Ili da dan i noć dišete kroz tanku slamčicu.

Zamolila me je da pozovem doktora i medicinske sestrice. Htjela je nešto da im kaže. Upitala ih je:
- Ima li igdje na svijetu doktor koji mi može pomoći?
- Ne - odgovorili su - Pokušali smo sve.
- Ali ja znam da ima neko ko može da mi pomogne. Onaj koji zaista može da izliječi, Onaj koji olakšava, Onaj koji te nikad ne iznevjeri - rekla im je.
- A ko je to?- upitali su začuđeno.
- To je Allah , Jedini Bog. Zar nije blagodat Njegova da mogu pomjerati svoje ruke, i da mogu da vidim i da čujem? Ono što me sad boli jeste to što ne mogu pasti na sedždu. Voljela bih da to mogu opet uraditi - rekla je.

Unatoč ovakvom stanju, izvršavala je svoje namaze na vrijeme, klanjala je sunnete i svoje noćne namaze ležeći u krevetu. Tako mi Allaha, nisam uspio da se probudim na sabah-namaz prije nje u toku svih 19 dana koje smo proveli u bolnici. Udarala bi daljinskim o krevet kako bi me probudila da joj pomognem staviti mahramu i pokrijem je navlakom, kako bismo zajedno klanjali.

Rekao je Allahov poslanik s.a.w.s. : Kad se obraćaš Allahu u molitvi, budi siguran da On zaista odgovara. (sunen At-Tirmizi). Pričala bi mi kako mnogo žudi za Džennetom, da vidi Allaha i da sretne Allahovog Poslanika s.a.w.s. i da joj Allahov Poslanik s.a.w.s. bude komšija u Džennetu firdeus.

Jedne noći me je probudila i rekla da joj pomognem staviti mahramu da klanja noćni namaz. Vidio sam da je bilo 2 sata. Tako mi Allaha, ono što sam tad vidio neću nikad zaboraviti. Kad sam joj se približio da joj pomognem sa hidžabom, primjetio sam da je sva bila krvava, a isto tako i njen krevet, kao i pod oko kreveta. Zamolio sam je da se nasloni i otišao da pozovem pomoć. Da se tad nije probudila, vjerovatno ne bi više nikad. Dok je spavala, iz njenog tijela je dakle curila krv.

Nekoliko sati nakon toga je pala u komu. Unatoč svemu, probudila se i uzviknula moje ime: Ubaida! Sabah-namaz je, a zatim je opet pala u komu. Ja sam joj tad stavio hidžab na glavu, pokrio je navlakom, pomilovao je po rukama i licu, i da bih je umirio, rekao da smo klanjali sabah. Tad su joj suze udarile na oči. Allaha mi, to se tako nastavilo od namaza do namaza, kao da je bila programirana za njih.

Ali poslije, ponedeljak u 02:15 sati... Sjedio sam joj pored glave i držeći je za ruku izgovarao: La ilahe illallah Muhammedu resulullah, i ona bi to izgovorila. Uzdahnula je duboko i kad sam je zovnuo, pogledala je prema gore i uzela svoj posljednji dah. Hvaljen neka je Allah koji mi je u svemu ovom podario sabur i mir u mome srcu. Poljubio sam je i zamolio Allaha da je nagradi, i da je učini od stanovnika Dženneta.

Ispunjavala ju je neka sreća i radost, na njenom licu se mogao primjetiti lijep osmjeh. Imala je širok i lijep osmjeh... Zamolili su me da nakratko napustim sobu u kojoj se nalazila, i kad sam se vratio, primjetio sam da je imala hidžab na glavi i Kur'an pored svog lijepog lica. Upitao sam sestricu radoznalo, zbog čega su tako postupili. Odgovorila mi je da je to bila želja moje supruge.

Nije htjela da je neki stranac vidi bez hidžaba, čak i ovako mrtvu, ili neki muškarac iz osoblja koje čisti sobe svaki dan. Inače, Kur'an, koji joj je sada bio pored glave, je mnogo čitala. Svaki put kad bismo došli u sobu, našli bismo je da čita iz Kur'ana. Preselila je u 25. godini života, a zadnje četiri godine je živjela sa svojim teškim oboljenjem od raka.

Kad je nastupio sabah, klanjao sam u sobi u kojoj je boravila, a nakon namaza sam pogledao prema njoj i rekao: Ovo je prvi put da klanjam sabah prije tebe. Ranije je ona mene budila na sabah, kako prije, tako i nakon oboljenja. Uz Allahovu pomoć je uspijevala da da najbolje i najviše od sebe kad joj je najviše bilo potrebno. Bila je spremna; spakovala je torbu sa svojom lijepom ličnosti, dobrim djelima, namazima, sadakom... Imala je lijepu vezu sa svoim roditeljima, koji su njom bili zadovoljni, i imala je divnu vezu sa svojim mužem.

Nakon što su je okupali i zamotali u ćefine, imao sam priliku da je još jednom vidim. Tako mi Allaha, njen osmjeh je bio još veći i bila je tako lijepa, ljepša je tad bila nego na dan svoje udaje. Allaha mi! Nekoliko braće, koja su bila na dženazi, tvrdili su kako su osjetili miris miska.

Imala je želju da se muslimanski ummet ujedini, a posebno mi ovdje u gradu Uppsali (Švedska), da budemo zajedno, u ime Allaha, i da radimo po Njegovim propisima, da popravimo naše islamske veze i da ih učvrstimo. U svojim dovama je molila za sestre koje se jos nisu pokrile, da im Allah pomogne da naprave taj važni korak.

Na kraju, zelim da porucim braći i sestrama: Znajmo da sa sobom, nakon smrti, nećemo ponijeti ništa, osim svojih dobrih dijela. Znajmo da nas čeka polaganje računa za ono sto smo činili u svom kratkom životu na dunjaluku. Ispunimo svoj život pokornošću Allahu, s.w.t, slijedimo Njegove naredbe, ostavimo se Njegovih zabrana, i neka nam u tome bude uzor Allahov poslanik, Muhammed, s.a.w.s.
_________________