[abdullah]

DA LI SU ESH'ARIJE I MATURIDIJE EHLU SUNNE VEL DZEMA'A (drugi dio)

Shkola Kevseri - osnovana 1296. po Hidzri, koja se sada zove po maturidijskom i sufijskom shejhu Muhammedu Zahidu el-Kevseriju je svojstvena po zhestokom degradiranju i proklinjanju imama ovog Ummeta, poput Darekutnija, Ibn Huzejme, Osmana Darimija, Ibn Ebi Hatima i ostalih, smatrajutji da su antropomorfisti, tj. da Allaha opisuju osobinama Njegovih stvorenja. Te da su akidetske knjige selefa ovog Ummeta poput: „Kitabut-tevhid“ od Ibn Huzejme, „El-Ibane“ od Ibn Bettea, „Esh-Sheri'a“ od El-Adzurija i mnoge druge, da su to idolopoklonichke knjige. Takodjer, svojski se zalazhu u pozivanju u sufizam, shirenju bidata u kojima ima shirka i velichanju kabura, a sve to pod plashtom tevessula (priblizhavanja Allahu).


Govoriti o tome da li su Esh'arije i Maturidijje Ehlu sunne vel-dzema'a zahtijeva da se pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Esh'arije i Maturidijje. U proshlom broju, pojasnili smo ko su to Ehli sunne i kako su nastale i razvijale se Esh'arije. U ovom broju govorimo o nastanku i razvoju Maturidijja, razlozima shirenja Esh'arija i Maturidijja u Ummetu i razlikama medju njima. Oslanjajutji se na Allaha, subhanehu ve te'ala, i trazhetji pomotj od Njega Uzvishenog kazhem:

Nastank i razvoj Maturidija
(El-Mevsu'atu el-mujessere, str.99-103.)

Maturidije su islamska kelamistichka sekta koja se pripisuje Ebu Mensuru Maturidiju. Ova sekta bila je poznata pod ovim imenom, kao i esh'arijska, tek poslije smrti njenog osnivacha. Prošla je u svom razvoju kroz nekoliko faza koje se mogu rezimirati u chetiri faze:
Faza osnivanja: Ova faza je obiljezhena zhestokim raspravama sa Mu'atezilima. Protagonista tih rasprava bio je sam Ebu Mensur Maturidi. Rodjen je u mjestu Maturid blizu Semerkanda, s tim da je godina njegovog rodjenja nepoznata a preselio je 332. po Hidzri. Pisci njegove biografije su veoma malo naveli o njegovom zhivotu, djetinjstvu i trazhenju znanja. Uchio je hanefijski fikh i kelamistichki nauk kod shejha Nasra ibn Jahje el-Belhija. Istichu njegovu oshtroumnost i snagu argumentiranja. Bio je suvremenik Ebu Hasena Esh'arija iako historijski nije potvrdjeno da su se sreli, dopisivali ili znali jedan za drugog. Autor je mnogih djela od kojih su najpoznatije: „Tevilat Ehlis-sunne“, u kojem je, izmedju ostalog, tumachio ajete koji govore o sifatima Uzvishenog Allaha, gdje je upotrijebio dzehmijski te'vil, tj. ostavio je vanjsko znachenje ajeta na koje uputjuje sam arapski jezik i tumachio znachenjem koje su izmislili Dzehmije. Njegovo najpoznatije djelo u oblasti Ilmul kelama je „Kitabut-tevhid“ u kojem je objelodanio svoja akidetska kelamistichka uvjerenja. Skratio je razumijevanje tevhida na tevhid rububije i neshto malo tevhida esmau' ves-sifat jer je uzeo menhedz Dzehmija u negiranju vetjine sifata. Pripisuje mu se knjiga „Sherhul-fikhil-ekber“, tj. komentar na Ebu Hanifinu knjigu „El-Fikhu el-ekber“, a ispravno je da je autor te knjige Ebul-Lejs Nasr ibn Muhammed es-Semerkandi kako to potvrdjuju Muhammed Ebu Zehre (Tarihul-mezahibil-islamije, str. 175.) i Muhammed Zahid El-Kevseri (u predgovoru knjige El-'Alim vel-mute'allim). Takodjer, autor je mnogih drugih knjiga u kojima odgovara na akidu Mu'atezila i Rafidija (shija).
Faza formiranja: U ovoj fazi je od akidetskih uvjerenja Ebu Mensura Maturidija nastala kelamistichka sekta koju su shirili njegovi uchenici i sljedbenici koji su bili hanefijskog mezheba u fikhu. Najistaknutiji predstavnici ove faze su: Ebul-Kasim el-Hakim, 'Abdul-kerim el-Bezdevi, Ebul-Jusr el-Bezdevi koji je pojednostavio knjigu Kitabut-tevhid od Maturidija uz neke dodatke pod naslovom „Usulud-din“, i mnogi drugi.
Faza argumentiranog utemeljenja maturidijske akide: Ova faza je karakteristichna po mnoshtvu pisanja i sakupljanja argumenata, zato ova razvojna faza ima najvetju ulogu u nauchnom utemeljenju maturidijska akide. Najistaknutiji predstavnik ove faze, a ujedno i najpoznatiji uchenjak maturidijske sekte je Ebul-Mu'in en-Nesefi, autor najbitnije i najopsezhnije knjige za sljedbenike Maturidija „Tebsiretul-edille“. On je kod Maturidija kao shto su Bakilani i Gazali kod Esh'arija. Poslije njega se istiche Nedzmuddin Omer en-Nesefi koji je uchio kod preko pet stotina uchenjaka i napisao oko stotinu djela od kojih je najpoznatije „El-'Akaidun-nesefijje“. Ovo djelo, koje je ustvari skratjena verzija knjige „Tebsiretul-edille“, je osnovna knjiga iz koje se uchi maturidijska akida.
Faza shirenja: (od 700g.- do 1300g. po Hidzri) U ovoj fazi se uz pomotj i uticaj pojedinih osmanskih vladara maturidijska akida proshirila koliko su bile granice osmanske drzhave. Ova faza je karakteristichna po pisanju knjiga i komentara istih koje obradjuju maturidijsko-kelamistichki akaid. Ovdje se posebno istakao El-Kemal ibnul-Hummam, poznati hanefijski pravnik pisac „Fethul-kadira“, koji je maturidijsku akidu sakupio u knjizi „Musajere“ koja se josh uvijek izuchava na nekim islamskim univerzitetima.
Nakon govora o razvojnim fazama Maturidija treba dodati da u novije doba na indijskom polukontinentu postoje tri maturidijske shkole koje se posebno istichu u pozivanju u maturidijsku akidu predstavljajutji je kao akidu Ehli sunne vel dzema'a:
● Dejubendijska i nedevijska shkola - osnovana 1283. po Hidzri, istiche se po bavljenju i izuchavanju hadiskih znanosti, s tim da je chisto sufijska chiji su mnogi pripadnici upali u novotarije oko kaburova.
● Berilevijska shkola - osnovana 1272. po Hidzri, karakteristichna je po ispoljavanju otvorenog shirka, pozivanju u chinjenje ibadeta kaburovima, zhestokom neprijateljstvu prema dejubendijskoj shkoli pa chak i smatranjem istih nevjernicima, a da ne govorimo o njihovom smatranju Ehli sunneta da su nevjernici.
● Shkola Kevseri - osnovana 1296. po Hidzri, koja se sada zove po maturidijskom i sufijskom shejhu Muhammedu Zahidu el-Kevseriju gorljivom zagovorniku hanefijskog mezheba. Ova shkola je svojstvena po zhestokom degradiranju i proklinjanju imama ovog Ummeta, poput Darekutnija, Ibn Huzejme, Osmana Darimija, Ibn Ebi Hatima i ostalih, smatrajutji da su antropomorfisti, tj. da Allaha opisuju osobinama Njegovih stvorenja. Te da su akidetske knjige selefa ovog Ummeta poput: „Kitabut-tevhid“ od Ibn Huzejme, „El-Ibane“ od Ibn Bettea, „Esh-Sheri'a“ od El-Adzurija i mnoge druge, da su to idolopoklonichke knjige. Takodjer, svojski se zalazhu u pozivanju u sufizam, shirenju bidata u kojima ima shirka i velichanju kabura, a sve to pod plashtom tevessula (priblizhavanja Allahu).

Istorijski pregled shirenja esh'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog shirenja

Muslimani su u opshtem smislu kao narod i vlast (osim u periodu halife Memuna, Mu'atesima i Vasika koji su bili mu'atezile) bili na akidi selefa sve do pojave, jachanja i shirenja kelamistichkih sekti Esh'arija i Maturidija. Pored ostalih, uchenjak Makrizi je u svojoj knjizi „El-Hutat“ (4/192) napravio analizu shirenja esh'arijskog akidetskog mezheba medju muslimanima, tj. kako, kada i gdje se shirila esh'arijska akida od samog njenog nastanka. Irak je prva sredina u kojoj se pocheo shiriti esh'arijski mezheb i to pred kraj chetvrtog stoljetja (380. po Hidžri), zatim se pocheo shiriti u Shamu (danashnjoj Palestini i Jordanu). Ovo shirenje Esh'arija je bilo sporo i postepeno, pratjeno kritikom i reagovanjem uchenjaka i sprechavanjem i zabranom od namjesnika. Tim povodom je napisana akida pregledana i odobrena od uchenjaka Ehli sunneta tog vremena, tzv. “El-Mu'atekad el-kadiri“ koju je abasijski halifa El-Kadir Billahi (vladao 381-422. H.) naredio da se chita u dzamijama i javnim mjestima 381. god., a zatim je to ponovljeno 460. god., kao odgovor na shirenje kelamistichkih sekti. A osvajach Indije i najvetji njen namjesnik Mahmud ibn Sebektekin poznat po shirenju Sunneta i gushenju bidata naredio da se na minberima proklinju zabludjele sekte a između ostalih i Esh'arije. Pravo i istinsko shirenje esh'arijskog mezheba se dogodilo sredinom shestog stoljetja u vrijeme vezira Nizamul-mulka koji je bio na esh'arijskoj akidi, a chija je rijech bila izvrshna u seldzuchkoj drzhavi. Njegovim zalaganjem, esh'arijska akida je postala oficijelni akidetski mezheb u drzhavi, koji je nametnut, shiren i shtitjen od drzhave. A ono shto je uveliko potpomoglo shirenju Esh'arija su dvije nizamijske shkole u Bagdadu i Nejsaburu koje je otvorio sam vezir a u kojima su predavali najvetji esh'arijski teoretichari: Imamul-haremejn i Gazali. Ovo je bilo na Istoku, dok je u zapadnom dijelu muslimanskog svijeta (Endelusu i sjeverozapadnoj Africi) najvetju ulogu u shirenju esh'arijske akide imao „bezgrijeshni mehdi“ Muhammed ibn Tumert (485-524. H.) koji je otputovao u Bagdad i uchio esh'arijsku akidu kod Gazalija, zatim se vratio u Endelus i pouchavao muslimane toj akidi. Nakon njegove smrti naslijedio ga je u shirenju esh'arizma osnivach dinastije Muvehhidina 'Abdu-mu'min El-Kajsi i snagom sile utjerao muslimane tih krajeva u esh'arijski mezheb i na tom putu prolio krv mnogih koji su se tome suprostavljali. (Et-T'alikatul-mufide, Ahmed el-Misri, str. 16-22.) A shto se tiche maturidijskog akidetskog pravca, njegovo shirenje u Ummetu je pochelo pochetkom osmog stoljetja po Hidzri. Glavnu ulogu u tome su igrale neke Osmanlije i neki sljedbenici hanefijskog mezheba, pa zbog tih pojedinaca gdje god su Osmanlije vladale i gdje god je bio hanefijski mezheb-tu je doshao i maturidijski akidetski pravac. Pa tako danas Maturidija ima u predjelima Indije, Kine, Bangladesha, Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka, ruskih republika, Sirije, Turske i Balkana, kao i u predjelima sjevene Afrike. Mnogo je razloga koji su pogodovali shirenju maturidijske akide, a najvazhniji su: to što su sami namjesnici i vladari u vetjini pokrajina bili tog pravca, osnivanje mnoshtva shkola maturidijskog akaida, pisanje knjiga o Ilmu-kelamu i komentara na iste, predstavljanje Maturidija (takodjer i Esh'arija) pred muslimanskim masama da su Ehli sunne vel dzema'a, optuzhivanje uchenjaka Ehli sunneta i hadisa da su antropomorfisti, pripisivanje ove akide Ebu Hanifi i Shafiji.

Razlika između Esh'arija i Maturidija
('Ada'ul-maturidije lil-'akidetis-selefije, 1/451-501.)

U sushtini nema razlike izmedju akide Esh'arija i akide Maturidija, akidetske osnove jednih su akidetske osnove drugih osim u nekoliko pitanja. Naime, uchenjaci ova dva mezheba nemaju jednoglasan stav i u nekoliko pitanja su se medjusobno razishli, jedni kazhu 3, drugi 13, tretji 40 i chetvrti 50 pitanja. S tim da su svi slozhni da su to sporedna akidetska pitanja a ne sushtinska i temeljna i da je u vetjini tih pitanja jezichko razilazhenje. (Tabekatush-shafi'ije, Es-Subki, 3/378; Er-Revdatul-behijje, Ebu 'Uzbe, str.6-64.). U narednom tekstu je ukratko spomenuto deset pitanja u kojima je medju njima stvarno razilazhenje:
Prvo: da li je dozovljeno, razumski gledano, da Allah kazni onog koji mu je pokoran? Esh'arije to dozvoljavaju, Maturidije zabranjuju, a stav zadnjih je ono na chemu je Ehli sunne.
Drugo: da li obavezu spoznaje Allaha diktira Sherijat ili razum? Kod Esh'arija Sherijat naredjuje spoznaju Allaha, a kod Maturidija to diktira razum i kad ne bi bilo Sherijata. Esh'arije se u ovoj mes'eli slazhu sa Ehli sunne.
Tretje: Maturidije, za razliku od Esh'arija, potvrdjuju Allahu atribut (osobinu) TEKVIN, tj. princip prelaska nepostojanja u postojanje, kao osmi atribut od samo sedam atributa koje potvrdjuju obe skupine. U sushtini je razilazhenje medju njima jezichko, jer obje skupine negiraju sifate koji govore o Allahovim djelima.
Chetvrto: da li je dozvoljeno da se chuje Allahov govor? Kod Esh'arija jest, a kod Maturidija nije, iako je u ajetu doshlo da je Allah razgovarao sa Musom, 'alejhisselam. Ovim stavom Maturidije su se razishle sa jasnim Ku'anom, hadisima, Ehli sunne.
Peto: da li je dozvoljeno da Allah zaduzhi ljude sa onim shto nisu u stanju uraditi? Maturidije zabranjuju, i na ovome je Ehli sunne, a Esh'arije dozovljavaju shto je batil sa strane Sherijata i razuma.
Shesto: da li su vjerovjesnici bezgrijeshni, tj. da li su sachuvani od velikih i malih grijeha? Uchenjaci ove dvije skupine imaju nejasne i protivrjechne stavove po ovom pitanju, dok je Ehli sunne uopshteno na stavu da su poslanici sachuvani od velikih grijeha, a ne od malih.
Sedmo: da li je dozvoljen „istisna'“, tj. riječi: ja sam mu'min inshallah? Maturidije zabranjuju, a Esh'arije dozvoljavaju shto je tachno.
Osmo: da li (Allahova) volja i htijenje zahtijevaju zadovoljstvo i ljubav? Kod Maturidija ne zahtijeva, i to je bliže stavu Ehli sunne, dok vetjina Esh'arija smatra da zahtijeva, pa tako ako Allah hotje kufr, On ga i voli i zadovoljan je sa njim.Nema sumnje da je ovo batil.
Deveto: da li je ispravan iman (vjerovanje) onome ko ga prihvati slijepim slijedjenjem (taklidom)? Kazhu Maturidije da jest, ali je grijeshan, dok vetjina Esh'arija smatra da mu iman nije ispravan, s tim da su obje skupine slozhne da je prvi vadzib razmishljanje o postojanju Allaha. Obje skupine su na pogreshnom, ali Maturidije su blizhe istini od Esh'arija po ovom pitanju.
Deseto: pitanje kadera odnosno tzv. Kesba. Kod Esh'arija tumachenje kesba vodi u to da je rob primoran tj. nema izbora u svojim djelima, dok Maturidije potvrdjuju izbor i kudret, chime su se na kraju slozhili sa stavom Ehli sunne.
Ovo su uglavnom najbitnije razlike izmedju ove dvije kelamistichke sekte koje nisu od temeljnih akidetskih pitanja osim ovog zadnjeg. Ve billahi tevfik.


Pishe: mr. Zijad Ljakic