heheh..ma nista..evo saljem novu..
Samo Allah dz.s. zna sta je za tebe najbolje
Zivio i vladao jednim carstvom vladar za kojeg se nije moglo reci da je bio nevjernik. Uz njega je uvijek bio njegov sluga. Nerazdvojni pratilac je sva zbivanja propracao rijecima: «To je Allahova volja!» *** Time je mirno primao sve oko sebe. To je vladaru znalo i zasmetati. Ali, sluga je bio sutljiv. Rijetko je izasta drugo progovarao. A to je, vec, dobra osobina. Nije li ga i odabrao zato sto su mu pricalice dosadne?
Vladar se, jednom, pozabavi s nozicem za djeljanje drveta. Tome nije bio vjest, pa otfikari dio kaziprsta. Na lijevoj ruci. Onoj kojom je pridrzavao komad drveta. Ugleda krv i proceo ga srsi. Poce galamiti kad vidje da mu komadic prsta visi na noktu. Strasno se ruzio. Svi uokolo poskakase. Neki, da bi mu pruzili pomoc. Svi, da ga utjese. Skoci i sluga koji se nije razdvajao od njega, pa ce reci: "To je Allahova volja!" Vladar, ionako bijesan, jos vise se rasrdi. Naredi da slugu bace u tamnicu. Sluga to primi mirno i osvjedoci kao Allahovu volju.
Sutradan, podje vladar u lov. Sam. Dobro mu sto s njim nejma onoga nerazdvojnog sluge. Nije ni znao kako je lijepo biti sam. Toliko mu je bilo lijepo da, zanesen ljepotom, zadje duboko u sumu. I to mu se dopade. Zase i jos dublje. Tada pred njeg iskocise cudni ljudi. Skole ga. Uhvate. Uvezu. I ponesu u svoj grad.
Privezase ga za drvo. Vladar shvati da je dopao u ruke nevjernickom narodu. Razabra da im je sutra praznik uz koji prinesu zrtvu onome u koga oni vjeruju. I da zrtvuju covjeka.
Vladaru ta noc prode u najmuckijem iscekivanju.
Ujutro ga odvezu. Poskidaju sa njega odoru... Namusi se i on dok sve skidose. Na kraju, i rukavice. Desnu. Pa, lijevu. Na lijevoj se ukaza zavoj. I, koliko su god bili nestrpljivi, hajde da odmotaju i to s prsta. Tada uvidjese da je bez dijela prsta. sukav.
Divljaci se rastrcase u potrazi za novom zrtvom.
Vladar ostade sam. Odvezan. Prepusten sebi. Oslobodjen. Bolje negoli ikad, uvidje da je sve Allahova volja. To ga podsjeti na nerazdvojnoga slugu.A sluga u zatvoru.Brze-bolje, navuce na sebe nesto od razbacanih i razbucanih vladarskih krpa. Pa kroz sumu, zaobilazno, ali sto je brze mogao. I dodje do svoga dvorca. Odmah naredi da se sluga pusti iz tamnice.
- Izvagajte ga i toliko mu, koliko je tezak, dajte zlata!
Vijerni sluga odbi. Rekne da je vec nagradjen.
- Kako?! - zacudi se vladar.
- Zatvorom.
- Kako?!
- Zato sto je sve Allahova volja.
- Kako?! - vikao je i vladar.
- Da nisam zavrsio u tamnici, oni nevjernici ne bi trazili drugu zrtvu. Oni bi i mene, koji se nikad nisam odvajao od tebe, uhvatili i danas bi mene zrtvovali.
|