AS Dreamers dospjeli na stranice bošnjaci.net
Potaknuti spotom hip-hop grupe „AS Dreamers“ „Jel' Gaza gdje je nekad Sarajevo bilo“ koji je promoviran prošlog vikenda u galeriji „Boris Smoje“ u Sarajevu, internet mrežom potražili smo članove grupe Amira Muminovića i Samir Karića, da porazgovaramo sa njima, da čujemo razmišljanja mladih o situaciji u BiH, političarima, preživjelim žrtvama genocida..., šta ih je potaklo da snime spot, da ga posvete Sarajevu i Gazi, Bosni i Palestini.
Ovi naši mladi momci, kao dječaci su prošli kroz bosansku ratnu gologotu, i izbjeglištvo... Vratili su se u rodni kraj odakle su bili protjerani. Nekada su ih zvali proganicima, danas ih zovu povratnicima. Ipak, oni su u svojoj kući, svojem rodnom kraju, na bosanskom topraku kojeg i danas raspomećene veliko-nacionalističke horde zla razvlače... Režiju spota su uradili mladi sarajevski umjetnici Sabrina Begović, Nejra Hulusić i Nedim Alikadić, a tekst i muziku Amir i Samir.
Samir Karić – rođen je u Zvorniku, apsolvent je na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek žurnalistika.
Amir Muminović – rođen je u Tuzli, student je treće godine na Filozofskom fakultetu, Odsjek Bosanski jezik.
Bošnjaci.Net: Recite nam nešto o grupi „AS Dreamers“?
Muminović: Hip – hop grupa „AS Dreamers“ osnovana je prije šest godina. Članovi grupe su Samir Karić i moja malenkost, Amir Muminović. Mi dolazimo iz Hajvaza – jednog malog naselja, koje je smješteno na području općine Osmaci, a između Kalesije i Zvornika. Do sada smo snimili preko 25 pjesama, a jednina profesionalna pjesma je urađena na predstavu „Klasni neprijatelj“ reditelja Harisa Pašovića. Muziku, tekstove i sve ostalo radimo, naravno sami.
Bošnjaci.Net: Kažete da pripadate hip-hop muzičkom pravcu, da li je to malo neobično za bosansko podneblje?
Muminović: Naravno da jeste. Ova muzika je loše prihvaćena u našem društvu. Imate ekipu ljudi koji su okupljeni oko FMJAM-a, imate Edu Maajku i Frenkija i to je to. Oni su nešto napravili na ovim prostorima sa hip – hopom, ali sumnjam da mogu živjeti od ove muzike. Ovo je, ipak Balkan. I ovdje je još uvijek folk muzika broj jedan, a to je veoma loše.
Bošnjaci.Net: Kako je spomenuti pravac prihvaćen kod mlađih?
Muminović: Ako u sve to uključimo i strani i domaći hip – hop, slobodno možemo reći da je ta muzika loše prihvaćena. Ne znam, valjda je to do našeg mentaliteta.
Bošnjaci.Net: Kroz stihove vaših pjesama oslikavaju se poruke, šta je to što najčešće naglašavate?
Karić: Mi smo početkom 1992. godine protjerani iz naših domova. Naše kuće su zapaljene, a mi smo djetinjstvo proveli u izbjeglištvu. Bili smo gladni i na tuđem. Nekad 1999. godine smo se vratili kući i počeli sve ispočetka. Danas živimo u podjeljenoj zemlji, punoj korupcije i kriminala. Iz ovoga što sam rekao možete pretpostaviti o čemu najviše pišemo i repamo. Pa najčešće su to neke ratne teme, Srebrenica, trenutna situacija u zemlji, nepravda, a nađe se i neka ljubavna tema.
Bošnjaci.Net: Nošeni stradanjem stanovnika Gaze, posebno djece, koje izraelska vojska nemilosrdno ubija. Genocid se sprovodi nad njima! Tim povodom u Sarajevu ste održali promociju spota „Jel' Gaza gdje je nekad Sarajevo bilo“. Šta je vas kao Bosance motiviralo da napišete stihove koji ukazuju na stradanje građana Sarajeva jučer i Gaze danas?
Karić: Ja sam svaki dan razmišljao o tome. Pratio sam izvještaje iz Gaze i sve mi je to teško padalo, jer smo i mi slično preživjeli. Onda mi se javila mlada rediteljka Sabrina Begović, moja prijateljica iz Sarajeva, koja je zajedno sa njenom kolegicom Nejrom Latić – Hulusić htjela da uradimo pjesmu i spot. Napravili smo vezu između Sarajeva i Gaze. Gledajte, i u Gazi, a i u Sarajevu su ginuli nedužni, ubijana su djeca, gađana porodilišta i bolnice. Ja koliko znam, ubijanje djece i nedužnih nije borba protiv terorizma. Mislim da mi koji smo sve ovo preživjeli trebamo reagovati, jer ako šutimo onda po nekoj logici odobravamo zločine. Ja znam da mi ne možemo puno utjecati na ishod takvih ratova, ali možemo protestvovati, dati moralnu i materijalnu podršku. Svi stanovnici Bosne i Hercegovine trebaju reagovati!
Bošnjaci.Net: Smatrate li da će ovaj spot probuditi naše uspavane mozgove?
Muminović: Naravno da neće. Vidjeli smo snimak na kome vojničići iz „Škorpiona“ ubijaju šest izgladnjelih srebreničkih Bošnjaka kod Trnova i nismo se probudili. Vidjeli smo desetine otkrivenih grobnica i nismo se probudili. Vidjeli smo hiljade nišana u Potočarima i opet smo uspavani. Tako da mislim da ni spot o Gazi neće puno promijeniti. Ja ne mislim da se samo Bošnjaci trebaju probuditi, nego svakako i Srbi i Hrvati. Jer se trebamo suočiti sa prošlošću i krenuti zajedno naprijed.
Bošnjaci.Net: Da li vi kao hip-hop bend, nakon genocida koji je počnjen nad Bošnjacima osjećate uspavanost preživjelih i nemoć bošnjačke političke 'elite', ili...?
Karić: Ja bih to okrenuo. Mislim da su preživjeli nemoćni, a da su političari uspavani. Oni se uopšte ne bave stvarnim problemima ljudi. Njima su bitniji telekomi, elektroenergetski sektori, pa i grafiti po zgradama. Njih ne zanima smanjenje nezaposlenosti, oživljavanje ekonomije i poljoprivrede...njih ne zanimaju povratnici. Evo, je li se iko udostojio od njih da ode u Konjević Polje i posjeti nenu Fatu Orlović nakon skandalozne presude? Ja koliko znam niko. To je sramota! Njima je bitno da se 11. jula u Potočarima poredaju u prve safove i da glume velike Bošnjake. To je žalosno. Mislim da je konkretno Podrinje zaboravljeno od strane bošnjačkih političara.
Bošnjaci.Net: Da li je nakon svega u pitanju palestinizacija naše domovine i našeg naroda?
Karić: Ako mislite na konačno cijepanje naše zemlje mislim da od toga nema ništa. Ako mislite na stvaranje nekakve državice u kojoj će živjeti Bošnjaci, a RS se otcijepiti, opet mislim da od toga nema ništa. Bila je agresija i ovu zemlju niko nije mogao podijeliti, e pa neće je ni sad. Ja ne znam kako ljudi još uvijek vjeruju u te nekakve nemoguće ideje i priče. Jednostavno, političarima to godi za skretanje pažnje javnosti. Oni se ne žele baviti demobilisanim borcima, penzijama, ekonomskom krizom, plinom, siromaštvom, obrazovanjem...pa izmisle tako neke stvari da skrenu javnost u drugom smjeru. To pokazuju i ovi posljednji „dogovori“ trojice lidera. Opet kažem, ne žele da se bave stvarnim problemima.
Bošnjaci.Net: Kakva je suradnja, odnosno da li uopce imate suradnju sa vršnjacima drugih nacija i religija u BiH?
Muminović: Saradnja je odlična sa svakim ko želi sarađivati. Nama to uopšte ne predstavlja problem. Evo, recimo dok smo radili u Sarajevu na predstavi „Klasni neprijatelj“ stanovali smo zajedno sa jednom od najboljih srbijanskih glumica, Lidijom Stevanović iz Novog Sada. Jedna stvarno dobra osoba, koja nam je izuzetno draga. Ona je osjetila Miloševićev režim na svojoj koži i mi je potpuno razumijemo. Također, mi studiramo u Tuzli – gradu koji nije opterećen nacionalizmom i tamo imamo prijatelje svih nacija. U Sarajevu imamo prijatelje Srbe, Bošnjake i Hrvate...Za saradnju smo sa svim ljudima koji su normalni bez obzira na naciju i vjeru.
Bošnjaci.Net: Na YouTube je već postavljeno puno materijala srpskih hip-hop i drugih grupa u kojima pozivaju na mržnju, na klanje Bošnjaka, čišćenje Bosne itd. Kako vi to doživljavate?
Muminović: Ja iskreno nisam vidio te snimke. Ali ako je to neko radio, onda je to primitivac neki. Ja ću to opet okrenuti. U Srbiji postoji jedan momak koji se zove Marchelo. On je hip – hoper – jedan od najboljih na Balkanu. Da pojasnim, ono što Nataša Kandić govori u nevladinom sektoru, on to govori kroz hip – hop samo na drugi način. Ja ga tako vidim. A to pozivanje na klanje, mislim da su ta vremena prošla. Mogu oni pozivati koga hoće i šta hoće. Kakve im koristi, nije ovo početak 90-tih godina.
Bošnjaci.Net: Šta se u BiH treba uraditi za bolji život svih?
Karić: Treba raditi i djelovati. Loša je situacija u zemlji. Ja sam uvijek bio optimista, sad sam nekako sve veći pesimista, ali opet, volim ovu zemlju i ostajem u njoj.. Mislim da mladi trebaju što više učiti i raditi, kako bi mijenjali situaciju. I odgovor na ovo pitanje zahtjevao bi mnogo vremena. Ali mislim da bi pažljivije trebali birati vlast i kad je izaberemo da je natjeramo da što više radi. A onda trebamo krenuti i od toga šta mi možemo uraditi za našu zemlju. Možemo za početak poštivati saobraćajne znakove, ne bacati smeće, ne davati po 10 KM policajcima, ne upisivati se na fakultete preko štela, ne ispijati samo kahve...i tako dalje...