HISTORIJA SJENICAKA
 

Dugo sam razmisljao gde ovaj natpis da postavim

Nekako sam ipak nasao postaviti ga na ovom mjestu jer nekako govori o ljudima koji su obiljezili historiju Sjenicke carsije

nadam se da mi za to necete zamjeriti :

[b]Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata i ulaska partizana u sandžaèke gradove, komunistièka vlast je donijela odluku da po kratkom postupku kažnjava sve one koji po njihovoj procjeni nisu bili na liniji režima. Na nišanu novopeèenih vlastodržaca našli su se gotovo svi ugledniji Bošnjaci iz toga vremena, koji nisu bili èlanovi partizanskog pokreta. Prema rijeèima sudionika toga doba i onih koji su iza sebe ostavljali pisane tragove, oni mirni graðani, pogotovu oni imuæniji, pismeniji i ugledniji Bošnjaci koji su znali da nièim nisu ukaljali ruke ni porodièni ugled, i raèunali su da mogu da ostanu da slobodno žive u svojim mjestima, odbijajuæi dakle da napuste svoja imanja, našli su se na udaru novih vlasti.

Draga Lutvo,



Evo ti pišem najzadnje pismo, mene æe noæas streljati. Lutvo, amanet ti ðece da ih gledaš kao sebe i mene da halališ kao dobar moj drug koga sam ja imao, a ja æu svakog halalit. Onaj tefter što je bio kod mene našli su. Što je Rasim dugovao u duæanu 350.000, osim ovih para što je bilo kod njega, da li ti je predao ono drugo. Ovo duæansko 350.000 neka rekne Rasim da je predao meni ili da je siromah, da nema od kuda da ih da, pa ako kad zaradi on æe tebi dati za druge raèune zlatom. Mene su napakovali u Sjenici, HG (ime poznato redakciji) i drugi te su me pravo streljat.Amanet èinim Hanefijagi tebe i djecu. Hasan ako ostane živ, on æe te gledat'

Selam Osman[/b

]Njih je bukvalno gutala noæ, a od tada je ostala izreka "dvojica bez duše, treæi bez glave", jer je dovoljno bilo da neko ponišani prstom na nekog èovjeka, pa da toga odvedu i da ga porodica više nikad ne vidi.

Jedno od najmasovnijih i najorganizovanijih strijeljanja neistomišljenika se odigralo na Hadžetu, danas gusto naseljenoj novopazarskoj mahali, a tada nenaseljenoj poljani podno brda Tepe.

U saveznièkom bombardovanju Novog Pazara iza baèenih bombi na Hadžetu ostali su krateri koje su egzekutori iskoristili kao masovne grobnice za sve strijeljane Bošnjake. Do danas ni jedna od tih grobnica nije obilježena, pa stoga raduje inicijativa Bošnjaèkog nacionalnog vijeæa da se rasvijetle dogaðaji vezani za zloèin protiv Bošnjaka, da se prikupe pisani tragovi i zabilježe svjedoèenja savremenika i potomaka stradalih, a da se nakon toga obilježi stratište. Interesujuæi se za ovu temu, autor ovog teksta je došao do pisma u kome Osman (Zvizdiæ - brat Hasana Zvizdiæa) iz Sjenice, unaprijed svjestan onoga što ga èeka te noæi ispod jastuka svoje supruge Lutve, ostavlja svoje posljednje napisano pismo. Original ovoga pisma je kod njegovog sina Huseina koji danas sa svojom porodicom živi i radi u Njemaèkoj.



U to vrijeme poèinje otimaèina imovine najbogatijih ljudi. Pripadnici OZNE prate viðenije ljude i bilježe sve one koji sa njima imaju bilo kakvu vrstu kontakta. Nedugo zatim dolazi do masovnih hapšenja, hapšeni se odvode u zatvor koji se nalazi pored zgrade tadašnjeg suda, a svjedoci istièu da su muèenja do te mjere bila surova da su se stanovnici tog naselja iseljavali u druge dijelove grada, jer nisu mogli da slušaju jauke onih koji su bili iza zidina novopazarskog zatvora. Pomoæ u životnim namirnicama, od strane Ujedinjenih nacija (UNRA) dijeljena je uglavnom porodicama èiji su prvaci bili komunisti, dok bi se "izabrane porodice" ostavljale gladne.

Ljude su uglavnom strijeljali noæu, a rijedak izuzetak je bio tadašnji predsjednik opštine Novi Pazar, Aæif efendija Hadžiahmetoviæ koji je na Hadžetu 21. januara 1945. godine zajedno sa svojim prijateljima strijeljan usred bijela dana.

Nakon dogaðaja na Hadžetu dolazi do još jednog talasa iseljavanja Bošnjaka u Tursku, a sljedeæi, još masovniji talas iseljavanja, ponoviæe se kasnije i u vrijeme Aleksandra Rankoviæa.

Vrlo Dirljivo,



Pogotovo uzevsi u obzir cinjenicu da su i moga djeda, strijeljali partizani. Moja mama je ostala siroce od 6 godina. Njegove kosti leze ispred velike dzamije u Sjenici. Ali na zalost, ne moze mu se prepoznati mezar. Negovo ime je bilo Jakup Zimonjic. Mozda neko od starijih u Sjenici zna za taj dogadjaj.



Nekoliko godina nakon tog dogadjaja sva njena familije odseljava u Tursku.



Riki hvala ti za ovaj post.

Tuzne su sudbine nasih ljudi.

Evo vec generacijama kako nas raseljuju,istrebljuju,sude nam i kaznjavaju,streljaju premlacuju...

Pa se onda malko primire,prisute,zamazu nam oci,nekad bratstvom i jedinstvom,danas demokratijom..A Sandzo ko Sandzo,tvrd i nepokoriv na muci a naivan i lakoveran cim dzelat skine fantomku sa glave.

K'o da ce skidanjem fantomke,katil, promijeniti ono sto mu je u glavi.



Moj je,rahmetli dedo,proveo 13 dugih godina na robiji.

Ubio je partizana!Tako mu je pisalo u optuznici.Trebao je da bude strijeljan zbog toga ali mu je jedna "okolnost" spasila zivot.

Ako su se mogle nazvati zivotom sve te godine provedene na robiji,a po izlasku iz zatvora teska bolest i nemastinja koja ga je pratila do smrti.Da mu Bog da lijepi Dzenet.

A istina je da je,po nalogu Hasanage Zvizdica,bio rasporedjen,sa jos dva coveka(imena sam im zaboravio) da izvide teren,i da,u isto vrijeme,postave strazu na jednom od prilaza Sjenici.

Iduci ka tom odredistu naleteli na nekog partizanskog izvidjaca i u sporadicnoj pucnjavi ovaj partizan je pao pogodjen JEDNIM od metaka ispaljenih iz triju pusaka.Iz Dedove i iz pusaka njegova dva ahbaba.

Posto su utvrdili da se partizan vise ne pomera,dogovorili su se da moj dedo ode do njega,razoruza ga i,ako je ziv,da ga dobije.

Tako i bi.Prilazeci mu oprezno,dedo je dosao do vojnika,uzeo mu pusku i ustanovio da je ovaj jos uvijek ziv.Ranjenik je zatrazio vode, na sta mu je,rahmetli dedo,rekao da mu je bolje da cuti jer mu je naredjeno da ga dobije ukoliko ga nadje ziva,ali posto mu vjera i savjest ne nalazu da ubije bespomocna i razoruzana coveka,on ce mu zivot postedeti(ostavljajuci tako Bogu da odluci o njegovoj daljnjoj sudbini).

Kad se vratio svojim nadredjenim,sa jos jednom puskom u ruci,samo je kratko referisao da je uzeo pusku a da je vojnik vec bio mrtav.

Proveravali nisu,i tako je taj slucaj ostao medju njima troicom sve dok partizani nisu usli u Sjenicu i dok se komunisticka vlast nije ustalila u nasem gradu.

Kako to kod nas oduvijek biva,sa dolaskom nove vlasti,na scenu stupaju poltroni i izdajnici.Jedan takav(znam mu i ime i prezime),koji je nekim slucajem bio upucen u ovaj dogadjaj, isprica,zarad neke sitne koristi,ovu pricu partizanskoj vojsci i mog deda privedu na saslusanje.

Suocen,sa jedne strane sa vojskom i njenim metodama a sa druge "poverljivim" svedokom,dedo priznade da je bio u toj akciji i da je,zajedno sa jos dva borca(ova dvojica su otselili za Tursku,ne docekavsi komunisticku vlast),pucao u pravcu partizana,sto ne znaci da ga je on i ubio.

Famozni "svedok" je tad naglasio da jesu pucali troica i da je partizan pao,ali da je moj dedo kasnije prisao i dokrajcio ga.Dedo je kategoricno to negirao,i uporno objasnjavao kako se sve,zaista,odigralo...

Kako su partizani znali gde su sahranili mrtvog partizana(s'obzirom da su ga oni pronasli i kasnije sahranili) donesena je odluka da se tijelo eshumira i da ukoliko u njemu budu dvije prostrelne rane,mog deda streljaju,a ako bude samo jedna,da ga osude na robiju.

Pogadjate da je eshumacija potvrdila svedocenje mog dede te mu je smrtna kazna,streljanjem, preinacena na dugogodisnju robiju.



Prica je istinita i autenticna a prenosila se tiho i sa dosta opreza u krugu moje porodice i mislim da,osim onih starih generacija koje su odavno na Ahiretu,niko od ovih mladjih narastaja nije upoznat sa ovim dogadjajem.

Neka i ova prica bude svedocanstvo,tragicnoj istoriji naseg grada a pred dusu mog dede proucimo Fatihu

Da mu Allah dz s podari Dzennet!

allahrahmetelje...da mu Allah da dzenet...

Dirljivo....

prije par godina sam gledala na nekoj od lokalnih televizija snimke intervjua nasih ljudi koji govore o bezrazloznim mucenjima i streljanjima ciji su svedoci bili,mada ne znam tacno kad su se ona desila....Bas bih volela da to opet odgledam.

Secam se jednog coveka,iz Trijebina mislim da je bio,kog su zlostavljali u nasem sup-u,mada cini mi se da je to vezano za vrijeme rata u Bosni.

Bas bih volela da to opet pogledam!

Jakup Zimonjic????

Da mu Allah podari dzennet,a mislim da su Forumaski-detektivi dosli do veoma korisne informacije!!

Mustafa Džigal je u pitanju!

Imas pisano o tome u jednoj od tema girlice, to za Mustafu i jos poneke

Ovo je veoma lijepa tema i jako dirljivo je sto se sjecamo nasih predaka...Neka im svima koje danas nema dragi Allah dz.s. da lijepi dzenet

jako dobra tema