[NeXeN]

"VEHABIJSKA FITNA" (I deo)

Znaj da se u doba vladavine sultana Selima Treæeg (1204-1222 h. g.) pojavile mnoge fitne (kušnje) o kojima smo opširno govorili u našim djelima. Od spomenutih fitni je "Vehabijska fitna" koja se pojavila u Hidžazu kada su zauzeli Dva Èasna Harema i zabranili dolazak na hadž hadžijama iz Šama (Sirije) i Egipta. Od fitni kojima je bio iskušan sultan Selim treæi je takoðer i najezda Francuza kada su osvojili Egipat 1213-1216 hidžretske godine. Ukratko æemo spomenuti o ovim dvjema fitnama a o njima ima više rijeèi u historijskim djelima. Postoje pisane opširne disertacije o ovim dvjema fitnama.
Što se tièe vehabijske fitne, poèetak sukoba i borbi izmeðu njih i emira Mekke Mevlane Šerifa Galiba ibn Musaida koji je bio ovlašten od strane sultana da vlada Hidžazom, bio je 1205g. po hidžri a to je bilo u vrijeme vladavine sultana Selima III koji je sin sultana Mustafe III sina Ahmedovog. A što se tièe samog poèetka pojave vehabija to je bilo puno godina prije toga. Oni su se prvo oformili i ojaèali u svojoj pokrajini a onda se njihov šerr (zlo) proširio i šteta narasla i njihova se vlast rastegla na veæa podruèja. Pobili su ljudi da im se ni broj ne zna. Uèinili su dozvoljenim njihovu imovinu i porobili su njihove žene. Osnivaè ovog neèasnog pokreta bio je Muhammed ibn abdul-Vehhab èije je porijeklo sa Istoka iz plemena Benu Temim. Roðen je 1111g. po hidžri a propao 1200 h. g. Neki historièari su ovako opisali njegovu propast: "Pojavila se propast - habisa - neèasnika 1206 h.g." U poèetku bio je uèenik meðu uèenicima u Medini Munevveri neka je na Poslanika Muhammeda a.s. salavat i selam. Otac mu je bio dobar èovjek. Slovio je kao uèenjak. Takoðer i njegov brat Šejh Sulejman. Njegov otac, brat kao i ostali uèenjaci, su prognozirali u njemu nastranost i sklonost ka zabludi i zastranjenost srca, jer su bili svjedoci njegovih rijeèi i postupaka i njegovog zastranjivanja u mnogim pitanjima. Kritikovali su ga zbog toga i upozoravali druge ljude od njega. I taèno se i obistinilo njihovo strahovanje i nagaðanje kada se javno pojavio sa novotarijama, zabludama i nastranjenostima s kojima je zaveo džahile i suprostavio se uèenjacima i imamima vjere, te došao do stupnja da tekfiri (proglašava kjafirima) skupine vjernika.
Smatrao je da je posjeta Poslanikovom kaburu a.s. i èinjenje tevessula s njim i ostalim Poslanicima i Allahovim dobrim robovima i posjeta njihovim kaburima širk. Smatrao je da je pozivanje Poslanika kod tevessula širk, takoðer dozivanje drugih Allahovih robova, kada se èini tevessul, da je širk. Takoðer je smatrao da ako neko pripiše neki èin nekome mimo Allaha pa makar rijeèima simbolike kao npr. "ovaj lijek mi je koristio"- da taj postaje mušrik. Prihvatio se bio nekakvih dokaza koji ne daju nikakve plodove. Došao je sa nekim potvorenim i izmišljenim izrazima koje je uljepšao i zbunjivao obièni svijet dok ga nisu poèeli slijediti. Napisao je za njih i posebne brošure. Èak su vjerovali da je veæina sljedbenika tevhida postala kjafirima.
Ibn Abdul-Vehhab se spojio sa vladarima Istoènih pokrajina u Der'ijjeti i ostao kod njih dok ga nisu podržali i prihvatili njegovu da'vu . Vladari Der'ijjete su u tome vidjeli priliku za jaèanje, uèvršæivanje i proširenje svoje vlasti. Ovladali su beduinima koji su postali njihova jaka vojska kojoj se teško bilo oduprijeti. Vjerovali su da svaki koji ne povjeruje u ono što kaže ibn Abdul-Vehhab postaje kjafir i mušrik èija krv i imetak su dozvoljeni. Pojava njegove misije u ovakvom svjetlu je bila 1243 h. g., a osvajanja i širenje bilo je poslije 1250.
Uèenjaci su napisali mnoge odgovore i disertacije u kojima je odgovor na ovu pojavu. Èak je i njegov brat Šejh Sulejman napisao djelo u kome je odgovorio na zablude i opasnosti koje se kriju iza rijeèi i uèenja koje je propagirao njegov brat.
Njegovu misiju i uèenje podržao je emir Der'ijjete Muhammed ibn Saud koji je porijeklom iz plemena Beni Hanife, naroda iz kojeg je potekao Musejleme Kezzab. Kada je umro Muhammed ibn Saud podršku Ibn Abdul-Vehhabu dao je njegov sin Abdul-Aziz ibn Muhammed ibn Saud. Mnogi Medinski šejhovi i uèenjaci su govorili za njega:"Ovaj æe zalutati." ili "Allah æe njime u zabludu odvesti neke ljude, neka je daleko od nas!" I tako je i bilo. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je smatrao da je njegov cilj i želja sa ovim mezhebom kojeg je izumio da želi iskrenost u tevhidu - Jedinstvu i oslobaðanje od širka. Smatrao je da su ljudi bili u širku veæ 600 godina i da je on došao da im obnovi vjeru. Kur'anske ajete u kojima se opisuju mušrici protumaèio je da se to odnosi na tadašnje sljedbenike tevhida. Kao npr. ajet: "Ko je u veæoj zabludi od onoga koji doziva nekog mimo Allaha koji mu se neæe odazvati do Sudnjeg dana a oni su prema njihovim dovama nemarni." ili ajet:" Ne dozivaj pored Allaha ko ti neæe koristiti niti štetu nanijeti." ili ajet" Oni koji dozivaju one kojima se neæe odazvati do Sudnjega dana " i slicno. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je rekao: "Ko traži pomoæ sa imenom Poslanika Muhammeda a.s. ili drugog od Allahovih Poslanika ili evlija ili ga pozove ili traži šefa'at, on je kao ovi mušrici koji su opisani u gornjim ajetima." Na istu razinu stavio je zijaret Poslanikovom kaburu a.s. i kaburima drugih Poslanika i evlija. Rekao je o Kur'anskom ajetu u kome se govori o mušricima: "Mi ih obožavamo samo da bi se približili u Allahovu blizinu.":"Oni koji èine tevessul slicni su mušricima koji kažu :"Mi ih obožavamo samo da se Allahu približimo..". Ibn Vehhab kaže:"Mušrici nisu vjerovali da njihova božanstva mogu nešto stvoriti, vjerovali su da je Stvoritelj Allah, jer o tome ima dokaz u Kur'anu:"A ako ih pitaš ko ih je stvorio. Reæi æe:"Allah." i u drugom ajetu:"Ako ih pitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, reæi æe: "Allah." Pa je Allah o njima presudio sa kufrom i širkom zbog njihova govora "da bi se približili Allahu" tako da su ovi slièni njima."