|
Registrovan
Početnik
Join Date: Apr 2009
Posts: 31
|
Genocid nad Bošnjacima - Gorski vijenac
Kada se govori o genocidu nad Bošnjacima muslimanima jedna knjiga se uvijek mora spomenuti. Dugo vremena ova knjiga imala je ključno mjesto u bosanskim srednjim školama, iako govori o pokolju nad nedužnim stanovništvom, neljudskosti, najnižima animalnim porivima, iako veliča zločin i genocid... U svakoj drugoj normalnoj zemlji, drugom sistemu i među normalnim narodom ovo (ne)djelo bilo bi označeno kao ksenofobično, genocidno, kao govor mržnje i kao takvo bilo bi odbačeno i prezreno.
Međutim, pošto se ovdje ne radi o normalnim zemljama i narodima, a pošto je i sam zločin izvršen nad muslimanima - ovo djelo će se godinama tretirati kako remek djelo epske književnosti. Naravno, radi se o djelu „Gorski vijenac“, epu u kojem je opisan pokolj nad muslimanimam Bošnjacima u Crnoj Gori, u tzv. „istrazi poturica“, o čemu smo prethodno pisali. Pošto će se o ovoj knjizi kasnije još pisati, ovom prilikom ću navesti samo nekoliko dijelova iz ovog velikosrpskog (ne)djela, bez komentara, jer zaista nije potreban.
Upućujući poruku Crnogorcima koji su prešli na islam, kaže Njegoš:
"Na tron sjediš nepravo uzeti,
ponosiš se skiptrom krvavijem;
huliš Boga s svetog oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni!"
O pravu na drugačije mišljenje, Njegoš govori preko jednog simbola, a to je učenje ezana,te kaže:
"Združio se Turčin s Crnogorcem,
odža riče na ravno Cetinje"
a sugerira i rješenje tog pitanja, ustvrdivši: "...Udri vraga ne ostav' mu traga..."
I nastavlja:
"...Ne bojim se od vražijega kota,
Neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.
Bijesna se bratstva isturčila..."
I opet rješenja problema na srpsko-crnogorski način:
„...Nego udri dokle mahat možeš,
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo đavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom...“
Koegzistencija i suživot:
"...Udri za krst, za obraz junački,
ko god paše svijetlo oružje,
ko god čuje srce u prsima
hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine;
Nek propoje pjesma od užasa,
oltar pravi na kamen krvavi!
Ili:
"Turci braćo - u kam udarilo
što ćemo vi kriti u kučine:
zemlja mala odsvud stiješnjena,
s mukom jedan u njoj ostat' može,
kakve sile put nje zijevaju;
za dvostrukost ni mislit ne treba!
No lomite munar i džamiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja,
časne dvoje postah da postite;
...kunem vam se vjerom Obilića
i oružjem, mojijem uzdanjem,
u krv će nam vjere zaplivati,
biće bolja koja ne potone!
Ne složi se bajram sa Božićem!"
Muslimane Njegoš ovako opisuje:
„Kako smrde ove poturice,...
Kad blizu njih sjedim u skupštinu,
ja nos držim svagda u rukama;
da ne držim, bih se izbljuvao,
pa sam stoga na kraj i uteka,
e blizu njih ne bih osvanuo.
Evo vidis kako smo daleko, i
opeta ona teška vonja
od nekrsti ovdje zaudara...
Ili:
"Hvala Bogu, pasjega mileta,
ka je opit sa zlom i nepravdom!
De dopire, tu zakona nema;
zakon mu je što mu srce žudi,
sto ne žudi, u Koran ne piše.“
I završava Njegoš srpsko-crnogorsko remek djelo riječima:
„Ko ne misli na Koran pljuniti
neka bježi glavom bez obzira!".
Samo da ponovo napomenem : ovo djelo je bilo sastavni dio lektire u vrijeme bivše države, znači preko 40 godina, a i sada je sastavni dio lektire tamo gdje Srbi i Crnogorci kroje nastavne programe.
|
