hurmasica
20-04-2008, 03:49
Padaju sjecanja sa neba mladosti,vrijeme lakmus boji modro.Boli ,al slatko boli ova suza za tobom moj dobri insanu.
Ne vjerujem da ima sta ljepse od poljubca zaljubljenih mehke
tople usne instrument duse,pa nikad razdvojit.Eh meni uvjek na um padne jedan M.......Znali smo se sahatima ljubiti.Mantalo bi nam se u glavi od srece.Padali bi opijeni na zelenoj mirisljavoj travi.Kao da jos uvjek cujem njegov glas..
"Hanuma,jesmo li mi ovo u Dzennetu?"
"Jesmo vallahi.No ako vako nastavimo garant ce nas izbaciti iz njega.Pritahiri moj hrsuze i ne vodi nas na kapije grijeha."
"Uh moja hanuma.Ubro sam ti par tresanja,crvenih i socnih ka te tvoje medne usne.
Suti vallah nije bilo lahko,znas da Omer cuva tresnje ka oci u u glavi.Umalo ne pogiboh.
Hoces jednu!?Uzmi moja hanumice.Primakni mi djuzel lice."
"Ah sto te Omer ne uhvati.Ja hrsuza aman jarabi!
Njegovi su bijeli zubi stezali veliku tamno crvenu tresnju,curio je sok niz njegove usne.Ja ko bi mu odoleti mogao sejtana nalet ga bilo.
"Dodji hanuma,dodji uzmi svoju tresnju.Ccc,jok bona rukama,usnama secerlemo.Zagrizi tvojim usne moje,de hanumice.
Ja nektara od soka tresnjinog.Nikad sladje nisam okusila.Ja muke moje njegove usne.
Ispod moje haljine lezala bi tvoja pozuda,miris trave i vlazne zemlje.Po mojoj sedef kozi putanja tvojih vrelih uzdaha,ljepljivi svjedoci sto slome krhki otpor djevojacki.
"Hrsuze,lijepo me je strah od tebe.Nemirni ti prsti,djah su na moje lice,djah su na moja bijela njedra,djah su na moja topla bedra.Aman svu me neka slatka jeza obuzela i vatra sa malog noznog prsta penje se i siri tijelom djevice."
"Volis li me hanumice?hoces li me?Jadan ja pukoh za tobom."
"Jok ja nedo Bog,arsuze!"
"Pa sto ti srce tako bije jadna ne bila, ispod mojih toplih dlanova,sva si nadosla ka bijela pogaca u furunu Ekremovoj.Ma i mirises na nju,kako bih te slatko jeo,meracio natenane i sa cejfom hanumice"
"Uh ugursuze,kani me se.Billahi smo grijesni doboga.Eh a kad malo bolje protabirim..odkad se sevdah grijehom naziva.
Arsuze!
Vallahi te duso volim!
hurmasica
20-04-2008, 03:57
Vise nego neozbiljno u ove sitne dockan sate,pokusati biti
analitickog uma i britke logike,razumjeti i spremna ocekivati.
Dok pola dunjaluka s mekse strane zutog mjeseca, grli svoj
jastuk,svog partnera,ljubavnika ,ljubavnicu,svoje dijete,nekog plisanog medu,svoju proslost,sjecanja,bol,tugu,radost.
Svoje snove i pocijepani notni papir za nocne sonate,skladane za neke usamljene zvjezde lutalice,repatice,padalice sa sjajem i bez sjaja prolaznosti.
Zasto? Sta analizirati uz pomoc britke logike?
Trenutke slabosti ,pozude,strasti,zelje za nekom velikom nepoznanicom,necim sto ti se cini da je rodjeno stobom,zbog tebe,za tebe,pa te prodje drthaj ,poznat ukus na usnama i jeziku,potraznja za sitnim,malim zadovoljstvom,naizgled na dohvat ruke a tako da neizbjezno daleko.
Mozda upravo zbog toga,zbog tvog slatkog smijeha,tvojih zeleno zrelih godina,zbog tvog pitanja pomalo zbunjenog djecaka zarobljenog u tvrdjavi mojih mastanja,prelila je mokra zudnja korita morala i prijeti da raznese svaki atom i molekul otpora jednog zrelog zenskog tijela.
Ko zna mozda se ni ne zeli braniti,u njemu je zarobljena ,skrivala se godinamaá neka neizgovorena tajna,nedozivljen osjecaj potpunosti.
Teznja dostici Nirvanu svih mozdanih sivih celija u kojima kljuca potreba da te usnama upoznam,dusom vidim,srcem cujem a kozom osjetim.Kako se podvlacis i provlacis,tajnim hodnikom u smjeru vlaznih toplih obala jedne nedorecene ekstaze.Ne napisane rijeci vec oduvane vjetrom planiranog zaborava od pijeska kule nasih dockan mastanja.
Vibracije slasti u usnim skoljkama prenose svjetlosnom brzinom, meni samoj nepoznatim puteljcima,odugovlacimo cilj i mjesto mentalnog susreta.Mi znamo da je stimulans naslucivati,iscekivati ,opasno vruce uzdahe na golom bijelom vratu,smijeh koji nevjesto prikriva duboko disanje,zatvorenih ociju,otvorenog srca.
Dok spolja ulecu zvuci neke julske noci,mjesajuci se sa sumom lisca,cvrkutom nekih nenaspavanih ptica.Ja znam da ti imas pravo na tvoje putovanje punom snagom u jednom smjeru,pregaziti sva srca namjerno pobacana i znam da ces ti stici na cilj.Noc ce prolamati gromovi i bljesak munja a tvoja ce muskost poput crnog pastuha svjesan svoje snage i ljepote,juriti prerijom moje zenske stidljivosti .Mameci me sjajem svoje koze,bojom svoga oka,govoreci :
"To je moja ruka,to su moji prsti,to su moje usne,to je moj jezik.Otvori mi kapije jer ja sam zeljan tvojih bedara,koze poput vanile, tvojih toplih grudi tvojih ovlas otvorenih usana,grijesno crvene i nevino pohotne.Oduzimas mi i vracas ,krades i poklanjas,privlacis i odbijas,pamtis i zaboravljas.Zoves me sve dok ne krene.
Mokri jezici,zamagljena stakla,samo naga koza i ja.Skidanje tragova vec umiruceg dana.Svaki trenutak je tvoj dok me pogledom dodirujes,okreces se i prepustis me zudnji za
svakim korakom sa kojim si dalje od nesigurnih dodira a blize mojoj sigurnoj zelji za tobom.
Kroz poluspustene roletne,noc provlaci prste i crta nevidljivim kistom obrise mokrog zensko tijela,uvijenog i toplog.Soba se do poslednjeg ugla puni mirisom vanile i ambre,jasmin,crvene latice jesenjih ruza padaju.
Jesam li Sidarta,u nevjerici vjeran, sama sa vasionom ,na putu pronaci tajnu vjecitog zivota,kljuce od izgubljenog raja,ulaz u hram grijesnih djevica.
Nebo sa kog je tvoj isprekidan dah odnio sva svjetlucava tijela,cuvare tame u ritmicnoj beskonacnosti.
Niz odskrinuta vrata kupatila,magla kao uzdah prati me u stopu ,stope ostavljaju vodene otiske,za sekund ,za samo djelic sekunde pomislim da nista nije suvisno.Cak je i trece oko savjeznik u ovoj ljubavnoj zavjeri.
Ti stojis iza mene,tvoj pogled kao zapovjed ,tvoji prsti prevaranti,tvoja zelja ubica.Sa mog tijela klizi svaki otpor,nemoguce je braniti se ispod naleta tvog muskog egoizma.Bijeli pamucni ogrtac smjesna je granica koju treba tvoja ludost da preskoci.
Tvoj kaziprst,mac usnulih samuraja,kamikaza na padini sto se lagano spusta niz obronke zenskih dolina, sto kriju usce za tvoju plovidbu,podrhtavaju vrhovi probudjenih obronaka pod invazijom na tisuce malih mrava a trag na kozi ledja je trag tvog kljucalog vulkana pred erupcijom koju odlaze.Odlaze jer u odlaganju je zagonetka i uspjeh ujedinjenja dviju usijanih materija bez imena i datuma rodjenja.
Ispruzeni prsti vise u zraku,prasina moje nasmijane podsvjesti pada po njima.Ti samo naslucujes kako me zabavlja ova igra nepoznata i zabranjena.Muzika dalekih prostora,tjelesna limitiranost.Dusa dusu prepoznaje i osjeti svojom nezamenljivom prijateljicom davno odsanjanih snova,
ciji pocetak i kraj , dva svilena konca vezes meni preko zjenica.Velikih tamnih prozora , zavjesa od gusto tkanih trepavica a dusa kao kacun zuti sjela na njima i gleda te,bez rijeci,nijema od bolne zelje za svaki tvoj dodir ,jezika ljubavi.
Ti sjedis u jednom kutku bezzracnog prostora izmedju danas i juce,juce i sutra.Nosim ti dah zivota u mojim grudima,odu radosti tvom ranjenom golubu. Ja znam da bih da letis nocas samnom,k nebu gdje vatromet od carobnih kratkih rijecenica ocekuje iskricu muskog tijela nabrijeklog od sjemena vjecnosti.Ja znam da sam dio slatke imaginacije,muske frustracije,golicam i povlacim se,naizgled bezvoljno a do poslednjeg sitnog djetalja bezobrazno isplaniran rat u ime ljubavi.
Cini mi se smrt dodje i prodje kao plaha zelja ,strijela kroz otvoreno srce a nista nije imuno na tvoj otrovni ujed u mehki dio krutih mastanja.
Tvoje su ruke iza vrata,lezerno prekrizane noge,duge ,misicave i lahko potamnjele,dali od sunca ili od uzavrele krvi sto juri kroz korita tvojih nabreklih zila,svaka stopa brise centimetar po centimetar prostorne distance,blizi si ,drazi si. Tvoja zedj u pustinji vrucih nadanja,moje tijelo mokra oaza,pridji,dotakni me.Bjezim i dolazim,hocu i bojim se,trebam te a ne podnosim ovisnost,zelim te a krila bih se od tvoje i moje groznice.
Tijela su u usijanju,kljucamo na 200 stupnjeva u sobi punoj strasti i njezne koze poput svilenih leptirova.
Tu sam na samom cilju,necu da me diras,hocu da me tvoje oci miluju pusti nek one govor jezikom muske ljubavi,hocu da me tvoja pozuda okusi, sve nektare poludjelog zenskog u porama jedne transparentne beskonacne potrebe za tobom .
Sjedam na tvoje musko krilo,osjecam tvoj dah.Przi me,uzbudjuje,plameni jezici,,bole me slatko zovu na jos.Hocu jos!!Poznajes li djetalje jedne "namjerno uprljane maste".Dugi crni pramenovi klize po tvojim grudima,vratu,licu.
Moja su saptanja tvojima poziv na predaju a mjesec,mjesec zuti lopov zove zvjezde u pomoc i sve zubori na nebu u ocekivanju raspleta igre na ljubav i smrt.Moje usne doticu tvoje,vatreni jezik sa ukusom bagremovog meda,gorak i sladak u isto vrijeme.Nedam da me osjetis, hocu da me samo naslucujes.Moji prsti klize sa tvojih usana putanjem tvog vrata,tvoje grudi pristaniste potonulih brodova uzdaha.
Tu u suncanom spletu svih tajni na pupku tvog rodjenja moji su dodiri bicevi sto sibaju robove ljubavi tjerajuci da ponesu sto veci teret emocija.Ne bih li te razbila na nasitnije djelice tvog zudnog univerzuma,medni tragovi mog jezika,mlijecne zvjezdane staze putokaz.Tvoje su trepavice nemirne ,zjenice veliki tamni bunari strasti,ti bih da se igramo,ja i tvoje ja.Da me osjetis ,ti bi da ti poklonim tajnu kako pronaci skrivene sedefe,trenutke slabosti i snage da bi cak i nebo skinuo s neba.Mokro jezero u kome se kupa tvoje ja,uzivijacu svakim milimetrom mahnitih receptora.
Uzitak ronjenja i izranjanja pracen kratkim predahom,prezivjeti ,jos jednom dozivjeti,umiranje i radjanje u jednoj sjetlosnoj minuti cudesnog spajanja dviju plavih vasiona.
Zaustavi zemlju,meni se okrece sve ,bas sve oko sunca tvojih ociju,vrim,,kipim preko rubova svoje posesivnosti.Bojim se kad te osjetim,kad me prosetas rajom i izbacis iz njega ,gledajuci na mene kao na grijesnicu,da ce dani postati noci a noci dani.Proljeca zamjeniti zime,bojim se izgubicu sve zarke boje radosti a bojiti po platnu zivota crno bijelom.
Mehka haremska siljteta,zvuk saza,sevdalinka,hiljadu i jedna noc,hiljadu i jedna zelja da se stopim stobom u jedno bice ,bez prezimena,godina starosti,spola.Univerzalno dijete ljubavi,mentalna digresija.Phenix i prah iz kojeg cemo se roditi.JA i TI i TI i JA.
Znam da sam blizu.
Skuplja se i koncentira vlaznost i vrucina.U sobi se se igraju munje i gromovi .Usnama dotices srce,rukama dusu,tijelom moju bit i srz raslazes na poslednje male cestice moralnog otpora.Ti budis i uspavljujes,das i nedas sebe.A ja te hocu!HOCU.!!Trebam,moram imati.Umrijeti a ne okusiti tebe kazna je,muka je!!Udji.Sva su ti vrata mojih tajnih odaja otvorena,sifru znas,poljubi me bez sumnje i ocaja,bez pitanja,bez straha da ti se predajem i nudim samo zato sto si tu grom slucaja.Sudbina!?Ne!Ti si kljuc za zenu u meni,,zrak koji zelim udisati,moja slabost nosi tvoje ime,tvoje ime nosi moju pohotu.
Na moja bedra legla tvoja ruka.Lijepi dugi prsti njegovanog muskarca,miris tvog losion golica poruku koju ti saljem.Moj jezik u tvojim skoljkama.Tvoj sapat na kori malog mozga stembilj na tvojoj licnoj karti.Bez slike sa glasom topimo se kao dvje kocke secera u vrucoj kahvi jutarnjih budjenja.
Ti:
"Reci mi,reci mi,da me volis,da me trebas,da sam cijeli tvoj dunjaluk,da sam prvi i poslednji kome dajes sebe.cCtavu sebe,bez skrivenih rezervi.Reci da bi i umrla za me.Reci.Reci mi!Molim te!
Ja:
Necu,necu.Zar ne citas signale mog tijela,vibracije sto prolaze,tutnje na relaciji Ja -Ti.Vozimo se skupa,ista destinacija.Kulminacija nakupljene i sakupljene energije ljubavi.Voli me i samo ce ti se kasti.Ja se rodih zbog tebe.
Na stanici usamljenog perona ocekuje nas vatromet.Pred ocima se cini prosipa nebo u slapovima duginih boja.
Boze produzi ovu noc.Nedaj da jutro okupa sobu naseg zajednickog grijeha,makar jos tren nek traje iluzija,nek nas zarobi i odnese na one bijele oblacke,lahke kao perje i praznoverje da je sve moguce kad se hoce,zeli,da je nadohvat ruke i usana.Pupcanom vrpcom povezane dvije duse,ironija susreta nakon tolikih godina.Mozda je vrijeme lazna kategorija.irelevantna za britku sablju logike.
Na nasoj emocionalnoj tabuli razi su samo nasa imena i znam da slova gore plamenom ljubavi , da nas susret nije slucajan.Nasa soba u kojoj smo ostavili miris ekstaze .U uglovima Venusova saptanja.Kapljice nostalgije na datum buduceg ukradenog susreta.Sve to nije bez razloga i prosut sok ribizle po bjelom satenu nije slucajan gest tvojih cula muske sujete.Dok jezikom skupljas crveni trag na mojim bradavicama i moj pupak jezero u kom se slivaju svi sokovi zivota je suncani splet.Osjecam te svakim milimetrom svoje mape ciji raspored mladeza ,sitnih malih oziljaka jedino ti umijes dotaci usnama,svoje neobuzdane maste ljubavnika.Razapeta koza izmedju odricanja i odmicanja,prevare i cistog akta ljubavne etike.
Zar je grijeh boze voljeti svim onim cime si nas obdario.
Zar je grijeh na tren pobjeci iz ove uramljene slike tudjih zivota koje sliom zivimo.
Napoji nam Boze gladne duse ambrozijom iskonske ljubavi.
hurmasica
11-05-2008, 01:54
Budim se.Kroz roletne dopiru suncani zraci, ti topli prsti sto miluju kozu poput
njeznih leptira.Dopire do podsvijesti cvrkut ptica sto su se u bijelom jorgovanu
sakrile.Slijevaju se u slapovima svjetlost i zvuci niz obale duse.Jos jedan u nizu dana
u kojim me miris ruzinih latica odvede na put u ne tako davnoj proslosti.Lezim u
polusnu okrenuta na ledjima i pustam dusi i srcu na volju............Voljela sam te kao sto
nisam nikog ni prije ni kasnije,jer kako drugacije objasniti stanje u kom se nalazi i
tijelo i srce kad pomislim na tebe.
Miris tvoje koze nikad nisam zaboravila i onda kada sam te zagrlila nakon mali mijun
godina na stanici jednog nepoznatog grada osjetila sam ga u svojim nozdrvama.Znam
da je to miris ljubavi,miris pozude i miris ovisnosti.Tvoje usne na mojima i sve
nestaje,svjetla grada,ulice,ponoc,sadasnjost i buducnost.Postojimo samo mi i moja
potreba da kompenziram ogronu prazninu koju si ostavio.Plakala sam dok sam te l
jubila od srece sto sam u tvom narucju, od tuge sto je to vec proslost od pomisli da ce
proci jos mali milijun godina do sledeceg poljubca.
Rekao si "Znam srescu te opet!
Sjedicemo skupa na klupi ,starica i starac sa rukom u ruci,necemo pricati,nek
nam duse samo besjede jedna sa drugom".........
Rano moja!
...Kad spoznah tu bolnu istinu,vidjeh samu sebe kao lopova u njegovom ibadetu,kao lopova koji jede njegov hl****a zatim se gubi u tami.Shvatila sam da je svaki dan koji provodim uz njega laz koju licemjerno golemim slovima ispisujem,po njegovom celu,pred zemljom i nebesima,Dzennetom ili Dzehennemom,jer nisam mogla uzvratiti mu ljubavlju svoga srca za njegovu plemenitos,niti darovati dusu za iskrenost i dobrotu. Sabur.Uzalud sam pokusavala. Uzalud se trudila da naucim voljeti ga,nisam naucila,jer je ljubav snaga koja dolazi iz nasih srca.... Zatim sam se uzalud pred nebom molila u vrijeme nocnoga mira ne bi li se u meni javilo osjecanje koje ce me pribliziti covjeku koga mi je nebo odredilo za saputnika. Ni nebo mi nije pomoglo,jer nam ljubav pada na duse po Bozijem nadahnucu,a ne po ljudskom zahtjevu...
...Prizivam sjecanja proslosti,kao gladan putnik u pustinji. Uzimam ih sebi kao suhi hl****kad mi vec nije podareno drugo nebo,to sjecanje koje me iz vlastitog bica izdvaja da plovim neogranicenim prostorom. Prostorom koji me oslobadja zimske hladnoce, a u njemu se ne pojavljuje jos ljetna prasina,pa izmedju prvih kisa i vrucina vidim mladu dusu,koja se okupala u vodama potoka,pa zasjela na njegovoj obali,suseci tijelo suncanim zracima.
Mislim da si ovdje,da ponovo spustam svoje oci na tvoje vedro lice. Pohodi me misao u nocnom miru i odvodi tebi. I jedan tvoj pogled cini me najsretnijom,i jedna tvoja rijec koju prozbore tvoje usne cini me bogatom. Ta jedna rijec zaustavi me izmedju proslosti i buducnosti,jedna istinska rijec povede me novim putem u prostore ljubavi,gdje se i zivot i smrt nalaze...
vBulletin® v3.8.7, Copyright ©2000-2024, vBulletin Solutions, Inc.