Šta su to mitovi?

[akica_90]

Evo teme za razmišljanje, šta su to ustvari mitovi?
Ja sam našla jedno od objašnjenja, tj. definiciju mitova u kojoj stoji:
"Mitovi su izmišljene prièe koje razdvajaju ovozemaljski od bozanskog života".

Drugo pitanje je da li je ova definicija korektna?

[Prijepoljka]

Proguglaj, i bice ti jasno!

[iSelektor]

A mogla si i ti prijepoljka pa da nam postavis tekst ovde... a ne samo da si takva!!!
Ili si mogla sama napisati komentar

[akica_90]

Izmedju istine i maste
Tajna morskih sirena

U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene

Prica o sirenama više je nego zanimljiva i pocinje jednim nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!

Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i dabude proizvod uspješne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autenticnost.
- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

[akica_90]

________________________

[ursuljanka]

Gledala sam ja na TV-u 'coveciju ribicu'-mislim da su je tako nazvali.Mala ribica-ima ruke i peraje.
A sto se tice definicije mitova-je bih prije rekla da su to izmisljene price koje SPAJAJU ovozemaljski i (kako se u definiciji kaze) 'Bozanski'svijet!
Nesto nikada prije nisam o ovome razmisljala:
Akice-navedinam jos primera,pa da vidimo....

[sanela]

Mislim da ta definicija itekako ima smisla!
Ako malo pazljivije proanalizirate teoriju skoro svake vere,(narocito Islama)videcete da od kad je prvi covek nastao pa sve na ovamo postajala "opomena"covecanstvu!
E sad neki narodi su takve opomene "pretvarali" u mitove i dodavali ponesto,kao napr.


Nekada ponosan i mnogobrojan narod

No da, bilo je to u ono vrijeme kada su na Zemlji živjeli ponosni, hrabri i plemeniti ljudi, najbolji ljudi koji su ikada Zemljom koračali. Bio je to mnogobrojan i stasit ratnički narod, ponosni ratnici, vitezovi jedni od najboljih u blještavim oklopima, ratnici oboružani dugim kopljima i mačevima… Kroz predivne zelene doline Papratye jahali su ponosno i slobodno svoje plemenite crne konje i bili su očarani ljepotama drage i mile im Papratye. U stalnoj i dugoj potrazi za toplijim suncem odlučili su da tu ostanu zauvijek. Voljeli su Oni svoju Papratyu i bili odlučni da je brane od bilo kakvih nedaća. Iznad svega voljeli su Oni slobodu i bili odani svom kralju, a jedina im je želja bila da žive u miru sa svima zauvijek.
No, miris ratova osjećao se svugdje okolo, a Okolni narodi tek su trebali stasati u Hrabre narode. U to strašno doba, navali s juga, iz dalekih prostranstava moćnog kraljevstva Deserthye, opasan i divlji narod. Bili su oni brzi poput munje, a udarali su neočekivano, poput groma. Svi Okolni narodi zadrhte i spopadne ih užas najgorih noćnih mora, te ih obuzme strava i nemoć. Pojavili su se u sam Osvit vremena i mnogo prije potonuća sjajnih gradova Atlantide. Govore da su silno zaprijetili i bogovima, ali bogove ipak nisu mogli poraziti. Njihova su srca bila vatrena, a bili su ogrnuti tamom i hladnoćom noći. Kuda bi se kretali pratio bi ih teror, strah i užas koji su osjetili mnogi narodi pod plavim plaštevima zvijezda, a sebe su nazivali Hladne vatre. Onda se Hladne vatre jednog dana pojave i u dalekoj, pitomoj Waluzy. Hrabri, stasiti, mladi car Thandher krene im u susret sa svojim ratnicima konjanicima. Waluzyancy su konjanici i jahači kakve još nije zapamtilo to Prvo doba. Predvođeni mudrim i hrabrim carem Thandherom oni nanesu prve poraze Hladnim vatrama i tako na sebe navuku njihov bijes i silnu mržnju. Jednom tako davno, Hladne vatre na prijevaru i uz pomoć Amazonske carice Nemesydye otmu iz grada Apyona mladu i lijepu caricu Tanyu, ženu cara Thandhera. Na poziv cara Thandhera mnogo je Okolnih naroda pohitalo u pomoć sa svojim moćnim vojskama kako bi spasili caricu Tanyu, ali nakon prvih strašnih bitaka svima je bilo jasno da lijepoj carici Tanyi pomoći mogu samo ratnici koji su mirno živjeli u dolinama zelene Papratye. No, oni su se zauvijek zakleli da više nikada neće potezati svoje oružje i neće ratovati protiv nikoga nikada. Uzalud je car Thander molio za pomoć, ali ratnički narod iz Papratye nije se odazivao. Onda pak su Hladne vatre u svoj svojoj oholosti pregazile zelenu rijeku Mandraghonha i žestoko navalili na gradove i sela ratničkog naroda. Iznenađeni, ali ne i prestrašeni, ratnici stanu pružiti sve snažniji otpor. Strašne su bitke zapodjenuli Oni s Hladnim vatrama, a onda jednoga dana u zemlji Wananunhy, na bojnom polju Herofhala, malobrojni se okupe za konačnu borbu s Hladnim vatrama. No, dogodilo se pravo čudo. Ratničkom narodu u velikom broju pridruživali su se Okolni narodi, pa i same vile Charysmhe poslale su svoje odrede. No, kada su navalili odredi Hladnih vatri, mnoge su vojske Okolnih naroda pokleknule vrlo brzo, a na bojnom polju ostale su samo neustrašive vile Charysmhe i malobrojni preživjeli ratnici od nekada ponosnog ratničkog naroda. Bitka je bila strašna, a Hladne su vatre zabilježile pobjedu i zauvijek srušile san ponosnog ratničkog naroda o miru i slobodi. Malobrojnim preživjelim oduzeli su sve: slobodu, san, konje, oružje, pa čak i njihove sjene. Osudili su ih na život u opasnim i nezdravim močvarama groznog imena Wanynkhy (na alandskom - mjesto s kojeg nema izlaza). No, nekada ponosan narod nije se predao i nastavio je pružati otpor užasu, strahu i teroru koji su širili sada više ničim ometani Hladne vatre. Onda pak u sam Osvit vremena bogovi su tom ratničkom narodu nešto obećali, a malobrojni preživjeli stanu to obećano grozničavo i neumorno tražiti

[akica_90]

Prema legendi:

Vlad Tepeš je dobio ime Grof Dracula što prema predanju na rumunskom (Dracul) znači sin đavola.
Kuhao je glave I gulio kožu, zatim, neprijatelje je nabijao na kolac a krv koja im je pritom isticala skupljao I pio, 3. jer je smatrao da je krv “život”
On je živio za vrijeme Isusa I poistovjećuje se sa Judom, kojeg je Bog kaznio na vječni život.
Nosferatu su bile njegove sljedbenice koje su svojom voljom postajale “nemrtve” kako bi njemu služile.
On nije samo noćni šeta. Samo on može da se kreće I po danu ali su mu tada moći najslabije.
Nema odraza
Dok je izvan Transilvanije slab je I ranjiv.
U svom dvorcu sakuplja svu moć, ali je to jedino mjesto gdje može da mu se okonča taj njegov neživot
Upravlja svim zvjerima I može da se pojavljuje u više oblika (magla,šišmiš, pacov I vuk)
Pijući krv podmlađuje se
Potrebna mu je zemlja iz dvorca na kojoj spava u svom kovčegu
Jedna od kazni mu je I to dam u se nakon izvjesnih godina iznova rađa njegova neprežaljena ljubav Elizabeta koja se ubila skačući u rijeku Arđeš (Arges), koja je po njoj dobila ima Princezina Rijeka.
otporan je na krst, svetu vodicu, bijeli luk
postoje dva načina njegovog ubistva: kolac u srce i prerezana glava i srebreni metak
jedino on može da od normalnog bića načini nosferatu, a vampiri moraju biti njegovi potomci
nosferatu se ubija na isti način kao i drakula, samo što oni nisu otporni na one stvari na koje on jeste
može se postati dio njih samo ako popiješ njihovu krv, a od ugriza slijedi čista smrt
ima moć hipnotisanja.