sultan
18-01-2008, 15:39
http://minber.ba/images/stories/aktuelno_jpg.jpgJoš jedan doček Nove godine je iza nas. Hvala Bogu. Trka oko dočeka ''najluđe noći'' je konačno prestala, a ljudi će sa spiska stvari koje se trebaju obaviti skinuti ovu svoje ''obavezu'' i opet, nostalgično čekati iduću novu godinu. Jelke i posebno pripremani ukrasi kojima su se kitile kuće će se za koji dan skinuti, menza u vidu suhog mesa, sudžuka i masnih sireva će se dokrajčiti, alkoholna i bezalkoholna pića će se popiti, a ljudi će se vratiti svojim svakodnevnim obavezama i problemima, sa kojima, htjeli to oni ili ne, ipak moraju živjeti.
Najmlađi će posebno patiti jer treba čekati čitavu godinu da im se iz njihove mašte u stvarnost materijalizira neki tip u vidu Djeda mraza koji će ih obradovati punom torbom svojih darova, koje su roditelji naravno uredno platili u kešu ili preko ''sindikata''.
Ako malo analiziramo bosansku novogodišnju euforiju, ali ne po rezonu većine Bošnjaka danas, koji su vjerski i duhovno potpuno neosviješteni i potpuno dezorijentirani, tako da u stvarnosti nisu ni svjesni šta je od praznika njihovo a šta tuđe, vidjećemo koliko ova noć sa sobom nosi grijeha prema Allahu, štete prema ljudima, i kolektivne obmane i iluzije.
Ima li potrebe napominjati da se veliki broj muslimana Bošnjaka sedmice unaprijed pripremao za ovu noć kupovinom alkohola koji u toku slavlja teče u potocima, a ambulante i hitne pomoći te noći rade ''punom parom''. Pražnjenje želudca zbog trovanja alkoholom, šivanje rana zadobivenih u tučnjavama zbog pijanstva, kao i zbrinjavanje povrijeđenih u saobraćajnim nesrećama kojima je opet uzrok alkohol, su samo neki od problema koje ovo zlo u svojoj kulminaciji donese zdravstvenim radnicima, porodicama povrijeđenih a na kraju, i čitavom društvu.
Iščekivanje ponoći sa 31 decembra na 1 januar se većinom organizuje na gradskim trgovima na kojima se postave bine i razglasi, koji će poslužiti kao ''bojno polje'' za neke od lokalnih estradnih zvijezda kako bi uveseljavale polupijanu rulju, željnu zabave i novogodišnje radosti.
Većinom se na takvim skupovima masi obrate i općinski čelnici koji zažele ''sve najbolje u novoj godini'' te obećaju kako će se potruditi da ovakvi dočeci svake godine budu što bolje organizirani. Dobra organizacija znači i dosta novca, pa su neke i osrednje bosanske općine za ukrase grada, vatromet i javni doček nove godine utrošile više desetina, a možda i stotina hiljada maraka koje su bile dovoljne da se riješi stambeno pitanje neke jako ugrožene porodice kojih nažalost ne manjka ni u jednom gradu. Takvim gestom bi Nova godina svakom humanom čovjeku sigurno bila bolja i sretnija, ali to se vjerovatno uskoro neće desiti., jer raja hoće provod i da makar na kratko zaborave svoje probleme, a koga briga za sirotinju i ugrožene. Odreći se novogodišnjeg derneka zbog tamo nekog invalida ili siromaha ni političarima ne ide na ruku, jer izbori su uvijek blizu, a ovakvi primitivni skupovi su sigurno dobar način da se unaprijed osigura pokoji glas.
A kada je ponoć otkucala, na nebu je počeo vatromet a na zemlji haos. Pucale su petarde, pivske flaše se razbijale o gradski trg, vrištalo se i galamilo a svako je svakoga ljubio i grlio, kao da su odjednom svi postali bliža rodbina. Poznato je da je ova noć i prilika za mnogo bluda i prostakluka, a od javnih izlijeva niskih strasti i životinjskih nagona polupijane i pijane aktere ove besramne parade sprječava samo hladno vrijeme i možda još pokoja mrvica razuma i morala. Informativne emisije čitav dan izvještavaju kako je protekao novogodišnji spektakl, te se sumiraju žrtve i izgredi, što od pijanstva što od petardi i ostalih pirotehničkih sredstava. Ali to se ne spominje kao neki veliki problem, jer valjda tako mora biti.
Sutradan se obavezno emituju i prilozi o dočecima sa gradskih trgova iz većih gradova BiH. U jednom od tih priloga u kadru se mogla zamijetiti i pokrivena djevojka nasmijana i sretna lica. Šta li je ona radila u pijanoj masi koja se ljubaka na svakom ćošku, a samo bi u skafanderu čovjek mogao ostati nepoprskan kojom kapi alkohola? Odgovor valjda zna makar ona. Prizor je uistinu bijedan i poražavajući a možda ga je urednik dnevnika namjerno i pustio kako bi široj javnosti dokazao da mi u Bosni imamo i ''evropskih muslimana i muslimanki'' koji nisu radikalni i koji se aktivno uključuju u tekovine savremene civilizacije u koje spada i ova proslava. Samo se pitamo kako bi bilo vidjeti časne sestre na nekoj muslimanskoj vjerskoj manifestaciji? Da li bi one sebi dopustile takvo nešto, a ako i bi, sigurno bi učinile manji izgred u očima pripadnika svoje religije od onog kojeg je naivno učinila ova djevojka po islamskim mjerilima, jer se ne bi izložile opasnosti da dobiju petardu iza leđa ili da ih provocira kakva pijana budala.
Hodajući ujutro, čovjek mora dobro da pazi da ne rasiječe obuću o staklo kojim su prekriveni gradski trgovi, a vazduh zaudara na alkohol bez obzira što je vrijeme hladno. Komunalci će se dobro potruditi da opet sve urede kako je i bilo. Grad je makar do podne miran i tih, kao da u njemu ne žive insani već džinni. Valja se naspavati i prebortati litre alkohola ispijene noć ranije. A kada se probude, ništa se bitnije neće promijeniti u toliko očekivanoj Novoj godini. Glava će boljeti od tulumarenja, džep će biti prazniji od novogodišnjeg šopinga, a životni problemi i nevolje će ostati pa će ih svako rješavati kako zna i umije.
Najljepše rješenje za svaki belaj i poteškoću muslimanima je svakako u povratku njihovoj vjeri. U taj povratak spada i odbacivanje svega onog što je Islamu strano i neprihvatljivo, kao što je između ostalog i proslavljanje Nove godine sa svim onim što ona nosi od harama koji su ovdje samo djelimično spomenuti. Samo će u svojoj vjeri muslimani pronaći istinsku sreću na oba svijeta, a nikako u slijeđenju onih koji su zalutali ili onih na koje sa Allah rasrdio. U protivnom, nada u bolju novu godinu većine onih koji joj se toliko raduju, i koji zbog nje toliko griješe svome Gospodaru, nestaće sa prvim životnim iskušenjem. Kao što se u sekundi pojavi i nestane bljesak svjetlosti jedne od miliona ispaljenih raketa u toj, uistinu najluđoj i najporočnijoj noći.
Najmlađi će posebno patiti jer treba čekati čitavu godinu da im se iz njihove mašte u stvarnost materijalizira neki tip u vidu Djeda mraza koji će ih obradovati punom torbom svojih darova, koje su roditelji naravno uredno platili u kešu ili preko ''sindikata''.
Ako malo analiziramo bosansku novogodišnju euforiju, ali ne po rezonu većine Bošnjaka danas, koji su vjerski i duhovno potpuno neosviješteni i potpuno dezorijentirani, tako da u stvarnosti nisu ni svjesni šta je od praznika njihovo a šta tuđe, vidjećemo koliko ova noć sa sobom nosi grijeha prema Allahu, štete prema ljudima, i kolektivne obmane i iluzije.
Ima li potrebe napominjati da se veliki broj muslimana Bošnjaka sedmice unaprijed pripremao za ovu noć kupovinom alkohola koji u toku slavlja teče u potocima, a ambulante i hitne pomoći te noći rade ''punom parom''. Pražnjenje želudca zbog trovanja alkoholom, šivanje rana zadobivenih u tučnjavama zbog pijanstva, kao i zbrinjavanje povrijeđenih u saobraćajnim nesrećama kojima je opet uzrok alkohol, su samo neki od problema koje ovo zlo u svojoj kulminaciji donese zdravstvenim radnicima, porodicama povrijeđenih a na kraju, i čitavom društvu.
Iščekivanje ponoći sa 31 decembra na 1 januar se većinom organizuje na gradskim trgovima na kojima se postave bine i razglasi, koji će poslužiti kao ''bojno polje'' za neke od lokalnih estradnih zvijezda kako bi uveseljavale polupijanu rulju, željnu zabave i novogodišnje radosti.
Većinom se na takvim skupovima masi obrate i općinski čelnici koji zažele ''sve najbolje u novoj godini'' te obećaju kako će se potruditi da ovakvi dočeci svake godine budu što bolje organizirani. Dobra organizacija znači i dosta novca, pa su neke i osrednje bosanske općine za ukrase grada, vatromet i javni doček nove godine utrošile više desetina, a možda i stotina hiljada maraka koje su bile dovoljne da se riješi stambeno pitanje neke jako ugrožene porodice kojih nažalost ne manjka ni u jednom gradu. Takvim gestom bi Nova godina svakom humanom čovjeku sigurno bila bolja i sretnija, ali to se vjerovatno uskoro neće desiti., jer raja hoće provod i da makar na kratko zaborave svoje probleme, a koga briga za sirotinju i ugrožene. Odreći se novogodišnjeg derneka zbog tamo nekog invalida ili siromaha ni političarima ne ide na ruku, jer izbori su uvijek blizu, a ovakvi primitivni skupovi su sigurno dobar način da se unaprijed osigura pokoji glas.
A kada je ponoć otkucala, na nebu je počeo vatromet a na zemlji haos. Pucale su petarde, pivske flaše se razbijale o gradski trg, vrištalo se i galamilo a svako je svakoga ljubio i grlio, kao da su odjednom svi postali bliža rodbina. Poznato je da je ova noć i prilika za mnogo bluda i prostakluka, a od javnih izlijeva niskih strasti i životinjskih nagona polupijane i pijane aktere ove besramne parade sprječava samo hladno vrijeme i možda još pokoja mrvica razuma i morala. Informativne emisije čitav dan izvještavaju kako je protekao novogodišnji spektakl, te se sumiraju žrtve i izgredi, što od pijanstva što od petardi i ostalih pirotehničkih sredstava. Ali to se ne spominje kao neki veliki problem, jer valjda tako mora biti.
Sutradan se obavezno emituju i prilozi o dočecima sa gradskih trgova iz većih gradova BiH. U jednom od tih priloga u kadru se mogla zamijetiti i pokrivena djevojka nasmijana i sretna lica. Šta li je ona radila u pijanoj masi koja se ljubaka na svakom ćošku, a samo bi u skafanderu čovjek mogao ostati nepoprskan kojom kapi alkohola? Odgovor valjda zna makar ona. Prizor je uistinu bijedan i poražavajući a možda ga je urednik dnevnika namjerno i pustio kako bi široj javnosti dokazao da mi u Bosni imamo i ''evropskih muslimana i muslimanki'' koji nisu radikalni i koji se aktivno uključuju u tekovine savremene civilizacije u koje spada i ova proslava. Samo se pitamo kako bi bilo vidjeti časne sestre na nekoj muslimanskoj vjerskoj manifestaciji? Da li bi one sebi dopustile takvo nešto, a ako i bi, sigurno bi učinile manji izgred u očima pripadnika svoje religije od onog kojeg je naivno učinila ova djevojka po islamskim mjerilima, jer se ne bi izložile opasnosti da dobiju petardu iza leđa ili da ih provocira kakva pijana budala.
Hodajući ujutro, čovjek mora dobro da pazi da ne rasiječe obuću o staklo kojim su prekriveni gradski trgovi, a vazduh zaudara na alkohol bez obzira što je vrijeme hladno. Komunalci će se dobro potruditi da opet sve urede kako je i bilo. Grad je makar do podne miran i tih, kao da u njemu ne žive insani već džinni. Valja se naspavati i prebortati litre alkohola ispijene noć ranije. A kada se probude, ništa se bitnije neće promijeniti u toliko očekivanoj Novoj godini. Glava će boljeti od tulumarenja, džep će biti prazniji od novogodišnjeg šopinga, a životni problemi i nevolje će ostati pa će ih svako rješavati kako zna i umije.
Najljepše rješenje za svaki belaj i poteškoću muslimanima je svakako u povratku njihovoj vjeri. U taj povratak spada i odbacivanje svega onog što je Islamu strano i neprihvatljivo, kao što je između ostalog i proslavljanje Nove godine sa svim onim što ona nosi od harama koji su ovdje samo djelimično spomenuti. Samo će u svojoj vjeri muslimani pronaći istinsku sreću na oba svijeta, a nikako u slijeđenju onih koji su zalutali ili onih na koje sa Allah rasrdio. U protivnom, nada u bolju novu godinu većine onih koji joj se toliko raduju, i koji zbog nje toliko griješe svome Gospodaru, nestaće sa prvim životnim iskušenjem. Kao što se u sekundi pojavi i nestane bljesak svjetlosti jedne od miliona ispaljenih raketa u toj, uistinu najluđoj i najporočnijoj noći.