bosniak
27-08-2011, 14:48
[SIZE=3][B]
Kao što se može vidjeti, širom svijeta novo doba dolazi. Doba etike, morala, sloge i mira je pred nama. U Tunisu, Egiptu, Libiji, padaju diktatori, oligarsi, padaju maske moći kupljene novcem, pada doba snage moćnih moneta, pada veo licemjerja širom svijeta. Talas novog doba, u kome etika postaje najvažnija pokretačka snaga, širi se velikom brzinom. Dogodimo se i mi! Vrijeme je da i mi smijenimo sve one, koji su se obogatili i dalje bogate na muci naroda, diobom i prodajom naše jedine domovine.
Vratimo u život naš jedini legalni, legitimni i građanski Ustav Republike BiH koji je nakon agresije na našu zemlju u Dejtonu silom, ucjenom i izdajom ukinut. To je Ustav za kojeg smo svi glasali i po kojem smo svi bili ravnopravni i suvereni na svakoj stopi naše zajedničke nam domovine. I Bogu je bilo svejedno, da li se krstimo ili klanjamo. Naš je Ustav prevarom, iza kulisa, trulom nagodbom suspendovan, a novim Dejtonskim ustavom, bez ikakve pravne osnove, bez ikakve javne rasprave i bez ustavom propisane zakonske procedure, svima nama, navučena je luđačka košulja, koju od slatkorječivosti do prijetnji, redom uvjeravaju, da je nemamo pravo skidati?!
Osnivači ove grupe vas pozivaju da se priključite svima nama koji želimo promjene. Ima nas mnogo na facebook mreži i broj naših sugrađana koji imaju isti cilj, stalno raste. Ovdje su obični ljudi, radnici, seljaci, inteligencija, omladina i penzioneri, gdje niko nikome ne broji krvna zrnca i nije nas briga ko je ko i kako se zove, dok god želi da živi sa nama u normalnoj pravnoj državi, istinskoj demokratiji i bude dio Evropske Unije. Medju nama nema nacionalista, fundamentalista, lopova, mafije, i svi koji pokušaju, veoma efikasno i oragnizovano bivaju odstranjeni čim počnu sa bilo kojim vidom provokacije.
Budite i vi dio nas, vedri dio neba, čista suza, sa pogledom u budućnost koja se upravo događa. Postanite i vi dio naše slavne historije. Tu je ogromna grupa članova, admina i koordinatora, spremnih i voljnih da daju sve od sebe da se naš jedini cilj i ostvari, a to je povratak u život građanskog Ustava Republike BiH. Mi nećemo koristiti ulicu da dođemo do cilja, već mnogo efikasnija pravna sredstva, kojima namjeravamo riješiti pravni problem. Mi to možemo i mi to hoćemo a da postignemo taj cilj, treba nam što više vaših potpisa. Mi to možemo! Vjerujemo u sebe! ZAJEDNO SMO JAČI! ZA USTAV, MIR I ZAJEDNIŠTVO!
Ujedno molimo sve građane lojalne našoj Jednoj i jedinoj da potpišu Peticiju sa zahtjevom da nam se vrati naš građanski Ustav Republike BH iz 1992. godine, koji je na ovom linku: Republika BiH (http://www.republikabih.net/)
OSNIVAČI FACEBOOK GRUPE: ZAHTIJEVAMO VRAĆANJE LEGALNOG, LEGITIMNOG I GRADJANSKG USTAVA REPUBLIKE BH
PETICIJA
USTAVNOM SUDU BIH
VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE
GENERALNI SEKRETAR U.N.
SVIM POLITIČKIM STRANKAMA U BIH
VISOKI PREDSTAVNIK OHR-a U BIH
ZAHTIJEVAMO
VRAĆANJE U FUNKCIJU JEDINOG LEGALNOG I MEĐUNARODNO PRIZNATOG GRAĐANSKOG USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
USTAV REPUBLIKE BiH IZ 1992. GODINE BAZIRAN JE NA INTERNACIONALNOJ KONVENCIJI U.N. i E.U. O LJUDSKIM PRAVIMA, JEDNAKOSTI U KONSTITUTIVNOSTI SVIH GRAĐANA - DRŽAVLJANA BiH, I ŠIROKOJ REGIONALNOJ DECENTRALIZACIJI U KORIST JEDINICA LOKALNE UPRAVE I REGIJA UNUTAR USTAVNOG SISTEMA DRŽAVE, REPUBLIKE BiH.
PO USTAVU RBiH IZ 1992 GODINE, SVI GRAĐANI (BILO KOJE VJERE ILI ETNIČKE PRIPADNOSTI ) SU BILI RAVNOPRAVNI I NIJE BILO POTREBE ZA AGRESIJOM SUSJEDNIH DRŽAVA POD IZGOVOROM DA ĆE U REPUBLICI BIH POJEDINI GRAĐANI POSTATI NERAVNOPRAVNI. USTAV RBH JE GRAĐANSKI USTAV, POTPUNO KONSTITUTIVNO JEDNAKIH GRAĐANA PRED USTAVOM I ZAKONIMA RBIH.
GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE SU SE 29. FEBRUARA I 01. MARTA 1992. GODINE SA VEĆINOM OD 64 POSTO GLASOVA OPREDIJELILI ZA SUVERENU I NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA. ODMAH NAKON REFERENDUMA USLIJEDILA JE AGRESIJA IZ SRBIJE I CRNE GORE, A POTOM I IZ HRVATSKE, ČIJE SU POSLJEDICE BILE OKO 200.000 UBIJENIH GRAĐANA RBIH, NEKOLIKO STOTINA HILJADA INVALIDA, HILJADE SILOVANIH ŽENA, OKO DVA MILIONA GRAĐANA RBIH PROTJERANIH IZ SVOJIH DOMOVA, STOTINE HILJADA DJECE BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA, OGROMNE MATERIJALNE ŠTETE. CILJ TE AGRESIJE BIO JE I OSTAO RUŠENJE REPUBLIKE BIH, STO JE U VELIKOJ MJERI I POSTIGNUTO, TAKO DA JE LEGALNI I LEGITIMNI USTAV RBIH ILEGALNIM METODAMA SUSPENDOVAN.
MI, VEĆINA GRAĐANA RBiH BRANILI SMO I BRANIMO LEGALAN USTAV, ISPRAVNO UTEMELJENU DRŽAVU, LJUDSKA PRAVA SVIH GRAĐANA REPUBLIKE BIH BEZ RAZLIKE NA VJERU, ETNIČKU PRIPADNOST ILI BILO KOJU DRUGU SPECIFIČNOST!
OBRAZLOŽENJE
SA ASPEKTA UNUTARNJEG I MEĐUNARODNOG PRAVA DEJTONSKI USTAV JE NEZAKONIT
1. Član II Konvencije o Genocidu definira internacionalni zločin "genocid" na slijedeći način: U trenutnoj Konvenciji, genocid znaci akt počinjen sa namjerom da uništi, u cijelosti ili djelomično, određenu nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu, na način:
(a) Ubijanjem članova te grupe;
(b) Prouzrokovanjem ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih povreda članovima te grupe;
(c) Namjernim prouzrokovanjem uslova života za neku grupu, sračunatim sa ciljem da se dovede do fizičkog uništenja cijele grupe ili jednog njenog dijela;
(d) Nametanjem mjera sa namjerom da se spriječi rađanje djece u okviru te grupe;
(e) Prevođenjem djece silom iz jedne grupe u drugu grupu.
Tokom 1993. godine, Republika Bosna i Hercegovina je pokrenula sudski postupak na Internacionalnom Sudu Pravde u Hagu optužujući bivšu Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) da je počinila akt genocida, definiranim pod (a), (b), (c) i (d) spomenutog Člana II konvencije o genocidu. Do danas, Bosna i Hercegovina je dobila svaku fazu ovog, još uvijek otvorenog sudskog proces, sa još samo nedovršenim usmenim dijelom i konačnom presudom.
Građani Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se Republika Srpska, kreirana genocidom, proglasi ilegalnom i da se Ustav Republike Bosne i Hercegovine ponovo stavi u funkciju.
2. Republika BiH bila je međunarodno priznata država i 177. po redu članica UN. Po Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge države, pa cak ni Ujedinjene nacije nemaju pravo miješanja u unutrašnje stvari svojih članica.
Član 2, paragraf 7 Povelje UN se kaže:
Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj rezoluciji broj 752 iz 1992. godine je proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. počeo kažnjavati agresore uvodeći im ekonomske sankcije.
Ujedinjene nacije nisu smjele dozvoliti da počnu pregovori o ustavnom preuređenju države članice, žrtve agresije, bez obzira na pristanak Predsjednika predsjedništva Republike BiH da se upusti u te pregovore. Rezultat takvih pregovora je nasilna promjena Ustava države žrtve agresije.
3. U Dejtonskom ugovoru Bosna i Hercegovina se našla pod starateljstvom od strane SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, što je zabranjeno članom 2. Povelje UN. Internacionalno pravo, zaštita zemalja članica i obaveza UN da osigura tu zaštitu, postoji osim, ako se zemlja članica UN, tog prava sama ne odrekne. Međutim to odricanje ne smije biti rezultat nelegitimnog predstavljanja, reinterpretacije predmeta pregovora, obmana državnika prema vlastitom narodu. Svoju zavjeru ( pregovore o Ustavu iza zatvorenih vrata i van institucija sistema ) bh. pregovarači krili su, a i danas kriju, obmanom da ne postoji Pravo, nego postoje zavjere.
U članu 2.1 Povelje UN se kaže:
Među članicama UN odnosi se moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti.
4. Pošto je Ustav jedne zemlje izraz suverene jednakosti zemalja članica UN, jasno je da je pregovaranje o Ustavu od strane susjednih zemalja direktno kršenje člana 2. Povelje UN, kao imperativne norme međunarodnog prava. Činjenica da su SRJ i R Hrvatska postali sudionici pregovora o Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu su izmjenu Ustava RBiH upravo pokušavale realizirati putem rata i agresije, je u suprotnosti sa članom 2. Povelje UN.
Ljudi, koji su još od Lisabona 92., preko Ženeve 93. do Dejtona 95. davali agresoru viziju uspjeha, tako što su pristajali da diskutuju vlastiti Ustav, danas to brane navodnim pritiskom svijeta, krijući navedene činjenice o neupitnosti, nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta i ništavnosti ugovora pod pritiskom, obmanom ili nelegitimnom voljom.
5. Sa aspekta unutarnjeg prava, pregovaranjem Ustava Republike BiH i prihvaćanjem "Dejtonskog Ustava" činjena je izdaja Republike što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava R BiH koji glase:
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.
Član 155.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.
Legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH Krešimir Zubak nije pristao da potpise ni preliminarni mirovni sporazum u Daytonu, pa su u ime Hrvata iz BiH taj sporazum potpisali funkcioneri susjedne države Hrvatske, sto je nečuveno i internacionalnom pravu.
Aneks 4 finalne verzije mirovnog sporazuma, Pariški sporazum, koji se danas koristi kao Ustav Bosne i Hercegovine nikada nije ratifikovala Skupština Republike Bosne i Hercegovine, cime je dokazana nelegitimna volja bosanskohercegovačkih pregovarača i potpisnika Pariškog sporazuma. To znači da Aneks 4 nikada nije prošao kroz legalnu proceduru promjene Ustava propisanu prethodnim, a tada važećim, Ustavom Republike BiH.
6. Sa aspekta konvencija o međudržavnim ugovorima, Bečka konvencija iz 1969. godine, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji UN. Za BiH je bitno da član 53. spomenute konvencije smatra ništavnim čak i ugovore koji su dobrovoljno doneseni, ako su suprotni međunarodnom pravu. Osim toga, kao ugovor, "Dejtonski Ustav" je suprotan referentnoj konvenciji za međudržavne ugovore, po kojoj se ugovorom smatraju sporazumi između država, isključujući mogućnost da ti ugovori sadrže i ustav neke zemlje.
Prema tome Dejtonski ustav je akt ilegalne “ustavne kapitulacije” koji su potpisale i garantirale dvije susjedne zemlje, a koje su kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva imali upravo izmjenu Ustava RBiH. Ovim je RBiH uspješno odvedena od primjene Povelje UN, i međunarodnog prava protiv država krivaca za rat i genocid.
GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Kao što se može vidjeti, širom svijeta novo doba dolazi. Doba etike, morala, sloge i mira je pred nama. U Tunisu, Egiptu, Libiji, padaju diktatori, oligarsi, padaju maske moći kupljene novcem, pada doba snage moćnih moneta, pada veo licemjerja širom svijeta. Talas novog doba, u kome etika postaje najvažnija pokretačka snaga, širi se velikom brzinom. Dogodimo se i mi! Vrijeme je da i mi smijenimo sve one, koji su se obogatili i dalje bogate na muci naroda, diobom i prodajom naše jedine domovine.
Vratimo u život naš jedini legalni, legitimni i građanski Ustav Republike BiH koji je nakon agresije na našu zemlju u Dejtonu silom, ucjenom i izdajom ukinut. To je Ustav za kojeg smo svi glasali i po kojem smo svi bili ravnopravni i suvereni na svakoj stopi naše zajedničke nam domovine. I Bogu je bilo svejedno, da li se krstimo ili klanjamo. Naš je Ustav prevarom, iza kulisa, trulom nagodbom suspendovan, a novim Dejtonskim ustavom, bez ikakve pravne osnove, bez ikakve javne rasprave i bez ustavom propisane zakonske procedure, svima nama, navučena je luđačka košulja, koju od slatkorječivosti do prijetnji, redom uvjeravaju, da je nemamo pravo skidati?!
Osnivači ove grupe vas pozivaju da se priključite svima nama koji želimo promjene. Ima nas mnogo na facebook mreži i broj naših sugrađana koji imaju isti cilj, stalno raste. Ovdje su obični ljudi, radnici, seljaci, inteligencija, omladina i penzioneri, gdje niko nikome ne broji krvna zrnca i nije nas briga ko je ko i kako se zove, dok god želi da živi sa nama u normalnoj pravnoj državi, istinskoj demokratiji i bude dio Evropske Unije. Medju nama nema nacionalista, fundamentalista, lopova, mafije, i svi koji pokušaju, veoma efikasno i oragnizovano bivaju odstranjeni čim počnu sa bilo kojim vidom provokacije.
Budite i vi dio nas, vedri dio neba, čista suza, sa pogledom u budućnost koja se upravo događa. Postanite i vi dio naše slavne historije. Tu je ogromna grupa članova, admina i koordinatora, spremnih i voljnih da daju sve od sebe da se naš jedini cilj i ostvari, a to je povratak u život građanskog Ustava Republike BiH. Mi nećemo koristiti ulicu da dođemo do cilja, već mnogo efikasnija pravna sredstva, kojima namjeravamo riješiti pravni problem. Mi to možemo i mi to hoćemo a da postignemo taj cilj, treba nam što više vaših potpisa. Mi to možemo! Vjerujemo u sebe! ZAJEDNO SMO JAČI! ZA USTAV, MIR I ZAJEDNIŠTVO!
Ujedno molimo sve građane lojalne našoj Jednoj i jedinoj da potpišu Peticiju sa zahtjevom da nam se vrati naš građanski Ustav Republike BH iz 1992. godine, koji je na ovom linku: Republika BiH (http://www.republikabih.net/)
OSNIVAČI FACEBOOK GRUPE: ZAHTIJEVAMO VRAĆANJE LEGALNOG, LEGITIMNOG I GRADJANSKG USTAVA REPUBLIKE BH
PETICIJA
USTAVNOM SUDU BIH
VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE
GENERALNI SEKRETAR U.N.
SVIM POLITIČKIM STRANKAMA U BIH
VISOKI PREDSTAVNIK OHR-a U BIH
ZAHTIJEVAMO
VRAĆANJE U FUNKCIJU JEDINOG LEGALNOG I MEĐUNARODNO PRIZNATOG GRAĐANSKOG USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
USTAV REPUBLIKE BiH IZ 1992. GODINE BAZIRAN JE NA INTERNACIONALNOJ KONVENCIJI U.N. i E.U. O LJUDSKIM PRAVIMA, JEDNAKOSTI U KONSTITUTIVNOSTI SVIH GRAĐANA - DRŽAVLJANA BiH, I ŠIROKOJ REGIONALNOJ DECENTRALIZACIJI U KORIST JEDINICA LOKALNE UPRAVE I REGIJA UNUTAR USTAVNOG SISTEMA DRŽAVE, REPUBLIKE BiH.
PO USTAVU RBiH IZ 1992 GODINE, SVI GRAĐANI (BILO KOJE VJERE ILI ETNIČKE PRIPADNOSTI ) SU BILI RAVNOPRAVNI I NIJE BILO POTREBE ZA AGRESIJOM SUSJEDNIH DRŽAVA POD IZGOVOROM DA ĆE U REPUBLICI BIH POJEDINI GRAĐANI POSTATI NERAVNOPRAVNI. USTAV RBH JE GRAĐANSKI USTAV, POTPUNO KONSTITUTIVNO JEDNAKIH GRAĐANA PRED USTAVOM I ZAKONIMA RBIH.
GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE SU SE 29. FEBRUARA I 01. MARTA 1992. GODINE SA VEĆINOM OD 64 POSTO GLASOVA OPREDIJELILI ZA SUVERENU I NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA. ODMAH NAKON REFERENDUMA USLIJEDILA JE AGRESIJA IZ SRBIJE I CRNE GORE, A POTOM I IZ HRVATSKE, ČIJE SU POSLJEDICE BILE OKO 200.000 UBIJENIH GRAĐANA RBIH, NEKOLIKO STOTINA HILJADA INVALIDA, HILJADE SILOVANIH ŽENA, OKO DVA MILIONA GRAĐANA RBIH PROTJERANIH IZ SVOJIH DOMOVA, STOTINE HILJADA DJECE BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA, OGROMNE MATERIJALNE ŠTETE. CILJ TE AGRESIJE BIO JE I OSTAO RUŠENJE REPUBLIKE BIH, STO JE U VELIKOJ MJERI I POSTIGNUTO, TAKO DA JE LEGALNI I LEGITIMNI USTAV RBIH ILEGALNIM METODAMA SUSPENDOVAN.
MI, VEĆINA GRAĐANA RBiH BRANILI SMO I BRANIMO LEGALAN USTAV, ISPRAVNO UTEMELJENU DRŽAVU, LJUDSKA PRAVA SVIH GRAĐANA REPUBLIKE BIH BEZ RAZLIKE NA VJERU, ETNIČKU PRIPADNOST ILI BILO KOJU DRUGU SPECIFIČNOST!
OBRAZLOŽENJE
SA ASPEKTA UNUTARNJEG I MEĐUNARODNOG PRAVA DEJTONSKI USTAV JE NEZAKONIT
1. Član II Konvencije o Genocidu definira internacionalni zločin "genocid" na slijedeći način: U trenutnoj Konvenciji, genocid znaci akt počinjen sa namjerom da uništi, u cijelosti ili djelomično, određenu nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu, na način:
(a) Ubijanjem članova te grupe;
(b) Prouzrokovanjem ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih povreda članovima te grupe;
(c) Namjernim prouzrokovanjem uslova života za neku grupu, sračunatim sa ciljem da se dovede do fizičkog uništenja cijele grupe ili jednog njenog dijela;
(d) Nametanjem mjera sa namjerom da se spriječi rađanje djece u okviru te grupe;
(e) Prevođenjem djece silom iz jedne grupe u drugu grupu.
Tokom 1993. godine, Republika Bosna i Hercegovina je pokrenula sudski postupak na Internacionalnom Sudu Pravde u Hagu optužujući bivšu Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) da je počinila akt genocida, definiranim pod (a), (b), (c) i (d) spomenutog Člana II konvencije o genocidu. Do danas, Bosna i Hercegovina je dobila svaku fazu ovog, još uvijek otvorenog sudskog proces, sa još samo nedovršenim usmenim dijelom i konačnom presudom.
Građani Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se Republika Srpska, kreirana genocidom, proglasi ilegalnom i da se Ustav Republike Bosne i Hercegovine ponovo stavi u funkciju.
2. Republika BiH bila je međunarodno priznata država i 177. po redu članica UN. Po Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge države, pa cak ni Ujedinjene nacije nemaju pravo miješanja u unutrašnje stvari svojih članica.
Član 2, paragraf 7 Povelje UN se kaže:
Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj rezoluciji broj 752 iz 1992. godine je proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. počeo kažnjavati agresore uvodeći im ekonomske sankcije.
Ujedinjene nacije nisu smjele dozvoliti da počnu pregovori o ustavnom preuređenju države članice, žrtve agresije, bez obzira na pristanak Predsjednika predsjedništva Republike BiH da se upusti u te pregovore. Rezultat takvih pregovora je nasilna promjena Ustava države žrtve agresije.
3. U Dejtonskom ugovoru Bosna i Hercegovina se našla pod starateljstvom od strane SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, što je zabranjeno članom 2. Povelje UN. Internacionalno pravo, zaštita zemalja članica i obaveza UN da osigura tu zaštitu, postoji osim, ako se zemlja članica UN, tog prava sama ne odrekne. Međutim to odricanje ne smije biti rezultat nelegitimnog predstavljanja, reinterpretacije predmeta pregovora, obmana državnika prema vlastitom narodu. Svoju zavjeru ( pregovore o Ustavu iza zatvorenih vrata i van institucija sistema ) bh. pregovarači krili su, a i danas kriju, obmanom da ne postoji Pravo, nego postoje zavjere.
U članu 2.1 Povelje UN se kaže:
Među članicama UN odnosi se moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti.
4. Pošto je Ustav jedne zemlje izraz suverene jednakosti zemalja članica UN, jasno je da je pregovaranje o Ustavu od strane susjednih zemalja direktno kršenje člana 2. Povelje UN, kao imperativne norme međunarodnog prava. Činjenica da su SRJ i R Hrvatska postali sudionici pregovora o Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu su izmjenu Ustava RBiH upravo pokušavale realizirati putem rata i agresije, je u suprotnosti sa članom 2. Povelje UN.
Ljudi, koji su još od Lisabona 92., preko Ženeve 93. do Dejtona 95. davali agresoru viziju uspjeha, tako što su pristajali da diskutuju vlastiti Ustav, danas to brane navodnim pritiskom svijeta, krijući navedene činjenice o neupitnosti, nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta i ništavnosti ugovora pod pritiskom, obmanom ili nelegitimnom voljom.
5. Sa aspekta unutarnjeg prava, pregovaranjem Ustava Republike BiH i prihvaćanjem "Dejtonskog Ustava" činjena je izdaja Republike što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava R BiH koji glase:
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.
Član 155.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.
Legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH Krešimir Zubak nije pristao da potpise ni preliminarni mirovni sporazum u Daytonu, pa su u ime Hrvata iz BiH taj sporazum potpisali funkcioneri susjedne države Hrvatske, sto je nečuveno i internacionalnom pravu.
Aneks 4 finalne verzije mirovnog sporazuma, Pariški sporazum, koji se danas koristi kao Ustav Bosne i Hercegovine nikada nije ratifikovala Skupština Republike Bosne i Hercegovine, cime je dokazana nelegitimna volja bosanskohercegovačkih pregovarača i potpisnika Pariškog sporazuma. To znači da Aneks 4 nikada nije prošao kroz legalnu proceduru promjene Ustava propisanu prethodnim, a tada važećim, Ustavom Republike BiH.
6. Sa aspekta konvencija o međudržavnim ugovorima, Bečka konvencija iz 1969. godine, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji UN. Za BiH je bitno da član 53. spomenute konvencije smatra ništavnim čak i ugovore koji su dobrovoljno doneseni, ako su suprotni međunarodnom pravu. Osim toga, kao ugovor, "Dejtonski Ustav" je suprotan referentnoj konvenciji za međudržavne ugovore, po kojoj se ugovorom smatraju sporazumi između država, isključujući mogućnost da ti ugovori sadrže i ustav neke zemlje.
Prema tome Dejtonski ustav je akt ilegalne “ustavne kapitulacije” koji su potpisale i garantirale dvije susjedne zemlje, a koje su kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva imali upravo izmjenu Ustava RBiH. Ovim je RBiH uspješno odvedena od primjene Povelje UN, i međunarodnog prava protiv država krivaca za rat i genocid.
GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE