PDA

View Full Version : krs na tockovima


Tahirovce
23-05-2010, 17:48
Ovdašnji narod ima brojne mudre izreke. Jedna od njih, sa kojom se izgleda slaže većina muške populacije glasi - "Bolje polovan Golf, nego novi Yugo". Ova mudrolija, pored toga što svedoci o visokom poverenju koje gradani Srbije gaje prema nacionalnom proizvodjaču automobila, vrlo slikovito ukazuje i na stanje četvorotockaša koji klize našim drumovima. Ovdašnji prosečno star automobil davno je odslužio vojsku (osim ako je nije više puta odlagao zbog fakulteta ili bolesnih bubrega, tj. amortizera). U tom smislu, može se reći da smo zemlja čiji muškarci imaju najviše iskustva sa krpljenjem, budženjem, prevezivanjem i doradjivanjem kojekakvih "automobila", za čiju vožnju kroz zemlje EU će uskoro biti potrebna posebna dozvola. Ali, šta se nas tiču njihovi glupi propisi. http://www.palavestra.com/slicice/Autic.jpg

Problemi su se pojavili još kad ste "mašinu" kupovali. Istina, ne baš prvog dana, pošto je prethodni vlasnik istrulele delove karoserije vrlo uspešno zamenio sa nešto kartona i gita, a preko toga je potezima Leonarda naneo sloj boje za koji je primenom više matematke predvideo da traje tačno mesec dana nakon kupoprodaje. Nakon što ste utvrdili da je "limarija odlična", prelazite i na motor, kočnice, struju, enterijer i trap. Pošto ste i za te elemente automobila stručnjaci kao i za limariju, vrlo brzo ste ustanovili i da "motor čupa, ne smem gas da mu pipnem" , menjač je "ratluk" (mek), kočnica ukopava auto u mestu, dok su amortizeri "ko juče stavljeni". Gume i nisu baš nešto, ali to je nebitno - kupićete ih na cetiri rate sa ugradnjom. I da stvar bude lepša, na kraju je gazda pristao da spusti cenu za 100 maraka (još uvek važeca novčana jedinica u transakcijama automobila), i vi van sebe od sreće trljate ruke jer ste dobili super auto za tako male pare!

Ponosni na sebe, i zadovoljni životom koji vam je konacno priuštio to zadovoljstvo da sami okrećete svoj volan, više ni po novine ne idete peške. Pitate se kako ste uopšte funkcionisali bez automobila, i sa prezirom i sažaljenjem (a povremeno i sa gadenjem) posmatrate pešake koji se satima vuku preko VAŠEG kolovoza, pravdajuci to nebulozom da je na tom mestu nacrtana zebra. Žene, fudbal i politika prestaju da budu tema razgovora, i svako ko sedne sa vama postaje srećni dobitnik detaljne price o tome kako ste natrcali na jedan "stvarno dobar auto, jer se coveku žurilo pa ga je dao ispod cene, inače takav košta bar duplo više".

I tako sve teče kao po loju, dok jednoga dana auto ne pocne da se trese na semaforu. Loš ler gas. Kod sledećeg semafora sve je opet u redu, ali kod onog trećeg opet se trese, a posle par dana počinje i da se gasi. U karburator servisu, majstor najpre nešto malo prešteluje, pa kad to bure zadrži vodu svega 2-3 dana, onda zakljuci da je karburator zreo za kompletno rasklapanje i čišcenje. Nije skupo - ajde. Medutim, ni posle toga auto više ne ide kako treba. Sledi poseta mehaničaru, koji vam za pocetak promeni svećice. Pošto ni to ne daje rezultata, red je da se rasklopi razvodnik, pa da se promene kablovi, da se zameni filter, gumica tamo, kaiš ovamo, pa lamela, korpa, druk-lager, visko-lufter, i tako sve dok jednoga dana ne shvatite da svaki vikend provodite kod majstora, koji od vaših para izliva ploču, i još vas zove na pečenje tim povodom. I taman kad pomislite da je konačno zamenjeno sve što se zameniti može, ispostavi se da je prethodni vlasnik u ulje sipao rusko čudo zvano Univerzalni modifikator, i time učinio da motor par meseci izgleda i zvuci kao da je ispravan, a zapravo mu sledi generalna. Ta najstrašnija reč za svakog vlasnika višedecenijskog automobila košta više od 1000 DEM, ali nazad se više ne može! Auto se rodio i valja ga ljuljati. A i toliko toga ste već uložili u njega, greota da se baci. Udri majstore!

Generalna je malko potrajala, pa ste već posle mesec i po dana dobili u ruke praktično novu mašinu! Motor prede ko maca, ler gas stabilan, i vi ste ponovo čovek (otkad ste vožac shvatili ste da čovek bez auta i nije čovek). Medutim, pala je kiša. Zgranuti shvatate da se sa karoserije sliva farba, a sa njom i delovi vaše "odlične limarije". E kad je sreden motor - biće i limarija, kažete sebi, bacate se u dugove i krećete u potragu za dobrim limarom. Iako u auto-oglasima izgleda da ih ima ko pleve, ubrzo ćete shvatiti da je lakše zakazati transplantaciju bubrega nego zamenu krila i rubova. Konačno, uz pomoć svih mogućih veza i pregovora uspevate da ubacite svoje mezimče na kliniku za plastičnu hirurgiju automobila u jednom od prigradskih naselja, i tek tad shvatate koliko je vreme relativno. "Bice sve gotovo do prvog", ubedio vas je majstor kad ste mu davali ključeve i kaparu za pogodjeni posao. Kad se prvi približio, javljeno vam je da limarski radovi tek što nisu gotovi, ali se farbar otrovao bojom i u teškom stanju leži na VMA. Moguće je i da se limar otruje a da vam farbar to javi, ili da jedan od njih dobije žuticu, mada nije iskljuceno ni da bar jedan od njih baš tih dana mora da otputuje 100 kilometara severno od Vlasinskog jezera da nadgleda renoviranje kuće za starog oca koji nema poverenja u lokalnu radnu snagu. U svakom slučaju, "prvi" se polako pretvara u "deseti", dok ne doživi ponovo transformaciju u "prvi", ali onog tamo meseca. I kad vam konacno doteraju auto, više vam nije ni do čega. Jer dok ste čekali, imali ste dovoljno vremena da saberete koliko ste novca u auto već uložili, i shvatili da ste za te pare mogli da kupite dva takva. A ni farba na vratima se baš ne slaže sa onom na krilu.

I tako, kad ste konačno od svog "auta" napravili auto, više očima ne možete da ga vidite. Pitate se gde su vam oči bile kad ste ga kupovali. Stavljate ga na prodaju, i sa zgražavanjem konstatujete da od svega što ste vi na tim kolima uradili, potencijalni kupac vidi samo jedno - njegovo godište. Stiskate zube i prodajete ga za istu sumu koju ste dali za njega. I vec merkate jedan "stvarno dobar auto, jer se coveku žuri pa ce ga dati ispod cene, inače takav košta duplo više".

I košta, verujte.