View Full Version : Sudjenje Radovanu Karadzicu
Karadžić: Rat izazvalo jezgro SDA
http://gdb.rferl.org/CFAA3C2C-E44A-49AB-8345-A4D0086C71EB_mw800_mh600.jpg
1. mart 2010. | 00:23 -> 12:31 | Izvor: B92, Beta
Hag, Beograd -- Bivši predsednik RS Radovan Karadžić izjavio je pred Haškim tribunalom da se neće braniti prebacivanjem odgovornosti na druge, rekavši da "ima dobre dokaze".
Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić (Beta)
Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić (Beta)
Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid i zločine nad nesrbima tokom rata u BiH, rekao je da braneći sebe brani srpski narod.
"Ovde sam pred vama ne da branim svoju malenkost nego veličinu jednog malobrojnog naroda u BiH koji 500 godina trpi i pokazuje veliki stepen izdržljivosti i skromnosti da opstane u slobodi. Neću sebe braniti tvrdnjama kako nisam bio važan ili da nisam imao funkciju dok sam služio narodu niti ću odgovrnost prebacivati na drugog. Btraniću naš narod i njegovu stvar koja je pravedna i sveta", rekao je on pred sudom.
Tokom detaljnog objašnjavanja sudskom veću kako je izbio rat u BiH, Karadžić je, između ostalog, naveo da Srbima rat nije bio potreban, već muslimanima i Hrvatima koji su želelii da izađu iz Jugoslavije.
Za izbijanje rata u BiH okrivio je, kako je rekao, zavereničko jezgro Stranke demokratske akcije, koje je vodilo ratnu politiku u korist Muslimana, a na štetu hrišćanske većine - Srba i Hrvata.
"Ovde ćemo dokazati da SDA nije trebala Srbe u Bosni nego da je trebala srpske teritorije te dve trećine terotitija u Bosni. Ovo tužilaštvo mene optužuje da sam hteo da muslimani odu iz RS, a SDA, muslimani, mladi muslimani fundamentalisti hteli su da svi Srbi odu iz Bosne“, navodi Karadžić.
Radovan Karadžić, koji se brani sam, imaće ukupno šest sati za uvodnu reč, danas i sutra isto koliko je na početku suđenja 26. oktobra prošle godine za uvodne napomene imala i optužba.
Pravni savetnik Radovana Karadžića, američki advokat Piter Robinson izjavio je da je Karadžić u uvodnoj reči odbrane na suđenju pred Haškim tribunalom ponudio tumačenje događaja u BiH drugačije od navedenog u optužnici.
"Na sudskom veću je da odluči koje je od ta dva tumačenja uverljivije", rekao je Robinson.
On je najavio da će se sutra, u nastavku uvodne reči, Karadžić podrobnije baviti pojedinačnim navodima optužnice, poput uzimanja međunarodnih talaca 1994. godine i optužbama za zločine u Sarajevu.
Robinson nije isključio da bi Karadžić, posle uvodne reči, mogao odbiti da unakrsno ispita prvog svedoka optužbe čiji je iskaz, po odluci sudskog veća, zakazan za sredu, 3. decembar.
Upitan o ulozi sudski postavljenog branioca Ričarda Harvija, pravni savetnik Robinson je odgovorio da bi sudsko veće moglo naložiti Harviju da preuzme zastupanje Karadžića, ukoliko Karadžić "odluči da ne može da unakrsno ispituje svedoka".
"Videćemo u par narednih dana", naznačio je Robinson.
Sudsko veće predsedavajućeg O Gon Kvona odobrilo je, na početku današnjeg zasedanja, Karadžiću da uloži žalbu na odluku o početku dokaznog postupka saslušavanjem prvog svedoka.
Karadžić je ranije tražio da prvo svedočenje bude odloženo do 17. juna zato što, kako tvrdi, nije mogao da se pripremi zbog toga što mu je sudski sekretarijat uskratio novac za odbranu, ali je veće sudije Kvona taj zahtev odbilo.
Petronijević: Karadžić će iskoristiti oba dana za uvodnu reč
Karadžić, koji se brani sam, imaće, prema odluci sudskog veća, dva dana za izlaganje uvodne reči, koliko je na početku suđenja 26. oktobra prošle godine za uvodne napomene imala i optužba. Karadžićev pravni savetnik, advokat Goran Petronijević, kaže da će prvi predsednik Republike Srpske iskoristiti oba dana za uvodnu reč.
"Karadžić će dnevno govoriti tri sata. U uvodnoj daje pravac u kojem će se odbrana kretati. Sve u svemu, vremena je bilo malo, mi smo tražili od sudskog veća dodatni period za pripremu odbrane. Veće je u petak donelo jednu odluku koja nije konačna i očekujemo da se nakon žalbe, naš predlog usvoji i dodeli dodatno vreme, uz adekvtna sredstva, koja bi nam omogućila da u potpunosti pripremimo odbranu“, kaže on.
Ukoliko ne bude usvojena žalba odbrane, suđenje se nastavlja u sredu 3. marta i to iskazom prvog svedoka optužbe.
Inače, uvodnoj reči odbrane u sudnici je prvi put put prisustvovao i branilac koga je Tribunal nametnuo Karadžiću, britanski advokat Ričard Harvi.
Petronijević, međutim, kaže da će njegova uloga biti sporedna.
"Biće u jednom drugu delu sudnice. Pored njega će biti jedan savetnik i jedan saradnik, koji će mu pomagati u tehničkom izvršenju uvodne reči. Naime, tokom izlaganja će biti emitovani tonski i filmski zapisi koji će ilustrovati pojedine delove uvodne reči“, objašnjava Petronijević.
"Gospodin Harvi i njegovi saradnici neće imati ulogu u postupku, a sam Karaždić, prema mojim saznanjima, do sada s njim nije imao kontakt. Sam gospodin Harvi, osim prvog pisma koje je uputio Marku Sladojeviću i meni, nije više kontaktirao sa odbranom. Njegova uloga u čitavom postupku, sem toga što je stend baj, ne bi mogla da bude ni u budućnosti da bude ozbiljna jer i nije mao vremena, resursa niti mogućnosti da pripremi odbranu", kaže on.
Suđenje Karadžiću počelo je pred Haškim tribunalom 26. oktobra prošle godine uvodnom rečju optužbe.
Optuženi je početak suđenja bojkotovao tvrdeći da mu sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi.
Pošto je tužilac Alan Tiger 2. novembra završio uvodnu reč, sudije su tri dana kasnije donele odluku da Karadžiću postave branioca i da suđenje bude nastavljeno 1. marta, kako bi se braniocu dalo dovoljno vremena da se pripremi.
U uvodnoj reči, tužilac Tiger je naglasio da je Karadžić bio vrhovni komandant vojske koja je zločinima počinila etničko čićenje Muslimana i Hrvata u velikim delovima BiH, terorisala civile u Sarajevu i počinila genocid nad 7.000 Muslimana u Srebrenici.
Karadžića je označio kao arhitektu politike na kojoj su ti zločini utemeljeni.
Ako suđenje bude nastavljeno u sredu, tužilaštvo će, kako je ranije saopšteno, prvo predstaviti dokaze o zločinima u Sarajevu, o čemu će iskaz prvi dati zaštićeni svedok KDŽ-263. Drugi svedok biće Sulejman Crnčalo.
Podsetimo, optužnica protiv Karadžića usredsređena je na: etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.
Tahirovce
01-03-2010, 18:02
Karadžić: Rat izazvalo jezgro SDA
i ti raso i onaj muki i orlja i svi ostali koji misle kao ti, mozete kompletno SDA da povucete za ...
Nemoj se dzaba kidat Resko,nije on mislio na tvoju SDA vec na onu Alijinu :)
Tahirovce
01-03-2010, 20:11
Svejedno ...
Karadžić: Lažne žrtve u Sarajevu i Srebrenici »
02. Mart. 2010 | 13:27, Izvor : Beta, Komentari: 0 komentari
Optuženi Radovan Karadžić nazvao je pred Haškim tribunalom "lažnim mitovima" i "lažnim žrtvama" optužbe o masovnim ubistvima nesrba u Sarajevu i Srebrenici 1992-95. negirajući svoju odgovornost.
Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima u BiH, opovrgavao je da je Sarajevo bilo u opsadi i pod terorom snaga pod njegovom kontrolom, tvrdeći da je, suprotno navodima optužnice, vojska RS bila u okruženju muslimanskih i hrvatskih snaga.
Srbi su u Sarajevu i širom BiH, po Karadžiću, kontrolisali samo svoje teritorije, a nisu ni pokušavali da zauzmu "muslimanske". "Mermerna je istina da Sarajevo nije bilo pod srpskom opsadom, nego je bilo podeljen grad", rekao je optuženi.
Negirajući da je VRS nasumično granatirala civile u Sarajevu, Karadžić je rekao da su muslimanske snage iz mnogih civilnih objekata - poput škola, vrtića, muzeja - otvarale vatru na srpske položaje, pretvarajući ih time u legitimne vojne ciljeve. Na mapi grada je pokazao više primera.
"Ako su pucali na nas, a mi uzvraćali, oni to prikazivali kao neselktivno granatiranje grada...Nikada nije bilo namernog granatiranja, nikad" - kazao je Karadžić - "To je taj opsednuti i nevini grad u kojem je bilo tri puta brojnija vojska od naše".
Snimak naređenja generala Ratka Mladića, često puštan pred Tribunalom, da se otvori vatra na "Velušiće zato što tamo nema Srba", Karadžić je protumačio kao nalog da se ciljaju takvi "legitimni vojni ciljevi".
Odgovornost za masovna stradanja civila u gradu, Karadžić je prebacio na muslimanske vlasti, ponavljajući da su one namerno granatirale i pucale na sopstveno stanovništvo kako bi izazvale stranu intervenciju. Naglasio je da je "uveren da na Markalama 1 i Markalama 2 možda čak i nije bilo civilnih žrtava i da su tela podmetnuta".
Kao dokaz za tvrdnju da su muslimanske vlasti izazvale eksplozije na pijaci, u kojima su u februaru 1994. i avgustu 1995. poginule i ranjene stotine ljudi, Karadžić se pozivao na navode iz knjige tadašnjeg komandanta Unprofora Majkla Rouza o postojanju takvih rezultata istraga. Rouz će, inače, na suđenju svedočiti kao jedan od prvih svedoka optužbe.
"Ko ima imalo razuma, videće da to Srbi nisu uradili", rekao je Karadžić. Upozorio je Tribunal da "kodifikujući" "lažne mitove i lažne žrtve" u Sarajevu i Srebrenici, kod naroda u BiH "seje seme budućih pokolja".
Napominjući da je "Sarajevo bilo i srpski grad, takođe" - zato što je bilo "izgrađeno na srpskoj zemlji" i imalo srpsku većinu do Drugog svetskog rata - Karadžić je najavio da će dokazati da "Srbi nikada nisu započinjali borbe" i da im je cilj bio političko rešenje i da "sačuvaju stanovništvo".
Bivši predsednik RS rekao je i da Sarajevo nikada nije bilo u blokadi ni za civilne, ni za vojne potrebe, nego da je, nasuprot tome, "sve dobijalo preko srpske teritorije". "Kakvo je to terorisanje grada, kad smo i malo vode koju smo imali delili s njima...Bilo je 10.000 humanitarnih letova i nijedan incident sa srpske strane, a oni su ponekad pucali na te avione da bi nas optužili. Zar je to terorisanje grada?", upitao je Karadžić.
Rekao je da je "voleo i još uvek voli" Sarajevo i da "nikada od njega nećemo odustati". "Da je Sarajevo bilo pretvoreno u otvoreni grad, kao što smo mi predlagali, ne bi bilo žrtava...Ali, politika Stranke demokratske akcije koja je htela 100 odsto vlasti u 100 odsto BiH želela je drugačije", rekao je Karadžić.
Optuženi nastavlja uvodnu reč odbrane, koju po odluči sudskog veća mora završiti danas.
Suđenje Karadžiću počelo je pred Haškim tribunalom 26. oktobra prošle godine uvodnom rečju optužbe. Optuženi je početak suđenja bojkotovao tvrdeći da mu sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi.
Pošto je tužilac Alan Tiger 2. novembra završio uvodnu reč, sudije su tri dana kasnije donele odluku da Karadžiću postave branioca i da suđenje bude nastavljeno 1. marta 2010, kako bi se braniocu dalo dovoljno vremena da se pripremi.
U uvodnoj reči, tužilac Tiger je naglasio da je Karadžić bio vrhovni komandant vojske koja je zločinima počinila etničko čićenje Muslimana i Hrvata u velikim delovima BiH, terorisala civile u Sarajevu i počinila genocid nad 7.000 Muslimana u Srebrenici.
"Karadžić je istovremeno bio arhitekta politike na kojima su ti zločini utemeljeni i vrhovni komandant snaga koje su te zločine počinile", rekao je tužilac Tiger.
Bivši predsednik Republike Srpske je u dve tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.
Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na: etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.
Vlasti Srbije uhapsile su ga u Beogradu u julu 2008. i izručile Tribunalu. Karadžić je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom odbio da se izjasni o krivici po tačkama optužnice, a sudija je, potom, u skladu s pravilima, u spis uveo da se optuženi ne oseća krivim.
Pred licem pravde
Suđenje Karadžiću: Relativiziranje i negiranje najveći problemi
http://www.vesti-online.com/data/images/2009-11-24/11829_radovan-karadzic-01-foto-tanjug_f.jpg
14.03.2010
Marija Arnautović
Prije dvije sedmice u Haškom je tribunalu počela odbrana Radovana Karadžića, optuženog među ostalim i za genocid. U dvodnevnoj uvodnoj riječi Radovan Karadžić pred Tribunalom u Hagu negirao je sve tačke optužnice. Karadžić se branio uglavnom minimiziranjem počinjenih zločina za koja je optužen ili optuživanjem drugih. Tako je između ostalog negirao zločin u Srebrenici, opsadu Sarajeva, sistematsko ubijanje civila u glavnom gradu BiH, te postojanje logora pod kontrolom srpskih snaga.
Radovan Karadžić je svoju odbranu bazirao uglavnom na negiranju već dokazanih ratnih zločina - među ostalim i negiranju genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine. Tako je ustvrdio da je u tom bosanskohercegovačkom gradiću ubijeno oko 2.500 hiljade Bošnjaka.
Žrtve srebreničkog masakra nisu iznenađene Karadžićevim istupima na sudu. Među njima je i Hasan Nuhanović, direktni svjedok genocida. On je jedan od mnogobrojnih ljudi koji je 13. jula 1995. godine poslednji put vidio svoje najbliže. Tada je posljednja grupa civila, pod oružanom pratnjom, izvedena iz vojnog logora Holandskog bataljona u Potočarima.
Hasan Nuhanović
Hasan Nuhanović u to vrijeme bio je zaposlen kao prevodilac Misije vojnih promatrača u Srebrenici. On je u dvadesetak minuta, koliko je bilo potrebno da izbjeglice u koloni iz drugih dijelova logora dođu do kapije, ostao bez oca, majke i brata:
„Nisam ništa bolje ni očekivao od Karadžića - mislim na negiranje. Mi koji smo preživjeli, mi koji predstavljamo hiljade porodica žrtava genocida iz Srebrenice, smo se dosad susretali sa osobama koje su na više načina negirale. Dovodili su se u pitanje brojevi žrtava. Ako prihvate da je određeni broj ljudi ubijen, onda neće da prihvate riječ genocid. Tu riječ genocid nisu izmislili ljudi koji su preživjeli u Srebrenici, nego Sud u Hagu, tj. dva suda u Hagu. On pominje neki broj od 2.500 žrtava. Mi smo dosad u Potočarima ukopali preko 3.700 osoba koje su ubijene u julu 1995. godine, a po mojim saznanjima preko 6.000 osoba je identifikovano uz pomoć DNK analize njihovih posmrtnih ostataka. Znači, to su statistički brojevi, ako oni bilo šta znače u tom kontekstu.“
Karadžić je u uvodnoj riječi negirao i zločine počinjene na sarajevskoj tržnici Markale, ali i činjenicu da su stanovnici Sarajeva živjeli u četvorogodišnjoj opsadi. Prvi masakr na pijaci Markale dogodio se 5. februara 1994. godine kada je 68 ljudi ubijeno, a 144 ranjeno. Drugi se dogodio 28. augusta 1995. godine, a ubijeno je 37 ljudi, dok ih je ranjeno 90. Drugi napad je bio direktan povod da NATO snage bombarduju srpske položaje.
Karadžić je, naime, ustvrdio da su masakri nad civilnim stanovništvom u Sarajevu podmetnuti, te da su tadašnje vlasti u Sarajevu, kako je kazao, posebnom metodom lukavstva u ratovanju ubijale sopstvene civile, a to prikazivale kao zločin srpskih snaga.
Iako se o tome odakle su došli projektili ispaljeni na tržnicu Markale i danas vode žustre polemike, na nekim drugim suđenjima pred Haškim sudom dokazano je da je projektil koji je ubio civile na ovoj pijaci ispaljen sa položaja tadašnje Vojske RS. O tome je u Haškom sudu svjedočio i profesor iz Sarajeva, balističar Berko Zečević:
„Ja sam pet puta bio kao svjedok u Haškom tribunalu u nekoliko slučajeva - slučaj genarala Galića, slučaj generala Miloševića, gospodina Krajišnika, predsjednika Srbije Miloševića - i svaki put su Markale bile dovedene u pitanje, ali sa različitih pozicija. I svaki put ja sam iznio, ne svoje mišljenje, nego analizu koja je bila bazirana na čisto fizikalnim aspketima slučajeva koji su se ovdje desili, i u toj vojnoj forenzici ili terminalnoj balistici koja je dostupna jednom užem krugu stručnjaka. I tu neme nikakvih dilema da li su se desile Markale ili se nisu desile.“
Za jedan od zloglasnih prijedorskih logora iz proteklog rata, onaj u Trnopolju, Radovan Karadžić ustvrdio je da je bio prihvatni centar za izbjeglice. Slike ovog logora obišle su svijet i nakon toga se počelo govoriti o zlostavljanjima i mučenjima zatvorenika, te postojanju logora u Bosni i Hercegovini.
Koncentracioni logor Trnopolje vam je bio klasičan koncentracioni logor za progon, odnosno za deportaciju nesrpskog stanovništva sa područja opštine Prijedor, a u tom progonu su učestvovale sve strukture tadašnjih opštinskih vlasti.
O logoru Trnopolje svjetska javnost saznala je 5. augusta 1992. godine kada je ITN objavila televizijske snimke izmučenih logoraša iza bodljikave žice. Na ovom mjestu u Prijedoru, samo par metara od mjesta gdje je stajao Fikret Alić, čija je slika iza bodljikave žice obišla svijet, podignut je spomenik u pomen poginulim srpskim borcima. Žrtve logora Trnopolje kažu da ovaj spomenik boli više od Karadžićevog negiranja zločina počinjenih u Trnopolju. Sudbin Husić bio je jedan od zatočenika ovog logora:
„Sama činjenica da je kompletno nesrpsko stanovništvo protjerano sa svojih ognjišta, pa da niko nije dirnut, da niko nije pa ni verbalno uvrijeđen, dovoljno govori o veličini zločina koji su učinili Karadžićevi sljedbenici tada. Koncentracioni logor Trnopolje vam je bio klasičan koncentracioni logor za progon, odnosno za deportaciju nesrpskog stanovništva sa područja opštine Prijedor, a u tom progonu su učestvovale sve strukture tadašnjih opštinskih vlasti.“
Golgotu logora u Trnopolju prošao je i Edin Ramulić, predsjednik prijedorskog udruženja Izvor:
„Ono što je problem u svemu tome je da, nažalost, vejrovatno lokalni mediji u RS neće na isti način pratiti dokaze tužbe kao što sada svi prenose ono što Radovan Karadžić nudi u svojoj odbrani. I vjerovatno će to, pogotovo u lokalnoj srpskoj zajednici, stvoriti zbilja tu jednu relativizirajuću sliku o tome šta se zaista dešavalo u tim logorima. I to u je najveći problem.“
Ratni izvještač BBC-a o Karadžiću
Gordana Knežević
Novinar i dugogodišnji ratni izvještač BBC-a Allan Little, jedan od autora knjige i tv serije Smrt Jugoslavije, pratio je početak suđenja Karadžiću u Hagu i nakon toga je u razgovoru za RSE opisao držanje bivšeg vođe bosanskih Srba.
RSE: Vi poznajete Karadžića iz drugog vremena i iz drugih okolnosti. Intervjuisali ste ga više puta tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kakav je vaš utisak o njegovom proteklom nastupu u odnosu na te ranije susrete?
Allan Little
Little: Izgleda kao Radovan Karadžić kojeg je svijet vidio u vrijeme rata u devedesetim. On nastupa sa istom samouvjerenošću, iznosi svoje stavove na isti način.
Njegova linija odbrane bila je otprilike ovakva: sve što su bosanski Srbi uradili u ratu bilo je isprovocirano akcijama drugih, ili kako on to kaže - izazvano “odlučnošću muslimana da idu u rat”.
Bosanski Srbi su sve radili u samoodbrani - on čak kaže da je optužnica uredu, samo da za sve to treba da odgovara muslimanska strana. To je uobičajeni Karadžić kakovog smo već vidjeli u Bosni tokom rata.
RSE: Mnogi strani novinari su bili fascinirani sa Karadžićem jer je on bio u stanju da etničko čišćenje opiše kao ekskurziju, ili da o koncentracionim logorima govori kao o prihvatnim centrima za brigu o starim i iznemoglim. Šta je u vašem sjećanju ostalo posebno upečatljivo iz tih ranijih susreta?
Izgleda kao Radovan Karadžić kojeg je svijet vidio u vrijeme rata u devedesetim. On nastupa sa istom samouvjerenošću, iznosi svoje stavove na isti način.
Little: Za mene je najznačajniji bio susret s Karadžićem u Ženevi 1993. godine kada je na stolu bio Vance-Owenov plan. To je bio momenat kada su gotovo svi, uključujući čak i Miloševića, bili spremni da prihvate taj plan koji je zapravo mogao okončati rat 2,5 godine prije nego što je on završen. Samo su bosanski Srbi bili protiv.
I sjećam se da sam mu u jednom momentu rekao - nakon intervjua: ’S jednim potpisom danas možete okončati rat. Vi ste sada na raskršću i ako izaberete taj put svijet će vas pozdraviti kao onog ko je između rata i mira izabrao mir, ali ako izaberete drugi put, što vi izgleda činite, možda vas čeka haška zatvorska ćelija.’
On se smijao i odgovorio je da nijedan srpski vođa ne može izdati svoj narod na način na koji je to tražio Vance-Owenov plan. I drugo, da haški procesi nisu ozbiljni i da niko od srpskih lidera neće tamo odgovarati. Bili su to počeci sistema međunarodnog suda pravde i njemu to nije izgledalo ozbiljno.
Žrtvama okrenuli leđa
Maja Nikolić
Pročitajte kako komentarišu suđenje svjedoci i žrtve vremena i zločina za koje je Radovan Karadžić optužen pred Haškim sudom. O ženama Srebrenice je riječ.
Suđenje Radovanu Karadžiću kojem su majke Srebrenice i prisustvovale, bilo je novo podsjećanje na dan kada su o dvojene od svoje djece. Hatidža Mehmedović je ispričala da onog trenutka kada je ugledala da u sudnicu ulazi Radovan Karadžić poželjela je nestati. Kaže - izgubila je tlo pod nogama:
Ilustrativna fotografija
„Ja više nisam mogla slušati njegovu priču, više puta nisam znala gdje se nalazim, nisam znala za sebe, pa ne bih puno o njemu pričala - jer imamo mi toliko dokaza da nam ne mora Karadžić pričati i držati predavanja, jer on se nalazi kao na nekoj pozornici, a ne na optuženičkoj klupi.“
Jedna od majki Srebrenice, Rejha Avdić, kaže za naš program da bi se čak željela sa Karadžićem i susresti. Voljela bih da se sretnemo oči u oči, priča Rejha:
„I da ga dovedu pred moju mater, da mu mati kao što je on ubio njezina četiri sina, on ima svog sina, moja mati nema - i što pati i danas, što je bolesna, što priča sama sa sobom i pogleda kad će joj ko otvoriti vrata.“
Ne obraćaju pažnju, pa da kažu stvarno to se i to desilo, dajte da se ide naprijed, da se pomogne, da se nešto uradi. Imaju svi dokazi šta se desilo i šta je bilo. Međutim, oni to negiraju, naši popuštaju - i šta mi da radimo?
Rejha Avdić kaže da je povjerenje u pravosuđe odavno izgubila, a boji se da bi Karadžić mogao doživjeti sudbinu Biljane Plavšić:
„Nije on mogao biti da je sakriven negdje u vreći. Znali su - neko je za njega morao znati. Kao i za Mladića što znade.“
Obiteljima žrtava okrenuta su već odavno leđa. Nas svi degradiraju, govore nam da se petljamo u rad pravosuđa, a mi samo želimo da oni zbog kojih naše djece više nema pogledaju u lice pravde, ogorčeno i kroz suze kaže Đula Kapidžić iz Srebrenice:
„Žrtvama su svi leđa okrenuli. Ne obraćaju pažnju, pa da kažu stvarno to se i to desilo, dajte da se ide naprijed, da se pomogne, da se nešto uradi. Imaju svi dokazi šta se desilo i šta je bilo. Međutim, oni to negiraju, naši popuštaju - i šta mi da radimo?“
Težinu suđenja Radovanu Karadžiću majke Srebrenice ponovno moraju nositi na svojim plećima. Ipak smatraju da, bez obzira što su reakcije i očekivanja u pogledu sudskog procesa podijeljeni, jedno je sigurno: ništa ne može izbrisati počinjeni zločin.
Ljudi su podijeljeni
Sead Sadiković
Radovana Karadžića svijet poznaje kao haškog optuženika ili samouvjerenog ratnog vođu bosanskih Srba. Prosto za podsjećanje - otkud je i kako ga se sjećaju i spominju njegovi suseljani i rodbina visoko gore, u crnogorskim planinama?
U Šavniku, rodnom mjestu Radovana Karadžića, malo ko se danas sjeća ratnog lidera bosanskih Srba. Rijetko je dolazio u svoje selo Petnicu, na kilometar udaljenu od centra gradića sa oko hiljadu stanovnika. Rođak Radoman ga svakako dobro zna:
„Iz istog sela, osam godina je mlađi od mene, bio dobar đak.“
Zahvaljujući tome i očevim prijateljima dobio je stipendiju za Srednju medicinsku školu u Sarajevu. Karadžića i Sarajevo tako je spojila sudbina. O Karadžiću i Bosni u Šavniku ljudi ne misle jednako:
„Ljudi su podijeljeni - isto kao što je podijeljena i politika: jedni su za, drugi su protiv.“
A u Petnici Karadžića u 15-ak kuća žive isključivo Karadžići. Uvjereni su da njihov Radovan nije počinio zločine. Zato je u Petnici Karadžića teško dobiti njihov komentar:
„Idem ja, nemam vremena, pozdravljam...“
Rođak Radovanov Radoman vjeruje da Karadžić nije činio zločine:
„Sve mu želim najbolje, ali što politiku njegovu ne simpatišem, to je druga stvar.“
Veštak: U Srebrenici nestalo 7.905 Muslimana
Veštak optužbe za demografiju Eva Tabo izjavila je na suđenju Radovanu Karadžiću da je iz Srebrenice u julu 1995, nestalo 7.905 muslimanskih muškaraca.
Pozivajući se na januarske podatke Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP), Tabo je svedočila da je su do sada u masovnim grobnicama u okolini Zvornika nađeni i analizom DNK identifikovani posmrtni ostaci 6.241 žrtve.
Po optužnici koja Karadžića tereti za genocid u Srebenici, Vojska Republike Srpske je u danima pošto je osvojila Srebrenicu 11. jula 1995, na u okolini Zvornika streljala više od 7.000 zarobljenih srebreničkih Muslimana. U to vreme, Karadžić je bio predsednik RS i vrhovni komandant njene vojske.
Svedočeći u martu na procesu Karadžiću, jedan od direktora ICMP Tomas Parsons (Thomas) izjavio je da je Komisija, po poslednjim podacima, identifikovala 6.606 ubijenih iz Srebrenice.
Kao mesto nestanka većine žrtava, Tabo je danas navela Potočare gde je muslimansko stanovništvo na dan pada Srebrenice pobeglo pred snagama VRS, tražeći utočište u blizini tamošnje baze holandskog bataljona Unprofora.
Srpski vojnici su, tokom narednih dana, žene i decu prebacili u okolinu Tuzle, ali su pre toga odvojili i zadržali muškarce, koji su kasnije streljani.
Unakrsno ispitujući svedokinju, Karadžić je dovodio u pitanje valjanost metoda koji je ona primenila.
Tabo je prethodno objasnila da je do rezultata o promeni u demografskoj slici Srebrenice došla ukrštanjem podataka sa popisa stanovništva iz 1991. i biračkih spiskova iz 1997. sa listama nestalih Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta i haškog tužilaštva i spiskovima srebreničkih žrtava koje je identifikovala ICMP.
Karadžić koji se brani sam, tvrdio je da Tabo nije upotrebila birački spisak iz 1996. zato što je "manje povoljan za zagovornike genocida", ali je ona to negirala, rekavši da je spisak iz 1997. bio bolji uzorak, zato što su se mnoge izbeglice vratile u BiH.
Optuženi je sugerisao i da demograf nije mogao pouzdano utvrditi da su u Sarajevu od aprila do septembra 1992. ubijene 2.082 osobe, među njima 1.811 Muslimana, većinom civila.
Po Karadžiću, to nije moglo biti utvrdjeno na osnovu uzorka, zato što je stanovništvo iz grada izlazilo kroz "frekventni" tunel ispod aerodroma, te "u tom smislu, grad i nije bio pod opsadom".
Uprkos postojanju tunela, za koji je rekla da je služio za dopremanje humanitarne pomoći, po rečima Eve Tabo, nije bilo velikog pomeranja stanovništva iz Sarajeva, a naročito ne u Sarajevo tokom rata.
Ona je ostala pri iskazu da udeo civila u ukupnom broju žrtava u Sarajevu navodi na zaključak da su oni bili nameran cilj VRS.
Karadžić je optužen za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95. Karadžić, koji je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje "plavih šlemova" UN, nastaviće sutra unakrsno ispitivanje.
(Beta)
vBulletin® v3.8.7, Copyright ©2000-2024, vBulletin Solutions, Inc.