STRANAC
07-02-2010, 13:25
Preminuo Mihajlo Marković
http://img51.imageshack.us/img51/1606/v160148p0.jpg
Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i nekadašnji potpredsednik Socijalističke partije Srbije Mihailo Marković preminuo je danas u Beogradu u 87 godini.
Marković je preminuo u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije gde se lečio već duže vreme, a biće sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Vreme i mesto sahrane biće naknado objavljeni.
Mihajlo Marković rođen je 24. februara 1923. godine u Beogradu, gde se školovao i diplomirao na Filozofskom akultetu. Doktorirao je u Londonu 1956. godine.
Bio je predratni komunistički aktivista, partizan i saborac Josipa Broza Tita, a iz Drugog svetskog rata je izašao kao kapetan prve klase.
Nakon toga je postao glavni Titov kritičar, učesnik i strateg demonstracija na univerzitetu, 1968. godine, i pripadnik grupe Praxis među kojima su bili istaknuti filozofi i dosledni protivnici Titove "teorije i prakse" iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i BiH.
Od osnivanja Instituta za filozofiju u Beogradu 1967, pa narednih osam godina bio je upravnik tog instituta. Vodio je i jedno od odeljenja Instituta društvenih nauka u Beogradu, a od 1973. je clan Međunarodnog filozofskog instituta u Parizu.
U januaru 1975. je iz političkih razloga suspendovan na Filozofskom fakultetu i potom postaje jedan od poznatijih disidenata, aktivan u SANU za čijeg je dopisnog člana izabran 1963. godine.
Držao je predavanja na mnogim evropskim univerzitetima i akademijama nauka, kao i u SAD i Kanadi. Biran je za člana mnogih naučnih društava i akademija u svetu.
Marković je jedan od osnivača Socijalističke partije Srbije (SPS) i autor programskih načela te partije. Na prvoj sednici Glavnog odbora SPS u julu 1990. izabran je za jednog od potpredsednika. Novembra 1995. isključen je iz SPS.
U junu 2002. prisustvovao je neuspelom vanrednom kongresu SPS-a, posle čega se više nije stranački angažovao.
U novembru 2004. svedočio je na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haškom tribunalu kao svedok odbrane.
Objavio je knjige: "Filozofski osnovi nauke". "Dijalektička teorija značenja", "Formalizam u savremenoj logici", "Determinizam i sloboda", "Kritička društvena nauka", "Humanistički smisao društvene teorije", "Osporavanje i angažovanje" i "Etika i politika". Mnoga dela su mu prevođena u inostranstvu.
http://img51.imageshack.us/img51/1606/v160148p0.jpg
Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i nekadašnji potpredsednik Socijalističke partije Srbije Mihailo Marković preminuo je danas u Beogradu u 87 godini.
Marković je preminuo u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije gde se lečio već duže vreme, a biće sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Vreme i mesto sahrane biće naknado objavljeni.
Mihajlo Marković rođen je 24. februara 1923. godine u Beogradu, gde se školovao i diplomirao na Filozofskom akultetu. Doktorirao je u Londonu 1956. godine.
Bio je predratni komunistički aktivista, partizan i saborac Josipa Broza Tita, a iz Drugog svetskog rata je izašao kao kapetan prve klase.
Nakon toga je postao glavni Titov kritičar, učesnik i strateg demonstracija na univerzitetu, 1968. godine, i pripadnik grupe Praxis među kojima su bili istaknuti filozofi i dosledni protivnici Titove "teorije i prakse" iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i BiH.
Od osnivanja Instituta za filozofiju u Beogradu 1967, pa narednih osam godina bio je upravnik tog instituta. Vodio je i jedno od odeljenja Instituta društvenih nauka u Beogradu, a od 1973. je clan Međunarodnog filozofskog instituta u Parizu.
U januaru 1975. je iz političkih razloga suspendovan na Filozofskom fakultetu i potom postaje jedan od poznatijih disidenata, aktivan u SANU za čijeg je dopisnog člana izabran 1963. godine.
Držao je predavanja na mnogim evropskim univerzitetima i akademijama nauka, kao i u SAD i Kanadi. Biran je za člana mnogih naučnih društava i akademija u svetu.
Marković je jedan od osnivača Socijalističke partije Srbije (SPS) i autor programskih načela te partije. Na prvoj sednici Glavnog odbora SPS u julu 1990. izabran je za jednog od potpredsednika. Novembra 1995. isključen je iz SPS.
U junu 2002. prisustvovao je neuspelom vanrednom kongresu SPS-a, posle čega se više nije stranački angažovao.
U novembru 2004. svedočio je na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haškom tribunalu kao svedok odbrane.
Objavio je knjige: "Filozofski osnovi nauke". "Dijalektička teorija značenja", "Formalizam u savremenoj logici", "Determinizam i sloboda", "Kritička društvena nauka", "Humanistički smisao društvene teorije", "Osporavanje i angažovanje" i "Etika i politika". Mnoga dela su mu prevođena u inostranstvu.