superbaka
19-01-2010, 22:10
Prema rezultatima jedne nedavne studije, oko pola udanih žena (45 - 55%) i još više oženjenih muškaraca (50-60%) prevarit će svojeg bračnog partnera. Ne baš utješno za one koji stupaju u brak - zar ne? (Doduše, ovaj podatak nije baš utješan ni za one koji već jesu u braku. Morat ćemo se ostaviti statistike, izgleda da nam škodi!). Većina nevjera nije motivirana eventualnim lošim seksualnim životom u braku, niti je glavni motiv bio seks. To pokazuju i rezultati istraživanja: najveći broj onih koji su priznali nevjeru izjavilo je da su se upustili u tu opasnu igru, pa i po cijenu gubitka i raspada braka, zbog emocionalne praznine koju su osjećali u stalnoj vezi.
Glavni uzroci pucanja veza
Stručnjaci se uglavnom slažu da postoje tri glavna uzroka pucanja veza:
1. usamljenost
2. monotonija
3. nedostatak komunikacije
Razlog 1: Usamljenost ubija
Ako jedan od bračnih partnera uvijek ima nešto važnije za napraviti, ako ga nikad nema kod kuće, ili ako i vrijeme dok je kod kuće provodi u nekim drugim aktivnostima (igranje na kompjutoru, gledanje televizije - bilo što, ali uvijek sam i nikad s partnerom), tada će se kod one druge strane posve prirodno pojaviti osjećaj usamljenosti. Naravno, nisu svi ljudi jednaki. Postoje i oni kojima odgovara samoća, da im partner "ne dosađuje" - iako to u stvari ukazuje na postojanje nekog drugog problema. Postoje i oni koji će tu usamljenost pokušati liječiti nalazeći neke aktivnosti samo za sebe. Naći će hobije, čitati knjige, baviti se s nečim što će im pružiti zabavu i pomoći da ne osjećaju usamljenost. Ali ne računajte na to previše. Dobar dio ljudi - sjećate se onih ogromnih brojeva s početka teksta? - potražit će lijek za usamljenost negdje drugdje. I s nekim drugim.
Razlog 2: Monotonija guši
Da, teško je biti s nekim u vezi godinu, dvije, pet ili više - i onda, nakon silnog broja zajedničkih dana i noći, i dalje osjećati jednaku zainteresiranost za partnera kao što smo ju osjećali prvog dana. Sjedimo pored nekog dan za danom. Gledamo ga kako se budi, pije jutarnju kavu, doručkuje, odlazi na posao... I onda opet isto to na večer, samo drugim redom - povratak s posla, večera, i odlazak u krevet. Provedemo li s nekim pet godina, već je to 1800 dana. Brrr... Nije baš lijepa pomisao gledati nekog kako 1800 puta ujutro srče uvijek istu kavu, i kako 1800 popodneva u nizu liježe na kauč kad se vrati s posla. A ako to nije samo pet godina, nego deset... Ili petnaest? Uh! Bolje da stanemo! A onda se jednog dana u našem životu pojavi netko novi. Netko uzbudljiv, zanimljiv, drugačiji. Kako odoljeti izazovu, kako ne pokušati saznati nešto više o tom nekom novom - kako se i nenamjerno ne zbližiti s njim? Ne kažem da je to prihvatljivo ponašanje, da nije nemoralno... Ali za Boga miloga, promijenite nešto u životu! Izbacite barem to predvečernje izležavanje na kauču!
Razlog 3: Nema komunikacije
I tako jednog dana otkrijemo da naša veza ne ide onako kako smo htjeli da ide, i da u njoj nismo sretni koliko smo se nadali da ćemo biti. Vraćamo se na kratko na početak teksta: možda se osjećamo usamljeno, jer partnera nikad nema pored nas kad ga trebamo? Posao, hobiji, prijatelji, sve mu je važnije nego da malo vremena provede uz nas. A možda nas doista pritišće monotonija, upali smo u tešku rutinu iz koje se ne uspijevamo izvući? Svaki je dan isti. Tek tu i tamo, rijetko i sve rjeđe, poneka kava s prijateljima. Partner nas izluđuje. Mi bi htjeli izlaziti češće, on neće. Predlažemo neke male promjene koje bi unijele uzbuđenje u život - bez uspjeha, njemu se ne da. Naše nezadovoljstvo raste, buja, i polako izmiče kontroli. Osjećamo da nećemo tako izdržati još dugo. Puknut ćemo, i ta će eksplozija pomesti sve oko nas - uključujući i osobu uz koju više nismo sretni. Ovo je krajnji trenutak da se stvari pokušaju dovesti u red. Trenutak dok još imamo volje spašavati vezu, dok smatramo da se isplati uložiti energiju i pokušati još jednom. Ali to ne ide bez komunikacije. Neće pomoći durenje i čekanje da druga strana primijeti da nešto nije u redu ("ako me voli, shvatit će što mi je"). Nema spasa niti u laganju i izbjegavanju razgovora ("sve je u redu, ništa mi nije"). Jedini, ali stvarno jedini način za spas veze je komunikacija! Recite jasno, glasno, odlučno, neuvijeno - ma recite na bilo koji način, ali zaboga recite što vas muči! Predlažite rješenja, recite što vam se sviđa ili ne sviđa kod partnera i uopće u vezi. Nemojte vrijeđati, nemojte ucjenjivati, i svakako nemojte svu krivicu svaliti na partnera. Ali razgovarajte, pričajte i vičite dok ne izgubite glas! Nemate mnogo izbora. Jedini vaš izbor - želite li spasiti vezu - je intenzivna, iskrena komunikacija. Pod svaku cijenu i uz velik trud. Ponovit ću još jednom: durenje, ucjenjivanje, optuživanje, vrijeđanje - to nije komunikacija. To je možda dobar način za izbacivanje nešto starih frustracija, ali još i bolji način za gomilanje novih i težih problema.
Umiranje veze Ne poduzmete li sve što možete, velike su šanse da će vaša veza nestati, pretvoriti se u oblačić dima kojeg će otpuhnuti prvi vjetrić. Raspad veze ne mora uopće označiti fizičko razdvajanje. Mnogo je parova koji su ostali zajedno i proveli silne godine mrzeći se ili jedva podnoseći, održavajući tek privid veze. Ali to nije veza, i nije život koji bih preporučili bilo kome. Moje je mišljenje da se gotovo svaka veza može spasiti ako postoji volja i odlučnost kod oba partnera. Naravno, postoje tu još neki preduvjeti - npr. zrelost i odgovornost i nje i njega. Jedan od dokaza zrelosti je i spremnost da se potraži pomoć stručne osobe, koja će nas voditi kroz proces liječenja i izlječenja veze.
Kada je jako teško spasiti vezu
Korak koji mnogo toga mijenja, i jako otežava spašavanje veze, je preljub. Puštanje treće osobe u zajednički život (podrazumijevalo to "samo" emotivnu vezu, ili čak i seksualnu) najčešće je presudan korak koji ne ostavlja mnogo prostora za povratak. Treća osoba zarobljava emocije onog s kojim je u vezi, odvlači ga iz obiteljskog doma. I što je još značajnije, u prevarenom partneru ubija povjerenje koje je nužan uvjet za uspješnu vezu. Ponekad ne ide bez stručne pomoći Naravno, i ovdje mogu pomoći bračne terapije i savjeti dobrog stručnjaka. Ali budite svjesni da ćete im time otežati posao - ili ga čak učiniti nemogućom misijom. Stoga, prije nego li krenete lakšim putem i potražite uzbuđenje negdje "sa strane", razmislite o tome što želite od života. Ako otkrijete da biste željeli spasiti vezu, krenite u taj posljednji juriš. Prikupite snagu, zatražite pomoć, krenite hrabro! Želimo vam sreću. Ali ako to nije slučaj, ako više ne želite spašavati ništa, tada postupite pošteno. Raščistite najprije s partnerom, riješite sve repove i račune, a tek onda čiste savjesti i potpuno slobodni krenite dalje. I radi partnera s kojim ste neko vrijeme dijelili život, i kojeg ste nekad voljeli svim srcem... I radi sebe. Jer nečista savjest prije ili kasnije stiže na naplatu.
Glavni uzroci pucanja veza
Stručnjaci se uglavnom slažu da postoje tri glavna uzroka pucanja veza:
1. usamljenost
2. monotonija
3. nedostatak komunikacije
Razlog 1: Usamljenost ubija
Ako jedan od bračnih partnera uvijek ima nešto važnije za napraviti, ako ga nikad nema kod kuće, ili ako i vrijeme dok je kod kuće provodi u nekim drugim aktivnostima (igranje na kompjutoru, gledanje televizije - bilo što, ali uvijek sam i nikad s partnerom), tada će se kod one druge strane posve prirodno pojaviti osjećaj usamljenosti. Naravno, nisu svi ljudi jednaki. Postoje i oni kojima odgovara samoća, da im partner "ne dosađuje" - iako to u stvari ukazuje na postojanje nekog drugog problema. Postoje i oni koji će tu usamljenost pokušati liječiti nalazeći neke aktivnosti samo za sebe. Naći će hobije, čitati knjige, baviti se s nečim što će im pružiti zabavu i pomoći da ne osjećaju usamljenost. Ali ne računajte na to previše. Dobar dio ljudi - sjećate se onih ogromnih brojeva s početka teksta? - potražit će lijek za usamljenost negdje drugdje. I s nekim drugim.
Razlog 2: Monotonija guši
Da, teško je biti s nekim u vezi godinu, dvije, pet ili više - i onda, nakon silnog broja zajedničkih dana i noći, i dalje osjećati jednaku zainteresiranost za partnera kao što smo ju osjećali prvog dana. Sjedimo pored nekog dan za danom. Gledamo ga kako se budi, pije jutarnju kavu, doručkuje, odlazi na posao... I onda opet isto to na večer, samo drugim redom - povratak s posla, večera, i odlazak u krevet. Provedemo li s nekim pet godina, već je to 1800 dana. Brrr... Nije baš lijepa pomisao gledati nekog kako 1800 puta ujutro srče uvijek istu kavu, i kako 1800 popodneva u nizu liježe na kauč kad se vrati s posla. A ako to nije samo pet godina, nego deset... Ili petnaest? Uh! Bolje da stanemo! A onda se jednog dana u našem životu pojavi netko novi. Netko uzbudljiv, zanimljiv, drugačiji. Kako odoljeti izazovu, kako ne pokušati saznati nešto više o tom nekom novom - kako se i nenamjerno ne zbližiti s njim? Ne kažem da je to prihvatljivo ponašanje, da nije nemoralno... Ali za Boga miloga, promijenite nešto u životu! Izbacite barem to predvečernje izležavanje na kauču!
Razlog 3: Nema komunikacije
I tako jednog dana otkrijemo da naša veza ne ide onako kako smo htjeli da ide, i da u njoj nismo sretni koliko smo se nadali da ćemo biti. Vraćamo se na kratko na početak teksta: možda se osjećamo usamljeno, jer partnera nikad nema pored nas kad ga trebamo? Posao, hobiji, prijatelji, sve mu je važnije nego da malo vremena provede uz nas. A možda nas doista pritišće monotonija, upali smo u tešku rutinu iz koje se ne uspijevamo izvući? Svaki je dan isti. Tek tu i tamo, rijetko i sve rjeđe, poneka kava s prijateljima. Partner nas izluđuje. Mi bi htjeli izlaziti češće, on neće. Predlažemo neke male promjene koje bi unijele uzbuđenje u život - bez uspjeha, njemu se ne da. Naše nezadovoljstvo raste, buja, i polako izmiče kontroli. Osjećamo da nećemo tako izdržati još dugo. Puknut ćemo, i ta će eksplozija pomesti sve oko nas - uključujući i osobu uz koju više nismo sretni. Ovo je krajnji trenutak da se stvari pokušaju dovesti u red. Trenutak dok još imamo volje spašavati vezu, dok smatramo da se isplati uložiti energiju i pokušati još jednom. Ali to ne ide bez komunikacije. Neće pomoći durenje i čekanje da druga strana primijeti da nešto nije u redu ("ako me voli, shvatit će što mi je"). Nema spasa niti u laganju i izbjegavanju razgovora ("sve je u redu, ništa mi nije"). Jedini, ali stvarno jedini način za spas veze je komunikacija! Recite jasno, glasno, odlučno, neuvijeno - ma recite na bilo koji način, ali zaboga recite što vas muči! Predlažite rješenja, recite što vam se sviđa ili ne sviđa kod partnera i uopće u vezi. Nemojte vrijeđati, nemojte ucjenjivati, i svakako nemojte svu krivicu svaliti na partnera. Ali razgovarajte, pričajte i vičite dok ne izgubite glas! Nemate mnogo izbora. Jedini vaš izbor - želite li spasiti vezu - je intenzivna, iskrena komunikacija. Pod svaku cijenu i uz velik trud. Ponovit ću još jednom: durenje, ucjenjivanje, optuživanje, vrijeđanje - to nije komunikacija. To je možda dobar način za izbacivanje nešto starih frustracija, ali još i bolji način za gomilanje novih i težih problema.
Umiranje veze Ne poduzmete li sve što možete, velike su šanse da će vaša veza nestati, pretvoriti se u oblačić dima kojeg će otpuhnuti prvi vjetrić. Raspad veze ne mora uopće označiti fizičko razdvajanje. Mnogo je parova koji su ostali zajedno i proveli silne godine mrzeći se ili jedva podnoseći, održavajući tek privid veze. Ali to nije veza, i nije život koji bih preporučili bilo kome. Moje je mišljenje da se gotovo svaka veza može spasiti ako postoji volja i odlučnost kod oba partnera. Naravno, postoje tu još neki preduvjeti - npr. zrelost i odgovornost i nje i njega. Jedan od dokaza zrelosti je i spremnost da se potraži pomoć stručne osobe, koja će nas voditi kroz proces liječenja i izlječenja veze.
Kada je jako teško spasiti vezu
Korak koji mnogo toga mijenja, i jako otežava spašavanje veze, je preljub. Puštanje treće osobe u zajednički život (podrazumijevalo to "samo" emotivnu vezu, ili čak i seksualnu) najčešće je presudan korak koji ne ostavlja mnogo prostora za povratak. Treća osoba zarobljava emocije onog s kojim je u vezi, odvlači ga iz obiteljskog doma. I što je još značajnije, u prevarenom partneru ubija povjerenje koje je nužan uvjet za uspješnu vezu. Ponekad ne ide bez stručne pomoći Naravno, i ovdje mogu pomoći bračne terapije i savjeti dobrog stručnjaka. Ali budite svjesni da ćete im time otežati posao - ili ga čak učiniti nemogućom misijom. Stoga, prije nego li krenete lakšim putem i potražite uzbuđenje negdje "sa strane", razmislite o tome što želite od života. Ako otkrijete da biste željeli spasiti vezu, krenite u taj posljednji juriš. Prikupite snagu, zatražite pomoć, krenite hrabro! Želimo vam sreću. Ali ako to nije slučaj, ako više ne želite spašavati ništa, tada postupite pošteno. Raščistite najprije s partnerom, riješite sve repove i račune, a tek onda čiste savjesti i potpuno slobodni krenite dalje. I radi partnera s kojim ste neko vrijeme dijelili život, i kojeg ste nekad voljeli svim srcem... I radi sebe. Jer nečista savjest prije ili kasnije stiže na naplatu.