Elvis-Eko
18-11-2009, 20:21
Ukidanjem dotacija „Glasu islama“ Ministarstvo vjera potvrđuje koliki je stepen diskriminacije pripadnika Islamske zajednice.
Ministarstvo vjera i ministar Šijaković žele da pripadnici islama u Srbiji i njihovi vjerski autoriteti budu lišeni svake inicijative i vlastite odgovornosti za zajednicu, društvo, život i identitet ...
Sloboda govora (Freedom of speech) temeljno je pravo čovjeka, osnova slobodnog, demokratskog društva. Ona daje mogućnost čovjeku da iskaže svoje ideje, htijenja i volju, da pokaže svoje nezadovoljstvo ili zadovoljstvo nekim ili nečim, pojedincem ili institucijom.
Svako ima pravo na slobodu izražavanja! Ona je zagarantovana međunarodnim sporazumima, konvencijama, rezolucijama, deklaracijama, odlukama i dr. aktima. Ustav Srbije garantuje pravo na slobodu govora.
Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta bez straha da će neko pokušati da te u tome spriječi ili zbog toga kazni. Sloboda govora je potrebna za postojanje demokratske vlasti. Tamo gdje nema slobode govora vlada strah i autokratija, ljudi se boje reći ono što misle. To je, zapravo, cilj totalitarnih režima. Ugušiti, ušutkati, zabraniti svaki vid suprotnog stava i mišljenja u odnosu na volju i želju režima. Put kojim se sada kreće dio srpske vlasti, posebno Ministarstvo vjera, vodi Srbiju u feudalno doba ili doba Miloševića, u kojem je vladar bio sva vlast, a raja je morala da radi, trpi i šuti, pokoravajući mu se u svemu bez pogovora. Ovo je davno prošlo vrijeme u koje nas ni jedan pojedinac, pa bio on i ministar, nema pravo vraćati.
Gospođa M. Todorović u autorskom tekstu pod naslovom “Pravo na slobodno izražavanje mišljenja i kultura javne riječi” kaže: „Sloboda izražavanja mišljenja i odgovornost za javno iskazanu riječ su temeljne pretpostavke individualnih sloboda i društvenog progresa. Sputavanja i zabrane javne riječi, posebno kada je riječ o kritici političke vlasti, stavlja građane u položaj podanika, spremnih da se potčinjavaju i prilagođavaju zahtjevima vlasti kojoj je svaki pluralizam političkog mišljenja isključen. U takvom tipu političke kulture građani se navikavaju da žive život „zatvorenih očiju“, da prihvataju demagogiju i dezinformacije; ne prosuđuju o stvarima oko sebe, već ih uzimaju „zdravo za gotovo“. Na individualnom planu posljedice su strah od vlasti, sebično i ulizičko ponašanje. Jednom riječju, čovjek je lišen svake inicijative i vlastite odgovornosti za društvo, zajednicu, pa i sopstveni život.“
Ministarstvo vjera ima želju da pripadnici Islamske zajednice budu po njegovoj mjeri, da žive u mraku, zatvorenih očiju, da nemaju svoj stav i mišljenje, da su pokorni i poslušni, te da zahvaljuju za svaku mrvicu dobra ako ga Ministarstvo učini. Ministarstvo vjera i ministar Šijaković žele da pripadnici islama u Srbiji i njihovi vjerski autoriteti budu lišeni svake inicijative i vlastite odgovornosti za zajednicu, društvo, život i identitet.
Ministar vjera g. Šijaković se nada da ukidanjem simboličnih novčanih sredstava „Glasu islama“ može ugušiti slobodu govora i onemogućiti Islamsku zajednicu i muslimane da kažu istinu. Svako treba znati da „Glas islama“ neće šutjeti!
Zabrinjava činjenica da Vlada toleriše čudne i neodmjerene poteze uspaničenog Šijakovića. Ćutanje Vlade ohrabruje i druge ministre da nasrću na slobodu govora i vrše pritisak na one koji im nisu po meraku. Svjedoci smo da se ovih dana vrši hajka na pojedine novinske kuće i njihove urednike, što predstavlja svojevrstan vid vraćanja Srbije u devedesete godine kada su novinari ubijani zato što su imali suprotne stavove od vladajuće strukture. Da li to i sadašnja vlast prijeti nezavisnim medijima linčom i povratkom u doba kada je pokojni Slavko Ćuruvija platio glavom samo zato što je mislio drugačije, pisao i govorio istinu koja se razlikovala od crne stvarnosti i sumorne srpske svakodnevice.
Ako Srbija sebe smatra demokratskom zemljom koja teži Evropskoj uniji onda mora dobro razmisliti kuda vodi put kojim je pomenuti ministar krenuo. Ministrovi zadnji potezi prema „Glasu islama“ i posebno prema studentima Fakulteta za islamske studije, kojima je uskratio pravo na stipendiranje, koraci su „unazad“ koji za sobom ostavljaju trag totalitarizma i netrpeljivosti. Ukidanjem dotacija „Glasu islama“ Ministarstvo vjera potvrđuje koliki je stepen diskriminacije pripadnika Islamske zajednice, te koliko su ozbiljno ugrožena njihova vjerska prava i slobode.
Osnovna pretpostavka za postojanje demokratskog društva jeste postojanje slobode pri izražavanju javnog mišljenja. Ako ministar Šijaković predstavlja Srbiju, ako je ona onakva kakav je on, onda je naša država dno demokratskog društva. Ako zvanična Srbija smatra da je drugačija od onoga kako je profiliše ministar Šijaković, onda on treba pod hitno da bude smijenjen sa funkcije ministra vjera, ili da podnese ostavku.
Javne ličnosti, kakve su ministri, poslanici i uopšte funkcioneri, podložnije su kritici od običnih građana koji su im svojim glasovima omogućili da obavljaju političke funkcije. Tako je i sa pomenutim ministrom koji misli da se može obračunavati sa pripadnicima Islamske zajednice na način da ne poštuje Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama i tako što se ne ophodi prema svim vjerskim zajednicama isto. Nekima je ministar, a drugima „kadija“; nekima služi, dok druge tuži; nekima daje sve, a drugima milostinju, i uz to ukida dotacije koje nisu ni uplaćivane mjesecima, sa ciljem slanja poruke: „Ako nećete kako ja hoću, onda vas neće ni biti.“
Daleke 1787. godine Tomas Džeferson je u svojoj čuvenoj izjavi o ulozi štampe rekao: “Kad bih morao da odlučim da li je bolje imati vladu bez novina, ili novine bez vlade, ni trenutak ne bih oklijevao da odaberem ovo drugo.” Tako i „Glas islama“ bira ovo drugo!
Dok demokratski svijet slavi 20 godina od pada Berlinskog zida, jednog od simbola diskriminacije, netolerancije i kršenja ljudskih prava, u Srbiji neodgovorni pojedinci na vlasti grade nove zidove podjela, medijskog mraka, straha, diskriminacije i vjerske netrpeljivosti. Razlog više za čuđenje jeste činjenica da te zidove sazdane od ljudske zlobe podižu oni koji su dobili izbore na demokratskim obećanjima da će poštovati ljudska i vjerska prava svih naroda u Srbiji. Ispostavilo se da su oni najveći „radikali“ i kršitelji demokratskih načela.
Bez obzira na sve napade i pritiske, „Glas islama“ će nastaviti da izlazi redovno. Kritikovat će svakoga ko nije po mjeri civilizovanog i naprednog društva, svakoga ko ne gaji demokratske tekovine na kojima se temelji sloboda govora i pravo na život. Pisat će podjednako o islamskim i svjetovnim temama, jer je islam vjera koja se živi, a ne život kojem se vjeruje i pokorava!
Sead-ef. Šaćirović
glavni i odgovorni urednik Glasa islama
Ministarstvo vjera i ministar Šijaković žele da pripadnici islama u Srbiji i njihovi vjerski autoriteti budu lišeni svake inicijative i vlastite odgovornosti za zajednicu, društvo, život i identitet ...
Sloboda govora (Freedom of speech) temeljno je pravo čovjeka, osnova slobodnog, demokratskog društva. Ona daje mogućnost čovjeku da iskaže svoje ideje, htijenja i volju, da pokaže svoje nezadovoljstvo ili zadovoljstvo nekim ili nečim, pojedincem ili institucijom.
Svako ima pravo na slobodu izražavanja! Ona je zagarantovana međunarodnim sporazumima, konvencijama, rezolucijama, deklaracijama, odlukama i dr. aktima. Ustav Srbije garantuje pravo na slobodu govora.
Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta bez straha da će neko pokušati da te u tome spriječi ili zbog toga kazni. Sloboda govora je potrebna za postojanje demokratske vlasti. Tamo gdje nema slobode govora vlada strah i autokratija, ljudi se boje reći ono što misle. To je, zapravo, cilj totalitarnih režima. Ugušiti, ušutkati, zabraniti svaki vid suprotnog stava i mišljenja u odnosu na volju i želju režima. Put kojim se sada kreće dio srpske vlasti, posebno Ministarstvo vjera, vodi Srbiju u feudalno doba ili doba Miloševića, u kojem je vladar bio sva vlast, a raja je morala da radi, trpi i šuti, pokoravajući mu se u svemu bez pogovora. Ovo je davno prošlo vrijeme u koje nas ni jedan pojedinac, pa bio on i ministar, nema pravo vraćati.
Gospođa M. Todorović u autorskom tekstu pod naslovom “Pravo na slobodno izražavanje mišljenja i kultura javne riječi” kaže: „Sloboda izražavanja mišljenja i odgovornost za javno iskazanu riječ su temeljne pretpostavke individualnih sloboda i društvenog progresa. Sputavanja i zabrane javne riječi, posebno kada je riječ o kritici političke vlasti, stavlja građane u položaj podanika, spremnih da se potčinjavaju i prilagođavaju zahtjevima vlasti kojoj je svaki pluralizam političkog mišljenja isključen. U takvom tipu političke kulture građani se navikavaju da žive život „zatvorenih očiju“, da prihvataju demagogiju i dezinformacije; ne prosuđuju o stvarima oko sebe, već ih uzimaju „zdravo za gotovo“. Na individualnom planu posljedice su strah od vlasti, sebično i ulizičko ponašanje. Jednom riječju, čovjek je lišen svake inicijative i vlastite odgovornosti za društvo, zajednicu, pa i sopstveni život.“
Ministarstvo vjera ima želju da pripadnici Islamske zajednice budu po njegovoj mjeri, da žive u mraku, zatvorenih očiju, da nemaju svoj stav i mišljenje, da su pokorni i poslušni, te da zahvaljuju za svaku mrvicu dobra ako ga Ministarstvo učini. Ministarstvo vjera i ministar Šijaković žele da pripadnici islama u Srbiji i njihovi vjerski autoriteti budu lišeni svake inicijative i vlastite odgovornosti za zajednicu, društvo, život i identitet.
Ministar vjera g. Šijaković se nada da ukidanjem simboličnih novčanih sredstava „Glasu islama“ može ugušiti slobodu govora i onemogućiti Islamsku zajednicu i muslimane da kažu istinu. Svako treba znati da „Glas islama“ neće šutjeti!
Zabrinjava činjenica da Vlada toleriše čudne i neodmjerene poteze uspaničenog Šijakovića. Ćutanje Vlade ohrabruje i druge ministre da nasrću na slobodu govora i vrše pritisak na one koji im nisu po meraku. Svjedoci smo da se ovih dana vrši hajka na pojedine novinske kuće i njihove urednike, što predstavlja svojevrstan vid vraćanja Srbije u devedesete godine kada su novinari ubijani zato što su imali suprotne stavove od vladajuće strukture. Da li to i sadašnja vlast prijeti nezavisnim medijima linčom i povratkom u doba kada je pokojni Slavko Ćuruvija platio glavom samo zato što je mislio drugačije, pisao i govorio istinu koja se razlikovala od crne stvarnosti i sumorne srpske svakodnevice.
Ako Srbija sebe smatra demokratskom zemljom koja teži Evropskoj uniji onda mora dobro razmisliti kuda vodi put kojim je pomenuti ministar krenuo. Ministrovi zadnji potezi prema „Glasu islama“ i posebno prema studentima Fakulteta za islamske studije, kojima je uskratio pravo na stipendiranje, koraci su „unazad“ koji za sobom ostavljaju trag totalitarizma i netrpeljivosti. Ukidanjem dotacija „Glasu islama“ Ministarstvo vjera potvrđuje koliki je stepen diskriminacije pripadnika Islamske zajednice, te koliko su ozbiljno ugrožena njihova vjerska prava i slobode.
Osnovna pretpostavka za postojanje demokratskog društva jeste postojanje slobode pri izražavanju javnog mišljenja. Ako ministar Šijaković predstavlja Srbiju, ako je ona onakva kakav je on, onda je naša država dno demokratskog društva. Ako zvanična Srbija smatra da je drugačija od onoga kako je profiliše ministar Šijaković, onda on treba pod hitno da bude smijenjen sa funkcije ministra vjera, ili da podnese ostavku.
Javne ličnosti, kakve su ministri, poslanici i uopšte funkcioneri, podložnije su kritici od običnih građana koji su im svojim glasovima omogućili da obavljaju političke funkcije. Tako je i sa pomenutim ministrom koji misli da se može obračunavati sa pripadnicima Islamske zajednice na način da ne poštuje Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama i tako što se ne ophodi prema svim vjerskim zajednicama isto. Nekima je ministar, a drugima „kadija“; nekima služi, dok druge tuži; nekima daje sve, a drugima milostinju, i uz to ukida dotacije koje nisu ni uplaćivane mjesecima, sa ciljem slanja poruke: „Ako nećete kako ja hoću, onda vas neće ni biti.“
Daleke 1787. godine Tomas Džeferson je u svojoj čuvenoj izjavi o ulozi štampe rekao: “Kad bih morao da odlučim da li je bolje imati vladu bez novina, ili novine bez vlade, ni trenutak ne bih oklijevao da odaberem ovo drugo.” Tako i „Glas islama“ bira ovo drugo!
Dok demokratski svijet slavi 20 godina od pada Berlinskog zida, jednog od simbola diskriminacije, netolerancije i kršenja ljudskih prava, u Srbiji neodgovorni pojedinci na vlasti grade nove zidove podjela, medijskog mraka, straha, diskriminacije i vjerske netrpeljivosti. Razlog više za čuđenje jeste činjenica da te zidove sazdane od ljudske zlobe podižu oni koji su dobili izbore na demokratskim obećanjima da će poštovati ljudska i vjerska prava svih naroda u Srbiji. Ispostavilo se da su oni najveći „radikali“ i kršitelji demokratskih načela.
Bez obzira na sve napade i pritiske, „Glas islama“ će nastaviti da izlazi redovno. Kritikovat će svakoga ko nije po mjeri civilizovanog i naprednog društva, svakoga ko ne gaji demokratske tekovine na kojima se temelji sloboda govora i pravo na život. Pisat će podjednako o islamskim i svjetovnim temama, jer je islam vjera koja se živi, a ne život kojem se vjeruje i pokorava!
Sead-ef. Šaćirović
glavni i odgovorni urednik Glasa islama