PDA

View Full Version : Haram Policija


Recruit
26-10-2009, 17:29
Mnogo lijep video koji me uvijek podsjeti na vehabije

http://www.youtube.com/watch?v=MwGO4-wU_b0

iSelektor
26-10-2009, 17:45
Odlicno uradjen video... i totalno je u pravu...

36310
26-10-2009, 18:58
Kako je ovo istinito bolna cinjenica danasnjeg prezentiranja Islama.
Decko je u pravu za sve sto je rekao,od prve do poslednje rijeci.
Izdojio bih jedno pitanje koje mi se ucinilo veoma interesantnim i intrigantnim,naime i ja se,kao i autor ovog videa,pitam:

-"Odakle dolaze ovi samoproglaseni internet ucenjaci???"

suad
26-10-2009, 19:43
Mnogo lijep video koji me uvijek podsjeti na vehabije

YouTube - Haram policija (http://www.youtube.com/watch?v=MwGO4-wU_b0)

Ovaj hoce da kaze da ne treba da se suzdrzavamo od harama i svega onog sto je haram. Pa gospodo izvolite mozete poceti odmah sa svinjetinom jer je i ona HARAM. Haram znaci zabranjeno tako da nema razlike sta nam je vise a sta manje haram. Haram je haram a vi izvolite.

iSelektor
26-10-2009, 20:25
-"Odakle dolaze ovi samoproglaseni internet ucenjaci???"

prenosim... ne samo za ovu temu...

suad
26-10-2009, 20:27
Etika neslaganja u islamu1

Ibnu Tejmijje i metod znanja i pravde

Muhammed Šenkiti


“ Pravda je, bez obzira na okolnosti, obaveza i pravo svakog pojedinca. A nepravda

je apsolutno zabranjena i ništa je ne može opravdati.” – Ibnu Tejmije.

Vjerovatno niko nije proživio patnje međuummetskog razilaženja i tako duboko

uronio u rizik tih razlika kao što je to učinio Šejhul islam Ibnu Tejmije. On nam tako

nametljivo oporučuje sljeđenje dva veličanstvema pravila kada, radi utvrđivanja istine

i sprovođenja pravičnosti, razmatramo sporna pitanja i donosimo konačan sud o

neistomišljenicima. Ta dva pravila su znanje i pravda.



Ovakvoj metodologiji Ibnu Tejmije ne poziva muslimane samo kada je riječ o

pitanjima međusobnih društveneh i ekonomskih odnosa nego i kada se radi o nečemu

mnogo bitnijem od toga, o zauzimanju konačnog suda o riječima, mišljenjima i

vjerovanju. Očito je kako je pripadnike islamskog buđenja (sahwe) potrebno, u

danima kada zanos nadvladava poznavanje propisa o vjeri a emocije razboritost,

posjetiti na ova dva načela. Šejhul islamu nije bilo nepoznato kako će dvije ključne

nevolje onih koji će se baviti mađumuslimanskim razlikama biti sljedeće



Prva od njih je: Nepoznavanje suštine spornog pitanja o kojem se raspravlja,

nehajno iščitavanje cjelokupnog predmeta, određivanje spornog momenta (kamena

spoticanja), iskrenost u prenošenju predaja bez sagledavanja pozadine, okolnosti i

motiva nastanka tog spornog pitanja. Raspravljanje koje proizađe iz neznanja, po sebi

je prekršaj na koji nas Hvaljeni Stvoritelj upozorava riječima:» I ne povodi se za onim

što ne znaš»a

Takvo raspravljanje je u suprotnosti i sa Poslanikovim s.a.v.s. hadisom o

trojici kadija od kojih će onaj koji je sudio po neznanju biti stanovnik džehennema.

Temeljito poznavati sporna pitanja je još potrebnije ako se zna da se u njima navode

mogući ili očiti dokazi i ako se zna i to da većina neistomišljenika, svejedno da li je

riječ o onima koji slijede novotariju ili ne, obično stavlja znak jednakosti između

istine i neistine. Osoba koja sa takvima raspravlja mora biti sposobnom da moćno i u

potpunosti raspozna međusobno isprepletene stvari te da krajnje utemeljeno odbaci

uobičajenu općenitost, površnost i “lahka” rješenja od kojih je nastalo “lahko ćemo”



(sehl) o kojem jedan arapski pjesnik kaže:

Došlo nam je kako je «Lahko ćemo» «Ne znam» mrzilo,

Znanjima koja «Lahko ćemo» nije poznavalo,

Znanjima koja da je «Lahko ćemo» znalo nikad ne bi izustilo,

Ali se «Lahko ćemo» neznanjem zadovoljilo,



Druga nevolja je: Nepravda nanesena strani neistomišljenika zbog fanatizma

ili krajnosti prema jednoj ili popustljivosti i simpatijama prema drugoj strani. To se

dešava i pored Allahovog upozorenja da, kada su u pitanju negon neprijateljstva ili

slabost svađanja, ne smijemo emotivno reagovati. Nepravda i neprijateljstvo prema

«drugačijima» izvode iz okvira istine i normi postupanja po njoj. Nama je naređeno

da pravedno svjedočimo, makar to bilo na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka.

Uzvišeni kaže:» Neka vas mržnja koju prema nekima ljudima nosite nikako ne navede

da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha.»b

Pored ovoga Uzvišeni Gospodar kaže:» O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite

Allaha radi, pa i na svoju štetu ili štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan. A

Allahovo je da brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili

nepravedni.»c



Šejhul islam u svojim brojnim djelima uporno insistira na korištenju metoda

znanja i pravde kada je riječ o spornim pitanjima i o onima koji drugačije od nas

misle. Jasno je rekao kako je:» Cjelokupna vjera zasnovana na znanju i pravdi»d, te da

: » Allah voli govor zasnovan na znanju i pravdi, voli da se svakome prizna njegovo

pravo i da ljudima damo mjesta koja im i pripadaju «.e Bio je u pravu kada je lijepo

uočio kako je Allah spustio objave i poslao poslanike da ljude usmjere pravednom

postupanju. Allah dž.š. kaže:» Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po

njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.»f Ibnu Tejmije

pojašnjava kako je Sunnet sazdan na znanju i pravdi te da su stoga znanje i pravda

metod onih koji se, suštinski a ne deklarativno, poistovjećuju sa Sunnetom, pa kaže:»

Allah u svojoj Knjizi zabranjuje podjeljenost i razjedinjavanje a naređuje čvrsto

držanje Njegovog užeta. Ovo je pozicija na kojoj vjernik mora biti nepokolebljiv:

čvrsto uhvaćen za Allahovo uže, duboko svjestan da je Sunnet sazdan na znanju i

pravdi baš kao što je sazdan i na slijeđenju Allahove knjige i Poslanikove prakse.»g

Ibnu Tejmije također veli:» Sljedbenici Sunneta ( Ehlu-s-Sunneti) vole sve vjernike,

učeno i pravo govore, nisu neznalice niti slijede sopstvene strasti.»h

«Sljedbenici Sunneta govore znano i pravo i daju svakome pravo koje mu i pripada».i Ibnu Tejmije

odbacuje sve ono čime se služe oni koji sebe nazivaju Ehlu-s-Sunnetom a koji se ne

pridržavaju metoda znanja i pravde u donošenju suda o onima koji su drugačiji,

nazivajući takve El Mutesennine, tj. oni koji tvrde da slijede Sunnet i koji :» Na

pogrešno uzvraćaju pogrešnim a na novotariju odgovaraju drugom novotarijom».j

Takav metod nesumnjivo, po Ibnu Tejmiji, raspiruje nered i ne koristi istini, jer :»

Svaki čovjek mora imati opća pravila pod koja bi podveo parcijalna pitanja. Samo

tako može govoriti sa pozicije znanja i pravde. Pored toga, on mora poznavati

nastanak sporednih pitanja kako ne bi zapao u laž i neznanje o njima ili neuko i

nepravedno postavio opća pravila i proizveo ogromni nered.»



Ibnu Tejmije pojašnjava kako su znanje i pravda potrebni u svakodnevnom

životu i u sporednim pitanjima vjere, ali su ljudima još potrebniji kada je riječ o

temeljima vjere, jer:« Dužnost svakog čovjeka je da vodi računa kada govori o

izjavama drugih ljudi te da i o najsitnijim detaljima sudi utemeljeno i pravedno.

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:» Kadija ima tri vrste: Dvije će u vatru a jedna će u

džennet. Čovjek koji je znao istinu i po njoj sudio će u džennet. Čovjek koji nije znao

istinu i po njoj sudio ljudima će u vatru. Čovjek koji je znao istinu ali je sudio

suprotno njoj će u vatru». Ako će tako biti sa onima koji su sudili o parama i odjeći

kako li će tek biti sa onima koji su sudili govoru o Gospodaru Svjetova i njegovim

stvorenjima, o Njegovom naređenju, obećanju i prijetnji.k



Ibnu Tejmije pojašnjava kako je ovo metod učenih velikana ummeta:» Onih

čije riječi ummet prihvata kao glas istine, koje razni slojevi ummeta uvažavaju i

poštuju, istinskih imama upute i kandilja prostora. Njihovih grešaka, u odnosu na ono

njihovo ispravno, je malo. One su većinom nastale u području idžtihada i zbog istih se

ne mogu teretiti. Onih koji su dosljedno slijedili metod znanja i pravde. Samo takvi su

daleko od džehla, zuluma i slijeđenja pretpostavki sitnih i nevaljalih duša.l

Na kraju, naučna rasprava o spornim pitanjima ne može ni postojati bez ova

dva metoda, jer, samo je:» Pravedna rasprava ona u kojoj čovjek govori znano i

pravedno a nikako neznano i nepravedno».m Onaj ko se tog metoda ne pridržava

bliži je novotariji nego sunnetu, ma kakvim imenom sebe nazivao. Sunnet je

zasigurno put i metod a nipošto amblem ili povik! I zato:» Govor o ljudima mora biti

zasnovan na znanju i pravdi a ne na neznanju i zulumu, kao što je čest slučaj sa onima

koji slijede razne novotarije.n



Ne bi bilo loše završiti sa riječima Ibnu Tejmije, sa kojima smo i počeli a koje

zaslužuju da budu ispisane zlatnim slovima, i da ih se islamska omladina prisjeća u

aktuelnim sukobima i raspravama, kada kaže:» Pravda je, bez obzira na okolnosti,

obaveza i pravo svakog pojedinca. A nepravda je apsolutno zabranjena i ništa je ne

može opravdati».

36310
26-10-2009, 20:53
prenosim... ne samo za ovu temu...

Mislim da su muslimani na Balkanu taoci jednog potpuno stranog i,nasem podneblju,nerazumljivog interpretiranja Islama.

36310
26-10-2009, 20:57
Ovaj hoce da kaze da ne treba da se suzdrzavamo od harama i svega onog sto je haram. Pa gospodo izvolite mozete poceti odmah sa svinjetinom jer je i ona HARAM. Haram znaci zabranjeno tako da nema razlike sta nam je vise a sta manje haram. Haram je haram a vi izvolite.

Suade jesili ti siguran da si u potpunosti razumeo poruku koju sadrzi ovaj video??!