PDA

View Full Version : Put do dzeneta


Unicknnamed
10-08-2009, 01:36
Ovu pricu imate u knjizi „Sifetu-s-saffa“ od Ibn Dzevzija,koji spominje poznatog vojskovodju Ebu Kudamu Eššamijja,koji je sav svoj zivot proveo boreci se protiv Allahovih neprijatelja,ne prodje ni jedna bitka a da on nije ucestovao u njoj.
Posjetio je Ebu Kudame grad Allahovog Poslanika s.a.w.s. i dok je sjedio zatrazise od njega njegovi drugovi da im isprica ono sto ga je najvise zadivilo tokom njegovog dzihada.Kaze Ebu Kudame:

„Dok smo spremali borbu protiv neprijatelja smjestismo se u grad Rekku u Iraku na rijeci Eufrat. Kupi sebi jahalicu i ono sto mi trebase od oruzja.Odrza ljudima poslije ikindije namaza hutbu spominjuci im sta nas sutra ceka.Spominjuci im blagodati koje Allah dz.s. pripremi onima koji spreme gaziju,mudzahida na Allahov put onima koji se izadju borti,a oni zasluzuju najvece nagrade!
Otkucavali su posljednji trenutci, srca su drhtala, klanjao sam jaciju i spremao se da spavam. Priblizio sam se fenjeru i htio da ga ugasim,a u tom trenutku neko pokuca na vrata,a ja odmah upitah:
Ko je?
U tisini se ponovo zacu lupanje na vrata, a ja ponovo upitah:
-Ko je?Ko je to?-
Ja se prepadoh, zacudih,iznenadih se iza vrata cuh glas zene:
-Otvori,o Ebu Kudame!-
Upitah se:Sta radi ova zena pred mojim vratima?Ponovo je zakucala:
-Otvori o Ebu Kudame!-
Misli su mi navirale, a ja sam u ovom gradu stranac, ja ne znam ni jednu zenu, zasto je dosla ovako kasno, mozda su sejtanove spletke, a one su jake!Otvorio sam vrata i ispred mene ja stajala pokrivena zena. Upita me:
-Jesi li ti Ebu Kudame?-
Rekao sam:
-Da, ja sam Ebu Kudame! Sta zelis?“
Pruzi mi neku kjesu, neki zavezljaj okrenu se i ode placuci... Zacudio sam se njenom postupku i usao sam u kucu i otvorio zavezljaj, kada unutra pise:
-O Ebu Kudame! Cula sam kako podstices ljude na dzihad, a ja sam zena nemam snage za borbu. Nemam ni novaca da spremim i obucem mudzahida na Allahov put, ali ti saljem najljepse i najdraze sto imam. Odsjekla sam svoju kosu svoje dvije pletenice da budu povodac tvome konju i nadam se da ce mi to Allah dz.s. vidjeti i primiti i oprostiti mi grijehe!-

Zacudio sam se i zadivio njenoj brizi za dzihad i muslimane i njenoj zelji da zaradi dzennet. Razmisljao sam da ce Allah dz.s. uciniti ove njene pletenica teske na mizanu. Nadam se da ce joj Allah oprostiti njene grijehe, a mozda ce dati da muslimani pobjede zbog njenog iskrenog nijeta.

Osvanu novi dan a Ebu Kudame postroji vojsku i uredi je i napustise Rekku. Nakon sto su se odmakli od grada sustize ih jedan konjanik vicuci:
-O Ebu Kudame!O Ebu Kudame!-

Kaze Ebu kudame:“Zastao sam i sacekao konjanika misleci da nosi neki haber. Kada me susutize zahvali Allahu dz.s. sto mu je podario da ucestvuje sa nama u dzihadu, a kada otkri lice bijase to mali djecak oko trinaest godina. Lice mu je sjalo kao mjesec, a ja se iznenadih i rekoh:

-Sta to ti hoces o djecace?-
A on se zacudi i rece:
-Zelim ono sto zele muslimani!-
-A sta to zele?-rekoh.
-Dzihad! Dzihad,ja Ebu Kudame!-
-O moj djecace da li mislis da ti i kao ti mogu nesto da pomognu muslimanima? Dzihad treba jake i cvrste borce. Dzihad je teskoca, borba, ubijanje, krv, pogibija... A ti tako mal ine mozes to podnjeti!-

Poceo je Ebu Kudame da ga savjetuje kao otac svog sina jedinca:
-Vrati se o moj sine prije nego sto se konji izmjesaju, prije nego sablje pocnu sijevati i lomiti se sijekuci lijevo i desno glave, ruke i noge!-
Djecak je podigao glavu,pogledao me i rece_
-A zar neko kao ti Ebu Kudame, moze nesto tako izgovoriti?-
Rekao sam mu:- Da, a sta hoces da ti kazem drugo i opet ti kazem: Vrati se prije nego sedla popadaju od zestine, nije to za svakoga!-
Odgovori mu djecak sa glasom koji lici nekom velikom alimu kada objasnjava nekom dzahilu: -Kako, o Ebu Kudame kazes tako, a Allah s.w.t. kaze ovako:“O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih zastupa mnogo, ledja im ne okrecite! Onaj koji tada ledja okrene, osim onog koji se povuce s namjerom da se ponovo bori i u drugoj ceti pristupi, vratice se na tovar Allahovom srdzbom, prebivaliste njegovo bice dzehennem, a uzasno je ono prebivaliste!“ ako me savjetujes, o moj amidza, da se vratim, a mi smo u blizini neprijatelja, borba je na primaku, a ti hoces da ja okrenem ledja kao da zelis da navucem Allahovu srdzbu na sebe i da budem od onih koji su propali.-

Zastade Ebu Kudame zacudjen, ispred djecaka koji zasluzuje da bude ucitelj u razumjevanju Allahove knjige i njenih ajeta, a bogami zasluzuje da bude primjer svim muslimanima koji zele Allahovo zadovoljstvo.

Kaze Ebu Kudame:-Nisam ga mogao odbiti i zaista ako bi jahali on je ispred nas, ako bi se odmarali on je strazario. Jezik mu ne bi prestajao spominjati Allaha dz.s.! A kad smo se priblizili granici zeljeli smo da taj dan prije bitke da postimo i djecak nas zamoli u ime Allaha dz.s. da nam on spremi sehur. Odmace se od nas i zapali vatru. Proslo je dosta vremena pa mi drugovi rekose:-O, Ebu Kudame idi vidi sta ti je sa djecakom. Cini nam se da cemo mi gladni ostati!-
Otisao sam do njega a on zapalio vatru i stavio vodu da kuha, ali ga san prevario pa je zaspao. Gledao sam ga kako slatko spava, pa sam rekao sebi: 'Ja cu insaAllah da nabrzinu nesto spremim za nase drugove.' Dok sam gledao u djecaka, primjeto sam da je poceo da se smjesi i smijesio se toliko da je osmijeh presao u smijeh, smijeh se toliko povecavao da sam se zacudio njegovom stanju. U tom trenutku on se probudi,a kada me ugleda povika:

-O Ebu Kudame, zakasnio sam! Halalite mi! Ja cu da spremim dorucak! Ja cu da radim sve sto treba! Pusti me o moj amidza!-
Rekao sam mu:- 'Ne,vallahi! Necu ti nista dozvoliti dok mi ne isprcas zasto si se smijao u snu!-
Kaze djecak:-Ovo je san, o Ebu Kudame vidio sam je! Vallahi vidio sam je!-
-Sta si to vidio?-rekoh- Pricaj, sta si vidio?-
-Ne, necu! Ovo je izmedu mene i Allaha dz.s.!-
-Zaklinjem te Allahom dz.s. da mi spricas o svom snu! Pricaj mi!-

Nakon sto ga zakletoh,rece djecak:
-O Ebu Kudame! Vidio sam da sam usao u dzennet i priblizavao sam se nekom dvorcu, jedna cigla je od zlata, druga od srebra, treca, cetvrta, peta, drago kamenje, biseri, merdzani, dijamanti... Ne znam sta jos... Dok sam se ja prblizavao dvorcu, kada tamo, svila djerdani! Zlatne kapije i satori! I ugledah ono sto zelim! Ne vidjah i ne cuh o ljepoti koju gledam! Lice kao mjesec i zvijezde! Ne znam sta da radim! Vidio sam lijepe djevojke, sjedise na divanima i nesto saputase izmedju sebe, pa povika jedna od njih:-Ovo je Merdijjin covjek! Ovo je njen muz! Ovo je Merdijjin muz!-

Zacudih se, ja nemam zenu. Ja ne znam ko je Merdijja, nikada nisam cuo za nju! Ne znam je ja! Pa upitah a jesi li ti Merdijja?!- Odgovori mi sa osmijehom:-Ja sam sluzavka Merdijjinih sluzavki! Ako zelis Merdijju udji u dvorac ona te ceka! Udji Allahovom dozvolom Allah ti se smlovao!-

Udjoh u dvorac i dodjoh na njegov vrh. Udjoh u sobu iz koje nesto sijase poput sunca. Ugledah je! Vallahi ugledah je! Bila je poput sunca! Sjedi na divanu od crvenog zlata, a oko nje su biseri i merdzani! Suho zlato, dijamanti! Vallahi poznah je! Allah dz.s. je opisa! Kunem se Allahom s.w.t. izgubio bih vid, ostao bih bez pameti da me Allah dz.s. ne sacuva! A ona u tom trenutku, u tom mom halu progovori:- Dobro dosao o Allahov prijatelju! O Allahov robe, dobrodosao!- Kada sam cudoh njene rijeci, ne mogodoh se suzdrzat nego se primakoh, primakoh se i htjedoh da je zagrlim, a ona rece-O moj dragane o srce moje! Sacekaj jos malo, samo jos malo! Malo je ostalo od tvog zivota! Doci ces mi ovog dana, ja te cekam insaAllah!- Nasmijao sam se. Smijao sam se svojoj sreci i svojoj nagradi, elhamdulillah!-

Rece Ebu Kudame:-Kada cuh pricu ovog djecaka, rekoh mu:
-Vidio si dobro o djecace! Vidio si hajr insaAllah!-
Onda smo jeli klanjali. I ustadose komandant da postroje jedinice, a daije se rastrkase po saffovima citajuci Allahove ajete o dzihadu i njegovoj nagradi!Vidio sam kako svaki borac okuplja oko sebe svoju bracu, svoju rodbinu, svoje najblize... Ja potrazih djecaka, on nema oca da ga zastiti nema oca da ga upozori. Nema brata da ga stavi iza sebe, nema amidze, nema brace... Jase svoju jahalicu i stao u prve saffove. Ja mu se priblizih i rekoh:

-O djecace, imas li ti iskustva u borbi? Imas li ti iskustva u borbi i dzihadu?-
Kaze:-Ne vallahi! Ovo mi je prva borba! Ovo je moj prvi susret sa neprijateljem!-
Rekoh mu:-O moj sinko! Ovo je za tebe veliko i opasno! Borba treba odvazne, smjele, iskusne i jake borce idi na polednu vojske, ako pobjedimo i ti ces sa nama insaAllah, a ako izgubimo neces biti ti prvi koji ce biti ubijen.-

Pogleda me zacudjeno:-Zar ti meni kazes...? Zar zelis da budem od stanovnika vatre?!-
Rekoh mu:-Ne zelim vallahi! A nismo ni dosli ni zbog cega drugog osm zbog dzihada i da se sacuvamo vatre!-
Uzeo sam ga za ruku i na silu poceo vuci na poledjinu vojske, a on mi se odupirao svom svojom snagom dok mi se ne istrze iz ruku i nestade u saffovima.

Borba je pocela...
Izmijesase se vojske pocese sjevati sablje i lomiti se, pocese letjeti ruke i noge na sve strane i poce zestoka borba... Krv je ljevala na sve strane! Svak se zabrinu o sebi, svak je samo sebi bio interesantan... Priblizilo se vrijeme podne namaza, a ja izmedu saffova tada zascuh glas:

-O Ebu Kudame! Nadjite mi Ebu Kudamu! Posaljite mi Ebu Kudamu!-

Okrenuh se i tada ugledah djecaka na zemlji, u prsima mu koplje, pored ubijenog konja. Pozurih, a suze mi potekose niz obraze... Sjaha sa konje i uzeh ga u narucje i kroz plac povika:-Evo me o djecace! Evo me ja sam Ebu Kudame, moj sinko!-
Progovori djecak:-Hvala Allahu koji me pozivi da mi dodjes! Hvala Allahu koji me pozivi da ti vasijjet dam!-
Plakao sam i brisao mu krv sa svojom odjecom, a on progovori slabim djecijim glasom:

-Zar to o Ebu Kudame brises svojom odjecom! Obrisi mojom odjecom i uzmi moju krvavu kosulju i odnesi je mojoj majci i poselami je!-
-A ko ti je majka o sinko moj?!-

Upita me zacudeno:-Moja majka? Ti ces nju upoznati, ako je nisi vidio...-
Suze su mu natapale oci i nastavi:-Moja majka je starija zena, stanuje tu i tu, u tom djelu grada. A kada je vidis poselami je od mene i obraduj je i reci joj da je Allah dz.s. primio njenu hediju koju je spremala ovolike godine!- zatvori djecak oci i poce izgovarati sehadet... i rece:

-O Ebu Kudame! San je istinit! Vidim je! Vallahi vidim je! Osjecam njen miris! Vallahi vidim je ona je pored moje glave!-nasmijesi se djecak i ispusti svoju plemenitu dusu.

Zagrlio sam djecaka i plakao, plakao sam jakim glasom... Skidoh sa njega odjecu, stavih je u kesu i otkopah za njega kabur. Stavih ga u kabur da spava svoj istinit san...-

Ode Ebu Kudame u borbu i kada pade noc razdvojise se vojske i vrati se Ebu Kudame da obidje kabur svog druga i uputi za njega dovu. Kada se priblizi kaburu, kaze Kudame:

-Kada se priblizih kaburu, ugledah tijelo pored njega i ne mogu da vjerujem! Nije tacno! I povikah:-Ko je to uradio?! Zasto je uradio?! Sta zeli od djecaka?!-

Plakao je Ebu Kudame zurno drugi put kopao kabur i polozio njega svojim rukama. Plakao je Kudame razmisljajuci ko je to mogao uraditi i zasto? Nema djecak niti oruzje, a niti zlato, razmisljao je Ebu Kudame a suze su mu zaljevale kabur. Otisao je Kudame da se odmori i u sabah narednog dana prije bitke, navrati kraj kabura da se uvjeri da li je sve uredu. I zastade iznenadjen kada nade djecaka pored kabura, lezi na zemlji, shvatio je da to nije obicna stvar i zapita se sta bi to moglo da bude, rekli su mu njegovi drugovi: 'Mislimo da je izasao u dzihad bez izuna majke pa ga Allah dz.s. kazni i ucini ibratom ljudima!'- Razmisljao je Ebu Kudame, sjetio se njegove brige za dzihad, njegove pokornosti, njegovog sna... Nije mogao shvatiti sta se desava... Iskopa i treci kabur i spusti ga u njega i zamoli da mu Allah oprosti.

Nastavi se bitka i Allah ucini da muslimani pobjede, a Ebu Kudame otidje da jos jednom vidi kabur svoga druga. I zastade Ebu Kudame zacudjen kada vidje strasni prizor: Djecak je bio pored kabura a velike ptice su trgale i nosile njegovo meso! Tu su bile i zvjeri koje su trgale ostatke njegovog mesa! Nemade snage da ucini bilo sta... Sjecao je se njegovog islama, nije znao njegov nijjet... Sta je taj djecak uradio pa da zaradi ovako strasnu kaznu od Allaha dz.s.?!Skupio je snagu i rekao:“Inna lillahi we ina lillahi radziun!“

Pozuri Ebu Kudame u grad da sretne familiju ovog djecaka. Usao je u grad, raspitao se i nasao kucu koju je trazio. Kaze Kudame:
„Pokucao sam na vrata, a malo zatim ona se otvorise, a na vratima je stajala mala djevojcica, koja kada me ugleda jos da u ruci nosim kesu povika glasno:
-Mustuluk o majcice moja! Mustuluk moja draga majko! Mustuluk! Moj brat je preselio, evo majko stigao je Ebu Kudame, emir mudzahida i nosi neku kesu, vjerovatno je od mog brata! Mora da je moj brat preselio dok se nije vratio sa njim!-i nastavi mala djevojcica gledajuci u mene:-'Allah nas je pocastio njagovim sehadetom! Prvi brat mi je preselio prosle godine, a moj dragi babo je preselio prije dvije godine! A ovaj dan Allah dz.s. osvijetli nasu kucu preseli i moj mladji brat i pridruzi se njima dvojici! Elhamdulillah!'-

Zapanji se Ebu Kudame govoru ove djevojcice, obuze ga trema, zadivi se kako je ta udovica mogla da odgoji ovu djecu na ovakav islamski nacin?! I dok on razmisljase pojavi se na vratima zena i progovori:

-Dobrodosao, o emiru mudzahida, o Ebu Kudame! Hvala Allahu koji vam je dao pobjedu!

Unicknnamed
10-08-2009, 01:41
Kaze Kudame:-'Nisam je uspio ni vidjeti, niti cuti kako treba, ali to je ona! Vallahi rekoh sebi to je ona zena koja mi donese onu vecer svoje pletenice! Dade mi ih da se pomognem sa njima!
Rekoh joj: -'Mustuluk o sestro, propisa Allah dz.s. da tvoje pletenice pomognu Allahovu vojsku! Na mome konju popucase svi povojci i ja privezah konopom od tvoje kose i ostah cvrst na svome konju! Pobi na desetine musrika, a pletenice ne popustise!- zastadoh sa govorom kada primjetih da zena i ne obraca paznju na ono sto joj govorim. Progutah pljuvacku, sta je to sto je moglo pometi ovu zenu, ona se okrenu i rece:

-O Ebu Kudame! Obavjesti me da li m dolazis mustulukom ili na zalost?-
Iznenadih se njenom pitanju i rekoh:-A sta to znaci mustuluk, a sta zalost?-
Kaze:-Ako je moj sin preselio u borbi licem okrenut neprijatelju, a ne ledjima, onda je to mustuluk. To znaci da je Allah primio moju hediju! A ako je moj sin sa vama i vraca se sa plijenom, onda je zalost velika i ne primi Allah moju hediju!-

Rekoh joj:-Vallahi o moja majko, dolazim ti mustulukom, nosim njegovu krvavu kosulju, primi Allah dz.s. tvoju hediju!-
Zena je stajala mirno i cutala, a Ebu Kudame se zaprepasti kada cu novo pitanje:

-A je li ga zemlja primila ili nije?-

Jezik mi se nije htio pomjeriti, a zraka u mojim plucima je nestalo... Ona ponovi pitanje.

Jedva skupi snage i rekoh:-Ne vallahi! Nije ga zemlja primila!- kada ona cu sta ja reko rece:-Elhamdulllah! Elhamdulillah!- i pade cineci Allahu sedzdu.

Nisam mogao da se pomaknem, uhvatio sam se za vrata da ne padnem. Nisam znao sta da radim, sta da govorim... Ovi dogadaji su previse za mene. Kada zena ustade sa sedzde rece:

-Sigurno si iznenadjen mojim pitanjma.A reci cu ti o Ebu Kudame,ovaj moj sin bi kada padne noc ustajao na kijam i dugo klanjao, a u zadnjoj trecini noci dovio bi Allahu dz.s. da ga uzme kao sehida, a onda bi glasno dovio:“O moj Gospodaru, nemoj me oziviti osim da to bude iz kljunova i kandzi ptica grabljivica, iz stomaka divljih zvjeri!“ I plakao bi, plakao bi dugo i ponavljao dovu, po nekoliko puta! Eto o ebu Kudame, Allah dz.s. primi njegovu dovu i ostvari se njegova zelja, bice prozivljen iz stomaka divljh zvjeri! O moj sine isao si putem svog oca koji te pretece, a i tvoj brat, postigao si veliku nagradu!Selam tebi o moj sine i neka nam se Allah svima smiluje!“

Dugo godina Ebu Kudame bijase vodja, komandant mudzahida, nije pokleknuo pred neprijateljima, niti sjeo da se odmori, a sada Ebu Kudame nemogase vise da stoji na nogama, pokleknu i sjede, a suze su mu lile i navirale, natapale gustu bradu... Ne vidje nikoga slicnog ovom djecaku. Plakao je Ebu Kudame! To su bile suze bola, radosti, postovanja... Ustade Ebu Kudame, a u sjecanjima ova udovica, ova mala djvojcica i njena prica o bratu i ocu. Sjecao se Ebu Kudame djecaka, njegove volje za dzihad, njegove borbe, ispustio je svoju dusu na njegovim rukama. On ga je svojm rukama zakopao. U njegovoj dusi javljali su se osjecaji i zelje.“

Zaista to su oni koji zele dzennet! Koliko je samo ova zena propatila, a patila je radi Allaha i poklonila mu sve sto je imala: svog muza, dva sina... Koliko je samo ona zeljela dzennet! A sta smo mi dragi moji pripremili Allahu dz.s. da mu damo i sta to spremamo? Allah dz.s. nas obavijesti i opisa nam ono sto je On pripremio za svoje iskrene robove...