Price iz zivota sahabijki

[Rarica]

HALIMA ES-SA'DIJJA,R.A.,DOJILJA ALLAHOVOGA POSLANIKA




Osmoga dana po rodjenju Allahovoga poslanika,s.a.v.s.,u Meku je doslo osam zena iz plemena Benu Sa'd ibn Bekr koje su trazile djecu za dojenje.Medju Mekelijamaje bio rasiren obicaj davanja djece na dojenje zenama pustinje.To su cinili da bi djeca rasla u zdravoj sredini,a i zbog usvajanja cistoga arapskoga jezika,rjecitosti i govornistva koje su takve sredine posebno njegovale.

Halima es-Sa'dija je bila medju zenama koje su dosle u Mekku.U njenom drustvu su,kao pratioci,bili njen muz haris i mali sincic Abdullah ibn Haris.

Halima es-Sa'dija,r.a.,nam kazuje kako je upravo njoj pripala neizmjerna cast da bude dojilja Allahovoga poslanika,Muhammeda,s.a.v.s:

"Ja i moj muz smo s nasim malim sinom izasli iz kuce i uputili se u Mekki u potragu za nekim djetetom koje bih dojila.U nasem drustvu je bilo jos zena iz plemena Benu Sa'd.I one su s istim razlogom krenule na isti put.

To je bilo jedne jako teske i susne godine,vrtovi su se posusili,a plodovi izdali.:NIsta nam nije rodilo.Imali smo dvije postarije i mrsave deve koje nisu davale ni kapi mlijeka.Na jednoj smo jahali ja i sincic,a na drugoj muz.Njegova deva je bila jos sitnija i mrsavija.
Tako mi Boga,nocima ne bismo ni trena zaspali,jer nam je dijete mnogo plakalo od gladi.Nisam imala dovoljno mlijeka nahraniti ga,deva nije davala ni kapi.

Jahali smo sporo,jer nam je tovarna mazga oronula.Nasi putnici su se ljutili,jer im je zbog nas putovanje bilo mucno.



Kad smo dosli u Mekku i trazili dijete koje bih dojila,desilo se nesto cemu se nisamm nadala...Svakoj je nudjeno dijete po imenu Muhammed iibn Abdullah i sve smo ga odbijale,nismo ga htjele uzeti zato sto je jetim.
Govorile smo:"Ne mislimo da nam moze icim platiti majka jetima.Sumnjamo da ce nam njegov djed ista dati za to."
(nastavice se..)

[ursuljanka]

"Za dva dana boravka u Mekki,svaka od zena je uspjela naci po neko dijete,osim mene.Jedino ja nisam uspjela naci dijete za dojenje.Kad smo vec izgubili nadu da cu naci bilo kakvo dijete,odlucili smo ici kuci.Rekoh muzu:
"Meni se ne ide kuci praznih sakai bez djeteta koje bih dojila.Svaka od mojih drugarica nosi po dojence.tako mi Boga,ja cu se vratiti po onog jetima i uzeti ga."Muz mi rece:"Slobodno ga uzmi.Mozda nam bas u njemu Allah da neko dobro."
Tako otidjoh do njegove majke,i uzeh ga.Tako mi Allaha,uzela sam ga samo zbog toga sto nisam nasla drugo dojence.
Kad se vratih u odmoriste,uzeh ga u krilo-kad navali mlijeko kojeg do maloprije nije bilo nikako!Dijete je dojilo dok se nije zasitilo.Nakon njega se i njegov brat napio kolko god je mogao,pa obojica utonuse u blazensto sna.

Uz njih i muz i ja malo prilegosmo-nakon toliko ne prospavanih noci.U neko vrijeme,muz baci pogled na nasu staru i mrsavu devu-kad ono njeno vime nabreklo,puno mlijeka.On,sav u nevjerici,skoci na noge... ne moze vjerovati vlastitim ocima!Pomuze mlijeka i napi se kolko je mogao.Pomuze i meni dovoljno,pa se i ja napih.To nam bi najprijatnija noc.
Kad osvanusmo,muz mi rece:"Halima,jesi li ti svjesna da si dobila blagoslovljeno dijete?"
Rekoh:"Zaista je tako.Nadam se da ce nam donijeti veliko dobro."

Istoga dana podjosmo iz Mekke,uzjahah nasu staru mazgu,i njega popeh pored sebe.Ona hitro podje brzim korakom preticuci jahalice nasih saputnika.Ni jedna je nije mogla sustici.
Moje saputnice pocese vikati:"Uspori malo,kceri Ebu Zuejbova!Nije li to ona vasastara mazga s kojom ste dosli?" "Jeste,tako mi Boga,ista ona mazga"-odgovorih."Tako mi boga,nesto se sa njom desilo2.rekose one.

Napokon stigosmo kucama.Nisam znala gdje postoji nerodnija zemlja nego sto je zemlja Benu Sa'da,suha i beskisna.Ali,i pored svega toga,nase ovce su svako jutro pasle po tim poljima i tokom dana,a vracale se u predvecerje.Muzli smo koliko bi nam Allah odredio i pili mlijeka koliko smo mogli.Drugima stada ni kapi mlijeka nisu davala.Ljudi su govorili svojim pastirima:!Nesrece jedne!Cuvajte vi stoku tamo gdje cuva pastir Ebu Zuejbove kceri!"Oni su ,zbog toga,stalno stoku tjerali za nasom,ali su je ,i pored toga,uvijek vracali gladnu i bez kapi mlijeka."

[ursuljanka]

Opet moj nick:4_2_204:!

[Rarica]

Herojska djela muslimanki u prošlosti
Objavljeno Avg 24 u žene kategorijiod strane thekiterunnerPrint
Historija islama je puna svjetlih primjera hrabre muslimanke ali nažalost nisu puno poznati niti se iz raznoraznih razloga puno o njima ne piše i upoznaje naša savremena omladina, posebno muslimanka. Prije islama, žena Arapkinja je pratila svoga muža kada je isao u borbu a i nakon dolaska islama ona postaje još uspješnija i nikako nije ostala zatvorena u kući, ona je to mogla ako je htjela ali to nije značilo da joj je borba na Allahovom putu bila zabranjena.

Muslimanka, željna vode iz Dženneta je bila ta koja je odabrala ipak, da pomogne muškarcu u bitkama koje su značile mnogo. Ipak i one koje su ostale kući nisu griješne ali želimo pokazati da odlaskom u borbu žena muslimanka ne čini grijeh i ima pravo shodno svojim mogućnostima i okolnostima da odluči -ići ili ne.

Sa svojom djecom one su ostajale iza bojnog polja brinući se o ranjenim borcima, donoseći im vodu, strijele i hranu, pazile konje, zadovoljavale svoje muževe, podizale moral recitirajuci borbene stihove, prepričavale slavne dane svojih prethodnika, skidale opremu sa mrtvih neprijateljskih vojnika, čuvale zarobljenike itd. Jedan poznati arapski pjesnik,’Umar bin Kulthum, ovako je posvetio stihove ženi:

‘ Iza naših redova su žene bjela lica, uvijek se bojimo za njihovu sigurnost i da ih možda neprijatelj ne zarobi. One su uzele zakletvu od svojih muževa da će im pokazati hrabrost u vojnama. One su sa nama jer će nam se brinuti o zarobljenicima, njihovim konjima i opremom. Ovo su djevojke porodice Jashm B. Bekr koja ne samo da posjeduje ljepotu nego i porodično nasljedje a i vjersko. One nas gledaju i govore nam ‘ Ako nas ne možete zaštiti, niste naši muževi.’

Islam je takođe gajio ovu tradiciju. Ni u jednom momentu dolazak islama nije pomutio položaj žene nego joj je davajući joj još veća prava prostro staze koje vode još većem uspjehu kojeg je svaka žena, željna napretka, mogla samo sanjati. Žene su, shodno tome, pratile svoje muževe dok su oni bili na Allahovom putu – Džihadu. U bici na Uhudu, kako navodi Buhari, Allah mu se smilovao, Aiša radijallahu anha je nosala kožni mjeh napunjen vodom da bi napojila ranjenike. Njoj su u ovome poslu pomagale u stopu Umm Salim i Umm Salit.

Tradicionalista Ebu Najim prenosi da u bici na Hajberu su polovina žena Medine išle iza armije koja je marširala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nije ništa znao o ovome a kada je saznao ljutito ih je upitao zašto su uopšte dolazile. Odgovorilie su jasno i glasno da sa sobom imaju nešto medicinskih stvari koje će im trebati kada budu previjale ranjene, da će vaditi strijele iz ranjenih itd. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem im je dozvolio da ostanu a nakon što je Hajber pao dao je i njima od ratnog plijena.

U nekoliko bitaka Umm Salim sa još nekoliko žena Ensarijki odradila je slične usluge.

Rabi, kćerka Muazova, sa drugim ženama izvršila je dužnost nošenja šehida i ranjenih sa bojnog polja Uhuda ka gradu Medini.

Umm Reqiqa je imala paviljon za ranjene gdje ih je ona prala i zavijala im rane.

Umm Zejd, Asdžija i pet drugih žena su pomagale muslimanima za vrijeme bitke na Hajberu, radeći na okretanju točkova. Sakupljale su strijele sa bojnog polja i dodavale ih ratnicima a Umm Atijja je kuhala za Ashabe čak u sedam bitaka. Taberi piše o događaju kada je korpus muslimana ležao i dok su drugi bili zaduženi da ih zakopaju žene su bile zadužene da vode brigu o ranjenima. U bitkama Agvath i Armath povezane sa bitkom na Qadisiji žene i djeca su kopale grobove za šehide. Bitka na Qadisji je opisana od strane žena koje su imale udjela ovako: ‘Kada se bitka svršila, mi (žene) zašle smo naprijed žureći u bojno polje sa nosilima i kupile ranjene muslimanske vojnike.” Ovi događaji ne samo da odslikavaju odaziv domoljuba, niti vjerski, nacionalni entuzijazam, herojstvo muslimanke nego također pokazuje detalje nekoliko dužnosti kojima su one bile zadužene i koje su savjesno i s povjerenjem ispunjavale. Ovi događaji pokazuju da je nekada u islamskoj historiji muslimanka uživala velika povjerenja muslimana pa čak i komandanata u raznim teškim i krvavim bitkama koje su izmijenile čovječanstvo. Nisu bježale od kopanja rovova niti usluga koje su jednoj armiji bile potrebne. Nekada su se čak znale uključiti i u direktnu borbu protiv neprijatelja u cilju pobjede i pomoći muslimanima što bi jednom riječju značilo – one nisu prezale šta će ih od dužnosti dopasti da bi se ne razmišljajući i same žrtvovale za ovu našu časnu vjeru uporedo sa njihovim saborcima muškarcima. Ovo vrijeme će stajati kao visoki brijeg nasoj historiji prkoseći svima onima koji žele ženu muslimanku prikazati kao onu koja ima manje prava i onu koja je islamom ponižena.

Ukoliko ispitamo bitke ranog perioda islamske historije, pronaći ćemo žene uključene u mnogim

dužnostima naveliko. U ovoj temi mi ćemo pokazati kako je nekada taj „slabiji spol krnjave pameti“ bio častan i visoko poštovan od njihovih muških članova društva. Zapitajmo se da li smo i blizu društva u kojemu su muškarci bili pažljiviji i ispravnim shvatanjem islama pružali ruke muslimankama kako bi zajedno gradili jako islamsko društvo. Majka Enesa ibni Malika (Poslanikovog sluge) Umm Salim, obično bi pratila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na bojnom polju.

Kada je Talib ibn ‘Umejr prihvatio islam i obavijestio njegovu majku o tome, ona je rekla:” Opredijelio si se za čovjeka koji to najviše zaslužuje. Kada bih ja imala i snagu i sposobnost muškarca ja bih ga čuvala i borila se za njega.”

U bici na Hendeku gdje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi borio protiv Jevreja kada je Benu Kurejza uspio doseći do mjesta gdje su muslimanke i njihova djeca bile ukopane u zaklonu. Tu na tome mjestu nije bilo muslimanskih vojnika da ih zaštiti od plemena Benu Qurejze. Jedan se Jevrej tako približio da su se one pobojale da bi on mogao reći o njima u njegovom plemenu koje bi sigurno izvršilo napad. Safija, radijallahu anha, tetka Poslanikova a majka Zubejrova je zatražila od Hasana ibni Sabita da ga ubije. Vidjevši njegova predomišljanja Safija lično se pobrinula i ubila ga. Ovo je bila prva herojska akcija kaže historičar Ibn Athir, koju je izvela muslimanka.

Jedan primjer snage islama koja se demonstrirala u ženskom biću jeste Nusejba bint Ka’b koja je živjela u Medini. Bila je ensarijka i poznata još kao Nusejba Džerrahi. Imala je dva sina Amara i Abdullah. Njeno ime prvi put se pojavljuje na Bej’at ul Aqaba. Nusejba je zajedno sa svojim sinom Amarom učestvovala u bici na na Uhudu. Od nje se prenosi da je rekla: ” Dok smo se borili ugledala sam moga sina bježi. Zaustavljajući ga rekla sam, ‘Dijete moje! Zašto bježiš? Od koga bježiš? Od Allahova Poslanika?“ Tako je pratila šta se dešava dok nije primijetila da se neprijatelji okupljaju oko Poslanika. Brzo se probila do njega sa svojim sinom i pomogla u odbijanju neprijatelja. Njen sin Amare tu je poginuo, a ona je hitro uzela sablju i ubila njegovog ubicu. Poslanik, s.a.v.s. joj je tada rekao: „Dobar cin Nusejba! Neka je Allahov bereket na tebe!“ U bici na Jemami ona je izgubila ruku.

Umm Amara je bila zabilježena po vođstvu žena. Prije Hidžre još dok su muslimani Medine preuzeli tajno da pomognu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognu protiv Qurejšija i da šire novu vjeru Umm Amara se tu pojavljuje kao ona koja je organizovala prvu grupu.Ovaj događaj je u islamskoj historiji poznatiji pod nazivom Bej’at Aqaba. Šeste godine nakon Hidžre kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio da posjeti Mekku u cilju hodočašća tražio je dozvolu Qurejšija da uđe u grad. Hazreti Omer, radijallahu anhu, je otišao u Mekku kao izaslanik muslimana. Pričalo se okolo da su ga Kurejšije ubile. Ljuti zbog vijesti ashabi su se zakleli Poslaniku da će se boriti do smrti. Ovaj događaj je poznat u historiji kao Bej’at Rizvan. Umm Amara se takođe zaklela. Ponovo, u bici na Uhudu pratila je svoga muža u boju i kada je nered zavladao muslimanskim redovima i kada su šanse za pobjedu bile razorene i kada su neprijatelji prijetili tijelu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dok su pobožni ashabi štitili Poslanika vjerno ginući, ova herojska žena također sa sabljom u ruci pokušavala je da vrati neprijatelje nazad. Toga dana zadobila je nekoliko rana na svome tijelu. Njena hrabrost i podsticaj su se također demonstrirali i u drugim bitkama.

Za vrijeme halife Ebu Bekra es Siddiqa, radijallahu anhu, Musejlema Kezzab se iskazivao kao poslanik ali su ga muslimani ubili u krvavoj bitci na Jemami. Ovdje ponovo Umm Amara se borila gdje je bila teško ranjena zadobivajući dvanaest rana na tijelu toga dana.

Za vrijeme Omera, radijallahu anhu, islam je imao da se suoči sa dvije velike sile toga doba, Rimljanima i Perzijancma prije nego se proširi dalje od Arapskog Poluaostrva. Žestoka bitka koja se desila na Jermuku u kojoj su Rimljani bili poraženi i bitka na Qadisiji koja se vodila sa Perzijancima koje je također muslimanima donijela pobjedu bile su prekretnice u historiji islama. Islam se nakon ovih bitki proširio daleko. Ove dvije bitke su pune slavnih primjera žena muslimanki koje su obogatile svoju biografiju herojskim neustrašivim djelima. Za pobjedu u ovim bitkama zaslužne su naveliko i sahabijke kojima njihovi saborci asabi nisu iz poštovanja nikada rekli da su one krnjave pameti ili slične savremene izjave definišući pojedine savremene muslimane daleko od tradicije selefa i prvih generacija islama.

Ovi događaji su dokazali hrabrost i sposobnost žene u islamu kao i spoznaju tadašnjih muškaraca o korisnom značaju žene u društvu.

Četrnaestog Muharrema borbene snage muslimana i Perzijanaca susrele su se na Qadisiji. Perzijanski redovi brojali su 100.000 vojnika dok su muslimani imali nešto preko 30.000 vojnika. U ovoj bici mnogo hiljada muslimanskih boraca je poginulo i bilo ranjeno. Žene i djeca su kopali grobove a žene su ranjene sklanjale sa bojnog polja i njegovale ih.

Intenzitet entuzijazma muslimanki na bojnom polju Qadisije najbolje može biti odmjeren u ovim riječima koje je izrekla muslimanka plemena Nakha njenim sinovima:” Dragi sinovi! Prihvatili ste islam i niste se okrenuli protiv njega. Učinili ste Hidzru i niste se pokajali. Vaša domovina vam nije odgovarala niti vam je manjkavost pobijedila. Sada ste postavili vašu staru majku pred Perzijance. Tako mi Boga, vi ste sinovi od jednoga oca kao što ste sinovi od jedne majke. Nikada nisam bila neiskrena prema vašem ocu niti grdila vašega amidžu! Ostanite i borite se herojski do kraja!”

Sinovi su napali neprijatelja zajedno i borili se galantno. Kada su joj se izgubili iz vida, stara majka je podigla ruke i činila dove moleći Allaha da joj ih spasi. Na kraju bitke hrabri sinovi su joj se vratili bezbjedno i položili zajednički plijen pred njihovu majku.

Poznata arapska pjesnikinja, Hansa, također je prisustvovala u bici na Qadisiji sa njena četiri sina. U raličitim dijelovima noći kada su vojnici razgovarali o sutrašnjem sudbonosnom danu, ova pjesnikinja muslimanka je ovako hrabrila svoje sinove:” Dragi sinovi! Prihvatili ste islam svojom voljom a također ste učinili Hidzru. Tako mi Jedinstva Allahova vi ste djeca jednoga sina kao i jedne majke. Uvijek sam bila pokorna vašem ocu i uvijek poštovala vašega amidžu a nisam nikada okrnjila vašu genealogiju. Potpuno dobro znate kako je sveto boriti se protiv neprijatelja Allahovih a za muslimane. Dozvolite mi da vam još jednom kažem da je onaj svijet bolji od ovoga. Allah je rekao:” O muslimani budite strpljivi i bojte se Boga da biste uspjeli.” Kada se probudite sljedećeg jutra idite i borite se protiv neprijatelja sa svim vašim sposobnostima moleći Allaha da vam pomogne. Kada vidite da bitka uzima maha i užasni plam vas okružuje sa svih strana bacite se u najdublji dio bitke. A kada ugledate snage obasute vatrom usklika krenite naprijed pema komandantu armije. Neka vam Allah podari plijen na ovome svijetu a ponos u džennetu.”

Taberi piše da su sinovi prve žene izašli pobjedonosno iz bitke noseći plijen. Ibn Athir navodi da su sinovi druge hrabro se borili i sva četvorica preselili na bolji svijet. Sljedećeg jutra desila se bitka i četiri sina su otisla naprijed da se bore protiv neprijatelja. Kada je Hansa čula da su joj sinovi poginuli zahvalila je Allahu koji ju je počastio ubistvom njenih sinova na Njegovom putu. Omer radijallahu anhu joj je odredio mjesečnu stipendiju od 800 dinara, plaće njenih sinova sve dok je bila živa.

Nakon bitke na Hira u kojoj su muslimani bili nadjačani od Perzijanaca, još jedna strašna bitka desila se na Buwaib a prije bitke na Qadisiji. Muslimani su zarobili mnogo dobra od Perzijanaca. Žene su ostavili daleko iza bojnog polja gdje su one kuhale hranu. Muthana, komandant armije poslao je izaslanika da ode obavijestiti žene. Kako je ovaj mali odred galopirao prema poziciji žena pomislile su da se neprijatelji približavaju radi pokolja nad njima. Nisu imale oružja niti opreme da im se suprotstave ali su se pripremile na otpor sa kamenicama i šatorskim stapovima. ‘Amr ibni ‘Abdul Mesih komandant odreda uzviknuo im je da su islamske snage osvojile pobjedu i donijele im provizije iste. 16

Žene su izvele jos taktičnije akcije u bici Maisan. Muslimani su susreli stanovnike Maisana na obalama Tigrisa. Mugira, komandant muslimanske armije ostavio je žene daleko iza. Dvije vojske su se borile kada je iznenada Ardah, kžerka Harisa i unuka Kaldah, psihologa Arabije, skočila da pomogne sa njenim prijateljicama muslimanima na ovoj prekretnici. Napravila je dugu zastavu od svoga ogrtača a ostale žene su napravile slične zastave od svojih odijela. I dok su se ove dvije vojske borile žestoko na obrisima su se pojavili redovi u kojima su se vijorile zastave marširajuci prema bojnom polju. Neprijatelji su pomislili da nove friške snage muslimanskih vojnika pristižu u pomoć što je uzrokovalo pad morala u njihovim redovima i pomoglo u njihovom porazu. 17

Za vrijeme Ebu Bekra radijallahu anhu muslimani su izveli prvi pohod na Damask u 13. godini po Hidžri. Sirija pada pod opsadu muslimanske vojske kada im je iznenada došla vijest da su se Rimljani približili i nalaze se na Adžnadejnu. Vijesti su stigle da ih je bilo 90.000. Ebu Ubejda i Halid ibni Velid koji se vratio u Damask nakon Iraka odlučili su da skoncentrišu svu islamsku vojsku na jedno mjesto. Ove snage brojale su 24.000 vojnika. Prema historičarima svi komandanti su okrenuli svoje snage prema Adžnadajnu.

Ebu Ubejda i Halid ibni Velid takodje su napustili opsadu Sirije i zaputili se prema Adznadajn. Halid je uzeo armiju i otisao naprijed. Ebu Ubejda je slijedio iza sa manjim snagama sortirajući žene, djecu i prtljagu pozadi.

Sirijci vidjevši ovo osjetiše priliku da napadnu marširajcu armiju u leđa. S time odred poslat od Rimskog Imperatora kao ispomoć Damasku, napao je prednji dio marširajuce kolone. Muslimani su bili totalno iznenađeni ali su uspjeli sačuvati držanje. Ovo je za njih bila smrtna klopka u kojoj su ipak ostali hladni i pribrani. Dok su oni tako bili zabrinuti i zauzeti napadom na njih, Sirijci su napali žene sa zada.

Žene su se zgledale dok je Hawla kćer Azdara progovorila ponosno: ”Sestre! Slažete li se da ponizite visokomoralne suknje pred stanovnicima Sirije!? Bolje nam je da umremo nego da se predamo ovome poniženju!” Ovih nekoliko riječi povratile su osjećaje i ponos arapske žene muslimanke i podižući štapove šatora u svojim rukama odlučile su da ostanu hrabre. Živjeti časno ili umrijeti pitanje je bilo tada. Njihov lider je bila Hawla kćer Azdara a iza nje su redove punile kćerka Atba-ova Umm Abban, Afira bint Afara i Salmah bint Nu’man i mnoge druge. Muškarci Damaska ostali su zapanjeni kad su muslimanke ubile oko trideset vojnika. Muslimani su do tada uspjeli odbiti neprijateljske Rimljane i došli su u ispomoć svojim sestrama. Sirijska vojska se povukla nakon neuspjelog napada sa leđa zahvaljujući ovim hrabrim lavicama islama a muslimanska vojska je nastavila marš prema Adžnadajnu.

Čak su i nemuslimanski historičari među kojima i Gibon zabilježili ovaj događaj u historiji islama. Nakon pozdravljanja herojstva, visoko odgovornih sposobnosti i morala muslimanske žene zapisuje kako su one učestvovale u svetim ratovima, izvršavale poslove sa velikim uspjehom i uvijek se borile za islam i čednost kada je to bilo potrebno. 18

Bitka na Jermuku je bila prva organizirana bitka muslimana. Brojali su 40.000 vojnika ali su svi bili iskusni i okaljeni veterani arapskog poluostrva. Rimljana je bilo više od 200.000 u broju i zamislili su da će uništiti muslimane u jednom pokretu. Kršćani su brojali 4 vojnika na jednog muslimanskog vojnika. Ciklon rimljanskih snaga zašao je i jako potresao muslimanske redove. Desno krilo se raspršilo do ženskog dijela smještaja. Velika je panika vladala muslimanskim redovima dok se i samo lijevo krilo borilo sa svojim uslovima teškog udara neprijatelja. Žene muslimanke su izašle iz šatora vani i trčale do prednjih linija i pogađale duboko u srce muslimanske vojnike svojim elokventnim stihovima. U ovome su bile uspješne i muslimanski vojnici su još jednom shvatili i primijenili stih živjeti časno ili umrijeti. Žene Qurejšijke izašle su naprijed sa sabljama u rukama sve dok nisu stigle do svoje braće na prednjici. Džuvejrija, Muawijina sestra imala je elitu sestara i bila je ranjena. Hawla, sestra Darar ibni Azdara osramotila je muslimanske vojnike uzvikujući ovaj stih: ”Oh vi! Dezerteri od časnih žena, postanite cilj strijele i smrti!”

Historičar Taberi navodi posebnu pažnju na Umm Hakim bint Haris u ovoj bitci. Ibn Athir kaže da je Esma bint Jezid sama ubila devet rimskih vojnika.

Waqidi navodi imena nekih žena koje su se hrabro i žestoko borile u bici na Jermuku: Esma bint Ebu Bekr; supruga Abadah ibni Samat; Hawla, kći Talaba; Kaub, kći Malika; Salmah, kći Hasima;Naam, kći Qanasa; Afira kći Afara.

Nakon bitke na Jermuku muslimanska vojska još jednom je bila na putu da se bori protiv Rimljana. To se zbilo na Merdžu –s Safar blizu Damaska. Halid ibni Sa’id bio se tak oženio kćerkom Harisa Umm Hakim i tako je on pozvao muslimane na jelo. Šator Umm Hakim je bio postavljen blizu mosta koji se i danas zove Most Umm Hakim. Jelo još nije bilo gotovo kada su rimske snage izvele prepad. Muslimani su se iznenada spremili i uspjeli povratiti neprijateljski napad. Umm Hakim (mlada u bijelom) se također na dan njene svadbe herojski borila i ubila sedam rimskih vojnika.

U bici Džemel Aiša radijallahu anha je pogriješila vojnika i počela se boriti protiv Alije r.a. što nam i te kako pokazuje snagu, sposobnost i dostignuća žene muslimanke sestre slavnih mudžahida prošlosti koji im nikada nisu rekli da su im pameti krnjave nego o tome nisu smjeli ni razmišljati zbog rada i uticaja kojeg je muslimanka ostavljala oko sebe.

Pogledamo li u zapis Waqidija vidjet ćemo da je muslimanka igrala važnu ulogu u osvajanju Sirije, posebno Umm Hakim, Hind, Hawla, Umm Kesir, Asma , Umm Aban, Umm Ammara, Hawla, Lubna i Afira a povremeno su dostizale tako velike poze u ratovanju koje čak ni muškarci nisu mogli doseći. Atba ibni Gazvan je bio komandant izabran lično od strane Omera r.a. a Azdah, kćerka Harisa i unuka Kaldah-a, fizicara Arabije je bila njegova žena. Atba se jednom suočio sa odbijanjem stanovnika Medinetul Farat dok je njegova žena hrabrila vojnike svojim govorom.

Za vrijeme invazije Damaska, gdje je Abban ibni Sabit bio ubijen od strane Tuma, guverner Damaska, njegova supruga Umm Abban bint Atba spremila se sa svim oružjem njenoga ubijenog muža da mu se osveti. Borila se herojski sa neprijateljima dugo. Jedan od glavešina je nosio zlatni križ u ruci. Umm Abban vična streljaštvu nanišanila je ponosno i izbila mu iz ruke taj krst koji je pao na zemlju među noge muslimana. Kršćani nisu to mogli tolerisati pa su žurili da podignu krst ali ko god je htio da ga podigne bivao je pogođen strijelom Umm Abban. Tuma, ubica njenoga muža je pokušao da podigne krst ali jedna od strijela Umm Abban mu se zabila u oko. Umm Abban je recitirala sljedeće stihove: ”Umm Abban! Osvetila si se i odradila neobičnu invaziju na njih. Rimljani su u agoniji zbog tvojih strijela.”

Najsmrtonosnija bitka desila se u Jawmu at Tawir gdje su još jednom muslimanske žene pokazale veličanstenu hrabrost. Muslimanski vojnici bi dobro bili potučeni da im nisu njihove sestre dodavale strijele i stajale uz njih rame uz rame protiv Rimljana. Hawla, Hind, Umm Hakim i mnogo drugih žena Qurejšijki izbacile su iz sebe paniku i borile se velikom hrabrošću. Esma bint Ebu Bekr, uvijek se borila sa svojim mužem na leđima konja. U bici Siffin veliki broj muslimanki bile su u centru Alijevog radijallahu anhu bojnog polja. Borile su se i jačale su moral umornih vojnika sa svojim elokventnim govorom. Zarq, Akrasha i Umm Kesir učinile su tako duhovite stihove da su povratile entuzijazam cijelom odjeljenju armije.

Devedesete godine nakon Hidzre za vrijeme hilafeta Waliq ibni Abdul Malika, muslimani pod vođstvom Qutejbe su izveli ekspedicijski pohod na Buharu. Pleme Azd se ponudilo da napadne Turke što im je odobreno ali nakon jakog otpora Turaka oni su uzmaknuli. Ovdje su muslimanke ponovo odigrale važnu ulogu i tukle su konje povraćenih vojnika tjerajući ih ponovo u bojno polje. Njihova braća su se zbog njih ponovo vratila u boj. Vidimo u svim ovim borbama da su muslimanke veoma mnogo zaslužne za širenje islama i nove civilizacije bez kojih bi braća nesumice imala mnogo teže ostvarive pobjede. Ona je uvijek stajala rame uz rame i čitajući sve ove činjenice o njoj teško je ne shvatiti da je ona bila veoma važna karika u napredovanju i samih muškaraca. Teško je a ne pomisliti da ona nije bila sposobna izaći i uzati sablju u ruku suocivsi se sa jakim nevjernickim vojnicima. Sta reci za danasnji jos laksi nacin ratovanja gdje se vojnici ‘prebacuju’ mecima iza brda? Jednoj sahabijki bi ovo možda izgledalo samo kao igrarija a kako li sada to izgleda jednoj današnjoj muslimanki? O muškarcima da i ne govorim, čast izuzecima ali ne bi bilo ispravno porediti mnoge današnje muškarce sa mnogim ovakvim svijetlim hrabrim primjerima žena mudžahida u ranom periodu islamske historije. Šta reći s tim o pokušajima da se ovi primjeri sakriju i žena muslimanka prikaze kao ona koja samo rađa djecu i kuha pite i nosa krnjavu pamet? A Allah nas i te kako prati i On nam je Sudac i Svjedok. Idemo sa Allahovim odobrenjem dalje upoznavajući se sa još ovakvih primjera veličanstvene muslimanke koja je nama, kasnijim generacijama, odaslala znak i podsticaj kao i onim borcima koje je hrabrila savremena žena muslimanka također može doseći njen stupanj ukoliko to uz istinski iman nastoji i želi.

Žene muslimanke u svim ovim bitkama naravno da nisu bile izostavljene iz svih teškoća koje takvima slijede već su znale podnostiti mnogo patnji u cilju pobjede i pomoći. Kada je Usama, muslimanski vođa otišao da se sretne sa Krstašima njegova majka i sestra su bile sa njim. Pomogle su Usami u njegovoj borbi protiv Krstaša i u nošenju oružja.

O tome koliko i sami muškarci muslimani nisu smatrali žene nižim od sebe govori nam slučaj koji se desio nakon ubistva Walida ibni Tareef, haridžije u vrijeme vladavine halife Haruna er Rešida koji je podigao zastavu otpora u mjestu Khabur i Nasibian. Njegova sestra Fara je nakon što je čula da joj je brat poginuo izažla ljuta i uzevši oružje htjela da ga osveti. Lično joj je na mejdan izašao Yazid Shaibani posjekao joj konja i ona je pala. Savjetovao joj je da ide kući sto je ona i učinila. Abu ‘Ali Yali govori o njoj u njegovim Amali. Ona je tada plačući spjevala stihove njenome bratu na arapskom jeziku koji su odslikavali njenu inteligentnost. Ibn Khalikan kaže da je njena sposobnost ravna sposobnostima Hanse. Ibn Athir je naziva Laili dok je Ibn Haldun spomenuo njen događaj ali nije naveo njeno ime. Vjerski entuzijazam muslimanskih majki nije ostao u njihovim grudima već se tako jako ispoljio vani ostavljajući jake obrise mnogim generacijama poslije. Njihova djeca su ih pratila u stopu u ovome.

U petom stoljeću po Hidžri u gradu Hazar, smještenom u Jemenu nalazila se stara dinastija Qadi Ali Salih. Protagonist Fatimida došao je kod njih i preokrenuo mladića Ali ibni Muhammed Salihi u Ismailizam. ‘Ali je odrastao u ambiciozna mladića. Oženio se tečišnom zvanom Esma koja je bila nedostižna u ljepoti, mudrosti, učenju i entuzijazmu. Jemen je postao mjesto napretka zahvaljući ovome paru.

Esma je uvijek pratila svoga muža u bitkama. Jednom je putovala sa svojim mužem prema Mekki kada su ih iznenada napali neprijatelji. Ostala je u zatvoru dugo vremena, ali napokon, uz pametno promišljanje uspjela je pobjeći. Po jednom glasniku poslala je pismo njenome njenome sinu u mrvicama hljeba koji je došao sa velikom armijom i prisilio njeno oslobađanje. Dok je Esma živjela vladala je Jemenom a umrla je 407. godine po Hidzri.

Esma je imala pored sebe još dvije vrijedne žene. Njena kćerka Fatima i njena pastorka Saida koje su se također pokazale kao inteligentne u njihovo vrijeme. Saida je naslijedila svoju maćehu u vlasti i veoma se pametno ponašala. Izgradila je mnoge građevine, bazirala gradove predvodila ekpedicijske konjice i odbijala neprijatelje koristeći i diplomatiju i sablju. Njoj su bila upućena poštovanja punim naslovljena pisma koje je primala od fatimidskih vladara.

Naravno da žene muslimanke nisu nikada popustile u svome imanu i to historija islama ne bilježi, uprkos tome, iako su osjećale najteže oblike patnje nikada nisu napustile ono zbog čega su patile. Sumejja je bila majka Jasira radijallahu anhuma najbolja ilustracija žrtvovanja žene muslimanke. Ona je bila razapeta zatim probodena kopljem nevjernika Ebu Džehla, la’netullahi alejhi, ali je pokazala veliko herojstvo kada ga je pljunula u lice dok su joj i ruke i noge bile vezane konopcima razapetim na četiri razlicite strane. Umm Fakih je bila sahabijka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem također. Omer r.a. ju je tukao tako žestoko prije nego je prihvatio islam sve dok se nije umorio. To joj je potvrdio riječima: ”Nisam te prestao tući zato što sam osjetio sažaljenje prema tebi nego zato što sam se umorio.” Ona mu je odgovorila: ”Ako ostaneš van islama Allah će te kazniti za ovu nevaljalštinu!” Njeno herojstvo se ogledalo i u riječima upućenim njemu lično da je nečist i da mu neće dati stihove Kur’ana u ruke dok se ne očisti.

Zanira je bila također član sahabijki koje su bile mučene jer su primile islam. Ebu Džehel ju je tukao sve dok nije izgubila očinji vid. Nahdija i Umm Abis još dvije sahabijke također su podnosile patnje i teškoće bez i pomišljanja da se odreknu islama.

Abdullah ibni Zubejr uspostavio je rivalstvo u hilafetu opoziciono prema Umejjevicima u Hidžazu. Hadždžadž ga je napao sa snažnom vojskom. Većina Abdullahove vojske postali su dezerteri. Bio je srčano slomljen i otišao je njegovoj majci da traži dozvolu za kompromis sa Hadždžadžom. ”Dijete moje! Ako nisi u pravu bolje da si radio kompromise mnogo prije ali ako si u pravu ne trebaš gubiti entuzijazam zbog tvojih pristalica. Boriti se za istinu je lično – pobjeda!” – odgovorila mu je mudra majka.

Ova majka je poslala svoga sina da bude požrtvovan na putu istine i pravde. Nakon što je Ibni Zubejr poginuo u ovoj borbi Hadždžadž je objesio njegovo tijelo na ulici. Nakon nekoliko dana Esma, Zubejrova majka je prolazila ulicom ugledala tijelo njena sina okačeno. Prirodno očekivalo se da će se sažaliti ili zaplakati ali ona je ostala hladna rekavši:” Zar konjanik još nije sišao sa svoga konja.” – pokazujući na tijelo njena sina. Gdje biste mogli danas naći ovakvo ponašanje i od mnogih muškaraca a kamo li žena? Gdje danas postoji ovako visok moral i jak iman koje su naše sestre, muslimanke spisateljice islamske historije krvlju zabilježile i znojem?

Ipak, kako je vrijeme sve više pravilo razdaljinu od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i pravednih halifa, tako se i stanje u historiji mijenja. Već nakon što su muslimani izgubili iman a zatim Španiju, njen dotadašnji vladar Sultan Granade, Ebu Abdullah predao je ključeve grada kršćanskim osvajačima. Zakoračio je nazad i pogledao zemlju kojom je vladao šest stotina godina a suze su mu napunile oči. Sultanova majka mu je prišla i rekla:” Možeš sada plakati kao žena za ono što nisi mogao odbraniti kao muškarac.”

Ovo je ukratko bio samo prikaz informacija koje sam našla o ipak nepotpuno od moje strane ispitanoj historiji muslimanke.

[Rarica]

CETIRI NAJBOLJE ZENE U ISLAMUhttp://www.jutarnji.hr/multimedia/dynamic/00218/nikab_wide_218872S1.jpg

Najbolje žene u islamu su: Merjem, kcerka Imranova, Asija-faraonova žena, Hatidža-kcerka Huvejlidova i Fatima-kcerka Allahovog Poslanika, Muhameda s.a.w.s.

Zanimljivo je primijetiti da niko od samozvanih boraca za ženska prava nikada ni na jednom skupu i prazniku nije istaknuo jednu od najvećih žena cjelokupne povijesti čovječanstva - čestitu i čednu Merjemu, kćerku Imranovu, majku Isaa, a.s.. Zaista je čudno da se u našem vremenu veličaju i uzdižu ličnosti sumnjivog morala i nameću se kao najveći uzori, dok se potpuno zapostavlja jedna od prvakinja dunjaluka i Ahireta. Razlog je jednostavan - Merjemin put im se ne sviđa jer je to put časti, čednosti, visokih moralnih vrijednosti i davanja prednosti uzvišenim idejama nad svojom ličnom strašću.
A zaista najbolje žene između vas su one koje svojom pokornošću zasluže Džennet. Četri najbolje žene od svih vas žena i koje su lideri žena u Džennetu su; Hatidža, Fatima, Merjema i Asia (Faraonova žena). Imam Ahmed prenosi od Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.w., da je jednom prilikom povukao četri linije te je zatim prisutne upitao:
”Da li znate šta znače ove linije”?
Prisutni su odgovorili: O Allahov i Njegov poslanik najbolje znaju. Zatim je rekao: ”Najbolje žene u Džennetu od svih žena će biti Hatidža kći Khuwaylid, Fatima kći Muhammeda, Merjema kći Imrana i Asia kći Muzahima (žena Faraona).”
Merjema i Hatidža su dvije najbolje žene između ovih četri. U zbirci hadisa El-Bukhari od Ali ibn Abi Talib se prenosi da je Poslanika s.a.w rekao: ”Najbolja zena od svih žena je Merjema a poslije nje je Hatidža”.


Merjema kći Imrana
A zašto to da je Merjema odabrana najboljom ženom od svih žena?
“O Merjema tebe je Allah dž.š. obdario i čistom stvorio i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Ali’Imran ajet 42)
“Merjemu kći Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila”. (At-Tahrim ajet 12)
Osim što hazreti Merjema spada u najbolje žene, ikad stvorene, ona kod Allaha, Svemilosnog, Samilosnog ima još jednu posebnu počast koja se oživotvorila u Odredbi Njegovoj da upravo ona bude majka Mesiha Isaâ, alejhisselam, poslanika koji je jedan od dragom Allahu najdražih i najbližih stvorenja.
Allahova volja bila je i to da i sama Merjema, skupa sa svojim mubarek sinom, bude Njegovo posebno Znamenje:
I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili. (23:50)


Hatidža kći Khuwaylid
Hazreti Hatidža žena poznata među stanovnicima Zemlje i nebesa, žena od koje Mekka nije vidjela ljepše, poštenije, staloženije, povjerljivije...
Hazreti Hatidža postat će osnovni dunjalučki a duhovni oslonac hazreti Muhammedu, alejhisselam, i tada a naročito u danima početka posljednje Božije Objave i u danima prvih progona muslimana.
Ibn Šihāb kaže da je hazreti Hatidža prva osoba koja je vjerovala u uzvišenoga Allaha i istinitost Muhammedovog, alejhiselam, poslanstva, i to prije nego je bio i propisan namaz kao obaveza.
Buharija i Muslim bilježe jednu predivnu predaju prenoseći je od hazreti Ebu Hurejre. Hazreti Džibril (Gabrijel), alejhisselam, došao je hazreti Pejgamberu, alejhisselam, i rekao mu:
"Allahov Poslaniče (alejhisselam), ovo je Hatidža, kod nje je posuda u kojoj su hrana i piće. Kada ti dođe, prenesi joj od njenoga Gospodara selam, i od mene."


Asija žena Faraonova
Njen iman je cvjetao pod sjenkom nekoga ko je govorio: “Ja sam vaš Gospodar Najveći!” Kada je Faraon saznao o imanu svoje žene, počeo je da je tuče i naredio je svojim slugama da je tuku. Odveli su je napolje, za vrijeme podnevne žege, zavezali joj ruke i noge a zatim su je bez prestanka udarali. A kome se ona okrenula? Okrenula se Allahu! Molila je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!"
Postoji predaja u kojoj se kaže da se tada nebo za nju otvorilo i da je ugledala svoju kuću u Džennetu. Nasmijala se… Sluge Faraona su začuđeno gledale. Oni je muče a ona ima osmijeh na licu?! Sav iznerviran, Faraon naredi da se donese jedan veliki kamen kojeg bi bacili na Asiju i koji bi je usmrtio. Ali, Allahova volja je bila da joj On uzme dušu prije toga i ona je postala primjer svim vjernicima i vjernicama: A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-Tahrim, 11)


Fatima kći Muhmmeda
Fatima kći Poslanika Muhammeda s.a.w imala je karakteristike strpljivosti i tolerantnosti.
Hazreti Fatima s.a. je jedan od najvećih poklona koji je Uzvišeni Gospodar Allah, dželle ša'nuhu poklonio čovječanstvu. Ona je dar za sve generacije i početna stepenica na putu do uspjeha i uzvišenosti. Ko god želi slijediti pu hazreti Fatime mora koračati onim putevima kojima je ona koračala, morao bi živjeti po uzoru na nju, na njem moral, kulturu i ponašanje. Kada je riječ o slijeđenju životnih principa H. Fatime oni se ne odnose isključivo na žensku populaciju, h. Fatima s.a. je najbolji uzor svim članovima ljudske zajednice, kako u vremenu u kojem je živjela tako i danas, kada su sa nama njene upute i savjeti.
Svakoj ženi kada uđe u Džennet, Uzvišeni Allah će joj povratiti njenu mladost i nevinost. "Stvaranjem novim Mi ćemo hurije (žene sa dunjaluka) stvoriti i djevicama ih učiniti milim muževima njihovim, i godina istih " ( Vakia 35-37, Bejheki hadis sahih Silsile Sahihe 2987 Albani) kao što je to došlo i u komentaru pomenutog ajeta (Tefsir Sevkani, Elusi, Sinkiti). Prijedhodno pomenutom svjedoče i ove Poslanikove riječi: "Stanovnici Dženneta će ući u Džennet golobradi bez milja i tamnoputi sa trideset tri godine." (Tirmizi, Ahmed hadis sahih Sahihu Džamia 8072 Albani).
Kad je Resul s.a.w.s. stajao na Arefatu i držao posljednju hutbu, rekao je svom ummetu: Budite pažljivi prema ženama! A historija bilježi da je u Evropi, iste godine kad je Islam ovo govorio, kršćanski popovi su raspravljali je li žena insan ili životinja! Ovi "naučnici" i popovi su očevi onih koji žele tebe”ŽENO” danas da "oslobode"!!
Izvor:
Al-Ashqar, Umar S.Paradise and Hell in the Light of the Quran and Sunnah

[Rarica]

Merjem bint Imran, radijallahu anha
Uzvišeni Allah vječno hvali Merjem riječima: “A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.” (Prevod značenja, El-Enbija', 91.) Kazivanje o Merjemi je nemoguće početi bez spomena njenih roditelja,

jer priča o njoj izravno je vezana za karakter i moral njenih roditelja. Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik. Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete.
Uzvišeni kaže: “Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”(Prevod znacenja, Ali Imran, 33.-35.) Ibn Kesir, rahimehullah, navodi u svom tefsiru sljedeće: Ova žena Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s. Ona je molila Allaha Uzvišenog da joj pokloni djecaka, pa joj je On molbu uslišao tako da je nakon odnosa s mužem zanijela. Kada se trudnoca ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogoslužju) kako bi služio u Bejtul-Makdisu. Rekla je: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, jer Ti doista čuješ i znaš!” tj. Ti čuješ moju molbu i znaš moju namjeru.
A nakon što je rodila, ona reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko…!”, tj. Po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.
“Dala sam joj ime Merjem.” Kao što se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan rodenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrduje i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Rodio mi se noć as sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahima!” Dalje stoji u tefsiru:
Nakon toga dolaze riječi Allaha Uzvišenog da je majka Merjemina kazala: “Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!,” tj. Tražim utočište i zaštitu za nju i njeno potomstvo, tj. Njenog sina Isaa, alejhisselam, što je Allah uslišao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog novorodenceta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rodenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!” Zatim Ebu Hurejre kaže: - Ako hoć ete, učite: “Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!” Navode ga dvojica autora Sahiha.”

Kao rezultat svega toga, Merjem se odala pobožnosti. Nakon što bi ispunila sve dužnosti u mesdžidu požurila bi na mjesto bogosluženja. Klanjala je i dan i noć da bi je ljudi kasnije počeli uzimati kao primjer najpobožnije. Klanjala je dok ne bi počela osjećati bol u nogama. Merjem je simbol čednosti i potpune odanosti Allahu subhanehu ve te ala. Nije se zamarala ljepotama, razonodama i iskušenjima, koje joj je nudio dunjaluk. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Allahu.

“pa je Gospodar njezin lijepo primi, i učini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u mihrab ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, Merjema?,” pitao bi on, a ona bi odgovorila: “To je od Allaha!” Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa!” (Prevod značenja, Ali Imran, 37) Ibn Kesir tumačeći ovaj ajet kaže: “Nas Uzvišeni Gospodar saopćava da je On nju primio kao Njemu posvećenu i podario joj lijepo odgoj vezajući je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzviseni kaže: “…I dao je da se Zekerijja o njoj brine,”tj. Ucinio ga je zaduženim za nju, odnosno njega je Allah zadužio kako bi bila sretna, kako bi od njega naučila svako korisno znanje i dobro djelo, budući da je on bio muž njene sestre. U sahihu stoji: “…a Jahja i Isa su tetići!” On obavještava o njenom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kaže: “Kad god bi joj Zekerijja u mihrab ušao, kod nje bi hrane našao.” Mudžahid, Ikreme, Seid ibn Džubejr i drugi kažu: “To znači da bi kod nje našao ljetnog voca u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta.” Ima mišljenja: “znanje ili spise sa znanjem,” što prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mišljenje, međutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima dosta sličnih primjera….Kada bi Zekerijja to vidio kod nje, “on bi rekao: Merjema, odakle ti to,?” tj. Odakle to tebi?
“a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvkog računa!”

Merjema je odrasla u prelijepu djevojku, zavjet njene majke je bio ispunjen, jer iako je žensko, Allahovom voljom, ipak je odrasla u hramu, potpuno predana najčišćem imanu, ljubavi prema Uzvišenom Allahu, skrušenosti i obavljanju ibadeta. Postala je vrlo cijenjena ličnost kod Izraelćana, najčuvenija pobožna osoba, posvećena Allahu subhanehu ve te ala čedna i vrhunski odgojena. Uzvišeni govori o tome: I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo. (Prevod značenja, Ali Imran, 37)
Kur'an nam dalje kazuje: “I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. 'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!' - uziknu ona. 'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' - reče on - 'da ti poklonim dječaka čista!' 'Kako ću imati dječaka' - reče ona - 'kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!' 'To je tako!' - reče on. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko'- i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”(Prevod značenja, Merjem, 16-21)
Ibn Kesir kaže u svom Tefsiru: “Ona se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla,“ tj. Rastala se sa njima i otišla na istok prema Kudusi-šerifu. Uzvišeni kaže: I od njih zaklon uzela, tj. zaklanjajući se od njih zastorom, rastala se sa njima. Mi smo k njoj našeg Ruha poslali, tj. Meleka Džibrila, a.s., '...i on joj se prikaza u liku savršeno stvorena muškarca,' tj. U liku potpunog i savršenog insana.
'Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš,' tj. Ako se Allaha bojiš, ja te podsjećam na Allaha i opominjem te na Njega. Propis je da se pri odstranjivanju lošeg ide ka lakšem. Kada joj se ukazao melek u liku muškarca na osamljenom mjestu, preplašila se i pomislila da je on želi za sebe. Zato je povikala: 'Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš.“ Plašila ga je kaznom od Allaha subhahenhu ve te ala.
'Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga,' reče on, 'da ti poklonim dječaka čista!,' tj. Ja nisam ono što si ti pomislila, već sam poslanik tvoga Gospodara, da ti poklonim dječaka čista!
'Kako ću imati dječaka,' reče ona, 'kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica,' tj. Kako ću imati dječaka a muža nemam i razvrat mi je nezamisliv.
'Tako je to,' reče on. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko.' Džibril joj u odgovoru saopćava: Allah, subhanehu ve te ala, već je rekao da će od tebe stvoriti dječaka bez oca i bez činjenja bluda, jer On sve može, Uzvišeni kaže: 'I zato da ga učinimo znamenjem ljudima,' tj. Da bude dokaz i znak Njegove svemoći nad ljudima. Adema je stvorio bez oca i majke, Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muska i ženska, osim Isaa, alejhisselam. Njega je stvorio od ženska bez muškarca. Veličanstvena je Njegova moć i bezgranična je Njegova vlast. Nema bog osim Njega, ni gospodara izvan Njega. Uzviseni kaže: 'I znakom milosti Naše,' tj. Bit će poslanik koji će pozivati u ibadet Allahu, subhanehu ve te ala, i Njegovom tewhidu. „Tako je unaprijed određeno,' tj. tako mora biti.
'I ona ga zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!,' povika ona.' (Prevod značenja, Merjem, 23)
Ibn Kesir navodi u svom Tefsiru: Uzviseni saopćava da se Merjema, kada je čula ono sto joj je Džibril prenio od Allaha subhanehu ve te ala, pokorila Njegovoj odredbi. Džibril je puhnuo u razrez njene kosulje i taj se dah spustao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako Allahovom odredbom zatrudnjela. Kada je zatrudnjela, počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im ista kazuje, s obzirom na to da joj ne bi vjerovali ma sta da im saopći. Zato je krila svoju tajnu. Jedino se povjerila svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, alejhisselam. Kada je Merjema usla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: „Možeš li shvatiti, o Merjema, da sam ja trudna?“ Merjema joj odgovori: „A znaš li da sam i ja, također trudna?“ Zatim joj je ispričala kako se to zbilo. Obje su potjecale iz vjerničke porodice i porodice iskrenih. Zatim u tefsiru se navodi da je Muhammed b. Ishak rekao: "Pošto je zanijela i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su trudničke promjene: mučnina, promjena boje lica, pa čak i zadebljanje jezika.'“

Priču o Merjemi bint Imran završavamo Allahovim savršenim riječima: „I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!'- uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.' I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. 'O Merjemo' - rekoše oni - 'učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.' A ona im na njega pokaza. 'Kako da govorimo djetetu u bešici?' - rekoše. 'Ja sam Allahov rob' - ono reče - 'meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!' To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: 'Budi!' - i ono bude. Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put. I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni! (Prevod značenja, Merjem, 22-37)

Ibn Kesir navodi u tefsiru da riječi ‘pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni,’ znače prijetnju i najavu žestoke kazne onome ko laže na Allaha, subhanehu ve te ala, izmišlja i smatra da On ima dijete; Dalje navodi: 'Allah će ga sačekati do Sudnjeg dana i donijeti očito znanje i uvjerenje protiv njega. On, subhanehu ve te ala, ne žuri s kažnjavanjem grješnika, kako se to navodi u Buharijinom i Muslimovom Sahihu: „Zaista, Allah dugo ostavlja silnika u njegovom grijehu, ali kad ga uzme, ne pušta ga više.'“
U sahih hadisu, oko čega su slozni svi hadiski stručnjaci, od Ubade ibn Samita prenosi se da je rekao: „Poslanik je rekao: 'Ko svjedoči da nema boga osim Alalha, Jedinog, Koji nema druga, i ko svjedoči da je Muhammed Božiji rob i poslanik, da je Isa Božiji rob i Njegov poslanik i da je stvoren riječju koju je on dostavio Merjemi i život (ruh) mu udahnuo, da su Džennet i Džehennem istina, Allah će ga, s djelima koja je počinio, uvesti u Džennet.“ (Osim ako ne bude radio ono zbog čega ce vječno ostati u Vatri)

Muslim bilježi: "Najbolja žena je Merjema, kćerka Imranova, odnosno najbolja žena je Hatidža." Tirmizi bilježi sahih-hadis: "Među ženama svjetova ističu se četiri: Merjema, kćerka Imranova, Hatidža, Fatima i Asija, žena faraonova!" Ibn Džerir navodi hadis: "Mnogo je ljudi koji su upotpunili svoju ličnost, a među ženama to su samo Merjema, kćerka Imranova, i Asija, žena faraonova."

[Rarica]

Asija bintu Muzahim (Primjer ustrajnosti)http://static.howstuffworks.com/gif/how-to-care-for-roses-11.jpg

Kao što znamo, Asija, radijAllahu anha, je bila faraonova žena.

SubhanAllah, on je jedan od najzlobnijih ljudi koje je historija poznavala, dok je ona jedna od najplemenitijih žena. Zamislimo samo strpljenje koje je ova supruga morala imati. Svatko zna da je faraon bio jedan jako egoističan muškarac. Dan i noć, ona je gledala njega, tj. kufr i zlo oko sebe.

Zamislimo, zatim, mudrost koju je Asija posjedovala, a koja joj je pomogla da se svakodnevno suočava sa stvarima i događajima oko sebe. Čak i Kur'an nam priča o njenoj mudrosti. To je dio koji govori da se faraon složio, na zahtjev svoje supruge, da sačuva Musa (neka je Allahova milost na njega). Ajet govori kako je ona pitala faraona da ga sačuvaju kako bi ih on usrećio, moguće je da on postane svježina njihovim očima.

Prenosi se da je ona također rekla: 'On (Musa) nam može biti od koristi.'

Poznavajući svog muža, i način na koji je on razmišljao, uspjela je mudrim riječima pridobiti njegovo poštovanje i povjerenje.

Posebno obratimo pažnju na snagu, koja je Asiji bila neophodna, dok je živjela u kući kufra, kako bi se očuvala na Allahovom, subhanehu we te'ala, ispravnom putu. Ona se potpuno podala islamu, i to je ono što joj je donijelo naslov "najbolje". Spoznala je da je islam jedina prava istina i iz ovog razloga, odustala je od svega drugog što je imala i umjesto toga, samouvjereno stala uz stub islama.

Ne zaboravimo da je Asija bila kraljica svoga vremena. Imala je sva materijalna bogatstva, koja bi duša poželjeti mogla: palaču punu bogatstva, nakit, prelijepu odjeću, bezbroj sluga, toliko mnogo, da je čak imala jednu sluškinju koja je bila zadužena samo za održavanje njene kose. Međutim, faraonovo saznanje da je slijedila Musaa, je značio kraj njenom otmjenom životu. Kufr je tada nadvladao u srcu njena muža i on ju je počeo maltretirati. Međutim, i pored toga ona se odupirala toj torturi i uspjela da se održi na istini, u koju nije imala nimalo sumnje.

Ono u čemu se najviše očituje njena snaga imana, jeste njen kraj. Nakon što je bio neuspješan u svakom drugom pokušaju da je primora da ostavi svoju vjeru, faraon ju je ostavio na dnu planine (ili nečega sličnog), i pri tome joj prijetio da će baciti na nju veliki kamen, ukoliko ne pristane da se odrekne onoga u što je vjerovala. On ju je također pokušao dovesti u iskušenje sa otmjenim životom koji je običavala živjeti.

I šta je to, na što se ona na kraju odlučila ? Asija je, bez imalo sumnje i dvojbe u svom srcu, odustala od svega što joj je faraon nudio i suočila se sa okrutnom smrću, sve to samo radi Allaha, subhanehu we te'ala, i njegovog zadovoljstva.

Kako li bismo mi reagovali na jedan ovakav test? Koliko hrabrosti bi imale, da se suprostavimo našim muževima, roditeljima ili prijateljima, ukoliko bi nas omalovažavali, podrugivali nam se ili nas (ne daj Bože) fizički mučili, zato što slijedimo jednu od Allahovih, subhanehu we te'ala, naredbi? Da li bismo imale snage i nastavili da se držimo istine kao sto je i Asija, ili bismo pokleknuli pred iskušenjem i zamijenili ljudsko odobravanje za Allahovu, subhanehu we te'ala, srdžbu? Da nas Allah sačuva takvog testa!

Asija nije imala svoje vlastite djece, međutim posjedovala je neizmjernu ljubav prema djeci. Upravo je to ono s čim bi srce idealne muslimanke trebalo biti ispunjeno: ljubavlju i nježnošću. U jednom hadisu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem2, pohvaljuje žene iz plemena Kurejš, govoreći kako su one najbolje, zato što su nježne u ophođenju sa svojom djecom i svojim muževima. Asijino srce je također bilo ispunjeno nježnošću i milošću prema djeci. Ona je odlučila spasiti tog novorođenog dječaka, pa makar to značilo i suprostavljanje samom kralju. I na kraju, sjetimo se da je njena kuća bila ta u kojoj je poslanik Musa, alejhi selam, odrastao.

[Rarica]

Merjem bintu Imran (Primjer pobožnosti)http://www.s-gimorm.mb.edus.si/Projektne/2005/Indonezija/slike1/Islam3.jpg

Kur'an započinje priču o Merjem, još prije njenog rođenja.

Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud, bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik.

Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete. Molila se da, ako bi ostala trudna, to dijete bude živi sluga u Bejtul Makdis3. Iako se na kraju ispostavilo da je dijete bila djevojčica, ona je ipak svoj život posvetila obožavanju Boga u ovom svetom mjestu, posao možda mnogo teži za žensku nego mušku djecu u to vrijeme.

najbolje-zene-u-islamu2Njena majka je, također, molila Allaha, subhanehu we te'ala, da sačuva njenu kćerku od šejtana. Kao rezultat svega toga, Merjem se odala pobožnosti. Nakon što bi ispunila sve dužnosti u mesdžidu požurila bi na mjesto bogosluženja. Klanjala je i dan i noć da bi je ljudi kasnije počeli uzimati kao primjer najpobožnije. Klanjala je dok ne bi počela osjećati bol u nogama.

Merjem je simbol čednosti i potpune odanosti Allahu, subhanehu we te'ala. Nije se zamarala ljepotama, razonodama i iskušenjima, koje joj je nudio dunjaluk. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Allahu, subhanehu we te'ala.

[Rarica]

Hatidza bintu Huvejlid (Primjer zrtvovanja za istinu)

http://www4.slikomat.com/08/0829/iqy-ban.jpg

U plemenu Kurejš, Hadidža je bila jako poznata po svojoj zrelosti, čestitosti, pobožnosti i darežljivosti. Čak i u vrijeme džahilijeta bila je poznata kao "ona koja je neiskvarena".

Kao i Asija, sudeći po karakteru, Hadidža je bila jedna posebna žena, međutim, njihovi životi su bili potpune suprotnosti. Asijin muž je bio jedan od najgorih ljudi zapamćenih u historiji, tako da je njena pozicija zahtijevala neizmjernu snagu i strpljenje. Na drugoj strani, Hadidžin muž je bio naš voljeni poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, najsavršeniji od svih Allahovih, subhanehu we te'ala, stvorenja.

Bdijući uz Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Hadidžina pozicija je bila pozicija zahvalnosti i podrške. Poslanikov, sallAllahu alejhi we sellem, govor u kome opisuje Hadidžu, je najbolji pokazatelj njene uloge kao supruge. "Tako mi Allaha, vjerovala je u mene kada su ljudi govorili da sam lažljivac, brinula se za mene kada su mi drugi okretali leđa". Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ju je često hvalio i isto tako, često molio Allaha, subhanehu we te'ala, da joj podari oprost. Nikada nije dozvolio da iko kaže makar i jednu ružnu riječ o njoj.

Kao osoba, Hadidža je bila jako inteligentna i povjerljiva. Najvažnije od svega, bila je prva osoba koja je prihvatila islam. Od samog početka ona je, bez imalo sumnje, vjerovala u riječi svoga muža. Znala je da je on čestit i povjerljiv, stoga, njena vjera u njegove riječi je bila jaka.

Također, još na samom početku Poslanikovog pozivanja u islam, ona ga je tješila i podržavala. Ovo je način na koji je ova brižna žena osvojila srce svoga muža i zaradila Džennet.

Naredna priča jako dobro pokazuje Hadidžinu brižljivu prirodu. Kada se Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vratio kući nakon što se po prvi put sastao sa Džibrilom, ušao je i rekao joj "Pokrij me". Ona ga je pokrila i ostala uz njega, držećii ga blizu sebe, sve dok se nije počeo oporavljati od prvobitnog šoka. Nakon toga on je upita: "Oh, Hadidža, šta je to sa mnom? Ja se zaista bojim za sebe." Ona mu je na to, ohrabrujući ga, odogovorila: "Nadaj se samo dobru, jer Allah, subhanehu we te'ala, te nikada neće napustiti. Ti održavaš bliske odnose sa svojom rodbinom, iskren si u svom govoru, iskren u svom poslovanju, i pomažeš ljudima da postignu svoja prava." Nakon toga ona ga je odvela svom rođaku Varaka bin Navfal.

Hadidža je bila jedna od najplemenitijih žena svoga vremena. Ljudi iz njenog naroda su uvijek na nju gledali očima punim poštovanja. Uz sve to je bila jako bogat i moćan trgovac. Na samom početku svog pozivanja u islam, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nailazio je na veliku odbojnost i neodobravanje naroda. Nazivali su ga različitim pogrdnim imenima: lažljivcem, luđakom, te zlim čarobnjakom. Veliki dio zajednice ga je izbjegavao, pa čak i proganjao. Ono što se moglo, kao posljedica ovoga, očekivati, jeste da Hadidžin status počne opadati ukoliko bi se odlučila da ostane s ovim prognanikom. Međutim, to je bilo ono što je ona sa oduševljenjem izabarala. Nije ju bilo briga šta su ljudi govorili. Mogli su reći štogod su htjeli, međutim, ona je nastavila braniti istnu tako što je, kako moralno tako i finansijski, podržavala svog voljenog muža, koji je širio istinu. Znala je da je održavanje islama živim, bilo vrijedno svakog truda i žrtve, koju je od sebe mogla dati.

[Rarica]

Fatima bintu Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem (Primjer najboljeg vladanja)
http://mohammed.wg.am/islam_bilder/39a09522f8.jpg
Fatimu mnogi zovu "očeva kćerka". Razlog za to jeste što je Fatima bila najsličnija, od svih ljudi na svijetu, svom ocu. Kao što Aiša, radijAllahu anha, prenosi "Fatima, ne samo da je fizički nalikovala na svog oca, nego se ponašala kao on, pričala kao on i hodala je kao on". Svaka očeva radnja je bila vodič za svaku njenu radnju.

Aiša, radijAllahu anha, također nam prenosi hadis u kojem kaže: "Nikada nisam upoznala bolju osobu od Fatime, osim njenog oca". Fatima i njen otac su imali formiranu jednu posebnu vrstu veze, zasnovana na međusobnoj ljubavi i poštovanju. Kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao u sobu, Fatima bi žurno poskočila kako bi poselamila i poljubila svog oca. On bi uradio isto. Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, umro i nakon toga bio pokopan, ona je rekla: "O Enese, kako si imao srca da baciš zemlju na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!" I sama je preselila nekoliko mjeseci poslije oca.

Fatima, radijAllahu anha, je također bila jedna jako povjerljiva osoba. I sam Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je imao u nju povjerenja i znao je da su njegove tajne bile na sigurnom mjestu kod nje. Ovo je bio razlog da se često znao osloniti na nju. Prenosi se od Aiše, radijAllahu anha, da je rekla: "Jednom smo se sve mi Poslanikove supruge okupile i on zajedno s nama. Nijedna od nas nije bila odsutna. Zatim je došla Fatima, čiji je hod bio isti kao hod njenog oca. Kada ju je Poslanik vidio, poselamio ju je i postavio je da sjedne tačno pored njega. Onda joj je nešto šapnuo i ona je plakala. Zatim joj je ponovo nešto šapnuo i ona se onda smijala. Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otišao, ja sam je upitala "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ti je rekao tajnu i ti si plakala. Moraš mi reći šta je to što ti je uzrokovalo plač, i šta je to što ti je uzrokovalo smijeh?" Fatima je zatim odgovorila: "Ne mogu ti odati Poslanikovu sallAllahu alejhi ve sellem, tajnu". Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, preselio na ahiret Aiša ju je upitala isto. I onda joj je ona ispričala. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mi je rekao: "Džibril bi mi svake godine došao samo jednom, međutim ove godine je došao dva puta i ne mislim da bi se ovo desilo ukoliko mi se životu ne bliži kraj. Zato, boj se Allaha, subhanehu we te'al, i budi strpljiva, ja sam ti najbolji primjer koji si mogla imati." I onda sam plakala. Kada je on, sallAllahu alejhi we sellem, vidio da sam se rastužila rekao mi je: "Ne plači, jer ćeš ti biti prva od mojih bližnjih, koji će mi se pridružiti na onom svijetu". I onda sam se smijala."

Fatima bintu Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, bila je jako strpljiva, pobožna, čestita, skromna te zahvalna žena. Pored svega toga bila je veliki radnik. Ispunjavala je sve svoje, kako majčinske tako i kućanske dužnosti, bez pomoći sluga, iako su mnoge od njenih prijateljica imale sluge. Nakon što je od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, tražila da joj nađe slugu on joj je rekao: "Hoćeš li da ti kažem nešto što je bolje od toga što si me pitala? Kaži "SubhanAllah", deset puta nakon svakog namaza, zatim deset puta "Elhamdulillah", I deset puta "Allahu Ekber". Ovo isto ponovi 33 puta prije spavanja".

Fatima je također bila posebna supruga. Kada se razbolila, Ebu Bekr je došao da je posjeti i prije nego što je ušao u njenu sobu, tražio je od nje dozvolu za ulazak. Prenosi se da ju je Alija, radijAllahu anhu, upitao: "Fatima, Ebu Bekr traži dozvolu za ulazak"? Možeš li zamisliti kakav je bio odgovor koji je slijedio? Ovo su riječi koje je Fatima uputila svome mužu: "Da li bi ti volio da mu dam dozvolu za ulazak"? Poslušnost mužu je nešto što bi definitivno svaka od nas trebala izvući kao pouku iz života žene koja zauzima posebno mjesto u islamu, Fatime, kćerke Muhameda, našeg voljenog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.

I na kraju, nakon svega pomenutog, nema se baš puno dodati. Jedino što nam preostaje jeste lekcija koju trebamo naučiti. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da slijedimo ove četiri najbolje žene u islamu, i da nam one budu primjer u svemu, u ulozi majke, supruge, kćerke ...

Borimo se da Allahova riječ bude gornja i slijedimo hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako bismo inšaAllah i same zaradile Džennet.

Neka nas Allah uputi na pravi put !