Sekte u islamu: Esh'arije i maturidije

[abdullah]

DA LI SU ESH'ARIJE I MATURIDIJE EHLU SUNNE VEL DZEMA'A (prvi dio)

Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drzi se Sunneta i puta selefa, a cuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". A Imam Shafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kazhe: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se ishibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viche glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne druzhite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dzevzija, str. 205.)

Nije chudno da same Esh'arije i Maturidije tvrde za sebe da su oni Ehlu sunne vel dzema'a i da se tako predstavljaju pred muslimanskim masama, ali je chudno da neki od onih koji se pripisuju Ehli Sunnetu i koji se ubrajaju u selefijske uchenjake izdaju zajednichku fetvu na internetu ili pojedinachne fetve na satelitskim kanalima, novinama i slichno chiji je sadrzhaj da Ehlu sunne vel dzema'a danas predstavljaju selefije, Esh'arije i Maturidije. Sa druge strane, nerijedak je sluchaj da radnici na polju da've koji pozivaju na akidu Ehli sunne vel dzema'a, kada budu upitani o ovom pitanju, ili budu nedorecheni i nejasni u svom odgovoru, ili mudro izbjegnu odgovor jer nemaju hrabrosti da kazhu istinu ako je znaju, ili je to pitanje kod njih za koje nemaju siguran i jasan odgovor zbog shubhi koje su rashirene po ovom pitanju. A kada se analiziraju razlozi takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel dzema'a danas selefije, Esh'arije i Maturidije, uglavnom bi se ti razlozi mogli svesti na sljedetje:
â—� nepoznavanje akidetskih osnova Esh'arija i Maturidija ili nepoznavanje temelja akide Ehlu sunne vel dzema'a, ili josh gore od toga, nepoznavanje akide ni jednih ni drugih, jer da se ima znanja o tome ne bi se tako govorilo.
â—� da statut, menhedz, program ili ciljevi nekog udruzhenja, organizacije, dzem'ata ili ustanove zahtijevaju od svojih chlanova da imaju takav stav, narochito ako se time zheli pridobiti shto vishe pristalica i 'sachuvati jedinstvo' muslimana.
â—� shto mnogi sa takvim izjavama nastoje da ochuvaju polozhaj, funkciju, dignitet, radno mjesto i slichno u zvanichnim vjerskim institucijama koje su na akidi Esh'arija ili Maturidija.
â—� rashirenost mnogih shubhi po ovom pitanju.

Shubhe oko ovog pitanja

Prva shubha i najvetja od njih je ona u kojoj se sa nekoliko izjava od Shejhul-islama Ibn Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, dokazuje da je on bio na stavu da su Esh'arije ili Maturidije od Ehlu sunne vel dzema'a. Od tih izjava su:
â—� da su Esh'arije najblizha skupina akidi Ehli sunne vel dzema'a,
â—� da se termin Ehli sunne upotrebljava u dva znachenja: opshtem i uzhem, opshte znachenje je da su Ehli sunne u stvari suniti, tj. svi oni koji nisu Shije Rafidije; a u uzhem znachenju Ehli sunne su samo sljedbenici hadisa (Ehlul-hadis),
â—� i da se Esh'arije ubrajaju u Ehli sunne vel dzema'a gledajutji na Mu'atezile, Rafidije (shije) i ostale, pa u mjestima u kojima su novotari Mu'atezile, Rafidije (shije) i ostali tu su Esh'arije Ehli sunne vel dzema'a (Nakdut-te'sis 2/87).
Komentar: Odgovor na ovu shubhu se mozhe dati iz tri ugla. Prvi je da se pojedinachno analizira svaka izjava. Tako u prvoj izjavi odgovor je u njoj samoj, tj. kazhe Ibn Tejmijje da su najblizhi, a ne da su oni Ehlu sunne vel dzema'a, a zheli time retji da su oni bolji od ostalih sekti. U drugoj izjavi u opshte znachenje Ehli sunne spadaju i Esharije, Maturidijje, Mu'atezile i ostale sekte, a u uzhem znachenju u Ehli sunne spadaju samo sljdbenici hadisa i sunneta, tako da ovo ne mozhe biti dokaz da Ibn Tejmijje ubraja Esh'arije u Ehli sunne. A u tretjoj izjavi kazhe Ibn Tejmijje da su Esha'rije Ehli sunne gledajutji na druge sekte, tj. da su blizhe od ostalih Ehli sunnetu, a shto znachi da nisu Ehli sunne ako ne gledamo na ostale sekte. Takodjer, Esh'arije su Ehli sunne u mjestima gdje su novotari Mu'atezile, Rafidije (shije) i ostali, tj. gdje nema istinskih predstavnika Ehli sunneta. Odgovor na ovu shubhu iz drugog ugla su same rijechi Ibn Tejmijje: "Shto se tihe onoga ko je na onome shto je u knjizi 'El-Ibane' koju je napisao Ebul-Hasen el-Esh'ari pri kraju svog zhivota, a ne ispolji govor koji je oprechan onome shto je u knjizi, takav se ubraja u Ehli sunne. Medjutim, samo pripisivanje El-Esh'ariju je bid'a (novotarija), narochito shto se time svakom onom ko se pripishe njemu stavlja do znanja da je to dobro i shto se time otvaraju vrata zla ...". (Medzmu'ul-fetava, 6/359.) Drugim rijechima, onaj ko je na akidi selefa (prvih generacija) ne treba govoriti za sebe da je Esh'arija jer je to novotarija. Jasno je, nakon ovih rijechi, da sve gore spomenute izjave Ibn Tejmijje imaju jedno znachenje a to je da su Esh'arije (a to obuhvata i Maturidije) najblizhi Ehli sunnetu u odnosu na ostale sekte, a to znachi da oni nisu Ehli sunne. A odgovor na shubhu iz tretjeg ugla su knjige, tj. jedanaest knjiga koje je Ibn Tejmijje napisao posebno kao odgovor na Esh'arije, od tih knjiga su: "Der'u te'arudil-'akli ven-nakli", "Nakdut-te'sis", "Et-tis'inije", "El-Hamevije" itd. Zar onaj koji je dao najbolju kritiku Esh'arija, dokazao protivrjechnost tog akidetskog mezheba i njegovu udaljenost od akide selefa ovog Ummeta, zbog chega je bio chesto zatvaran u zatvor, a to je uchinio Ibn Tejmijja, zar on da smatra da su Esh'arije Ehli sunne i istovremeno sve ovo uradi?
Druga shubha zbog koje neki ubrajaju Esh'arije u Ehli sunne je to da ne mogu spojiti izmedju toga da su Ibn Hadzer, Nevevi, Bejheki, Sujuti i mnogi drugi imami i velikani ovog Ummeta bili Esh'arije, a da se ne ubrajaju u Ehli sunne.
Komentar: Odgovor na ovo je da se ne mjeri ubrajanje neke skupine ili sekte u Ehli sunne po uchenjacima koji zastupaju stavove te skupine, nego je kriterij pripadnosti Ehli sunnetu po tome koliko se odredjena skupina slazhe u svojim akidetskim osnovama sa akidom Ehli sunne vel dzema'a. Sa druge strane, mnogi savremeni selefijski uchenjaci se ne slazhu s tim da se Ibn Hadzer, Nevevi i njima slichni ubrajaju u Esh'arije, nego da su Ehli sunne, a smatraju da pitanja u kojima su oni zauzeli stav Esh'arija da je to bio njihov idztihad te prema tome imaju opravdanje kao i svaki drugi uchenjak. Naime, Ibn Hadzer je kritikovao Esh'arije nazivajutji ih bash ovim imenom (tj. Esh'arije) i razishao se sa njima u mnogim akidetskim pitanjima po kojima su Esh'arije prepoznatljivi, poput: pitanja imana, prvog vadziba, potvrdjivanja Allahovih svojstava koje su Esh'arije negirale, upotrebe logike, uzimanja habera vahid (tj. hadis koji nije mutevatir) za argument u akidi i mnoge druge stvari, pri chemu je davao prednost onome na chemu su bila prva tri stoljetja ovog Ummeta. Dok je sa druge strane u knjizi "Fethul-bari" (tj. komentaru Buharijinog Sahiha koji predstavlja jednu od najboljih knjiga kojoj nema ravne u ovom polju) prilikom tumachenja Allahovih svojstava chesto odabirao stav Esh'arija, tj. te'vil ili tefvid, kao ispravan osnov sa kojim se prilazi ovim pitanjima, kao i mnoga druga pitanja u kojima je slijedio Esh'arije. Ovo govori da je Ibn Hadzer bio nestabilan u svojim stavovima. S tim da je ispravno, a Allah zna najbolje, da Ibn Hadzer nije bio Esh'arija, a dokazi za to je sljedetje: prvo – jer je u svojim knjigama kritikovao Esh'arije kako uopshteno kao sektu tako i pojedinachno njene imame teoretichare; drugo – ako se slozhio u nekim pitanjima sa Esh'arijama, takodjer, se i razishao u mnogim drugim, kao shto je i preshutio na mnogim njihovim osnovama, tj. nije ih pravdao i pomagao; tretje - podrzhavao je imama Zehebija u njegovim napadima na uchenjake 'Ilmul-kelama. A sve ovo ne radi neko ko se pripisuje Esh'arijama. Takodje je bitno naglasiti da su se uchenjaci, poput Nevevija, Bejhekija, Sujutija, Ibn Salaha, Kurtubija i mnogih drugih imama, slozhili u samo odredjenim pitanjima sa Esh'arijama, a razlozi tome mogu biti razlichiti, na primjer: da su potpali pod njihov uticaj zbog lijepog nijeta, idztihada, pogreshnog slijedjenja, zbog nedovoljnog poznavanja 'Ilmul-kelama, ili su smatrali da se pitanja u kojima su slijedili Esh'arije ne kose sa sherijatskim tekstovima i slichno. Zato je njihova pripadnost mezhebu Esh'arija onolika koliko su se slozhili sa njima i ne mozhe se smatrati istom kao onih koji su bili teoretichari ovog mezheba poput Bakilanija, Razija, Dzuvejnija, Amidija i ostalih. I na kraju ako bismo i uzeli da su u potpunosti ovi uchenjaci bili Esh'arije to nije dokaz da su Esh'arije Ehli sunne niti je to opravdanje da ih slijedimo u onome u chemu su pogrijeshili slijedetji taj mezheb, a ostavili ono na chemu je bio selef.
Tretja shubha koju neki uzimaju kao dokaz da su Esh'arije Ehli sunne je da je na akidetskom mezhebu Esh'arija vetjina Ummeta kako obichni muslimani tako i uchenjaci, vladari, vojskovodje i velikani.
Komentar: Nema sumnje da je ovo samo tvrdnja koja nema dokaza i za koju historija ovog Ummeta kazhe da je lazhna. Dovoljan je odgovor na ovo to shto selef ovog Ummeta sve do chetvrtog stoljetja nije bio niti esh'arijski niti maturidijski, jer ono sa chime su doshli ova dva akidetska pravca (medju kojima je mala razlika) u vetjini je oprechno onome na chemu su bile prve i najbolje generacije ovog Ummeta, a o chemu tje posebno biti govora. A obichni muslimani i nakon shto se proshirio mezheb Esh'arija i Maturidija i sve do danas uvijek su bili i bitje na akidi Ehli sunne. Jer obichni musliman po svojoj fitri vjeruje da je Allah na nebesima iznad Arsha, da je Kur'an Allahov govor, da Allah ima ochi, ruke i ostala svojstva kojima je sebe opisao u Kur'anu, da tje mu'mini koji udju u Dzennet vidjeti Allaha i mnoge druge stvari koje su Esh'arije i Maturidije zanegirali i napravili od toga filozofiju koju obichni muslimani ne razumiju. A ono shto se mozhe priznati na ovom mjestu je da se u vetjini danashnjih islamskih univerziteta, ustanova, vjerskih shkola i slichno izuchava esh'arijska ili maturidijska akida i da vetjina zvanichnih vjerskih ustanova zastupa te akidetske pravce. S tim da mnoshtvo sljedbenika u Sherijatu ne predstavlja dokaz, narochito ako je ono shto zastupa to mnoshtvo u vetjini oprechno onome na chemu su bile prve generacije (selef) ovog Ummeta, kao shto je u ovom sluchaju. Kazhe Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg biljezhe Buharija i Muslim: "Neprestano tje biti jedna skupina iz mog Ummeta ochigledna na istini, netje joj nashkoditi onaj ko je napusti niti onaj koji joj se suprostavi sve dok ne nastupi Sudnji dan".
Chetvrta shubha je tvrdnja da Ebul-Hasen el-Esh'ari nije doshao ni sa chim novim u akidi, nego se istakao u razotkrivanju slabih tachaka Mu'atezila i slamanju njihovog mezhaba, te je zato postao obiljezhje za Ehli sunne nasuprot Mu'atezila, a ovo je i razlog shto se ljudi pripisuju Esh'arijama.
Komentar: Kazati da Ebul-Hasen el-Esh'ari nije doshao ni sa chim novim u akidi je daleko od istine. Kako onda objasniti da je Ebul-Hasen napisao djelo "El-Ibane" pred kraj zhivota i u njemu objavio da se vratio sa onoga na chemu je bio na akidu selefa, jer ako nije doshao ni sa chim novim chega se onda odrekao? A o tome na chemu je bio i koliko se to slazhe sa akidom selefa bitje govora. A drugi dio tvrdnje koji je vezan za njegovu borbu protiv Mu'atezila, takodjer, nije precizan, a daleko je od stvarnosti i historijskih chinjenica. Jer Mu'atezile su se pojavile prije Ebul-Hasena za jedno i po stoljetje. A od same njihove pojave odgovor imama selefa, pochev od Hasana el-Basrija pa sve do vremena El-Esh'arija, je bio zhestok, obiman i dovoljan da se objelodani i raskrinka novotarija Mu'atezila. Dokaz tome su mnoge knjige koje su napisane tim povodom a u kojima je ujedno sachuvana i zabiljezhena akida imama selefa. Od tih knjiga su: "El-Ibane" od Ibn Betta, "Usulu i'atikad ehli-s-sunne wel-dzem'at" od Lalikaia, "Halku ef'alil-'ibad" od Buharije, "Kitabut-tevhid" od Ibn Huzejme, "Es-Sunne" od Imama Ahmeda, od Abdullaha b. Ahmeda, od El-Hallala, od Ibn Mende, od El-Esrema, od El-Mervezija, od Ebu Davuda i od Ebu 'Asima sve pod istim naslovom "Es-Sunne", i mnoge druge knjige. Kazhe Ibn 'Abdulhadi el-Mibred chudetji se ovakvoj tvrdnji: "Subhanallah, zar muslimani, prije nego je (El-Esh'ari) uchinio tevbu od toga shto je bio Mu'atezila (na chemu je bio chetrdest godina), nisu imali imame koje tje slijediti pa je postao bidator (El-Esh'ari), koji se pokajao za svoju novotariju, imam? Kao da su svi ljudi pomrli i nije ostao niko ko je pogodan da bude imam sve dok se nije pokajao bidator od svoje novotarije i postao imam, a svi muslimani daju prednost jednom mutekellimu (onom koji se bavi 'Ilmul-kelamom, tj. El-Esh'ari) nad svim imamima hadisa u vrijeme kad je njihov broj bio ogroman, kakva je ovo lazh?". (Dzem'ul-dzujushi str.105)

Ko su Esh'arije i Maturidije

Govoriti o tome da li su Esh'arije i Maturidije Ehli sunne vel dzema'a zahtijeva da se ukratko pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Esh'arije i Maturidije.
Ehlu sunne vel dzema'a su svi oni koji su na Uputi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u znanju i akidi, na rijechi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog Ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na chemu su bili do Sudnjeg Dana.
Esh'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrdjivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac 'Ilmul-kelama. S toga je neophodno neshto retji o 'Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. 'Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definishu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrdjivanja akidetskih pitanja navodjenjem dokaza i otklanjanjem shubhi. U stvari, 'Ilmul-kelam je novotarski pravac izuchavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naredjivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a narochito grchke filozofije. Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljedjem krshtjana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomijeshali sa grchkom filozofijom, shto je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao 'Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedz je kasnije preuzeo i koristio El-Esh'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. 'Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije doshao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina dzism, dzevher i 'ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoishla ashabe i tabi'ine, kako kazhe Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao shto su to izjavili, nakon tevbe, najvetji imami Kelama. Opshti stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje 'Ilmul-kelamom pokudjeno, kako to prenose mnogi uchenjaci i o chemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao shto su bili imami chetiri mezhaba. Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drzhi se Sunneta i puta selefa, a chuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". Takodjer, Ebu Hanife je proklinjao 'Amr b. 'Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.) Kazhe Imam Malik, rahmetullahi 'alejh: "Zar kad god nam dodje neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa chime je doshao Dzibril Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem?" (Sijeru e'alamin-nubela', 8/99.) A Imam Shafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kazhe: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se ishibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viche glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne druzhite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Esh'arije i Maturidije predstavnici 'Ilmul-kelama, oko chega nema razilazhenja, a chuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel dzema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda mozhe retji da su Esh'arije i Maturidije od Ehli sunne vel dzema'a?

Nastanak i razvoj Esh'arija

Esh'arije su islamska kelamistichka sekta chiji osnivach je Ebul-Hasen el-Esh'ari koji je rodjen u Basri 270. god. po Hidzri a preselio 324. god. u Bagdadu. Njegov idejni zhivot je proshao kroz tri faze:
Prva faza: u kojoj je bio na mezhebu Mu'atezila chetrdeset godina.
Druga faza: u kojoj se odrekao mezheba Mu'atezila i okrenuo se protiv njih, a zatim uzeo novi menhedz u te'vilu (tumachenju za koje nema dokaza) Allahovih svojstava koja su doshla u Kur'anu i Sunnetu. Taj novi menhedz je bio slijedjenje puta Abdullaha b. Se'ida b. Kullaba, tj. prihvatanje samo sedam svojstava i to putem razuma, a ne sherijatskih tekstova i te'vilenje (tuma�enje za koje nema dokaza) svih ostalih svojstava jer ih ljudski razum ne može prihvatiti onakvim kakvi su doshli. A ovo je faza na kojoj su Esh'arije.
Tretja faza: u kojoj se vratio na mezheb selefa u potvrdjivanju svih Allahovih svojstava. U ovoj fazi je napisao knjigu "El-Ibane" u kojoj je dao prednost akidi i menhedzu selefa ovog Ummeta. Ovu fazu, naravno, negiraju Esh'arije.
Nakon smrti Ebul-Hasena el-Esh'arija, njegov mezheb je dozhivio mnoshtvo promjena, a menhedzi (putevi) i idztihadi (stavovi) imama sljedbenika mezheba su bili medjusobno raznoliki. Razlog svemu ovome je shto sam mezheb od njegovog pochetka nije bio izgradjen na jasnim akidetskim temeljima i osnovama. Najbitnije promjene koje je dozhivio ovaj mezheb nakon smrti El-Esh'arija su padanje pod uticaj raznih drugih sekti i uzimanje mnogih akidetskih osnova od istih: pa su tako uzeli od Murdzija i Dzehmija stav o imanu, od Mu'atezila i filozofa negiranje vetjine Allahovih svojstava, iskrivljivanje sherijatskih tekstova i mnoge druge stvari, a od Dzebrija su uzeli stav o kaderu, ushli su u tesavvuf itd. Na kraju je esh'arijski akidetski mezheb postao mjeshavina od 'Ilmul-kelama, nekih stavova Mu'atezila, Murdzija i Dzehmija, sufizma i filozofije.

Najistaknutiji uchenjaci ovog mezheba

Ebu Bekr el-Bakilani (328-403. h.), jedan od najvetjih teoretichara ovog mezheba, on je doshao sa premisama razumskih dokaza za potvrdjivanje tevhida kojih nema ni u Kitabu ni u Sunnetu. Na kraju se vratio na mezheb selefa sa knjigom "Temhidul-evaili".
Ebu Ishak esh-Shirazi (393-476. h.), bio je poznat po jachini dokazivanja i sposobnosti raspravljanja. Vezir Nizamul-mulk mu je sagradio poznatu Nizamijsku medresu na obali rijeke Tigris.
Ebu Hamid el-Gazali (450-505. h.), nije ishao putem El-Bakilanija, chak se razishao u nekim stavovima i sa El-Esh'arijem, kritikovao je 'Ilmul-kelam i zabranio da se njime bavi, takodje je dao zhestoku kritiku filozofiji. Nakon toga je nashao spas u tesavvufu (sufizmu) i smatrao da je to jedini put koji vodi ka spoznaji. Zatim se na kraju zhivota vratio Sunnetu izuchavajutji Sahih od Buharije.
Imamul-haremejn el-Dzuvejni (419-478. h.), tridest godina je branio esh'arijski mezheb pouchavajutji u Nizamijskoj medresi koju mu je izgradio Nizamul-mulk u Nejsaburu. Na kraju svoga zhivota vratio se na mezheb selefa. Kazhe u knjizi "En-Nizamije: "Stav sa kojim smo zadovoljni i sa kojim Allahu vjeru ispovijedamo je akida slijedjenja selefa Ummeta, jer je nepobitan argument da je idzma'u (konsenzus) Ummeta dokaz ...".
El-Fahru er-Razi (544-606. h.), poznat kao Fahrud-din, on je glavni predstavnik esh'arijskog mezheba u njegovoj zadnjoj razvojnoj fazi, pomijeshao je 'Ilmul-kelam sa filozofijom i on je došao sa univerzalnim pravilom (kaidetu kullijje) sa kojim je dao prednost razumu nad sherijatskim tekstovima kada dodju u koliziju. Pred kraj zhivota se i on vratio na menhedz selefa.

Chetvorica najistaknutijih uchenjaka esh'arijskog akidetskog pravca su ostavili ono na chemu su bili i vratili se pred kraj zhivota na akidu selefa. Ako su Esh'arije Ehli sunne vel dzema'a, po onima koji to tvrde, postavlja se pitanje zashto su ova chetiri najistaknutija uchenjaka Esh'arija ostavili ono na chemu su bili i zashto su se vratili akidi selefa ako je ono na chemu su bili akida Ehli sunneta. Odgovor je jasan.
U drugom dijelu ove tematike tje biti govora o nastanku i razvoju Maturidija, historijski pregled shirenja esh'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog shirenja, akidetske osnove Esh'arija u kojima su se razishli i u kojima su se slozhili sa akidom Ehli sunneta, akidetske osnove Maturidija u kojima su se razishli i u kojima su se slozhili sa akidom Ehli sunneta, uchenjaci koji su rekli da Esh'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel dzema'a i rezime chitavog teksta.

Pishe: mr. Zijad Ljakic

[Recruit]

Vidim da (nema prozivanja) i njegova kompanija ne mogu da zive u miru ne napadajuci ehli sunnet vel dzemat pa su ponovo poceli siriti tekstove protiv es'arija i maturidija.

Iz tog razloga,voleo bih da(...) i njegovi drugovi procitaju sledeci tekst i kazu mi kako to da maturidije nisu ehli sunnet vel dzemat a Poslanik kaze za njih: "Divan li su narod i divan li je vojskovodja koji ce osvojiti Konstantinopolj."


Iz sledec teskta,samo na osnovu hadisa cemo vidjeti ko je to ehli sunnet vel dzemat a ko su sekta koja radi protiv ehli sunet vel dzemata.


Od stvaranja prvog covjeka pa do dana danasnjeg covjecanstvo je bilo podijeljeno na tri dzemata:


Dzemat Vjernika


Dzemat Nevjernika


Dzemat Munafika




Danas nam je jasno koji je to dzemat nevjernika, medjutim, grupa ljudi pod vodjstvom Muhammed ibn Abdulvehhaba pokusava svojim podvalama i lazima da nam od svog munafickog dzemata napravi dzemat vjernika a od Dzemata vjernika napravi Dzemat munafika. Allah dz.s. da nas sacuva njihovih spletki.


Cesto u dzamijama medju tim ljudima cujemo kako jedni druge nazivaju selefijama, sljedbenicima islama cistog bez novotarija, a nas es'arije i maturidije otpadnicima,filozofima, novotarima,dzehmijama i sl.pogrdnim nazivima koje nam daju pokusavajuci da takvim spletkama prevare obicne ljude da su oni zaista selefije a mi novotari.


Iz tog razloga u narednom tekstu cemo kroz neke hadise Bozijeg Poslanika a.s. vidjeti sta on, neka je salavat i selam na njega kaze o svakoj od ove dvije skupine:




1.) Prva je skupina es'arija i maturidija, sljedbenika Ebu Hasen El Es'arija i Imamul Huda Ebu Mensur El Maturidija kojoj pripada ogromna vecina islamskog ummeta pa je tako to dzemat i "najveca skupina" koja je spomenuta u hadisu kojeg biljezi Ibn Madze od Enesa r.a.: " Zaista se moj ummet nece sloziti na zabludi, pa ako vidite razilazenje drzite se najvece skupine." ( Ibn Madze, str. 5


A sada,da kroz hadise kazemo po koju rijec,prvo o es'arijama i zatim i o Maturidijama.


Kao sto smo i napomenuli, es'arije su sljedbenici Ebu Hasena iz plemena Es'ari iz Jemena.Ovo pleme je spomenuto u brojnim hadisima u kojima se napominje jacina njihovog imana i ispravnost njihovog nacina razmisljanja.


Tako, prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik a.s. rekao: " Docice vam stanovnici Jemena, oni su najkorisniji ljudi najneznijeg srca. Zaista su i iman i mudrost jemenski ." ( Buhari, str. 744, hadis br. 4377)


Isto tako,prenosi se od Imran ibn Husajna da je rekao: " Doslo je pleme Benu Temim ( od kojih je i zul Huvejsira o kome ce biti rijeci u dijelu o vehabijama) kod Poslanika pa im je rekao: "Prihvatite "bushru" o Benu Temim!" Pa su rekli: "Prihvatili bismo ako bi nam dao od ratnog plijena." zatim se promijenilo lice Bozijeg Poslanika. Nakon toga dosli su ljudi iz Jemena pa im je rekao: " Prihvatite "bushru" ako je nije prihvatio Benu Temim! Pa su rekli: " Prihvatamo o Boziji Poslanice." (Buhari, str. 744. hadis br. 4386)


Zatim, u komentaru ajeta: "Onda ce Allah doci sa narodom kojeg voli i koji Njega vole."(Maide, 54)


Kaze Poslanik a.s.: " To je narod ovog covjeka – pa je udario svojom rukom po ledjima Ebu Musa El Es'arija."( Tebjin, Ibn Asakir, str 49.; Musannef , Ibn Ebi Sejbe, 12/ 123 hadis br. 12311.; Mu'dzemul Kebir, Taberani, 17/ 371. hadis br. 1016.; kaze Hejsemi u Medzmeu Zevaid 7 / 80: Sahih)


Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik a.s. rekao: " Iman je u Jemenu a kufr je na Istoku." ( Tirmizi, 8/ 20, hadis br. 2243.; Muslim, hadis br. 52, Buhari, hadis br. 5303)


Od Ebu Amir El Es'arija se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: " Divna li su plemena El Esed ( Ezd) i Es'ari, ne beze u borbi niti kradu ratni plijen. Zaista su oni od mene i ja sam od njih." ( Tirmizi 9/ 335, hadis br. 3944)


Kaze Ibn Asakir: " Kaze nasa ulema: " Bushra" koja je spomenuta u hadisu je najava dolaska Ebu Hasen El Es'arija i najava njegovog znanja i imana.( Tebjin, Ibn Asakir, str. 45)


Zatim, Ibn Asakir kaze: " Od onih koji smatraju da se "bushra" odnosi na Ebu Hasen El Es'arija je i imam muhaddis Bejheki koji kaze: " Podsjetili su me neki es'arije na tekst hadisa od Ijad El Es'arija da je Poslanik u komentaru ajeta: " Onda ce Allah doci sa narodom kojeg On voli i koji Njega voli." Pokazao svojom rukom na Ebu Musa El Es'arija i rekao: " To je narod iz plemena ovog covjeka."Zatim kaze Bejheki: " A to je zbog visokog stepena i uglednosti Ebu Hasen El Es'arija ,koji je od naroda i od potomaka Ebu Musaa, kojeg je Allah dz.s. pocastvovao znanjem i razumijevanjem vjere, cvrstim slijedjenjem sunneta i jasnim odgovorima sljedbenicima novotarija." ( Tebjin, Ibn Asakir, str. 45.; Tabekatu Safije Kubra, Tadzudin Subki, 3/362)


Zatim, ni jedno pleme osim Es'arija nije Poslanika pitalo o akaidskim mes'elama. Prenosi se u hadisu od Imran ibn Husajna: " ... O Es'arije prihvatite "bushru" ako je nije prihvatio Benu Temim! Pa su rekli: " Prihvatamo o Boziji Poslanice, zaista smo mi dosli da razumijemo vjeru i da te upitamo o Prvome,pa je Poslanik a.s. rekao: "Postojao je Allah i nista drugo mimo Njega." ( Buhari, str. 127, hadis br. 741


Ovo je su Es'arije, dzemat kojeg je najavio Boziji Poslanik,dzemat kojim nas je obradovao Boziji Poslanik, Dzemat u kojem je i Poslanik i koji je od Poslanika.




Sto se drugog dijela ehli sunnet vel dzemata tice tj. maturidija, i oni su najavljeni u mnogobrojnim hadisima:


Kaze Boziji Poslanik: "Osvojicete Konstantinopolj, divan li je vodja i divna li je njegova vojska." ( Hakim, Mustedrek, 4/ 468.; Ibn Abdul Berr, El Istiab, 1/ 170., Hejsemi, Medzmeu Zevaid 6 / 323 gdje kaze: Takodje ga biljeze i Ahmed, El Bezzar i Taberani)


Iz istorije islama poznato nam je da je osvajac Konstantinopolja ( Istanbula) Mehmed El Fatih a on je Maturidija, Hanefija, Sufija isto kao i njegova vojska.


Pa zar ce Boziji Poslanik reci: " Divan li je vodja" za maturidiju ako su maturidije u zabludi kako to kazu neprijatelji islama, saveznici i spijuni Engleske, vehabije??????


Zar ce reci: " Divna li je vojska" za vojsku sacinjenu od hanefija, maturidija ako su ti hanefije,maturidije u zabludi????





2.) Sto se tice druge grupe ljudi (vehabija) i oni su spomenuti u mnogobrojnim hadisima. Pa pogledajmo sta Boziji Poslanik, za razliku od njegovog govora o Es'arijama kaze o Vehabijama:


Prenosi se od Alije da je Poslanik a.s. rekao: " Pojavice se u zadnjem vremenu ljudi,mladi a glupi,govorice jezikom najboljih stvorenja, ucice Kur'an ali on nece prelaziti njihove vratove,izlazice iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka. Ubijajte ih gdje god ih sretnete,onaj koji ih bude ubijao imace nagradu za to na Sudnjem danu." ( Buhari, str. 425. hadis br. 3611)


Zatim, u drugom rivajetu ovog hadisa od Ebu Seid El Hudrija se kaze da je Poslanik a.s. rekao: " Izlazice iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka i nece se u nju vracati kao sto se strijela ne vraca kada se odapne. Zatim su Ashabi upitali: Po Cemu cemo ih poznati o Boziji Poslanice? Pa je rekao: Po Tahliku." ( Buhari, str. 878, hadis br. 7562)


Neko ce se upitati: Sta je to Tahlik?


Tahlik u arapskom jeziku ima dva znacenja:


- prvo znacenje je "brijanje glave"


- dok je drugo znacenje rijeci "tahlik" podizanje, uzdizanje.( Ref'ul Gasije, Nidal ibn Ibrahim Aleresi, str. 16)


Zatim,prenosi se od Ebu Berze: " Pricam ti ono sto su moje oci vidjele a moje usi cule, rekao je Boziji Poslanik a.s.: " Izacice sa istoka ljudi, kao da je ovajh Zul Huvejsira od njih, a izgledace ovako: Uce Kur'an ali on ne prelazi njihove vratove, izlaze iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka, - pa je Poslanik a.s. stavio ruku na prsa- njihovo odlicje je tahlik, izlazice iznova i iznova sve dok poslednji od njih ne izadju sa Dedzdzalom." ( Ahmed, Musned, 33/ 44, i 33/ 26. hadis br. 19783)


A pogledajmo sta kazu istoricari o vehabijama i njihovom odlicju: " Vehabije su,kada su se pojavile naredjivale svojim sljedbenicima,cak i zenama da obriju svoje glave kako bi iz njih "iznikla nova kosa koja nije cinila sirk Allahu" ( Futuhat Islamijje ba'de medji futuhati nebevijje, Ahmed Zejni Dahlan, 2/ 224-225)


I da ne zaboravimo da spomenemo Zul Huvejsiru, covjeka velike rascupane dugacke brade, koji je dosao Bozijem Poslaniku a.s. govoreci mu: Poslanice boj se Allah i sudi pravedno! Pa mu je Poslanik a.s. rekao: Ako ga se ja ne bojim ko ce Ga se onda bojati? Zaista ce se od ovoga pojaviti ljudi koji ce izlaziti iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka..."( Buhari, str. 825, hadis br. 7093)


U jos jednom od rivajeta ovog hadisa, spominje se da je Poslanik a.s. na kraju rekao: " Kada bih ih ja zatekao kaznio bih ih kaznom naroda Semud."( Buhari, str. 509. hadis br. 4351)


Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik a.s. pokazao rukom ka istoku,ka Nedzdu i rekao: " Tamo je fitna i otuda ce se pojaviti sejtanski rog." ( Buhari, str. 825. hadis br. 7093)


Isto tako,u dobro poznatom hadisu od Ibn Omera se kaze: Rekao je Boziji Poslanik: " Allahu moj, podari bericet Samu i Jemenu! Pa su rekli: I Nedzdu o Boziji Poslanice? Pa je rekao: Allahu daj bericet Samu i Jemenu! Pa su rekli: I Nedzdu o Poslanice? Pa je rekao: Allahu moj podari bericet Samu i Jemenu! Pa su rekli: I Nedzdu o Boziji Poslanice? Pa im je rekao: "U Nedzdu su zemljotresi i fitne i iz njega ce se pojaviti sejtanski rog." ( Buhari, str. 825, hadis br. 7094)


Od Aise se prenosi da je Poslanik a.s. upitan o ajetu : " A oni cija su srca bolesna..." pa je rekao: " Ako vidite one koji slijede nejasne ajete i hadise cuvajte ih se jer je njih Allah dz.s. spomenuo u ovom ajetu." ( Buhari, br. 4574, Muslim, br. 2665, Tirmizi, 8/ 442, hadis br. 2997)

Pogledaj osnovu vehabijske akide ibn Tejmijjinu knjigu Vasitijska akid koja je sastavljena samo iz nejasnih ajeta i hadisa. Pogledaj bilo koju vehabijsku knjigu, sve su pune mutesabiha...




A sada,dragi brate, pogledaj u osobine vehabija:


Oni su sljedbenici Muhammed ibn Abdulvehhaba koji je reodjen u Nedzdu,tamo odrastao i otuda poceo svoj poziv. Njihova odlika u pocetku a i dan danas bila je brijanje glave a uz to i stavljanje ruku na prsa u namazu, podizanje ruku u namazu i govor da se Allah "uzdize" iznad Arsa. Oni su mladi glupi ljudi, vole da uce Kur'an ali od Kur'ana ne razumiju nista. Prva recenica koju progovore, a koja ih po idzmau islamske uleme izvodi iz vjere, kada se susretnu sa nekim je: " Gdje je Allah?"




Da nas Allah dz.s. sacuva fitne sejtanskog roga i njegovih sljedbenika. Da nas Allah dz.s. sacuva fitne Dedzdzala i njegovih saveznika. Da nas Allah dz.s. sacuva fitne vehabija...

Sami Dzeko

Post ispravljen od Halilčeta...zbog prozivanja imenom i prezimenom

[abdullah]

DA LI SU ESH'ARIJE I MATURIDIJE EHLU SUNNE VEL DZEMA'A (drugi dio)

Shkola Kevseri - osnovana 1296. po Hidzri, koja se sada zove po maturidijskom i sufijskom shejhu Muhammedu Zahidu el-Kevseriju je svojstvena po zhestokom degradiranju i proklinjanju imama ovog Ummeta, poput Darekutnija, Ibn Huzejme, Osmana Darimija, Ibn Ebi Hatima i ostalih, smatrajutji da su antropomorfisti, tj. da Allaha opisuju osobinama Njegovih stvorenja. Te da su akidetske knjige selefa ovog Ummeta poput: „Kitabut-tevhid“ od Ibn Huzejme, „El-Ibane“ od Ibn Bettea, „Esh-Sheri'a“ od El-Adzurija i mnoge druge, da su to idolopoklonichke knjige. Takodjer, svojski se zalazhu u pozivanju u sufizam, shirenju bidata u kojima ima shirka i velichanju kabura, a sve to pod plashtom tevessula (priblizhavanja Allahu).


Govoriti o tome da li su Esh'arije i Maturidijje Ehlu sunne vel-dzema'a zahtijeva da se pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Esh'arije i Maturidijje. U proshlom broju, pojasnili smo ko su to Ehli sunne i kako su nastale i razvijale se Esh'arije. U ovom broju govorimo o nastanku i razvoju Maturidijja, razlozima shirenja Esh'arija i Maturidijja u Ummetu i razlikama medju njima. Oslanjajutji se na Allaha, subhanehu ve te'ala, i trazhetji pomotj od Njega Uzvishenog kazhem:

Nastank i razvoj Maturidija
(El-Mevsu'atu el-mujessere, str.99-103.)

Maturidije su islamska kelamistichka sekta koja se pripisuje Ebu Mensuru Maturidiju. Ova sekta bila je poznata pod ovim imenom, kao i esh'arijska, tek poslije smrti njenog osnivacha. Prošla je u svom razvoju kroz nekoliko faza koje se mogu rezimirati u chetiri faze:
Faza osnivanja: Ova faza je obiljezhena zhestokim raspravama sa Mu'atezilima. Protagonista tih rasprava bio je sam Ebu Mensur Maturidi. Rodjen je u mjestu Maturid blizu Semerkanda, s tim da je godina njegovog rodjenja nepoznata a preselio je 332. po Hidzri. Pisci njegove biografije su veoma malo naveli o njegovom zhivotu, djetinjstvu i trazhenju znanja. Uchio je hanefijski fikh i kelamistichki nauk kod shejha Nasra ibn Jahje el-Belhija. Istichu njegovu oshtroumnost i snagu argumentiranja. Bio je suvremenik Ebu Hasena Esh'arija iako historijski nije potvrdjeno da su se sreli, dopisivali ili znali jedan za drugog. Autor je mnogih djela od kojih su najpoznatije: „Tevilat Ehlis-sunne“, u kojem je, izmedju ostalog, tumachio ajete koji govore o sifatima Uzvishenog Allaha, gdje je upotrijebio dzehmijski te'vil, tj. ostavio je vanjsko znachenje ajeta na koje uputjuje sam arapski jezik i tumachio znachenjem koje su izmislili Dzehmije. Njegovo najpoznatije djelo u oblasti Ilmul kelama je „Kitabut-tevhid“ u kojem je objelodanio svoja akidetska kelamistichka uvjerenja. Skratio je razumijevanje tevhida na tevhid rububije i neshto malo tevhida esmau' ves-sifat jer je uzeo menhedz Dzehmija u negiranju vetjine sifata. Pripisuje mu se knjiga „Sherhul-fikhil-ekber“, tj. komentar na Ebu Hanifinu knjigu „El-Fikhu el-ekber“, a ispravno je da je autor te knjige Ebul-Lejs Nasr ibn Muhammed es-Semerkandi kako to potvrdjuju Muhammed Ebu Zehre (Tarihul-mezahibil-islamije, str. 175.) i Muhammed Zahid El-Kevseri (u predgovoru knjige El-'Alim vel-mute'allim). Takodjer, autor je mnogih drugih knjiga u kojima odgovara na akidu Mu'atezila i Rafidija (shija).
Faza formiranja: U ovoj fazi je od akidetskih uvjerenja Ebu Mensura Maturidija nastala kelamistichka sekta koju su shirili njegovi uchenici i sljedbenici koji su bili hanefijskog mezheba u fikhu. Najistaknutiji predstavnici ove faze su: Ebul-Kasim el-Hakim, 'Abdul-kerim el-Bezdevi, Ebul-Jusr el-Bezdevi koji je pojednostavio knjigu Kitabut-tevhid od Maturidija uz neke dodatke pod naslovom „Usulud-din“, i mnogi drugi.
Faza argumentiranog utemeljenja maturidijske akide: Ova faza je karakteristichna po mnoshtvu pisanja i sakupljanja argumenata, zato ova razvojna faza ima najvetju ulogu u nauchnom utemeljenju maturidijska akide. Najistaknutiji predstavnik ove faze, a ujedno i najpoznatiji uchenjak maturidijske sekte je Ebul-Mu'in en-Nesefi, autor najbitnije i najopsezhnije knjige za sljedbenike Maturidija „Tebsiretul-edille“. On je kod Maturidija kao shto su Bakilani i Gazali kod Esh'arija. Poslije njega se istiche Nedzmuddin Omer en-Nesefi koji je uchio kod preko pet stotina uchenjaka i napisao oko stotinu djela od kojih je najpoznatije „El-'Akaidun-nesefijje“. Ovo djelo, koje je ustvari skratjena verzija knjige „Tebsiretul-edille“, je osnovna knjiga iz koje se uchi maturidijska akida.
Faza shirenja: (od 700g.- do 1300g. po Hidzri) U ovoj fazi se uz pomotj i uticaj pojedinih osmanskih vladara maturidijska akida proshirila koliko su bile granice osmanske drzhave. Ova faza je karakteristichna po pisanju knjiga i komentara istih koje obradjuju maturidijsko-kelamistichki akaid. Ovdje se posebno istakao El-Kemal ibnul-Hummam, poznati hanefijski pravnik pisac „Fethul-kadira“, koji je maturidijsku akidu sakupio u knjizi „Musajere“ koja se josh uvijek izuchava na nekim islamskim univerzitetima.
Nakon govora o razvojnim fazama Maturidija treba dodati da u novije doba na indijskom polukontinentu postoje tri maturidijske shkole koje se posebno istichu u pozivanju u maturidijsku akidu predstavljajutji je kao akidu Ehli sunne vel dzema'a:
â—� Dejubendijska i nedevijska shkola - osnovana 1283. po Hidzri, istiche se po bavljenju i izuchavanju hadiskih znanosti, s tim da je chisto sufijska chiji su mnogi pripadnici upali u novotarije oko kaburova.
â—� Berilevijska shkola - osnovana 1272. po Hidzri, karakteristichna je po ispoljavanju otvorenog shirka, pozivanju u chinjenje ibadeta kaburovima, zhestokom neprijateljstvu prema dejubendijskoj shkoli pa chak i smatranjem istih nevjernicima, a da ne govorimo o njihovom smatranju Ehli sunneta da su nevjernici.
� Shkola Kevseri - osnovana 1296. po Hidzri, koja se sada zove po maturidijskom i sufijskom shejhu Muhammedu Zahidu el-Kevseriju gorljivom zagovorniku hanefijskog mezheba. Ova shkola je svojstvena po zhestokom degradiranju i proklinjanju imama ovog Ummeta, poput Darekutnija, Ibn Huzejme, Osmana Darimija, Ibn Ebi Hatima i ostalih, smatrajutji da su antropomorfisti, tj. da Allaha opisuju osobinama Njegovih stvorenja. Te da su akidetske knjige selefa ovog Ummeta poput: „Kitabut-tevhid“ od Ibn Huzejme, „El-Ibane“ od Ibn Bettea, „Esh-Sheri'a“ od El-Adzurija i mnoge druge, da su to idolopoklonichke knjige. Takodjer, svojski se zalazhu u pozivanju u sufizam, shirenju bidata u kojima ima shirka i velichanju kabura, a sve to pod plashtom tevessula (priblizhavanja Allahu).

Istorijski pregled shirenja esh'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog shirenja

Muslimani su u opshtem smislu kao narod i vlast (osim u periodu halife Memuna, Mu'atesima i Vasika koji su bili mu'atezile) bili na akidi selefa sve do pojave, jachanja i shirenja kelamistichkih sekti Esh'arija i Maturidija. Pored ostalih, uchenjak Makrizi je u svojoj knjizi „El-Hutat“ (4/192) napravio analizu shirenja esh'arijskog akidetskog mezheba medju muslimanima, tj. kako, kada i gdje se shirila esh'arijska akida od samog njenog nastanka. Irak je prva sredina u kojoj se pocheo shiriti esh'arijski mezheb i to pred kraj chetvrtog stoljetja (380. po Hidžri), zatim se pocheo shiriti u Shamu (danashnjoj Palestini i Jordanu). Ovo shirenje Esh'arija je bilo sporo i postepeno, pratjeno kritikom i reagovanjem uchenjaka i sprechavanjem i zabranom od namjesnika. Tim povodom je napisana akida pregledana i odobrena od uchenjaka Ehli sunneta tog vremena, tzv. “El-Mu'atekad el-kadiri“ koju je abasijski halifa El-Kadir Billahi (vladao 381-422. H.) naredio da se chita u dzamijama i javnim mjestima 381. god., a zatim je to ponovljeno 460. god., kao odgovor na shirenje kelamistichkih sekti. A osvajach Indije i najvetji njen namjesnik Mahmud ibn Sebektekin poznat po shirenju Sunneta i gushenju bidata naredio da se na minberima proklinju zabludjele sekte a između ostalih i Esh'arije. Pravo i istinsko shirenje esh'arijskog mezheba se dogodilo sredinom shestog stoljetja u vrijeme vezira Nizamul-mulka koji je bio na esh'arijskoj akidi, a chija je rijech bila izvrshna u seldzuchkoj drzhavi. Njegovim zalaganjem, esh'arijska akida je postala oficijelni akidetski mezheb u drzhavi, koji je nametnut, shiren i shtitjen od drzhave. A ono shto je uveliko potpomoglo shirenju Esh'arija su dvije nizamijske shkole u Bagdadu i Nejsaburu koje je otvorio sam vezir a u kojima su predavali najvetji esh'arijski teoretichari: Imamul-haremejn i Gazali. Ovo je bilo na Istoku, dok je u zapadnom dijelu muslimanskog svijeta (Endelusu i sjeverozapadnoj Africi) najvetju ulogu u shirenju esh'arijske akide imao „bezgrijeshni mehdi“ Muhammed ibn Tumert (485-524. H.) koji je otputovao u Bagdad i uchio esh'arijsku akidu kod Gazalija, zatim se vratio u Endelus i pouchavao muslimane toj akidi. Nakon njegove smrti naslijedio ga je u shirenju esh'arizma osnivach dinastije Muvehhidina 'Abdu-mu'min El-Kajsi i snagom sile utjerao muslimane tih krajeva u esh'arijski mezheb i na tom putu prolio krv mnogih koji su se tome suprostavljali. (Et-T'alikatul-mufide, Ahmed el-Misri, str. 16-22.) A shto se tiche maturidijskog akidetskog pravca, njegovo shirenje u Ummetu je pochelo pochetkom osmog stoljetja po Hidzri. Glavnu ulogu u tome su igrale neke Osmanlije i neki sljedbenici hanefijskog mezheba, pa zbog tih pojedinaca gdje god su Osmanlije vladale i gdje god je bio hanefijski mezheb-tu je doshao i maturidijski akidetski pravac. Pa tako danas Maturidija ima u predjelima Indije, Kine, Bangladesha, Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka, ruskih republika, Sirije, Turske i Balkana, kao i u predjelima sjevene Afrike. Mnogo je razloga koji su pogodovali shirenju maturidijske akide, a najvazhniji su: to što su sami namjesnici i vladari u vetjini pokrajina bili tog pravca, osnivanje mnoshtva shkola maturidijskog akaida, pisanje knjiga o Ilmu-kelamu i komentara na iste, predstavljanje Maturidija (takodjer i Esh'arija) pred muslimanskim masama da su Ehli sunne vel dzema'a, optuzhivanje uchenjaka Ehli sunneta i hadisa da su antropomorfisti, pripisivanje ove akide Ebu Hanifi i Shafiji.

Razlika između Esh'arija i Maturidija
('Ada'ul-maturidije lil-'akidetis-selefije, 1/451-501.)

U sushtini nema razlike izmedju akide Esh'arija i akide Maturidija, akidetske osnove jednih su akidetske osnove drugih osim u nekoliko pitanja. Naime, uchenjaci ova dva mezheba nemaju jednoglasan stav i u nekoliko pitanja su se medjusobno razishli, jedni kazhu 3, drugi 13, tretji 40 i chetvrti 50 pitanja. S tim da su svi slozhni da su to sporedna akidetska pitanja a ne sushtinska i temeljna i da je u vetjini tih pitanja jezichko razilazhenje. (Tabekatush-shafi'ije, Es-Subki, 3/378; Er-Revdatul-behijje, Ebu 'Uzbe, str.6-64.). U narednom tekstu je ukratko spomenuto deset pitanja u kojima je medju njima stvarno razilazhenje:
Prvo: da li je dozovljeno, razumski gledano, da Allah kazni onog koji mu je pokoran? Esh'arije to dozvoljavaju, Maturidije zabranjuju, a stav zadnjih je ono na chemu je Ehli sunne.
Drugo: da li obavezu spoznaje Allaha diktira Sherijat ili razum? Kod Esh'arija Sherijat naredjuje spoznaju Allaha, a kod Maturidija to diktira razum i kad ne bi bilo Sherijata. Esh'arije se u ovoj mes'eli slazhu sa Ehli sunne.
Tretje: Maturidije, za razliku od Esh'arija, potvrdjuju Allahu atribut (osobinu) TEKVIN, tj. princip prelaska nepostojanja u postojanje, kao osmi atribut od samo sedam atributa koje potvrdjuju obe skupine. U sushtini je razilazhenje medju njima jezichko, jer obje skupine negiraju sifate koji govore o Allahovim djelima.
Chetvrto: da li je dozvoljeno da se chuje Allahov govor? Kod Esh'arija jest, a kod Maturidija nije, iako je u ajetu doshlo da je Allah razgovarao sa Musom, 'alejhisselam. Ovim stavom Maturidije su se razishle sa jasnim Ku'anom, hadisima, Ehli sunne.
Peto: da li je dozvoljeno da Allah zaduzhi ljude sa onim shto nisu u stanju uraditi? Maturidije zabranjuju, i na ovome je Ehli sunne, a Esh'arije dozovljavaju shto je batil sa strane Sherijata i razuma.
Shesto: da li su vjerovjesnici bezgrijeshni, tj. da li su sachuvani od velikih i malih grijeha? Uchenjaci ove dvije skupine imaju nejasne i protivrjechne stavove po ovom pitanju, dok je Ehli sunne uopshteno na stavu da su poslanici sachuvani od velikih grijeha, a ne od malih.
Sedmo: da li je dozvoljen „istisna'“, tj. rije�i: ja sam mu'min inshallah? Maturidije zabranjuju, a Esh'arije dozvoljavaju shto je tachno.
Osmo: da li (Allahova) volja i htijenje zahtijevaju zadovoljstvo i ljubav? Kod Maturidija ne zahtijeva, i to je bliže stavu Ehli sunne, dok vetjina Esh'arija smatra da zahtijeva, pa tako ako Allah hotje kufr, On ga i voli i zadovoljan je sa njim.Nema sumnje da je ovo batil.
Deveto: da li je ispravan iman (vjerovanje) onome ko ga prihvati slijepim slijedjenjem (taklidom)? Kazhu Maturidije da jest, ali je grijeshan, dok vetjina Esh'arija smatra da mu iman nije ispravan, s tim da su obje skupine slozhne da je prvi vadzib razmishljanje o postojanju Allaha. Obje skupine su na pogreshnom, ali Maturidije su blizhe istini od Esh'arija po ovom pitanju.
Deseto: pitanje kadera odnosno tzv. Kesba. Kod Esh'arija tumachenje kesba vodi u to da je rob primoran tj. nema izbora u svojim djelima, dok Maturidije potvrdjuju izbor i kudret, chime su se na kraju slozhili sa stavom Ehli sunne.
Ovo su uglavnom najbitnije razlike izmedju ove dvije kelamistichke sekte koje nisu od temeljnih akidetskih pitanja osim ovog zadnjeg. Ve billahi tevfik.


Pishe: mr. Zijad Ljakic

[Recruit]

U narednom tekstu cemo vidjeti zasto je Sejhul Islam Zahid El Kewseri imao ostar stav prema pojedinim ljudima poput Osman ibn Seid Ed Darimija i drugih mudzessima


Ibn Tejmijje,zastupnik svojih prethodnika od mudzessima, u svim svojim knjigama spominje nekakav selef. Da to nije pravi selefu salih svedoci nam on sam kada nam navodi od koga to od selefa on preuzima svoje ucenje. Tako, Ibn Tejmijje u svojim knjigama navodi osmoricu ljudi koji su zivjeli u vrijeme selefa od kojih je on uzeo akidu: Ibn Betta el Akberi, Osman ibn Seid Ed Darimija, Ebu Bekr el Halal, Ebu Ismail El Ensari El Herevi, Kadi Ebu Ja'la el Ferra, Ibn Hamid el Verrak, Ibn Zaguni i El Berbehari. Pa pogledajmo ko su ti ljudi ustvari:

• Osman ibn Seid ed Darimi El Mudzessim, umro 280 god. i on nije poznati muhaddis koji je napisao "Sunenu Darimi" cije je ime Ebu Muhammed Abdullah ibn Abdurrahman ibn El Fadl ibn Behram Et Temimi Ed Darimi. Medjutim, vehabije, kako bi pokusali da neuke ljude prevare da se radi o muhaddisu Darimiju skracuju ime ovog mudzessima i nazivaju ga samo Darimi, dodajuci uz ovog novotara, mudzessima, biografiju muhaddisa Darimija kojeg hvale svi ucenjaci kako bi ljudi mislili da pohvale pripadaju ovom mudzessimu. Dokaz da se radi o mudzessimu mozete naci u njegovoj knjizi Er Redd ala Bisr Merisi gdje na 25. Stranici kaze: “ Allah je stvorio Adema doticuci ga svojom tjelesnom rukom.” Takodje, ovaj Mudzessim kaze: “ Allah je Zivi… pomera se ako hoce, spusta se i podize se ako hoce, saginje se i uspravlja ako hoce, ustaje i sjeda ako hoce jer je razlika izmedju zivog i nezivog u pomeranju. Svako ziv se pomera, a svaki mrtvac miruje.” ( Er Redd ala Bisr Merisi, str. 20). Kaze ovaj mudzessim: “ Allah moze da sjedne na krilo komarca ako hoce.” ( Er Redd Ala Bisr Merisi, str. 85) Ibn Tejmijje prenosi govore ovog covjeka I podrzava ovo njegovo vjerovanje u svojoj knjizi Bejan Telbisil Dzehmijje na 568.stranici. Na kraju, mozemo zakljuciti da Ibn Tejmijje u svojim “Islamskim knjigama” podrzava stavove kafira, otpadnika od vjere na cijem se kufru slozio ummet Muhammmedov.

• Ibn Betta: Ebu Abdullah Ubejdullah ibn Muhammed ibn Betta El Akberi El Vedda' el mudzessim rodjen 304. umro 387.H.g. Kaze Ibn Hadzer el Askalani u Lisanul mizan tom 4. stranica145.: " Citajuci knjige Ibn Bette video sam velike greske tako da sam se cio najezio od njih" Takodje,ovaj Ibn Betta je od lazova ciji se govori odbacuju.Tako kaze Hatib El Bagdadi govoreci o jednom hadisu: “ Ovaj hadis je izmisljen a izmislio ga je Ibn Betta El Akberi, lazov, pokvarenjak.” ( Tarih, Hatib El Bagdadi, 10/375)

• El Halal, on je Ebu Bekr Ahmed Ibn Muhammed Ibn Harun El Bagdadi, mudzessim, musebbih koji kaze da ce Allah staviti Muhammeda a.s. na Sudnjem danu da sjedi pored Njega na Arsu. (Pogledaj Kitabu sunneh od ovog mudzessima)

• Ebu Ismail El Herevi koji tvrdi za mu’tezile da su oni transvestiti filozofa a da su es’arije (svi muslimani svijeta) transvestiti mu’tezila. Ibn Tejmijje, mudzessim, navodi ovaj njegov govor u Medzmu’ul fetava 8/227.

• El Berbehari, on je Ebu Muhammed El Hasen Ibn Ali Ibn Halef El Berbehari, hanbelija, mudzessim. Smatrao je da je Allah u liku mladica talasaste kose i tvrdio i zagovarao mnoge druge nevjernicke tvrdje. (El Kamil fi tarih, Ibn Esir)

• Ebu Abdullah El Hasen ibn Hamid Ibn Ali El Verrak (umro 403.H.g.). Napisao je brojne knjige u odbrani tesbiha I tedzsima. Na sve njegove zablude odgovorio je Imam Abdurrahman Ibn Dzevzi El Hanbeli u svojoj knjzi Def’u subheti tesbih.

• Ibn Zaguni, on jeEbul Hasen Ali ibn Ubejdullah Ibn Nasr, hanbelija mudzessim, umro 527.H.g. Napisao je knjigu “El Idah” u kojoj spominje svoju mudzessimitsku akidu a koja je od osnova vehabijske akide. Njegov ucenik Ibn Dzevzi kada je video sta ovaj tvrdi pobio je sva jegova misljenja u knjizi “ Def’u subheti tesbih bi ekfi tenzih”

• Kadi Ebu Ja’la, on je Muhammed Ibnul Husejn ibnul Ferra, hanbelija, mudzessim, umro 458.H.g. Kaze Ebu Berk Ibn Arebi El Maliki:” Prenijeli su mi moji najpoverljiviji sejhovi da je ovaj Ebu Ja’la govorio: “Mogu pripisati Allahu sve osim brade i stidnog mjesta.” (El Avasim minel kavasim, str. 209) Jos jedna od spletki vehabija je da nazivaju Ebu Ja'lu imenom Kadi Ebu Ja'la kako bi narod pomislio da se radi o priznatom ucenjaku El Kadi Ebu Ja'la el Mevsili piscu poznatog Musneda. Kaze Ibn Esir: “Umro je ovaj mudzessim na svojoj neispravnoj akidi nanoseci hanbelijama kojima je pripadao stetu koja se ne moze oprati" (Kamil fi tarih, 8/104)


Allah dz.s. da nas sacuva vjerovanja ovih mudzessima koje se ne razlikuje od vjerovanja idolopoklonika koji su zivjeli u Mekki prije poslanstva.

[Recruit]

Sto se knjige El Ibane tice, u nju su mudzessimi ubacili mnogo svojih ideja i pripisali ih imamul huda Ebu Hasen El Es'ariju.

Objasnjenje ovih lazi uradio je poznati islamski istoricar,muhaddis, Ibn Asakir u svom djelu Tebjin Kezibil Muftera

[abdullah]

Dotichni Recruit se pronashao u ovom mom izlaganju shto nedvojbeno dokazuje da je on zapravo pripadnik ove dvije kelamistichke sekte. :-) Nije lijepo prozivati one koji nisu prisutni niti nazivati kjafirima ljude i shejhove kojima ti nisi dorastao ni pertle svezati. Time, dijete moje drago, ispravi svoje vjerovanje, pokaj se zbog svojih izjava jer ti si doista u zabludi. Doista je rijech oshtrija od sablje i jedna tvoja nepromishljena izjava te mozhe strovaliti u dzehennem, a da toga nisi ni svjestan. Boj se Allaha i obavljaj namaze redovno u dzematu ( naravno izbjegavaj dzamije u kojima su kaburovi :-) )

[halilce]

Nadam se da ćete se na forumu ponašati u skladu sa pravilima koja su identična na ostalim forumima,ali ponajprije u skladu sa islamskim verovanjem!
Direktnih uvreda,prozivanja,nedaj bože prijetnji,toga se klonite!
Brisanja postova neće biti,polemišite međusobno,argumentovano..
Sellam..

[Recruit]

U tekstu su se pronasli svi muslimani od Muhammeda a.s. do Sudnjeg dana.

Nadam se da si procitao hadise koji opisuju one sa kojima si ti i sa kojima je pisac ovog teksta protiv ehli sunnet vel dzemata.

Da napomenem muslimnima da svi mi ovdje u Sandzaku,Bosni pripadamo Maturidijama tj. maturidijskoj skoli.


Allah dz.s. da nas zastiti vjerovanja sekte vehabija i njihovog vodje Dedzdzala.

[Unicknnamed]

Allah dz.s. da nas zastiti vjerovanja sekte vehabija i njihovog vodje Dedzdzala.


Hoces li biti ljubazan da pojasnis malo ko je to Dedzdzal i otkud sad to da je on vodja "vehabijama".Sellam alejkum.

[abdullah]

Bash si me lijepo nasmijao. Po tebi je i Allahov Poslanik, s.a.w.s., maturidija ( Allahu se utjechemo od ovakvih potvora) Prochitaj malo kada ste vi ( maturidije )nastali. Naravno nash narod je chist od sekti koje mu ti pripisujesh kao i nash Imam Ebu Hanife.

[abdullah]

AKIDETSKE RAZLIKE ESH'ARIJA I MATURIDIJA SA EHLI SUNNETOM VEL DZEM'ATOM

Smatra se da je neka skupina izashla iz Ehli Sunne vel Dzema'a ako se razidje sa Ehli Sunne u nekom akidetskom temelju, poput imana, kadra, tevhida, sifata i slichno, pa makar to bio samo jedan temelj vjere, a ne ako se razidje u sporednim akidetskim pitanjima. Ovaj kriterij je pojasnio imam Shatibi u knjizi „El-I'atisam“ (2/712.), a takodjer Ibn Tejmijje (Medzmu'ul-fetava, 35/414.) i Ibn Betta (El-Ibane, str. 175.) sa drugim rijechima al' u istom znachenju. Pa ako je to tako, kako da se Esh'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Dzema'a, a razishli su se sa Ehli Sunne u nekoliko temeljnih akidetskih pitanja: u imanu, tevhidu, sifatima i mnogim drugim pitanjima.


Nakon pojashnjenja skupina Esh'arija i Maturidija, historijskog razvoja istih u Ummetu i konstatacije da u sushtini nema razlike izmedju akide Esh'arija i Maturidija osim u nekoliko pitanja koja su sporedna. U narednom tekstu slijedi kratak prikaz osnovnih pitanja u kojima su se obje skupine razishle sa akidom Ehli Sunneta vel dzema'a.

Pitanja oko kojih su se Maturidije i Esh'arije razishli sa Ehli Sunne vel Dzema'a

Oslanjajutji se na Svevishnjeg Allaha i trazhetji pomotj od Njega, subhanehu ve te'ala, kazhemo da se Esh'arije i Maturidije razlikuju sa Ehli Sunnetom u sljedetjim pitanjima:

� IZVORI IZ KOJIH SE UZIMA AKIDA. Prvi izvor iz kojeg se uzima akida kod njih je razum, a zatim sherijatski tekstovi (Kitab i Sunnet mutevatir) shodno pravilima Ilmu Kelama, a ako ovo dvoje dodju u koliziju daje se prednost razumu. Ovo su otvoreno izjavili Dzuvejni, Razi, Bagdadi, Gazali, Amidi, Ibn Furek, El-Idzi i ostali. Zatim, neuzimanje akide iz vjerodostojnih hadisa ahad (tj. koji nisu mutevatir, a kojih ima veoma malo; manje od stotinu). Kazhe Razi da u Buhariji i Muslimu ima izmishljenih hadisa koje su ubacili munafici. Zatim kazhu da uzimanje vanjskog znachenja ajeta i hadisa koji govore o Allahovim svojstvima je kufr, jer vodi u teshbih - uporedjivanje Allaha sa stvorenjima, zato je vadzib da se te'vile – protumache mimo vanjskog znachenja (tj. iskrive). Grupa od njih je sufijski orijentisana, poput Gazalija i El-Dzamija, daje prednost keshfu – otkrovenju i zevku – ukusu nad tekstovima Kitaba i Sunneta, te ocjenjuju valjanost hadisa zevkom. Sve ovo je oprechno izvorima iz kojih se uzima akida kod Ehli Sunne vel Dzema'a.
â—� IMAN. Oni su u imanu Murdzije, tj. da je dovoljno izgovoriti shehadet i da djela ne ulaze u ispravnost imana, dok je dio njih na stavu Dzehmija, tj. da je za iman dovoljno samo potvrdjivanje srcem bez rijechi i djela. Ovo zadnje je izabrao Hasan Ejjub i Buti od savremenih Esh'arija.
â—� KADER. Esh'arije su u poglavlju kadera doshli sa teorijom KESBA, a ono shto se mozhe razumjeti iz tumachenja tog termina je da chovjek u svojim djelima nema izbora niti kudreta nego da je prisiljen, a to je u stvari stav Dzebrije. Takodjer potvrdjuju Allahu samovolju kevnije (izvrshnu) bez sherijatske volje. U ovim pitanjima Maturidije su na stavu Ehli Sunne vel Dzema'a.
â—� DOKAZIVANJE POSTOJANJA ALLAHA. U ovom pitanju su uzeli filozofsko-kelamistichku teoriju: svemir je stvoren, on mora imati svog tvorca koji oduvijek postoji, a najkarakteristichnija njegova osobina je da on nema stanja i osobina koja imaju stvorenja, zato tvorac nije dzevheren (materija), niti 'ardan (atribut), niti dzismen (tijelo), nije na nekoj strani niti u nekom mjestu... Na ovoj teoriji su izgradili mnoshtvo pogreshnih osnova koje su ih odvele u poricanje Allahovih sifata, npr. da je Allah na nebesima iznad stvorenja i sl.
â—� TEVHID. Kod njih je tevhid negiranje dvojnosti, mnoshtva, dijelova, sastavljanja itd. Kazhu Allah je Jedan u Svom bitju nema dijelova, Jedan u Svojim osobinama nije Mu nishta slichno, Jedan u svojim djelima nema sudionika. Sa ovim tumachenjem porekli su Allahu da ima lice, dvije ruke, ochi i slichno jer to ukazuje na organe i sastavljanje (terkib). Na osnovu toga tumache la ilahe illellah i rijech ilah sa znachenjem Stvoritelj ili Onaj koji ima sposobnost stvaranja. A shto se tiche tevhida (izdvajanja Allaha u ibadetu) zbog kojeg su poslati poslanici i onog shto mu je suprotno od shirka, vrsta shirka i upozorenja na njih, toga nema u njihovim akidetskim knjigama. Zato su uputjivanje ibadeta kaburovima, evlijama i turbetima, nicanje dovishta i svetih mjesta, zabranjeni teberruk i tevessul nashli plodno tlo bash u mjestima gdje su Esh'arije i Maturidije, jer je kod njih shirk nestao sa mushricima Mekke koji su obozhavali kipove.
� PRVI VADŽIB. Kada chovjek postane punoljetan, prvi vadzib koji je duzhan raditi kod Esh'arija i Maturidija je nezar - razmishljanje (o Allahu i stvaranju svijeta) ili namjera da razmishlja, ili kod nekih sumnja, ili kod drugih da spozna Allaha, a zatim dolazi iman. Pa tako vetjina Esh'arija smatra iman bez razmishljanja neispravnim i kufrom, dok je kod Maturidija iman ispravan, ali je ta osoba grijeshna. Dok je kod Ehli Sunne spoznaja postojanja Allaha stvar koja je urodjena u chovjeku, a prvi vadzib je izgovaranje shehadeta nashto uputjuju jasni dokazi.
â—� SIFATI (Allahova svojstva). Ovo je najpoznatije poglavlje u kojem su se razishli sa Ehli Sunne vel Dzema'a. Ovi potvrdjuju Allahu samo sedam svojstava: zhivot, znanje, volju, motj, sluh, vid i govor, s tim da ove sifate ne potvrdjuju kao Ehli Sunne, jer je kod njih izvor spoznaje ovih svojstava razum, a ne Kitab i Sunnet. Maturidije dodaju josh osmo svojstvo-TEKVIN. Sva ostala svojstva koja su doshla u Kitabu i Sunnetu poput: lice, ruke, ochi, stopalo, prsti, ljubav, mrzhnja, zadovoljstvo, milost, uzdizanje, silazhenje, dolazak itd., Esh'arije i Maturidije ili TE'VILE-iskrivljuju, tj. tumache ih znachenjem za koje nemaju dokaza, ili chine TEFVID (prepushtanje znachenja sifata Allahu), tj. kazhu potvrdjujemo da su doshle u Kitabu i Sunnetu, ali ne znamo njihovo znachenje, te kazhu da je ovo zadnje stav Selefa, shto je izmishljotina i notorna lazh. Treba napomenuti da je Ebul-Hasen El-Esh'ari chak i prije nego se vratio na mezheb Selefa potvrdjivao Allahu dvije ruke, dolazhenje, uzdizanje iznad Arsha, lice i ochi, za razliku od potonjih Esh'arija koji u negiranju ovih svojstava slijede put Mu'atezila.
� ALLAHOV GOVOR. Mezheb Ehli Sunne je da je Kur'an Allahov govor koji nije stvoren, Allah govori govorom koji se chuje, chuju ga meleci, chuo ga je Dzibril i Musa, 'alejhimesselem, i chutje ga stvorenja na Sudnjem Danu, dok ovi ne potvrdjuju Allahu svojstvo govora u stvarnom smislu. Kod njih je Allahov govor KELAMU NEFSI, tj. znachenje koje postoji samo po sebi, bilo je oduvijek i bitje zauvijek, nije glas niti slovo. Taj „kelam nefsi“ (Allahov govor) je u biti jedna cjelina pa ako se izrazi hebrejskim jezikom biva Tevrat, a ako se izrazi sirskim jezikom biva Indzil, a ako se izrazi arapskim biva Kur'an. Nebeske knjige su kod njih stvorene, a kazhe se o njima da su Allahov govor u prenesenom znachenju. Zatim su se razishli u tome ko je u stvari izrazhavao i govorio Allahov govor (kelam nefsi) koji je u Kur'anu: jedni kazhu Dzibril, 'alejhisselam, a drugi Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem.
â—� GDJE JE ALLAH I NJEGOVO VIDJENJE NA AHIRETU. Kod Ehli Sunne Allah je iznad Arsha na nebesima svojim bitjem odvojen od stvorenja i vjernici tje Ga vidjeti na Ahiretu nashto uputjuju jasni dokazi. Dok kod njih Allah niti je iznad svijeta niti ispod, niti lijevo niti desno, nije unatar svijeta niti van njega. Nema sumnje da je ovo najljepshi opis pojma nepostojanja i pojma nishta. Neki od njih kazhu da je Allah na svakom mjestu. Oni potvrdjuju da tje vjernici vidjeti Allaha na Ahiretu, ali pod shartom da tje to biti gledanje mimo pravca ili strane, a to je samo po sebi negiranje vidjenja, jer kako se mozhe gledati neshto, a da ne bude u pravcu ili strani?
â—� MUDROST STVARANJA. Kod Ehli Sunne sve shto Allah chini, stvara, naredjuje i odredjuje chini to sa ciljem i mudroshtju. Neke od tih mudrosti mi znamo, a neke ne znamo i ne mozhemo dokuchiti. Kod Esh'arija ono shto Allah radi u tome nema cilja i namjere, jer sve shto Allah radi je chista Allahova volja koja je iznad toga da bude ogranichena ciljevima i mudroshtju. Na ovo pogreshno pravilo izgradili su josh gora od njih, poput toga da je dozvoljeno da Allah vjechno kazni vatrom Njegovog najiskrenijeg evliju i da najgoreg kjafira nagradi vjechnim Dzennetom.
� TEKFIR (proglashavanje muslimana nevjernikom). Ehli Sunne ne tekfire osim onog ko to Sherijatom zasluzhuje, tj. uradi djelo ili kazhe rijechi koje izvode iz vjere, nakon shto se ispune uslovi za to. Oni (esh'arije i maturidijje) su u ovom pitanju protivrjechni sami sebi, jer poshto su Murdzije u imanu kod njih je veoma teshko da neko djelima i rijechima izadje iz vjere, jer je pravilo da se niko ne tekfiri zbog grijeha. Sa druge strane tekfire onoga ko smatra da je Allah svojim bitjem na nebesima, shto je vadzib svakom muslimanu da vjeruje. Takodjer, jedan od temelja kufra kod njih je uzimanje vanjskog znachenja ajeta o Allahovim sifatima, shto je vadzib kod Ehli Sunne. Od primjera njihovih tekfirenja Ehli Sunneta je proglashavanje Ibn Tejmijje kjafirom od strane hanefijskog uchenjaka Muhammeda el-'Adzemija (rođen 779. H.), poznata je njegova izreka: „Ko nazove Ibn Tejmijju Shejhul-Islamom on je kjafir“, takodjer tekfirenje Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjima od strane Kevserija.

â—� PODJELA AKIDE shodno izvorima iz kojih se uzima akida.

Esh'arije dijele akidetska pitanja shodno izvorima iz kojih se uzima akida na tri dijela:

prvi dio - pitanja chiji je izvor iz kojeg se uzima akida samo razum, a to je vetjina akidetskih poglavlja izmedju ostalog i Allahovi sifati,
drugi dio - pitanja chiji su izvori iz kojih se uzima akida samo Kitab i Sunnet, a to su pitanja gajba (kaburski azab i sva deshavanja na Sudnjem Danu)
i tretji dio - pitanja chiji su izvori iz kojih se uzima akida razum i sherijatski tekstovi, poput vidjenja Allaha na Ahiretu.

Maturidije dijele akidetska pitanja na dva dijela:

prvi dio – ilahijat u kojima je razum izvor iz kojeg se uzima akida, u ovaj dio ulaze tevhid i Allahovi sifati,
drugi dio – sherijat u kojima je izvor iz kojeg se uzima akida Kitab i Sunnet, u ovaj dio ulaze pitanja kaburskog azaba i deshavanja na Sudnjem danu. Ova podjela akidetskih pitanja na razumske i sherijatske je zasnovano na pogreshnoj teoriji uzetoj od filozofa: da se sherijatski tekstovi (Kitab i Sunnet) kose sa razumom, pa su nastojali da nadju neku sredinu izmedju toga shto ih je odvelo u odbacivanje, negiranje i iskrivljivanje mnogih sherijatskih tekstova. Kod Ehli Sunne vel Dzema'a u osnovi nema kolizije izmedju sherijatskih tekstova i razuma, zato oni ne preuvelichavaju ulogu razuma niti je potpuno zanemaruju, s tim da kod Ehli Sunne vel Dzema'a nema nijednog akidetskog poglavlja u kojem je razum izvor iz kojeg se uzima akida, nego su izvori iz kojih se uzima akida Kitab, Sunnet i idzma'.

Pitanja oko kojih su se slozhili sa Ehli Sunne vel Dzema'a

Od akidetskih pitanja u kojima su se Esh'arije i Maturidije slozhili sa akidom Ehli Sunne vel Dzema'a su sljedetje:
â—� PITANJE GAJBA vezana za kaburski azab, deshavanja na Sudnjem Danu: prozhivljenje, vaganje djela, prelazek preko Sirata, shefa'at, Dzennet i Dzehennem. Ovo je dio akidetskih pitanja vezanih za gajb, chiji su izvori spoznaje kod njih samo sherijatski tekstovi, zato se u ovome nisu razishli sa Ehli Sunne vel Dzema'a.
â—� STAV PREMA POCHINIOCU VELIKOG GRIJEHA.
â—� STAV PREMA ASHABIMA i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za imama (halifu).
â—� PITANJE KADERA u kojem su se Maturidije slozhile sa stavom Ehli Sunne vel Dzema'a za razliku od Esh'arija koji su u kaderu Dzebrije.
A shto se tiche poznatog hvalisanja Esh'arija kako su odigrali presudnu ulogu u odgovoru i slamanju Mu'atezila koristetji isto oruzhje koje koriste same Mu'atezile, tj. Ilmu Kelam, istina je da su oni potpali pod njihov uticaj, preuzeli mnoge njihove stavove i doshli sa novom akidetskom smjesom koja je neshto izmedju mu'atezilsko-dzehmijske akide i akide Ehli Sunne vel Dzema'a. Takodjer, njihovo hvalisanje kako su slomili muslimanske filozofe, najbolji odgovor na ovu tvrdnju je dao Shejhul-Islam Ibn Tejmijje u rechenici koju navodi na nekoliko mjesta u svojim Fetvama (Medzmu'ul-fetava, 5/33, 12/590, 16/300.): „(Esh'arije) Niti su Islam pomogli, niti filozofe slomili“.

Kriterij po kojem se odredjuje izlazak neke skupine iz Ehli Sunne vel Dzema'a

Smatra se da je neka skupina izashla iz Ehli Sunne vel Dzema'a ako se razidje sa Ehli Sunne u nekom akidetskom temelju, poput imana, kadera, tevhida, sifata i slichno, pa makar to bio samo jedan temelj vjere, a ne ako se razidje u sporednim akidetskim pitanjima. Ovaj kriterij je pojasnio imam Shatibi u knjizi „El-I'atisam“ (2/712.), a takodjer Ibn Tejmijje (Medzmu'ul-fetava, 35/414.) i Ibn Betta (El-Ibane, str. 175.) sa drugim rijechima al' u istom znachenju. Pa ako je to tako, kako da se Esh'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Dzema'a, a razishli su se sa Ehli Sunne u nekoliko temeljnih akidetskih pitanja: u imanu, tevhidu, sifatima i mnogim drugim pitanjima.

Uchenjaci koji su rekli da Esh'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel dzema'a

Mnogi uchenjaci su izjavili da su Esh'arije (u ovo ulaze i Maturidije jer medju njima nema razlika osim u sporednim pitanjima) Ehlu bid'a, tj. novotari, shto znachi da nisu od Ehli Sunne vel Dzema'a, dok su mnogi drugi jasno naznachili da nisu Ehli Sunne vel Dzema'a.

Od tih uchenjaka su:

â—� Imam Ehli Sunneta - Imam Ahmed je proglasio bidatorima skupinu Kullabija na chijim osnovama je izgradjen mezheb Esh'arija. Takodjer, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu Kelamom nisu Ehli Sunne, a Esh'arije i Maturidije su kelamistichke skupine. (Menhedzul-esha'ire fil-akide, str. 60.)
â—� Imam Ebu Nasr es-Sidzzi el-Hanefi je nazvao Esh'arije novotarskom sektom shtetnijom od Mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222.)
â—� Imam Ibn Huvejz Mindad, malikija uchenjak, u komentaru rijechi Imama Malika da nije dozvoljeno svjedochenje bidatora kazhe da su bidatori kod Malika i ostalih uchenjaka mezheba oni koji se bave Ilmu kelamom svejedno bili oni Esh'arije ili neki drugi. (Dzami'u bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/96.)
� Shafijski uchenjak Ibn Surejjidz, suvremenik Ebul-Hasana El-Esh'arija, je negirao te'vil (iskrivljeno tumachenje ajeta o sifatima) Mu'atezila, Esh'arija, Džehmija i ostalih, gdje je izjednachio Esh'arije sa ostalim sektama. (Idztima'ul-dzujushil-islamije, str. 62.)
â—� Kazhe shafijski uchenjak Ebul-Hasan el-Kerdzi da uchenjaci shafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripishu El-Esh'ariju i odrichu se njegovog mezheba ... (Et-Tis'inijje, str. 238.)
� U knjizi „El-Munazaratu fil-islam“ (str. 35.) hanbelijski uchenjak Ibn Kudame kazhe da su Esh'arije bidatori (novotari).
â—� Shafijski uchenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao Esh'arije u sljedbenike Imama Shafije i odvojio je Usulu fikh Esh'arija od Usulu fikha Imama Shafije. (Derut-te'arudi, 2/96.)
� Shejhul-Islam Ebu Ismail el-Herevi, pisac knjige „Zemmul-Kelam“, kazhe o njemu Subki u „Tabekatush-shafi'ijje“ (4/272) da je proklinjao Ebul-Hasena el-Esh'arija i da je napustio svog shejha El-Kadija zbog toga shto je bio esh'arija.
� Shejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim su na razne nachine u mnogim knjigama pojasnili da su oni bidatori, kao na primjer u Medzmu'il-fetava (2/50): „Kao shto to kazhu neki bidatori Esh'arije...“.
� Shejh Albani je u knjizi „Es-Silsiletus-Sahiha“ (6/285) nazvao, izmedju ostalih, Esh'arije neprijateljima Sunneta, a neprijatelji Sunneta ne mogu biti na akidi Ehli Sunne vel Dzema'a.
� Shejh Muhammed ibn Salih el-'Usejmin je u komentaru „El-'Akidetul-Vasitijje“ (2/372) jasno rekao da Esh'arije, Maturidije i njima slichni nisu Ehli Sunne vel Dzema'a.
â—� Upitan je shejh Salih el-Fevzan da li se Esh'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Dzema'a, pa je odgovorio da se ne ubrajaju.

Rezime i zakljuchak

Nakon svega kazanog o temi da li su Esh'arije i Maturidije Ehli Sunne vel Dzema'a, mozhe se izvesti sljedetji zakljuchak: Esh'arije i Maturidije su kelamistichke sekte koje se ubrajaju u sljedbenike Kible (ehlul-kibla), u shto nema sumnje, medjutim ne ubrajaju se u spashenu skupinu Ehli Sunne vel Dzema'a, iako su im najblizhi u odnosu na ostale sekte. Argumenti zbog kojih se ne u brajaju u Ehli Sunne vel Dzema'a su sljedetji:
Prvo: razishli su se sa Ehli Sunne vel Dzema'a u vetjini temeljnih akidetskih pitanja, a dovoljno je da se razidju samo u jednom akidetskom temelju da bi izashli iz Ehli Sunne vel Dzema'a.
Drugo: Esh'arije i Maturidije su kelamistichke skupine oko chega nema razilazhenja, a oni koji su se bavili Ilmu Kelamom nazivani su Ehlul-Ehva, tj. novotarima, a novotari se ne ubrajaju u Ehli Sunne.
Tretje: velika istina koju su potvrdili sami esh'arijski uchenjaci, kao shto je u pristrasnoj esh'arijskoj knjizi „Tabekatush-shafi'ijje“, da su se najvetji esh'arijski uchenjaci, poput: Dzuvejnija, Razija, Gazalija i drugih, pokajali i vratili na mezheb Selefa. Pa se postavlja pitanje: ako su bili na akidi Ehli Sunne vel Dzema'a od chega su se pokajali i na koju akidu su se vratili?
Chetvrto: jasne i nedvosmislene izjave prvih i potonjih uchenjaka Ehli Sunneta da Esh'arije i Maturidije nisu Ehli Sunne vel Dzema'a. Ve billahi tevfik.

Pishe: mr. Zijad Ljakic

[Recruit]

Dedzdzal je opste poznato vehabijsko bozanstvo a sejtanski rog je Muhammed ibn Abdulvehhab.

Pogledajte malo sta se kaze u hadisu a ne gledajte u sektaske tekstove proitiv ehli sunnet vel dzemata.

[Recruit]

prenosi se od Ebu Berze: " Pricam ti ono sto su moje oci vidjele a moje usi cule, rekao je Boziji Poslanik a.s.: " Izacice sa istoka ljudi, kao da je ovajh Zul Huvejsira od njih, a izgledace ovako: Uce Kur'an ali on ne prelazi njihove vratove, izlaze iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka, - pa je Poslanik a.s. stavio ruku na prsa- njihovo odlicje je tahlik, izlazice iznova i iznova sve dok poslednji od njih ne izadju sa Dedzdzalom." ( Ahmed, Musned, 33/ 44, i 33/ 26. hadis br. 19783)


Dewdzdzal ima ruke,noge,oci,usi a ne Allah dz.s. Vehabioje vjeruju u Dedzdzala a ne u Allaha dz.s.

[tambalamba]

Dedzal je corav na jedno oko(zastrto mu je) bas kao sto je Recruitu srce, a vas Gospodar zaista nije corav...kako se navodi u hadisu(Buhari 7131) i Dedzalu ce na celu pisati da je kafir sto ce moci svaki vjernik procitati...kao sto se takodjer prenosi u hadisu.
Ljudi poput Recruita ce slijediti coravog laznog boga i ubijati muwehide kojima je Dzennet obecan, ali smrt muwehidu nije nesto strasno sto mu se moze desiti, najgore je mrtvo srce, a insan ziv. Da nas Allah sacuva od toga

[nocni]

tambalamba, glup si za medalju. Gledajuci tekstove tvoje i tvojih sagovornika zakljucio sam da ti je ispran mozak i sad radis kako ti se kaze.

[Tahirovce]

nocni dobro nam dosao na forum.
Drugar nisi fer, prvi post pa si krenuo sam uvredama, ako mislis da je Tambalamba iznio neku neistinu citiraj tad deo pa obrazlozi sta to ne valja,..

Tambalamba ako je potrebno na tvoj zahtev ozbrisacemo post u kome si prozvan...

[Unicknnamed]

Rekao je Poslanik Muhammed s.a.w.s. "Ja garantujrm kucu u dnu Dzenneta onome ko ostavi prepirku pa makar i bio u pravu,i garantujrm kucu u sred Dzenneta onome ko ostavi laz pa makar se i salio,i garantujem kucu u vrhu Dzenneta onome ko ima lijep ahlak(ponasanje).(Biljezi Ebu Davud - Sahihul-Dzami´ 1464)

[Recruit]

Nisam ja taj koji vjeruje u bozanstvo koje ima ruke,noge,oci,potkoljenice....

To su vehabije... pa ti sad vidi ko ce biti od Dedzdzalovih sljedbenika.

Procitaj malo hadise koje sam postavio i sve ce ti biti jasno.

Ja ne pricam kao ovaj "mr" sto je protekfirio cio svijet i dali mu magistraturu, bez dokaza. Sve sto govorim dokazao sam jasnim hadisima.

[Recruit]

Ne znam kako ovaj "magistar" ima obraza da ovoliko laze.

U ovolikom tekstu ni jedan jedini citat koji bi potvrdjio njegove lazi nije naveo.

Normalno,zato sto ne postoje,zato sto ovaj magistar laze na veliko a i svoju magistraturu je dobio samo zato sto se prodao zapadnim spijunima i raznoraznim sektama za par eura kako bi pokusao da rasturi islam i muslimane kao njegov vodja Muhammed ibn Abdulvehhab.

Voleo bih da mi neko od ovih vehabija da email ovog mr. da malo porazgovaram sa njim,da vidimo na osnovu kojih dokaza ovoliko laze?

[abdullah]

Vidim recruit da se i dalje pravis prepametan. Nastavljas sa svojim vrijedjanjima ljudi za koje si ti samo obicno deriste. Kada je rijec o lazhima, ti se po tome posebno istichesh, te mozhemo vidjeti hadise koji govore o haridzijama, a ti ih pripisujesh navodnim 'vehabijama'.

Svako ko iole poznaje osnovne hadiske zbirke kao Kutubu-s-sitte jasna mu je tvoja varka i tvoje dokazivanje "babama i zabama" kako nash narod kazhe. Ja cu samo spomenuti u kojim poglavljima spominju imami sunneta ove kao i sve ostale predaje koje si naveo:

- Ebu Davud vlasnik poznatog Sunena je gore napomenuti hadis kao i ostale naveo u poglavlju: "Poglavlje o borbi protiv HARIDZIJA!" (Ebu Davu; Sunen 4/386/4765)


Jasno se vidi da su ti ljudi koje Poslanik s.a.w.s. spominje u hadisu koji je naveo RECRUIT kao i ostali HARIDZIJE a ne VEHABIJE - kako to on voli da kaze - jer kako to da Alija r.a. obavjeshtava vojsku da ce se upravo borit s njima a Muhammed ibn Abdulwehhab josh nije ni rodjen. Pa zar ovo nije dokazivanje BABAMA I ZABAMA.

- Ibn Madzdze autor poznatog Sunena koji se ubraja u red Kutubu-s-Sitte je ovaj hadis kao i druge slicne sadrzine spomenuo u poglavlju: "Poglavlje o spomenu HARIDZIJA!" (Ibn Madzdze Sunen 1/58/167) Pa je prvo kao i Ebu Davud naveo govor Alije kojeg smo pre spomenuli a odmah zatim ovaj hadis kojeg je RECRUIT spomenuo.

- Tirmizi, autor Dzamia koji spada u red Kutubi-s-sitte je ovaj hadis spomenuo u "Poglavlje o osobinama onih koji izlaze!" (Tirmizi 4/481/2188) te je odmah nakon sto je spomenu ovaj hadis rekao sljedece:

"Ovi ljudi koji ce uchiti Kur'an ali im on nece prelaziti grla njihova, i izlazice iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka su HARIDZIJE i HARURIJJE (mjesto u Kufi gdje su se haridzije okupljali u vrijemenu ashaba pa su na osnovu imena mjesta dobili i naziv HARURIJJE)!"

Ima li shta jasnije u objasnjenju onih koji su opisani u ovom i drugim hadisima od rijechi ovog IMAMA UMMETA - TIRMIZIJE?!

- Imam Buharija je ovaj hadis ponovio nekoliko puta a jedno od poglavlja u kojem ga je naveo je i "Poglavlje o ubijanju HARIDZIJA i mulhida nakod uspostavljanje dokaza nad njima". (Buhari 6/2539/6531).

- I posljednji od Kutubi-s-Sitte Muslim, Nevevi je naslovio poglavlje u kojem je Muslim naveo ovaj hadis "Poglavlje o podsticanju na ubijanje HARIDZIJA!" 3/113/2511

Zapravo nakon shto smo naveli na koga je to Poslanik, s.a.w.s. ciljao ovim hadisom vidimo da je RECRUIT uzeo jednu od osobina HARIDZIJA.

Rekao je Abdullah ibn Omer r.a. kao sto to od njega biljezi Buharija u svom sahihu mu'alleqan medzzumen bihi:

"Abdullah ibn Omer r.a. ih je smatrao najgorim Allahovim stvorenjima i govorio bi o njima (tj. HARIDZIJAMA):

'Oni su pohrlili ka ajetima koji su objavljeni o MUSHRICIMA uchinivsi ih da se oni odnose na MU'MINE!'" Buhari u Sahihu 6/2539/6531

A vidite i sami kako RECRUIT uzima hadise koje govore o jednoj od najopasnijih i najzabludjeloj sekti - HARIDZIJAMA te ih navodi o ljudima koji su dosli vjekovima i vjekovima kasnije od kojih mi ne vidimo osim drzanje po Allahovim zakonima.

Josh je poznato da su haridzije tekfirili (smatrali nevjernicima) najodabranije ashabe medju kojima je i Alija r.a. i Muavija i mnogo mnogo drugih. Kao i da je od njihovog vjerovanja da je chovjek koji pochini veliki grijeh, recimo pije alkohol, radi s kamatom, chini blud i ostalo KAFIR jer oni smatraju da se iman ne djeli i da kada ode dio imana ode cio iman. Takodjer vjeruju u mjesto izmedju dzenneta i dzehennema... A oni koje RECRUIT naziva WEHABIJAMA i govori kako su oni ti koji se ciljaju ovim hadisom, a to nema bash nikakve slichnosti sa HARIDZIJAMA, vec je njihovo vjerovanje kao i vjerovanje svih ostalih sljedbenika ehlus sunne wel dzema'a.

Nego dotichni Recruit zna da je napad najbolja odbrana te kako bi iole prikrio njegovu kelamistichku sektu Maturidija ( a uz njih dodju i Esh'arije ) na sve nachine pokushava da komentarishe hadise o kojima vidi se pojma nema, poshto ih komentarishe na svoj nachin ( ili na kelamistichki nachin kako mu to njegovi "shejhovi" diktiraju - p.s. dok tavafe oko kaburova i trazhe pomotj od mrtvih).
Naravno u tekstovima od mr. Ljakitja su ti ponudjene sve knjige kao dokaz za ono shto govori.

Josh ti treba da rastesh da bi mogao sa nekim da vodish polemiku,ali najprije treba da ochistish svoje srce od prljavshtine koja se nakupila i zlobe koja ga je razjela.

p.s. nekako mi ovaj notjni lichi na recruita ali u drugom izdanju (chitaj sa drugim nikom)

[Unicknnamed]

prenosi se od Ebu Berze: " Pricam ti ono sto su moje oci vidjele a moje usi cule, rekao je Boziji Poslanik a.s.: " Izacice sa istoka ljudi, kao da je ovajh Zul Huvejsira od njih, a izgledace ovako: Uce Kur'an ali on ne prelazi njihove vratove, izlaze iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka, - pa je Poslanik a.s. stavio ruku na prsa- njihovo odlicje je tahlik, izlazice iznova i iznova sve dok poslednji od njih ne izadju sa Dedzdzalom." ( Ahmed, Musned, 33/ 44, i 33/ 26. hadis br. 19783)


Dewdzdzal ima ruke,noge,oci,usi a ne Allah dz.s. Vehabioje vjeruju u Dedzdzala a ne u Allaha dz.s.

Recruit samo nemoj da pomislis da nekoga branim ili navijam za nekoga ali me bas zanima ko je to rekao da se ovaj hadis odnosi bas na "vehabije" jer jos ne nadjoh nigde ovakav komentar ovog hadisa.I kazes da sve sto govoris da si dokazao jasnim hadisima a ja koko vidim svaki ovakav hadis koji ima ti pripisujes da se odnosi na "vehabije",pa me zanima gde su tu jevreji i koga oni cekaju,zasto je stvorena drzava Izrael i zbog cega se radi u Palestini sto se radi,zbog cega jevreji uporno nastoje da sruse Mesdzidul-Aksa i na tom mjestu podignu zidovsku kiblu (Solomonov hejkel) odnosno hram Sulejmana alehi selama i jos jedno pitanje ko je Safi Ibn Sajjad.

[tutinac]

Pitanje: Esselamu alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,

U mnogim hadisima koje prenosi Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se zaklinje vjernicima govoreći im "Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova..." Pitanje je sljedeće: Da li je "ruka" metafora moći, snage, volje, odlučnosti Allah s.w.t.? Ili se radi o konkretnoj ruci? čuo sam da u okviru uleme postoje dva različita stanovišta u vezi ove teme, ali kakvi su argumenti za ovaj ili onaj stav?

Odgovor:

We alejkumusselam we alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,

Prije nego li odgovorim na ovo pitanje neophodno je da spomenem pravilo kojeg se ehli sunnet vel džema’at drži kada su u pitanju Allahova svojstva, a to je da ehli sunnet pripisuje Allahu, subhanehu ve teala, svojstva koja je On Sebi pripisao u svojoj knjizi ili na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez t’atila (bilo kakvog nijekanja tih svojstava), temsila (upoređivanja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja), tahrifa (izvitoperavanja i tumačenja), i tekjifa (govor o kakvoći tih svojstava).

S obzirom da je Uzvišeni Allah u svojoj knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao Sebi dvije ruke, i ehli sunnet vel džema’at pripisuje Njemu Uzvišenom dvije ruke koje dolikuju Uzvišenom Gospodaru a koje ne naliče rukama Njegovih stvorenja. Što se tiče dokaza njih je puno. Navešćemo samo neke:

- Kaže Uzvišeni:

„O Iblisu! – reče On - šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?“ (Sad, 75)

- I kaže:

„Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64)

Što se tiče dokaza iz sunneta:

- Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, azze ve dželle, će (na Sudnjem danu) uzeti nebesa i Zemlju u svoje dvije ruke i reći…“ (Hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi).

- Od Abdullaha ibn Amra, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obadvije Allahove ruke su desne.“ (Hadis bilježi Muslim)

Šejh Usejmin, rahimehullahu teala, kaže: „Selefi su složni da Allah ima dvije ruke.“ ( Komentar Vasitijske akide, 192. str.)

Nije nam poznato da je iko od uleme ehli sunneta svojstvo ruku protumačio kao snagu ili moć. To su uradile neke frakcije koje sebe lažno pripisuju ehli sunnetu i selefima, poput maturidija i kasnijih ešarija. Nema sumnje da je njihov govor neispravan jer je oprečan Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i koncenzusu selefus-saliha (ispravnih prethodnika).

Ako bi se riječi „Allahova ruka“ tumačile metaforički u smislu Allahove moći i snage kako to rade neke zabludjele sekte, kakovog bi smisla imale riječi „šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema moćima, snagama“. Zar Allah ima dvije moći ili dvije snage ? Isti je slučaj i sa drugim ajetom kojeg smo spomenuli: „Obje su ruke Njegove pružene.“ Možemo li reći: Obje su moći ili snage Njegove pružene?! Možemo li isto tako za riječi Uzvišenog u prvom ajetu sure Mulk: „Neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci moć…“ reći: Neka je slavljen Onaj u čijoj je moći moć?!

Allah, subhanehu ve teala, je Adema, alejhis-selam, odlikovao time što ga je stvorio Svojom rukom. Ako bi rekli da ruka znači moć ili snaga, gdje je onda odlika Adema, alejhis-selam, jer je Allah sva stvorenja stvorio svojom snagom i moći.

Kako je moguće da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete u kojima se spominje Allahova ruka, i sam spominje u puno hadisa da Allah ima dvije ruke, i zatim ne pojasni običnom svijetu od beduina i drugih da ove ajete ne shvate bukvalno, već da ruka u stvari znači moć, snaga ili nešto drugo? Zar da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni svom ummetu stvari mnogo manje od ove, poput načina obavljanja nužde, a da zanemari ovako krupne stvari koje se vežu za Stvoritelja, subhanehu ve teala i Njegova svojstva.

Kako da ashabi, radijellahu anhum, nisu ove stvari pojasnili ljudima koji su primali islam, kako ove ajete ne bi shvatili pogrešno, kako ne bi pogriješili i shvatili da Allah zaista ima ruke?! Kako to da niko od selfus-saliha, počevši od ashaba, tabi’ina i tabitabi’ina, nisu pojasnili da se svojstvo ruke treba shvatiti metaforički kao moć i snaga a ne kao suštinska ruka kakva dolikuje Uzvišenom Stvoritelju?!

Kaže imam Ibn Huzejme: Kažemo: „Allah dželle ve ala ima dvije ruke, kako nas o tome On Uzvišeni obavještava u svojoj Knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kažemo isto tako: obadvije ruke Uzvišenog su desne, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rukom će uzeti Zemlju a drugom smotati nebesa.“ (Tevhid, 83).

Ešarije, maturidije i one koji su se poklopili sa njima, nije navelo da svojstvo Allahovih ruku protumače kao moć, snaga ili blagodat osim bojazan da Allaha ne poistovjete sa Njegovim stvorenjima, misleći da iz pripisivanja ovih svojstava Allaha proističe poređenje, što nije tačno. Jer svojstva različitih stvorenja, pored toga što imaju zajedničko ime (ruke, noge...) ne naliče jedna na druge pa kakav je tek onda slučaj sa svojstvima Uzvišenog. „Ništa nije poput Njega. On sve čuje i sve vidi.“

Zatim, pitamo ih: Ako ste svojstvo Allahove ruke protumačili Allahovom snagom, moći i tome slično, zar Njegova stvorenja ne posjeduju snagu i moć, a to vas opet dovodi do poređenja Uzvišenog sa Njegovim stvorenjima?!

Stoga, dragi brate, u ovoj meseli nema dva mišljenja kod uleme ehli sunneta, već postoji jednoglasno mišljenje selefa s jedne i raznorazna mišljenja zabludjelih sekti s druge strane.

[tutinac]

Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.)
Nije čudno da same Eš'arije i Maturidije tvrde za sebe da su oni Ehlu sunne vel džema'a i da se tako predstavljaju pred muslimanskim masama, ali je čudno da neki od onih koji se pripisuju Ehli Sunnetu i koji se ubrajaju u selefijske učenjake izdaju zajedničku fetvu na internetu ili pojedinačne fetve na satelitskim kanalima, novinama i slično čiji je sadržaj da Ehlu sunne vel džema'a danas predstavljaju selefije, Eš'arije i Maturidije. Sa druge strane, nerijedak je slučaj da radnici na polju da've koji pozivaju na akidu Ehli sunne vel džema'a, kada budu upitani o ovom pitanju, ili budu nedorečeni i nejasni u svom odgovoru, ili mudro izbjegnu odgovor jer nemaju hrabrosti da kažu istinu ako je znaju, ili je to pitanje kod njih za koje nemaju siguran i jasan odgovor zbog šubhi koje su raširene po ovom pitanju. A kada se analiziraju razlozi takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, uglavnom bi se ti razlozi mogli svesti na sljedeće:

● nepoznavanje akidetskih osnova Eš'arija i Maturidija ili nepoznavanje temelja akide Ehlu sunne vel džema'a, ili još gore od toga, nepoznavanje akide ni jednih ni drugih, jer da se ima znanja o tome ne bi se tako govorilo.

● da statut, menhedž, program ili ciljevi nekog udruženja, organizacije, džem'ata ili ustanove zahtijevaju od svojih članova da imaju takav stav, naročito ako se time želi pridobiti što više pristalica i 'sačuvati jedinstvo' muslimana.

● što mnogi sa takvim izjavama nastoje da očuvaju položaj, funkciju, dignitet, radno mjesto i slično u zvaničnim vjerskim institucijama koje su na akidi Eš'arija ili Maturidija.

● raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju.



Šubhe oko ovog pitanja

Četvrti razlog takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, je raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju i njih ima više:

Prva šubha i najveća od njih je ona u kojoj se sa nekoliko izjava od Šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, dokazuje da je on bio na stavu da su Eš'arije ili Maturidije od Ehlu sunne vel džema'a. Od tih izjava su:

● da su Eš'arije najbliža skupina akidi Ehli sunne vel džema'a,

● da se termin Ehli sunne upotrebljava u dva značenja: općem i užem, opće značenje je da su Ehli sunne u stvari suniti, tj. svi oni koji nisu Šije Rafidije; a u užem značenju Ehli sunne su samo sljedbenici hadisa (Ehlul-hadis),

● i da se Eš'arije ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a gledajući na Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostale, pa u mjestima u kojima su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali tu su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a (Nakdut-te'sis 2/87).

Komentar: Odgovor na ovu šubhu se može dati iz tri ugla. Prvi je da se pojedinačno analizira svaka izjava. Tako u prvoj izjavi odgovor je u njoj samoj, tj. kaže Ibn Tejmijje da su najbliži, a ne da su oni Ehlu sunne vel džema'a, a želi time reći da su oni bolji od ostalih sekti. U drugoj izjavi u opće značenje Ehli sunne spadaju i Ešarije, Maturidijje, Mu'atezile i ostale sekte, a u užem značenju u Ehli sunne spadaju samo sljdbenici hadisa i sunneta, tako da ovo ne može biti dokaz da Ibn Tejmijje ubraja Eš'arije u Ehli sunne. A u trećoj izjavi kaže Ibn Tejmijje da su Eša'rije Ehli sunne gledajući na druge sekte, tj. da su bliže od ostalih Ehli sunnetu, a što znači da nisu Ehli sunne ako ne gledamo na ostale sekte. Također, Eš'arije su Ehli sunne u mjestima gdje su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali, tj. gdje nema istinskih predstavnika Ehli sunneta. Odgovor na ovu šubhu iz drugog ugla su same riječi Ibn Tejmijje: "Što se tiče onoga ko je na onome što je u knjizi 'El-Ibane' koju je napisao Ebul-Hasen el-Eš'ari pri kraju svog života, a ne ispolji govor koji je oprečan onome što je u knjizi, takav se ubraja u Ehli sunne. Međutim, samo pripisivanje El-Eš'ariju je bid'a (novotarija), naročito što se time svakom onom ko se pripiše njemu stavlja do znanja da je to dobro i što se time otvaraju vrata zla ...". (Medžmu'ul-fetava, 6/359.) Drugim riječima, onaj ko je na akidi selefa (prvih generacija) ne treba govoriti za sebe da je Eš'arija jer je to novotarija. Jasno je, nakon ovih riječi, da sve gore spomenute izjave Ibn Tejmijje imaju jedno značenje a to je da su Eš'arije (a to obuhvata i Maturidije) najbliži Ehli sunnetu u odnosu na ostale sekte, a to znači da oni nisu Ehli sunne. A odgovor na šubhu iz trećeg ugla su knjige, tj. jedanaest knjiga koje je Ibn Tejmijje napisao posebno kao odgovor na Eš'arije, od tih knjiga su: "Der'u te'arudil-'akli ven-nakli", "Nakdut-te'sis", "Et-tis'inije", "El-Hamevije" itd. Zar onaj koji je dao najbolju kritiku Eš'arija, dokazao protivrječnost tog akidetskog mezheba i njegovu udaljenost od akide selefa ovog Ummeta, zbog čega je bio često zatvaran u zatvor, a to je učinio Ibn Tejmijja, zar on da smatra da su Eš'arije Ehli sunne i istovremeno sve ovo uradi?

Druga šubha zbog koje neki ubrajaju Eš'arije u Ehli sunne je to da ne mogu spojiti između toga da su Ibn Hadžer, Nevevi, Bejheki, Sujuti i mnogi drugi imami i velikani ovog Ummeta bili Eš'arije, a da se ne ubrajaju u Ehli sunne.

Komentar: Odgovor na ovo je da se ne mjeri ubrajanje neke skupine ili sekte u Ehli sunne po učenjacima koji zastupaju stavove te skupine, nego je kriterij pripadnosti Ehli sunnetu po tome koliko se određena skupina slaže u svojim akidetskim osnovama sa akidom Ehli sunne vel džema'a. Sa druge strane, mnogi savremeni selefijski učenjaci se ne slažu s tim da se Ibn Hadžer, Nevevi i njima slični ubrajaju u Eš'arije, nego da su Ehli sunne, a smatraju da pitanja u kojima su oni zauzeli stav Eš'arija da je to bio njihov idžtihad te prema tome imaju opravdanje kao i svaki drugi učenjak. Naime, Ibn Hadžer je kritikovao Eš'arije nazivajući ih baš ovim imenom (tj. Eš'arije) i razišao se sa njima u mnogim akidetskim pitanjima po kojima su Eš'arije prepoznatljivi, poput: pitanja imana, prvog vadžiba, potvrđivanja Allahovih svojstava koje su Eš'arije negirale, upotrebe logike, uzimanja habera vahid (tj. hadis koji nije mutevatir) za argument u akidi i mnoge druge stvari, pri čemu je davao prednost onome na čemu su bila prva tri stoljeća ovog Ummeta. Dok je sa druge strane u knjizi "Fethul-bari" (tj. komentaru Buharijinog Sahiha koji predstavlja jednu od najboljih knjiga kojoj nema ravne u ovom polju) prilikom tumačenja Allahovih svojstava često odabirao stav Eš'arija, tj. te'vil ili tefvid, kao ispravan osnov sa kojim se prilazi ovim pitanjima, kao i mnoga druga pitanja u kojima je slijedio Eš'arije. Ovo govori da je Ibn Hadžer bio nestabilan u svojim stavovima. S tim da je ispravno, a Allah zna najbolje, da Ibn Hadžer nije bio Eš'arija, a dokazi za to je sljedeće:

prvo – jer je u svojim knjigama kritikovao Eš'arije kako uopćeno kao sektu tako i pojedinačno njene imame teoretičare;

drugo – ako se složio u nekim pitanjima sa Eš'arijama, također, se i razišao u mnogim drugim, kao što je i prešutio na mnogim njihovim osnovama, tj. nije ih pravdao i pomagao;

treće - podržavao je imama Zehebija u njegovim napadima na učenjake 'Ilmul-kelama. A sve ovo ne radi neko ko se pripisuje Eš'arijama. Takođe je bitno naglasiti da su se učenjaci, poput Nevevija, Bejhekija, Sujutija, Ibn Salaha, Kurtubija i mnogih drugih imama, složili u samo određenim pitanjima sa Eš'arijama, a razlozi tome mogu biti različiti, na primjer: da su potpali pod njihov uticaj zbog lijepog nijeta, idžtihada, pogrešnog slijeđenja, zbog nedovoljnog poznavanja 'Ilmul-kelama, ili su smatrali da se pitanja u kojima su slijedili Eš'arije ne kose sa šerijatskim tekstovima i slično. Zato je njihova pripadnost mezhebu Eš'arija onolika koliko su se složili sa njima i ne može se smatrati istom kao onih koji su bili teoretičari ovog mezheba poput Bakilanija, Razija, Džuvejnija, Amidija i ostalih. I na kraju ako bismo i uzeli da su u potpunosti ovi učenjaci bili Eš'arije to nije dokaz da su Eš'arije Ehli sunne niti je to opravdanje da ih slijedimo u onome u čemu su pogriješili slijedeći taj mezheb, a ostavili ono na čemu je bio selef.

Treća šubha koju neki uzimaju kao dokaz da su Eš'arije Ehli sunne je da je na akidetskom mezhebu Eš'arija većina Ummeta kako obični muslimani tako i učenjaci, vladari, vojskovođe i velikani.

Komentar: Nema sumnje da je ovo samo tvrdnja koja nema dokaza i za koju historija ovog Ummeta kaže da je lažna. Dovoljan je odgovor na ovo to što selef ovog Ummeta sve do četvrtog stoljeća nije bio niti eš'arijski niti maturidijski, jer ono sa čime su došli ova dva akidetska pravca (među kojima je mala razlika) u većini je oprečno onome na čemu su bile prve i najbolje generacije ovog Ummeta, a o čemu će posebno biti govora. A obični muslimani i nakon što se proširio mezheb Eš'arija i Maturidija i sve do danas uvijek su bili i biće na akidi Ehli sunne. Jer obični musliman po svojoj fitri vjeruje da je Allah na nebesima iznad Arša, da je Kur'an Allahov govor, da Allah ima oči, ruke i ostala svojstva kojima je sebe opisao u Kur'anu, da će mu'mini koji uđu u Džennet vidjeti Allaha i mnoge druge stvari koje su Eš'arije i Maturidije zanegirali i napravili od toga filozofiju koju obični muslimani ne razumiju. A ono što se može priznati na ovom mjestu je da se u većini današnjih islamskih univerziteta, ustanova, vjerskih škola i slično izučava eš'arijska ili maturidijska akida i da većina zvaničnih vjerskih ustanova zastupa te akidetske pravce. S tim da mnoštvo sljedbenika u Šerijatu ne predstavlja dokaz, naročito ako je ono što zastupa to mnoštvo u većini oprečno onome na čemu su bile prve generacije (selef) ovog Ummeta, kao što je u ovom slučaju. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: "Neprestano će biti jedna skupina iz mog Ummeta očigledna na istini, neće joj naškoditi onaj ko je napusti niti onaj koji joj se suprostavi sve dok ne nastupi Sudnji dan".

Četvrta šubha je tvrdnja da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi, nego se istakao u razotkrivanju slabih tačaka Mu'atezila i slamanju njihovog mezhaba, te je zato postao obilježje za Ehli sunne nasuprot Mu'atezila, a ovo je i razlog što se ljudi pripisuju Eš'arijama.

Komentar: Kazati da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi je daleko od istine. Kako onda objasniti da je Ebul-Hasen napisao djelo "El-Ibane" pred kraj života i u njemu objavio da se vratio sa onoga na čemu je bio na akidu selefa, jer ako nije došao ni sa čim novim čega se onda odrekao? A o tome na čemu je bio i koliko se to slaže sa akidom selefa biće govora. A drugi dio tvrdnje koji je vezan za njegovu borbu protiv Mu'atezila, također, nije precizan, a daleko je od stvarnosti i historijskih činjenica. Jer Mu'atezile su se pojavile prije Ebul-Hasena za jedno i po stoljeće. A od same njihove pojave odgovor imama selefa, počev od Hasana el-Basrija pa sve do vremena El-Eš'arija, je bio žestok, obiman i dovoljan da se objelodani i raskrinka novotarija Mu'atezila. Dokaz tome su mnoge knjige koje su napisane tim povodom a u kojima je ujedno sačuvana i zabilježena akida imama selefa. Od tih knjiga su: "El-Ibane" od Ibn Betta, "Usulu i'atikad ehli-s-sunne wel-džem'at" od Lalikaia, "Halku ef'alil-'ibad" od Buharije, "Kitabut-tevhid" od Ibn Huzejme, "Es-Sunne" od Imama Ahmeda, od Abdullaha b. Ahmeda, od El-Hallala, od Ibn Mende, od El-Esrema, od El-Mervezija, od Ebu Davuda i od Ebu 'Asima sve pod istim naslovom "Es-Sunne", i mnoge druge knjige. Kaže Ibn 'Abdulhadi el-Mibred čudeći se ovakvoj tvrdnji: "Subhanallah, zar muslimani, prije nego je (El-Eš'ari) učinio tevbu od toga što je bio Mu'atezila (na čemu je bio četrdest godina), nisu imali imame koje će slijediti pa je postao bidator (El-Eš'ari), koji se pokajao za svoju novotariju, imam? Kao da su svi ljudi pomrli i nije ostao niko ko je pogodan da bude imam sve dok se nije pokajao bidator od svoje novotarije i postao imam, a svi muslimani daju prednost jednom mutekellimu (onom koji se bavi 'Ilmul-kelamom, tj. El-Eš'ari) nad svim imamima hadisa u vrijeme kad je njihov broj bio ogroman, kakva je ovo laž?". (Džem'ul-džujuši str.105)

Ko su Eš'arije i Maturidije

Govoriti o tome da li su Eš'arije i Maturidije Ehli sunne vel džema'a zahtijeva da se ukratko pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Eš'arije i Maturidije.

Ehlu sunne vel džema'a su svi oni koji su na Uputi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u znanju i akidi, na riječi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog Ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na čemu su bili do Sudnjeg Dana.

Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac 'Ilmul-kelama. S toga je neophodno nešto reći o 'Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. 'Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, 'Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije. Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao 'Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. 'Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i 'ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami Kelama. Opći stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje 'Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba. Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". Također, Ebu Hanife je proklinjao 'Amr b. 'Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.) Kaže Imam Malik, rahmetullahi 'alejh: "Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem?" (Sijeru e'alamin-nubela', 8/99.) A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici 'Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?

Nastanak i razvoj Eš'arija

Eš'arije su islamska kelamistička sekta čiji osnivač je Ebul-Hasen el-Eš'ari koji je rođen u Basri 270. god. po Hidžri a preselio 324. god. u Bagdadu. Njegov idejni život je prošao kroz tri faze:

Prva faza: u kojoj je bio na mezhebu Mu'atezila četrdeset godina.

Druga faza: u kojoj se odrekao mezheba Mu'atezila i okrenuo se protiv njih, a zatim uzeo novi menhedž u te'vilu (tumačenju za koje nema dokaza) Allahovih svojstava koja su došla u Kur'anu i Sunnetu. Taj novi menhedž je bio slijeđenje puta Abdullaha b. Se'ida b. Kullaba, tj. prihvatanje samo sedam svojstava i to putem razuma, a ne šerijatskih tekstova i te'vilenje (tumačenje za koje nema dokaza) svih ostalih svojstava jer ih ljudski razum ne može prihvatiti onakvim kakvi su došli. A ovo je faza na kojoj su Eš'arije.

Treća faza: u kojoj se vratio na mezheb selefa u potvrđivanju svih Allahovih svojstava. U ovoj fazi je napisao knjigu "El-Ibane" u kojoj je dao prednost akidi i menhedžu selefa ovog Ummeta. Ovu fazu, naravno, negiraju Eš'arije.

Nakon smrti Ebul-Hasena el-Eš'arija, njegov mezheb je doživio mnoštvo promjena, a menhedži (putevi) i idžtihadi (stavovi) imama sljedbenika mezheba su bili međusobno raznoliki. Razlog svemu ovome je što sam mezheb od njegovog početka nije bio izgrađen na jasnim akidetskim temeljima i osnovama. Najbitnije promjene koje je doživio ovaj mezheb nakon smrti El-Eš'arija su padanje pod uticaj raznih drugih sekti i uzimanje mnogih akidetskih osnova od istih: pa su tako uzeli od Murdžija i Džehmija stav o imanu, od Mu'atezila i filozofa negiranje većine Allahovih svojstava, iskrivljivanje šerijatskih tekstova i mnoge druge stvari, a od Džebrija su uzeli stav o kaderu, ušli su u tesavvuf itd. Na kraju je eš'arijski akidetski mezheb postao mješavina od 'Ilmul-kelama, nekih stavova Mu'atezila, Murdžija i Džehmija, sufizma i filozofije.



Najistaknutiji učenjaci ovog mezheba



Ebu Bekr el-Bakilani (328-403. h.), jedan od najvećih teoretičara ovog mezheba, on je došao sa premisama razumskih dokaza za potvrđivanje tevhida kojih nema ni u Kitabu ni u Sunnetu. Na kraju se vratio na mezheb selefa sa knjigom "Temhidul-evaili".

Ebu Ishak eš-Širazi (393-476. h.), bio je poznat po jačini dokazivanja i sposobnosti raspravljanja. Vezir Nizamul-mulk mu je sagradio poznatu Nizamijsku medresu na obali rijeke Tigris.

Ebu Hamid el-Gazali (450-505. h.), nije išao putem El-Bakilanija, čak se razišao u nekim stavovima i sa El-Eš'arijem, kritikovao je 'Ilmul-kelam i zabranio da se njime bavi, takođe je dao žestoku kritiku filozofiji. Nakon toga je našao spas u tesavvufu (sufizmu) i smatrao da je to jedini put koji vodi ka spoznaji. Zatim se na kraju života vratio Sunnetu izučavajući Sahih od Buharije.

Imamul-haremejn el-Džuvejni (419-478. h.), tridest godina je branio eš'arijski mezheb poučavajući u Nizamijskoj medresi koju mu je izgradio Nizamul-mulk u Nejsaburu. Na kraju svoga života vratio se na mezheb selefa. Kaže u knjizi "En-Nizamije: "Stav sa kojim smo zadovoljni i sa kojim Allahu vjeru ispovijedamo je akida slijeđenja selefa Ummeta, jer je nepobitan argument da je idžma'u (konsenzus) Ummeta dokaz ...".

El-Fahru er-Razi (544-606. h.), poznat kao Fahrud-din, on je glavni predstavnik eš'arijskog mezheba u njegovoj zadnjoj razvojnoj fazi, pomiješao je 'Ilmul-kelam sa filozofijom i on je došao sa univerzalnim pravilom (kaidetu kullijje) sa kojim je dao prednost razumu nad šerijatskim tekstovima kada dođu u koliziju. Pred kraj života se i on vratio na menhedž selefa.



Četvorica najistaknutijih učenjaka eš'arijskog akidetskog pravca su ostavili ono na čemu su bili i vratili se pred kraj života na akidu selefa. Ako su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a, po onima koji to tvrde, postavlja se pitanje zašto su ova četiri najistaknutija učenjaka Eš'arija ostavili ono na čemu su bili i zašto su se vratili akidi selefa ako je ono na čemu su bili akida Ehli sunneta. Odgovor je jasan.

U drugom dijelu ove tematike će biti govora o nastanku i razvoju Maturidija, historijski pregled širenja eš'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog širenja, akidetske osnove Eš'arija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, akidetske osnove Maturidija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a i rezime čitavog teksta.

[tambalamba]

Interesantno je da Recruitovi zabludjeli navijaci se bas registruju u maju, sasvim slucajno.
Covjece koji su u dubokom dalaletu, u serijatu brojka navijaca ne znaci nista, vec jacina dokaza, koji ti izgleda ponestaju, jer se ponavljas od prve do posljednje teme. Vehabije, vehabije porasli im rogovi i tako te stvari za djecu.
“Islam je poceo kao garib(starn) i vratice se garibima kao sto je poceo, pa blago garibima.” Receno je: “Ko su to garibi, o Resulallah?” Rece: “Oni koji ispravljaju pri skretanju ljudi.” Prenosi se od Bekra ibn-zAmra el-Me’afirija da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago garibima koji se cvrsto drze Allahove knjige kada bude napustena i koji poucavaju sunnetu kada se bude gasio.”

[tambalamba]

Poruka za NOCNOG
Ullema je obicavala govoriti: "Oblacima ne skodi lajanje pasa"

[Tahirovce]

Eh sad ste 1:1 i bez uvreda vise, aman vi kao da ste navijaci fudbalskih klubova a ne poznavaoci Islama...

[nocni]

PORUKA ZA TAMBALAMBA! Idite borite se protiv Miki Mausa, onaj vas "kvaziucenjak" je objavio Fetvu protiv njega xaxaxa, strasni ucenjaci cccc...

[Recruit]

A jesi li cuo hadis u kojem se kaze: " Drzite se najvece skupine." (ibn Madze) ?????

Ne mislim da ce najveca skupina biti u zabludi a pet ljudi biti na istini.

Ne mislim kao Muhammed ibn Abdulvehhab da su ljudi 1200 godine bili u zabludi dok nije dosao on,"prosvetitelj" da ih uvede u islam.

Nasuprot tome,mislim da je on taj koji je oduvijek bio u zabludi a da su ljudi prije njega 1200 godine bili na ispravnoj akidi i ispravnom vjerovanju, osim pojedinih sektasa.

[tambalamba]

Bismillah, elhamdulillah
Selam alejkum svakom ko uputu trazi
Jedan musliman - muwehid koji je spoznao Allaha, ocistio svoju vjeru od sirka i kufra, zamrzio one koji su duboko u sirku ce paziti da cijeli svoj zivot provede pazeci sebe i svoju porodicu od ove stvari, koju Allah nece nikom oprostiti ako sa njom(tj. sirkom) Mu dodje na Sudnji Dan.
Kao sto kaze Uzviseni: 116. Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim(širk Mu čine), a
oprostiće kome hoće ono što je manje od toga, a daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.(En-Nisa’)
takodjer je Lukman a.s. savjetujuci svog sincica govorio: "Sincicu moj, ne cini Allahu sirka, mnogobostvo je zaista nepravda velika"
...pa tako danas zivimo u svijetu koji je preplavljen sirkom i kufrom, od reklama, novina, pa cak i crtnaih filmova, koji danas itekako odgajaju djecu...
neki dan sam gledao sa djetetom Pinokia, pa Djuzepe koji je inace napravio Pinokija ugleda zvjezdu na nebu i sta radi...sirk cini Allahu...Kaze...o ti zvijezdo(tj. dovi joj) podari mi da ova moja lutka ozivi i tako redom sirk za sirkom...
Musliman koji ima i trun ljubomore prema Allahovom dinu nikda vise nece pustiti svom djetetu crtani u kojem moze nauciti kako da dovi zvjezdama i slicne stvari, vec ce svoje dijete od malih nogu odgajati kako te stvari pripadaju samo Allahu, na sto ukazuje i sam sehadet La ilahe illallah...tj. nema nikog drugog vrijednog obozavanja osim Allaha...ili nema boga osim Allaha.
Tako i tu nepoznatu fetvu nepoznatog o Miki Mausu koju bi nam NOCNI trebao iznijeti, pa da vidimo u cemu je problem mozemo protumaciti na ovaj nacin, ali najlakse je biti neznalica sa manirima ravnim nuli.
Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće sura 14:27

[Recruit]

Poznata nam je fetva o Miki Mausu. Salih ibn Munedzdzid izdao.

Hteo bih da malo kazem sta kaze islamska ulema o nekim knjigama koje je spomenuo autor ovog teksta proiv ehli sunnet vel dzemata .

Knjiga koja se pripisuje Ahmed ibn Hanbelu " Er Redd ala Dzehmijje" je laz, izmisljena od strane mudzessima(vehabijskog selefa). Potvrdu za ovo nalazimo u knjizi Imam Zehebija Sijer A'lamu Nubela u poglavlju o imamu Ahmedu.

Knjiga Kitabu sunneh koja se pripisuje Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbelu, je takodje izmisljena kako to spominju islamski ucenjaci poput Sejhul Islama Zahid El Kewserija i sejha Abdul Hadi El Harse.

Knjige od Osman ibn Seid Ed Darimija - izmisljene.

Knjiga Kitabu Tewhid koju vehabije pripisuju Ibn Huzejmi je djelo koje islamska ulema ne priznaje jer se Ibn Huzejme pokajao od te knjige kako to kaze Imam Bejheki u Esmau ve Sifat str. 267.

Knjige Es Sifat i Er Ru'ja su greskom pripisane imamu Darekutniju.

Kitabul Iman od Ibn Mende je laz, izmisljena od strane mudzessima.

Knjiga Kitabul Uluvv koja je dosta popularna kod mudzessima vehabija je neprihvatljiv akod islamske uleme jer je imam Zehebi napisao ovu knjigu u pocetku svog bavljenja islamskim naukama nakon cega se pokajao od ove knjige i to jasno iskazao u svojim kasnijim knjigama.

Sve informacije su preuzete iz knjige "Allahu me'ana bi ilmihi la bi zatihi" sejhul islam Abdulhadi El Harsa str. 115- 116

Zatim,vehabije spominju neke stavove Ibn Ebi Hatima medjutim sam Ibn Ebi Hatim priznaje da on nije ucenjak akide i da se njegovi govori ne smiju uzeti kao dokaz ( El Esmau ves Sifat, Bejheki, 199)

Ibn Huzejme,iako je bio veliki muhaddis priznaje da nije dobro upoznat sa akidom ( El Esmau Ve Sifat, Bejheki, 200)

Zatim su tu vehabijski rivajeti da je Safija r.a. rekao da se Allah dz.s. nalazi na Arsu. Kaze Imam Zehebi : Ovo je laz na imama Safiju, on nije ovo rekao.( El Mizan, Zehebi, 3/606)

[neznalica]

Slazem se sa tobom unicknamed da vidimo sta to jevreji hoce i koga uzimaju za pomagace da bi ustolicili svog "boga" koji ima i ruke i oci i usi i noge i sve osobine coveka.
Zasto neki ovde toliko isticu Allahova svojstva a posebno RUKE, VID, SLUH, STOPALA.
Nekako mi sve to lici na "velikog brata". Zar je to slucajno sto su ga prozvali "veliki brat" i kuca "velikog brata". Zar on u kuci nije napravljen da sve vidi i cuje sa velikim brojem kamera i mikrofona i niko ga od ukucana nije video.
Zar nam nije dosta reci: Allah je MOCNI, JAKI MILOSTIVI, SAMILOSNI, DOBROCINITELJ, SILNI, VELICANSTVENI, PLEMENITI, MUDRI, SVEMOCNI, SVEZNAJUCI, i jos mnogo toga sto prilici samo NJemu bez da ulazimo u raspravu o tome da li On ima ruke, noge, oci, usi i slicno.
Nista nije kao On i niko Mu ravan nije.
Mislim da nam je Allah dz.s. ovim ajetom skrenuo paznju da nema nikakve rasprave o NJegovim svojstvima.
Allah dz.s. je Gospodar neba i zemlje i svega sto je izmedju njih.

[abdullah]

Maturidije su sekta koja u oblasti fikha (islamskog prava) slijedi hanefijski mezheb, bash kao shto i mnoge sufijske sekte koje ibadete mrtvima prikrivajutji svoj pravi identitet pred masama neukih muslimana i deklarishu se kao hanefijski mezheb. Pripisuju se hanefijskom mezhebu kako bi opravdali svoj shirk kojeg chine na kaburovima (tavaf oko kaburova i uputjivanje dove mrtvima kao i trazhenje pomotji od njih).
Maturidije pripisuju hanefijskom mezhebu kao sto se i esh'arije pripisuju shafijskom i hanefijskom.

Evo josh par rijechi o ovoj sekti i njihovom uchenju:

Akaidski i idejni korijeni:

Pazhljivi i iskreni istrazhivach tje primijetiti da u maturidijskom akaidu ima dosta neispravnih shvacanja koje smo naveli u prethodim tekstovima uvazhenog mr. Ljakitja. Tako da poslije Imama Ebu Hanife – Allah mu se smilovao – hanefije su se dosta rano podijelile na brojne frakcije i da su na kursu Imama Ebu Hanife i njegove dvojice uchenika ostali samo oni kojima je Uzvisheni Allah pomogao, te da su premotj preuzele one hanefije koje su se prikljucile inovatorskim sektama dzehmija, mu'tezilija i maturidija.

S obzirom na to da historijski izvori ne navode kako, ni pred kim se Ebu Mensur el-Maturidi shkolovao, niti imena islamskih uchenjaka pod chijim je utjecajem bio (naravno osim to shto danashnje maturidije su spremne da u odbranu svoga "shejha Maturidija" lazhu ako treba i da falsifikuju i izmishljaju i imena uchenjaka pred kojima se shkolovao) , mozemo pretpostaviti sljedece:

- Da je Ebu Mensur el-Maturidi, direktno ili indirektno, bio pod utjecajem shejhova dzehmijskog shvacanja, posebno po pitanjima vezanim za irdza' (el-irdz') i lisavanje (ta'til), te mu'tezilijskih i filozofskih uchenja o negiranju nekih od Bozijih atributa, krivom shvacanju pojedinih tekstova i negiranju atributa 'uluw i svih antropomorfnih atributa (sifat haberijje), misleci da je to u skladu sa vjerovanjem sljedbenika tradicije.

- Da je bio pod utjecajem Ibn Kullaba (umro 240/854. god.), prvog koji je poceo govoriti o Allahovom duhovnom govoru (kelamullah en-nefsi) i prvog koji je u raspravama o stvorenosti Kur'ana uveo novotariju, uprkos chinjenici da se njih dvojica nisu direktno nikada susreli, jer je Ibn Kullab umro prije nego sto se Maturidi i rodio. Shejhu-l-Islam Ibn Tejmijja tvrdi da je Ebu Mensur el-Maturidi u nekim svojim shvacanjima potpao pod Ibn Kullabov utjecaj kao sto su: pitanje shvacanja Bozhijih atributa, pitanje Kur'ana, da li je Allahov govor izraz Njegove volje i motji, te pitanju izuzimanja u vjerovanju (Vidi: Medzmu'u el fetawa, Svezak VII, str. 433; Minhadz es-Sunne, Svezak II, str. 362.).

Rashirenost i centri utjecaja:

Maturidijska akaidska shkola se proshirila u Indiji i okolnim istochnim zemljama kao sto su Kina, Bangladesh, Pakistan i Afganistan, zatim u oblastima Turske, Rumeliji, Transoksaniji i Maroku i drugim oblastima gdje se proshirio hanefijski mezheb. U svim tim zemljama maturidijsko akaidsko uchenje je jos uvijek dominantno, zbog sljedecih razloga:

1. zato shto su uchenjake ove akaidske skole svestrano pomagali razni vladari i sultani, narocito sultani Osmanskog carstva,

2. zato shto su brojne maturidijske shkole odigrale ogromnu ulogu u shirenju maturidijskog ucenja. Takve su npr. mnogobrojne divebendijske skole u Indiji i Pakistanu gdje se josh uvijek predmet akaid izucava po maturidijskoj literaturi, kao uchenje sunneta i dzema'ata (ehlis-sunne we el dzema'a),

3. zato shto su maturidijski uchenjaci napisali brojna djela, posebno iz oblasti 'ilmu-l-kelama (shto ih svrstava u kelamistichku sektu)

4. zato shto maturidije u pravnim pitanjima slijede Imama Ebu Hanifu (obmanjujuci tako neuke ljude) a istovremeno proturajutji njihovu akidu koja odstupa od akide ehli sunneta wel dzema'a i akide nasheg imama Ebu Hanife.

Njihov stav prema tradicionalnim dokazima u pitanjima vezanim za el-ilahiyyat (ili el-'akliyyat) je sljedetji:

-- ukoliko se radi o dokazima iz teksta Kur'ana ili mutevatir predajom prenesenog sunneta (es-sunne el-mutevatire) koji po njihovom mishljenju, kao apsolutno potvrdjeni tekstovi, apsolutno dokazuju odredjeno pitanje, tj. ukoliko su prihvatljivi razumu i ukoliko se ne kose sa njihovim shvacanjem, oni ih u potvrdjivanju vjerovanja navode kao dokaze. Medjutim, ukoliko su takvi tekstovi apsolutno potvrdjeni, ali su, po njihovom mishljenju, kao dokazi hipoteticni, tj. u oprecnosti sa njihovim shvacanjem, onda kao takvi ne mogu posluzhiti kao siguran dokaz. Zbog toga oni pribjegavaju: ili njihovoj interpretaciji u prenesenom znachenju, kako bi ih uskladili sa racionalnim dokazima, ili jednostavno znanje o njihovom smislu pripisuju Uzvisenom Allahu. Medjutim, s obzirom na to da nemaju jasno izgradjeno pravilo kada ce takve tekstove interpretirati u prenesenom znacenju (et-te'vil), a kada znanje o njihovom pravom smislu pripisati Allahu (et-tefvid), i tu su chesto neodredjeni, tako jedni daju prednost interpretaciji nad pripisivanjem znanja o njihovom smislu Allahu, drugi obrnuto, tretji, istovremeno, dozvoljavaju i jedno i drugo, dok chetvrti smatraju da se interpretacija odnosi na one koji su vjesti logici i dedukciji. I sve ovo ih je odvelo daleko te su zalutali i skrenuli sa staze ehli sunneta vel dzema'a.

Ono sto bi ovdje trebalo napomenuti jeste chinjenica da pojmovi kao sto su hermeneutika ili interpretacija u prenesenom znachenju (et-te'vil) nisu uopshte bili poznati, niti u doba Allahova Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, niti medju prvim i, ujedno, najboljim generacijama muslimana, nego da su to inovacije koje su dzehmije i mu'tezilije preuzele od jevreja i krshtjana i unijele ih u islam. Interepetiranje u prenesenom znachenju je krivo za sve novotarije koje su pod tim plastom uvedene u islam i koje su na sekte i frakcije rascjepkale jedinstvo islamskog Ummeta. Kao takvo, ono je gore i opasnije i od samog lishavanja Allaha Njegovih atributa (et-ta'til), jer sa sobom, neminovno, nosi opasnost: i poredjenja sa Bogom (et-tesbih) i lishavanja Allaha Njegovih atributa (et-ta'til), s jedne, i optuzhivanja Allahovog Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, za: ili neznanje (el-dzehl), ili prikrivanje i neobznanjivanje onoga sto mu je Allah objavio, sa druge strane. Allahu se utjechemo od ovakvog njihovog vjerovanja.

Shto se, pak, tiche pripisivanja znanja o pravom smislu takvih tekstova Allahu (et-tefvid), to je jedna od najgorih i najopasnijih inovacija u vjeri, jer se to kosi sa kur'anskim tekstovima koji podsticu na razmishljanje i jer podrazumijeva optuzhivanje vjerovjesnika i poslanika za njihovo nedovoljno poznavanje Gospodara svjetova.

-- Ukoliko se, pak, radi o hadisima koji se prenose preko samo jednog prenosioca (ehadis ahad), oni smatraju da se takvi hadisi mogu upotrijebiti samo kao mishljenje (pretpostavka), ali ne i kao sigurno znanje. Zato po njima u sherijatsko-pravnim pitanjima uopshte i ne postupaju, nego po pravilima i temeljima koje su sami ustanovili. Shto se tiche pitanja koja se odnose na vjerovanje (el-'akaid), oni ih u njima uopce ne koriste kao dokaz, jer se, po njihovom mishljenju, njima ne moze dokazivati vjerovanje, cak ni u slucaju kada ispunjavaju sve uvjete nabrojane u osnovama fikha (usul el-fikh). Ukoliko se, pak, njihov smisao kosi sa razumom (muhalefe lil-'akl) i ukoliko se, kao takvi ne mogu interpretirati u prenesenom znachenju, onda ih odbacuju pod izgovorom da se radi: ili o insinuaciji, ili zaboravu ili greshki prenosioca, a ukoliko je njihov vanjski smisao jasan i konkretan, onda tvrde da se pod tim mislilo na nesto drugo.

Ovo je stav svih maturidija, kako onih ranijih, tako i onih kasnijih. Pojedine maturidije, kao sto su npr. el-Kevseri i njegovi istomishljenici divebendije idu dotle da pobijaju hadiske zbirke (tj. Buharijinu i Muslimovu) i kritiziraju akidu pojedinih imama tradicije (hadisa) kao sto su: Hammad b. Seleme koji biljezhi hadise o atributima i Imam ed-Darimi 'Usman b. Se'id, autor Sunena.

Ovakvo mishljenje je novotarija koju su u vjeru uvele kaderije i mu'tezilije jer su hadisi nepobitan dokaz da nisu u pravu. Ovo je u suprotnosti i sa praksom Allahova Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve sellem, koji je stranim kraljevima, vladarima i poglavicama, kao svoje izaslanike, slao pojedince sa zadatkom da ih pozovu u Islam.

Isto tako, podjela onoga sto se od Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve sellem, prenosi na ono sto je preneseno mutevatir predajom preko vishe prenosilaca (el-mutevatir) i ono sto je preneseno preko samo jednog prenosioca (ahad) je nesto sto nije bilo poznato u doba ashaba ni u doba tabi'ina.

- Na osnovu takvih shvacanja, ustanovili su princip obaveznosti spoznaje Uzvisenog Allaha pomotju razuma (bi el-'akl) i prije nego sto se za Objavu cuje...

To je, po njima, prva obaveza svake mukellef (punoljetne i pametne) osobe, za cije izostavljenje, ne samo da ne moze biti nikakva opravdanja, nego za sobom povlaci i kaznu, cak i kada se radi o onima (koji su zivjeli) prije slanja poslanika i vjerovjesnika.

Za razliku od njih, sljedbenici ehli sunneta wel dzema'a smatraju da je prva obaveza mukellef(punoljetne) osobe ochitovati da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, s.a.w.s. (chime se ujedno i postaje musliman), te se odretji svakog drugog bozhanstva mimo Allaha kao i svake druge vjere (ed-din) koja se suprotstavlja islamu.

Maturidije, kao i ostale 'ilmu-l-kelamske sekte, smatraju da u jeziku, Kur'anu i Sunnetu neki izrazi imaju metaforicko znacenje, tj. da upotrijebljena rijech ima preneseno, alegoricno znachenje. Zbog toga pribjegavaju interpretaciji u prenesenom znachenju onih tekstova koji bi, po njihovom mishljenju, shvatjeni u njihovom stvarnom znachenju predstavljali prihvacanje vjerovanja u utjelovljenje (et-tedzsim) i u antropomorfizam (et-teshbih). Takvo shvacanje u tom smislu je novotarija i neshto sasvim novo, za shto nema nikakve osnove ni u jeziku, ni u vjerozakonu. Njega ne spominju ni najpoznatiji lingvisti (e'immetul-luga) kao sto su: el-Halil b. Ahmed i Sibevejhi, niti imami islamskog prava, niti rani teolozi (eu-usulijjun el-mutekaddimun).

- Uz izvjesna medjusobna neslaganja, maturidije potvrdjuju samo osam Allahovih atributa i to: zhivot (hajat), motj (kudre), znanje ('ilm), volju (irade), sluh (sem'), vid (besar), govor (kelam) i stvaranje (tekvin), iako se svi tranzitivni glagoli svode na pojam stvaranja (tekvin). Sto se tiche ostalih atributa na koje uputjuje Kur'an i Sunnet, tj. antropomorfnih atributa (es-sifat el-haberijje), svejedno da li oni bili esencijalni (sifat zatijje) ili aktivni (sifat fi'lijje), zato sto ne ulaze u domen poimanja razumom, oni ih sve negiraju.

Za razliku od njih, sljedbenici ehli sunneta vel dzema'a kao shto vjeruju u sva Bozhija imena, vjeruju i u sve Njegove atribute da su tekstom objave odredjeni (tevkifijje). Oni u njih vjeruju tako da ih sve potvrdjuju, ali bez poredjenja sa atributima stvorenja, s jedne i smatrajuci Allaha slobodnim od svake vrste nesavrshenstva, ali bez odricanja bilo kojeg od Njegovih atributa (ve tenzihin bila ta'til), s druge strane, pripisujutji Mu pri tome nachin i znacenje u obliku kakvom samo Njemu dolikuje. Ovo zato shto je Uzvisheni opisao Sebe u Kur'anu: " Lejse kemislihi shej'un we huwe semi'ul besir" = "Niko nije kao On! On sve chuje i sve vidi." (Es-Shura: 11.).

- Tvrdnja maturidija da Kur'an chasni nije Allahov govor u pravom smislu ('alel-hakika), nego Allahov duhovni govor koji se, kao takav, ne moze chuti, povlachi za sobom tvrdnju da su sve nebeske Knjige, ukljucujuci i Kur'an, stvorene, a ta tvrdnja je novotarija na koju ne uputjuju ni tekst Kur'ana, ni Sunneta, niti shvacanje prvih generacija ovog Ummeta. Prvi koji je ovakvu novotariju uveo bio je Ibn Kullab.
Naprotiv, Uzviseni Allah govori, ako hotje, kada hotje i kako hotje. Govori kao sto je govorio Musa'u, a.s., i kao shto tje govoriti Svojim robovima na Sudnjem danu. Prema tome, Kur'an je Allahov govor u pravom smislu ('alel-hakika) i nije stvoren. Isto tako i Tevrat, Indzil i Zebur. Tako vjeruju sljedbenici ehlu sunneta wel dzema'a. Tako su vjerovali i chasni preci ovoga Ummeta i nash imam Ebu Hanife i tako vjeruju oni koji ih u dobru slijede.

- Maturidije kazhu da je vjerovanje (iman) potvrda samo srcem (tasdik), s tim shto neki dodaju jos i ochitovanje jezikom (ikrar bil-lisan), te da se on niti povetjava, niti smanjuje. Nadalje kazhu da u njemu nema nikakva izuzimanja, da su islam i iman dva sinonima za istu stvar i da izmedju njih nema razlike. U tome se slazu sa murdzijama, a razlikuju od sljedbenika ehlu sunneta wel dzema'a.
Kod ehli sunne wel dzema'a vjerovanje znachi ubjedjenje u srcu, ochitovanje jezikom i potvrda djelima. S druge strane, po njima se vjerovanje povetjava pokornoscu prema Allahu, smanjuje sa nepokornoshtju prema Njemu.

Rezime o maturidijama:

- Maturidije kelamistichka sekta koja je nastala u chetvrtom stoljecu po Hidzri u gradu Semerkandu i da su naziv dobili po svom osnivachu Ebu Mensuru el-Maturidiji.

- U svome uchenju, u suprotstavljanju svojim protivnicima: mu'tezilijama, dzehmijama i drugim batinijskim sektama, koristili racionalne i filozofske argumente i dokaze i da su bezuspjeshno pokushali izgraditi neko sredishnje uchenje u akaidu izmedju uchenja kakvog zastupaju sljedbenici ehli sunneta wel dzema'a i uchenja mu'tezilija, dzehmija i pristalica 'ilmu-l-kelama.

- U svome uchenju, razumu kao izvoru, daju prednost nad tradicijom i da su u akaid uveli novinu u njegovoj podjeli na 'akliyyat (ono sto se shvatja i dokazuje razumom) i sem'iyyat (nevidljive stvari vezane za onaj svijet za koje se samo chulo iz tekstova Kur'ana i Sunneta), shto je imalo za posljedicu da u tumachenju pojedinih tekstova pribjegnu njihovom interpretiranju u prenesenom znacenju (te'vil) ili da znanje o njihovom pravom smislu pochnu pripisivati Allahu (et-tefvid) i ove metode su ih odvele u zabludu i odstupili su od ispravnog vjerovanja ehli sunneta wel dzema'a.

- Oni pojedine tekstove Kur'ana i Poslanikova, sallellahu 'alejhi ve sellem, Sunneta interpretiraju u prenesenom znachenju, da kao dokaz ne prihvatjaju hadise koji se prenose samo preko jednog prenosioca (ehadis ahad), tvrde da su sve nebeske Knjige, medju njima i Kur'an, stvorene i da je Kur'an Allahov duhovni govor shto ih je, u tom pogledu, priblizilo shvatjanju mu'tezilija i dzehmija, a u pogledu vjerovanja shvacanju murdzija.

- Oni se u svome uchenju slazhu sa sljedbenicima ehlu sunneta wel dzema'a u pitanjima vezanim za: Bozhije odredjenje (kader), za onaj svijet i berzah, te u pitanjima vezanim za imamet i odnos prema drugovima Allahovog Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, (ashabima) r.a.

- Oni su svojim shvacanjem islamskog monoteizma (et-tevhid) i uchenjem da se pod njim podrazumijeva samo jednotja Stvoritelja (tevhid el-halikijja) i jednotja Gospodara (tevhid er-rububijja), omogutjili uvlachenje filozofskog tesavvufa (et-tesavvuf el-felsefi) u svoje redove kojeg su prihvatili i njihove vodetje lichnosti.

- Maturidije su sekta koja u oblasti fikha (islamskog prava) slijedi hanefijski mezheb, bash kao shto mnoge sufijske sekte koje ibadete mrtvima prikrivajutji svoj pravi identitet pred masama neukih muslimana i deklarishu se kao hanefijski mezheb a pri tom shire svoju iskrivljenu ideologiju.

[neznalica]

Vehabije su, da bi uvjerile muslimane i nemuslimane da su oni pravi muslimani, započele novu taktiku. Oni su osnovali islamski centar koji su nazvali Rabitat-ul-alem il-islam (Muslimanska svjetska liga). Oni su iz svake zemlje odabrali i sakupili izvjesne neuke i lako podmitljive muslimane s vjerskim obrazovanjem kojima su dali basnoslovne sume novaca. Ovi neuki ljudi na vjerskim položajima, koji nemaju pojma šta piše u knjigama alima ehli sunneta, su onda upotrijebljeni kao marionete. Oni iz ovoga centra šire po cijelome svijetu svoje principe koje nazivaju “Fetve svjetskog islamskog jedinstva.” Oni kažu ujednoj takvoj, lažnoj fetvi, koja je izdata u Ramazani šerifu 1395/1975. godine, “Ženama je farz klanjati džumu namaz. Hutba džume i bajram namaza se može održati na maternjem jeziku svake države.” Jedan od Mevdudijevih sljedbenika, krivovjernik, Sabri, koji je bio član ovog centra koji unosi (među muslimane) smutnju (fitnu) i nered (fesad), i čije je sjedište u Mekki, je odmah odnijeo ovu fetvu u Indiju. Oni koji su obilno plaćeni (od strane vehabija), i kojima su u stambenim zgradama dati luksuzni stanovi, su silom natjerivali žene u džamije i držali hutbe na svojim maternjim jezicima. Pravi vjerski ljudi, alimi ehli sunneta, rahime-humullahu teala, su, da bi zakočili ovaj pokret (smutnje i nereda) pripremili fetve iz cijenjenih i uvaženih izvora i raširili ih. Vehabije nisu bile u stanju da pobiju ove fetve - istinu. Na stotine vjerskih ljudi iz grada Kerale, koji se nalazi u južnoj Indiji, se pokajalo (došlo na tevbe) i ponovo vratilo ehli sunnetu, kada su vidjeli da su bili prevareni. Četiri, od ovih fetvi, koje se temelje na jako pouzdanim izvorima, su ofsetom umnožene i prikovane na javnim mjestima u svim islamskim zemljama. Pravi vjerski ljudi u svakoj državi skreću muslimanima pažnju na nemir koji iznutra razjeda islam, i nastoje da ga ugase. Hvala Allahu dželle-šanuhu, čista i oprezna mladež u svakom kutku svijeta je u stanju da razdvoji istinu od neistine.

[Unicknnamed]

Ti kako si krenuo izgleda ces u svaku temu da pises o "vehabijama" :smeh2:

[neznalica]

Pa tema je cini mi se SEKTE U ISLAMU.

[neznalica]

Pa kod nas ima samo ova jedna pa je zato i vazno da se skrene paznja omladini na nju.

[nocni]

Cuvajte se onih sa obrijanim glavama i zapustenim bradama.
Pokusavaju da stvore novu veru -VEHABIZAM-

[abdullah]

Naravno notjni i neznalica u saradnji sa Recrutiom (njihovim duhovnim vodjom) - [chitaj : nadri-sufi-sajber-shejhom] na sve nachine pokushavaju da prikriju njihovu iskrivljeno vjerovanje koje se zasniva na tavafima oko kaburova, trazhenje pomotji od mrtvih i sl. Time pokushavaju da plasiraju mnoge lazhi i izmishljotine o jedinoj ispravnoj skupini ehli sunne wel dzema'ata na nashim prostorima. Te nazivajutji ih 'vehabijama-sektom-teroristima,ekstremistima'(naravno ovako je i Bush govorio) pokushavaju da masi neuputjenih muslimana iskrive sliku bogobojaznih mladitja koji su za sobom ostavili sve poroke i iskreno se predali Allahu. Naravno ako bolje analiziramo i razmislimo, shvatit tjemo jednu neospornu chinjenicu a to je: da onaj protiv koga Srbi i ostali kjafirski narodi pokrenu svoju propagandnu mashineriju znajte da su oni na Pravom putu. Jer znaju kjafiri od koga im prijeti opasnost. Zashto nikada nismo chuli da kude sufije i ostale sektashe? Odgovor je jasan, pa njima odgovaraju takvi bilmezi jer su podlozhni i mitu i korupciji, takvi bi i roditelje prodali samo da oni budu nekakvi likovi i da se oni pitaju (primjer je Rasim Ljajitj i njemu slichni) Tako da ako hotjemo biti iskreni pogledajmo malo ko je to redovni dzematlija (redovno klanja svih pet vakata namaza u dzematu), a ko to sheta korzom dok ezan uchi. Ko je to za moderni sekularistichki nachin zhivljenja i slijedjenje kjafira u sistemu zhivljenja pa chak i uzimanjem i oponashanjem obichaja Srba, a ko zheli sachuvati svoju vjeru i svoj zhivot posvjetiti Allahu i pozivanju na Njegovom putu.
Islam nisu rijechi ovdje napisane, islam je cjelokupni nachin zhivljenja.
Stoga, o vi koja su srca ispunjena mrzhnjom, dokazhite vash islam, a islam se ogleda u rjechima i djelima.
Ili ste vas trojica samo zavidite jer ste manjkavi u pogledu ispunjavanja sunneta Allahovog poslanika, s.a.w.s. te kako pi prikrili svoje mahane, napadate druge. :-) Da vas Allah uputi. Amin

[abdullah]

Drzhite se teme. A to je sekta maturidija i esh'arija.

Zashto sam izabrao ovu temu i shta je povod tome.

Cilj je upoznati sekte koje se kriju iza hanefijskog mezheba, a zapravo nemaju njihovo vjerovanje. Takodje je cilj ukazati na njihovu neispravnu akidu i novotarije u kojima su uporni.

Iz Poslanikovih, s.a.v.s., rijechi: ''Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru'', ochituje se da se izmishljena stvar u vjeri mora poznavati kako bi se izbjegavala, a mudri pjesnik rekao je:
''Saznao sam za zlo, ne radi samog zla vetj kako bih ga se chuvao,
Ko ne zna razlikovati dobro od zla sigurno tje u zlo zapasti.''

Ovo je chinjenica chije je utemeljenje u sunnetu sasvim ochito prema hadisu od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji kazhe: ''Ljudi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pitali o dobru, a ja sam ga pitao o zlu iz straha da me ono ne zadesi.'' (El-Buhari, 6/615-616; Muslim, 12/236)

Nije dovoljno prilikom obavljanja ibadeta ogranichiti se samo na sunnet, vetj je neophodno poznavati suprotne mu novotarije. Isto tako, nije u vjerovanju dovoljno samo poznavati tevhid, vetj i shirk. Na ovu veliku chinjenicu aludira Veliki i Uzvisheni kada kazhe: ''Onaj ko ne vjeruje u ono shto se obozhava mimo Allaha, a vjeruje u Allaha, drzhi se za najchvrshtju vezu, koja se netje prekinuti! A Allah sve chuje i zna!" (El-Bekare, 256)

Ovu chinjenicu potvrdio je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rijechima: ''Onaj ko kazhe 'la ilahe illallah' i zanijeche ono shto se obozhava mimo Njega, njegov imetak i krv su zashtitjeni, a konachan obrachun je kod Allaha.'' (Muslim, 1/212)

Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nisu se ogranichili samo na tevhid, vetj su uz njega spomenuli i nevjerstvo, a to nalazhe poznavanje shirka i kufra. Uzvisheni kazhe: "Vetjina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Jusuf, 106)

Isto se odnosi na sunnet i bid'at, nema nikakve razlike, shto je jasno iz oporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju prenosi El-Irbad b. Sarije, r.a.:

''Pridrzhavajte se moga sunneta i sunneta uputjenih halifa. chvrsto se za njih uhvatite. chuvajte se izmishljenih stvari, jer je svaka novotarija zabluda.''

Naredio im je pridrzhavanje za sunnet i izbjegavanje novotarija.

Ovo je posvjedochena chinjenica, jer se spoznaja o nechemu upotpunjava spoznajom onoga shto mu je oprechno. Ibn Kutejbe ed-Dinuri, Allah mu se smilovao, kazhe:

''Mudrost i sposobnost bitje upotpunjene samo spoznajom osobina odredjene stvari i njihovim suprotnostima, jer se jedne putem drugih saznavaju. Svjetlost se spoznaje putem tame, znanje putem neznanja, dobro putem zla, korist putem shtete, slatko putem gorkog. Uzvisheni kazhe: 'Neka je slavljen i Uzvishen Onaj Koji u svemu stvara pol: u onome shto iz zemlje niche, u njima samima, i u onome shto oni ne znaju!' (Jasin, 36)

Parovi ovdje oznachavaju suprotnosti i kategorije, kao shto su zhensko i mushko, suho i sirovo.

Uzvisheni kazhe: 'I da On par, mushko i zhensko, stvara' (En-Nedzm, 45).'' (Te'vilu muhtelefil-hadis, str. 14)

Ova chinjenica sasvim je jasna iz shehadeta: ''La ilahe illellah Muhammedur-resulullah'', prvi dio shehadeta predstavlja negaciju i potvrdu, tj. negiranje i nijekanje bozhanstvenosti drugima mimo Allaha, jer ga oni ne zasluzhuju; te potvrdu te bozhanstvenosti samo Allahu, azze ve dzelle. On je Jedini Istinski Bog. Drugi dio shehadeta predstavlja negiranje dosljednog slijedjenja drugih mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i iskljuchivu potvrdu tog slijedjenja samo za njega, s.a.v.s. On je jedino stvorenje koje se s pravom dosljedno slijedi.

Stoga, prvi dio shehadeta znachi: ''Nema obozhavanog s pravom (istinski) osim Allaha'', a drugi dio znachi: ''Nema drugog slijedjenog s pravom (istinski) mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.''

Jahja b. Muaz er-Razi kazhe: ''Razilazhenje svih ljudi vratja se na tri temeljne postavke, svaka od njih je suprotna drugoj. Kada jedna postavka nestane, ona zapravo postane svoja suprotnost: tevhid je suprotan shirku (pripisivanju Allahu sudruga), sunnet novotariji, pokornost nepokornosti.'' (El-I'atisam, 1/91)

Zato je nasha obaveza da upozoravamo muslimane na novotarije koje uvode ljudi poput Recruita i njemu slichni i da upozoravamo na shirk i da im naredjujemo tevhid i sunnet. Na ovom utemeljenju stasava poziv Allahu, azze ve dzelle.

Poziv u tevhid i sunnet predstavlja naredjivanje dobra, a upozoravanje na shirk i novotarije predstavlja zabranu zla. Ovim putem muhammedanski ummet, na kojeg se izlila Allahova milost, zasluzhio je da bude najbolji i najvredniji ummet koji se ikada pojavio.

Imam Ebu Shame el-Makdisi (El-Baisu al inkaril-bid'a vel-havadis, str. 11) kazhe: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, a i oni poslije njih, upozoravali su svoje savremenike na novotarije i izmishljene stvari. Naredjivali su im dosljedno slijedjenje u kojem je spas od svake zabrane.''

El-Izz b. Abdus-Selam, Allah mu se smilovao, kazhe: ''Blago onome koji stvari muslimana uzme u svoje ruke, pa pomogne usmrtjivanju novotarija i ozhivljenju sunneta.'' (Musadzele ilmijje, str. 10)

U knjizi ''Nihajteul-mubtediin'' kazhe: ''Obaveza je negirati zabludjele novotarije i podizati dokaze radi njihovog opovrgavanja, svejedno prihvatali ih zagovornici novotarija ili odbijali.'' (Ibn Muflih u El-Adab esh-sher'ijje, 1/210)

Kazhe El-Mervezi: ''Rekao sam Ebu Abdullahu, tj. imamu Ahmedu b. Hanbelu: 'Shta mislish kada se chovjek zaokupira postom i namazom, a pretjuti govoriti o novotarima?' On se uzhasnuo i rekao: 'Zar post, namaz i izbjegavanje ljudi nisu samo za njega?'

Rekoh: 'Svakako.'

Reche: 'A kada govori o tome, onda je to i za njega i za druge. On govori ono shto je bolje.''' (Tabekatul-hanabile, 2/216)

Ima li ljepsheg govora od rijechi imama Katade: ''Kada chovjek uvede novotariju potrebno ga je spominjati sve dok se drugi na njega ne upozore.'' (Sherhu usulil-i'atikad, str. 256)

Zhalosno je, uistinu, da je ova chinjenica skrivena vetjini savremenih islamskih grupacija. (Pogledaj Muellefat Se'id Havva diraseten ve takvimen, str. 128-132)
A, sve je to zbog pomanjkanja znanja o povodima novotarija, a oni su mnogobrojni i u njih mozhe zapasti i uchenjak zbog neznanja o loshem zavrshetku koji cheka inovatora u vjeri.

Poruchujem ovim sektama (maturidijama i esh'arijma): Vratite se ispravnom vjerovanju i ostavite ilmul kelam i analiziranje gajb stvari vashim ogranichenim razumom jer put ehli sunneta wel dzema'a je jedini pravi put.

[Unicknnamed]

Pa tema je cini mi se SEKTE U ISLAMU.

Naslov ove teme je Sekte u Islamu:Esh´arije i maturidije,a sa kojim ciljem radite sve ovo i gde ce vas ovo odvesti pojma nemam.Do skoro u ovojo temi nije imalo nikoga,a sad je ovo najposecenija tema na forumu i vidim svaki dan po neko novi dodje i navija za jedne ili za druge.Lijepo ste poceli a dokle cete da dodjete Allah dragi zna.Nije mi jasno uopste cemu sve ovo prepucavanje i stvaranje mrznje jer niko nikoga nemoze naterati da bude vehabija,sufija ili sta ja znam sta jos,svak radi za sebe i onako kako mislii da mu je najbolje.Allah dz.s. zna ko sve dolazi ovde i cita sve ovo,sta li ce da pomisle posle svega ovoga o Islamu i nama muslimanima.

[neznalica]

Halali brate popravicu se.

[abdullah]

Amin ja Rabb :-)

[abdullah]

Izvori neznanja kod novotara i sljedbenika strasti

Moramo znati sljedetje: Shto se tiche novotara i sljedbenika strasti, njihovi izvori kojim se vratjaju prilikom iznalazhenja odgovora po odredjenim pitanjima, bilo da se radi o vjerovanju ili propisima, su potpuno razlichiti od izvora ehli sunneta.
Istina, chesto se i oni pozivaju na izvore ehli sunneta wel dzema'a, ali u globalu samo onda kada su u skladu sa njihovim vetj utemeljenim mishljenjem, ili ih tumache nakaradno, dajutji prednost razumu nad sherijatskim tekstovima. Zato, ukratko mozhemo retji da su osnove kojima se vratjaju oni koji nisu od ehli sunneta slijedetje :
(Uglavnom, ova podjela je preuzeta iz Resail ve dirasat fil-ehvai vel-iftiraki vel-bidei', 1 / 289-316, od shejha Nasir El-Akla, uz odredjenu izmjenu u redoslijedu).

1 - Razum i sopstveno mishljenje pa makar bili u vidnoj suprotnosti sa jasnim kura'nsko hadiskim tekstovima.
Za ovu zabludu chesto kao dokaz navode apokrifni hadis da je Poslanik s.a.v.s. rekao :''Vjera je razum, pa onaj ko nema vjere nema ni razuma.'' (Kao shto smo rekli, hadis je lazhan. Vidjeti detaljan govor o njemu: Silsiletul-ehadisid-daife, br.1. Inache, bitno je napomenuti da su svi hadisi koji govore o vrijednosti i pohvali razuma, ili slabi ili apokrifni. Vidjeti isto djelo, 1 / 53-54 ).
Pored svoje nishtavnosti ovaj hadis oponira mnogim vjerodostojnim predajama koje jasno ukazuju da razum, zbog svoje ogranichenosti, chesto nema udjela u mnogim sherijatskim propisima. Kazhe Alija r.a. :''Da je vjera po razumu (mishljenju),donji dio mestvi bi bio prechi za potiranje od gornjeg. Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako potire gornji dio svojih mestvi.'' Predaju je zabiljezhio Ebu Davud u r.h. u svome Sunenu, br.162, sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrdi Ibn Hadzer r.h. Vidjeti: Bulugul-Meram, br.54).
Istina je da ljudski razum ponekad jednostavno nije u stanju da dokuchi pojedine sherijatske propise i njihove mudrosti shto nikako ne znachi da su ti propisi u suprotnosti sa zdravim razumom. Kazhe Ibn Tejmije r.h :''Sljedbenici ehli sunneta vel dzemata su na stanovishtu da zdravi razum stalno biva u skladu sa vjerodostojnim predajama i da im se u stvarnosti ne suprotstavlja, medjutim ponekad su ljudski umovi nemotjni da u potpunosti shvate sve pojedinosti sa kojima je doshao poslanik.'' Slichno ovome, kazhe na drugom mjestu:''Pod pretpostavkom kontradiktornosti izmedju zdravog razuma i vjerodostojnih predaja, daje se prednost predajama, jer razum uvijek prihvata ono sa chime je doshao sherijat, a sherijat uvijek ne prihvata sve ono shto nalazhe razum...'' . (Vidjeti:: Der'u Tearudil-akli ven-nakli, 5/297, 7/327; Medzmuatul-Fetava, 17/443-444).
Isto tako mnoge predaje govore o opasnosti slijedjenja razuma i mishljenja ukoliko ih ne podrzhavaju sherijatski tekstovi. Kazhe Omer b. Hattab r.a :''Dobro se pripazite onih koji slijede svoja mishljenja, jer su oni neprijatelji sunneta. Nisu bili sposobni da zapamte hadise (od Muhammeda s.a.v.s.) pa su govorili po svome nahodjenju i tako zalutali a i druge su odvodili u zabludu.'' (El-Lalikai u sherh Usuli I'tikad, br.201; Ibn Abdul Berr u Dzamia Bejanil-Ilmi ve Fadlihi, 2 / 123 ).


2 - Snovi kao i priche koje nemaju niti senede niti su po svome sadrzhaju logichne, tako da liche bajkama i legendama.
Kazhe Ibn Tejmije r.h. pojashnjavajutji istinske sherijatske izvore: ''...Kur'an, sunnet i saglasnost islamskih uchenjaka, a nasuprot ovome su snovidjenja, israilijati i priche...'' (Medzmuatul-Fetava, 19 / 5). Pod pojam pricha-hikaja, spada sve ono shto su kazali apologetichari (mutekellimi) i pripadnici raznih frakcija i sufijskih tarikata, shto nema nikakvo uporishte u sherijatu a odnosi se na islamsko vjerovanje i propise.
Kazhe imam Shatibi r.h., vezano za snove i njihovo korishtenje kao dokaz za mijenjanje ili negiranje sherijatskih propisa :''...neki od njih govore:'' Vidio sam Poslanika s.a.v.s. u snu, pa mi je rekao to i to, i naredio mi tako i tako'',pa zbog tog sna chini odredjene stvari ili ostavlja druge, zanemarujutji propise i granice koje su utemeljene u sherijatu, shto je pogreshno, jer snovidjenja onih koji nisi vjerovjesnici nikako ne mogu biti dokazom u sherijatu...'' (Vidjeti: El-I'tisam, 1 / 260).


3 - Knjige filozofije, skolastike, islamske apologetike, i uopshteno sav knjizhevni opus koji nije islamskog vjerskog karaktera.
O ovom izvoru vjere kod novotara Ibn Tejmije kazhe slijedetje:
''Zato tjesh vidjeti da mu'tezile, murdzije, maturidije, rafidije i ostale novotare , Kur'an tumache racionalno, po svome mishljenju i literarno. (Uzimajutji pri tom u obzir samo jezichko znachenje odredjenog termina ili rijechi a ne osvrtjutji se na njegovo sherijatsko tumachenje i podrazumijevanje). Zbog toga, oni se ne oslanjaju na predaje od Poslanika s.a.v.s., ashaba, tabi'ina ili islamskih uchenjaka, niti se vratjaju sunnetu ili koncenzusu prvih generacija kao ni njihovim mishljenjima...vetj se pozivaju na knjige lingvistike i skolastike koje su napisale njihove starjeshine, shto takodje spada u metodu bogohulnika.'' ( Medzmuatul-Fetava, 7 / 119).
Inache, filozofija uopshte, a posebno grchka je bila snazhan uzrok koji je uveliko pomogao razjedinjenu muslimana odmah nakon generacije ashaba. Iako su se muslimani sa filozofskim uchenjem susreli vetj u prvom hidzretskom stoljetju nakon osvajanja raznih teritorija, ona na njih ostavila nikakav negativan utjecaj zbog njihove potpune odanosti Kur'anu i sunnetu koji su im bili sasvim dovoljni. Medjutim, vremenom su na arapski jezik prevedena mnoga filozofska djela od Aristotela, Platona, Pitagore i ostalih pretecha ove znanosti, koja su pomno ishchitavana i prouchavana od jednog dijela uchenih muslimana koji tje postati poznati kao islamski filozofi, poput Farabija(339h.), Ibn Sine(428h.), Ibn Rushda (595h.) i drugih. Na zhalost, ova znanost ne samo da muslimanima u globalu nije donijela nikakvu praktichnu korist vezanu za ovaj ili budutji svijet, nego je bila jedan od glavnih uzroka njihovog udaljavanja od pravca prvih generacija shto je bez sumnje uzrokovalo duboke podjele medju muslimanima koje su vidne i danas.
Dobri poznavaoci grchke filozofije sa lahkotjom uochavaju kolichinu i snagu njenog utjecaja na uchenja mnogih zalutalih sekti u islamu poput mu'tezila, dzehmija, maturidija i drugih, koji su chesto svoja mishljenja i zablude nadogradjivali ili u potpunosti dokazivali sa mishljenjima spomenutih filozofa. Ebu Hasan El-Esh'ari r.h., koji je i sam u pochetku bio mu'tezilijskog opredjeljenja, tvrdi da su mu'tezile od filozofa preuzele stavove o Bozhanskom Bitju, ali su se bojali to javno iznijeti, pa su djelimichno ili potpuno, negirali Allahova imena i atribute, i na taj nachin ustvari propagirali filozofske stavove. (Mekalatul-islamijjin, str.483).
Allah se smilovao Sejjidu Kutbu r.h. koji je rekao:''Znam da tje ove moje rijechi, u najboljem sluchaju biti primljene sa chudjenjem od strane mnogih onih koji se bave takozvanom islamskom filozofijom, kao i od onih koji se filozofijom bave uopshteno, ali ja tvrdim, i u to sam potpuno siguran ,da se predodzba o islamu netje osloboditi od unakazhenosti, iskrivljenosti i izoblichenosti, osim ukoliko od islama, u potpunosti ne odbacimo sve ono shto se zove islamskom filozofijom, apologetikom kao i sve ono shto je proizashlo iz rasprava raznih islamskih frakcija u razlichitim vremenskim periodima, a zatim se vratimo Kur'anu Plemenitom... '' . (Vidjeti: Hasaisut-tesavvuril-islamijj, str. 10-11, od spomenutog autora. Preuzeto iz djela: Mevkifu Ibn Tejmijete minel-esh'arije str.58 , od dr. Abdurrahmana b. Saliha).


4 - Prijashnje objavljene ili ne objavljene (ne)vjere i ono shto je vezano za njih od njihovih iskrivljenih i derogiranih knjiga ili israilijata koji se u islamu nikako ne mogu prihvatiti.
Pojedini novotari nekad svoje stavove grade i dokazuju predajama koje su preuzete od sljedbenika prijashnjih objava zhidova i krshtjana, ili poganskih vjera poput medzusija (obozhavaoci vatre), hindusa i ostalih .
Muhammed s.a.v.s. je svoje sljedbenike upozorio da se ne osvrtju na te objave koje su bez sumnje izmijenjene i da se drzhe samo onoga sa chime je doshao on kao posljednji Allahov poslanik.
U predaji koju prenosi Abdullah b. Sabit r.a. stoji da je jedne prilike Omer r.a. doshao kod Muhammeda s.a.v.s. i donio mu odlomke iz Tevrata pa ih je htio prochitati. Tada se Poslanikovo s.a.v.s. lice promijenilo od ljutnje pa je rekao: ''Tako mi Onoga u chijoj je ruci moja dusha, da se medju vama pojavi Musa i da ga pochnete slijediti a mene ostavite, sigurno bi zalutali. Vi ste moj udio u narodima a ja sam vash udio medju poslanicima.''
(Hadis je hasen-dobar i prenosi se u vishe slichnih verzija od Abdullaha b. Sabita i Dzabira b.Abdullaha r.a. Biljezhi ga Ahmed, br.15094 i 15808; Darimi, br.441; Ibn Abdul-Berr u Dzami'a Bejanil-ilmi, 2/42, i drugi. Dobrim ga smatra shejh Albani r.h. Vidjeti Tahridzul-mishkah (br.177 i 194);
Omer r.a je dobro shvatio i zapamtio ove rijechi pa je kasnije za vrijeme svoga namjesnishtva kaznio chovjeka iz plemena Abdul-Kajs koji je prepisao neku od prijashnjih objava i naredio mu da je izbrishe. (Dogadjaj spominje Ibn Kesir u tefsiru tretjeg ajeta sure Jusuf. 2/449).
Kazhe Abdullah b. Abbas r.a :'' Muslimani! Zashto sljedbenike knjige raspitujete o nechemu a medju vama je Allahova knjiga koja vam je najblizha od svih objava i koju uchite i koja nije iskrivljena. Allah vas je obavijestio da su sljedbenici knjige izmijenili i promijenili Allahove objave, pa su svojim rukama u njih dodavali govoretji :Ovo je od Allaha, da bi za to korist neznatnu izvukli. (Misli se na Kur'anski ajet:''A teshko onima koji svojim rukama pishu Knjigu, a zatim govore: Evo ovo je od Allaha, da bi za to korist neznatnu izvukli...'' El-Bekare,79). Zar vas znanje koje vam je doshlo netje sprijechiti da ih pitate? Tako mi Allaha nismo vidjeli nekoga od njih da vas pita o onome shto je vama objavljeno.'' (Buhari, br.7522 i 7523).

Bitno je napomenuti da je Poslanik s.a.v.s. u osnovi dozvolio da se prenose i preprichavaju israilijati, odnosno predaje koje su vezane za prijashnje poslanike i vjerovjesnike ali se isti ne prihvatjaju kao istina osim ako ih podrzhe validni sherijatski izvori poput Kur'ana i vjerodostojnih hadisa. Prenosi Abdullah b. Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Dostavite od mene makar jedan ajet i prenosite od benu israila u tome nema grijeha, a onaj ko na mene namjerno slazhe, neka sebi pripremi mjesto u dzehennemu. '' (Buhari, br.3461; Ahmed,2/159;Tirmizi, br.2669; i drugi).
Medjutim ukoliko ove predaje oponiraju sherijatskim tekstovima, shto je vrlo chest sluchaj, onda je prilikom spominjanja tih predaja obavezno napomenuti da su to lazhi i potvore i da se navode samo kako bi se upozorilo na njihovu neispravnost. Na primjer, vetjina mufessira u komentaru ajeta ''Mi smo Sulejmana u kushnju doveli pa smo na njegovo prijestolje tijelo bacili...''(Sad, 34), kazhe da se tijelo odnosi na shejtana. Odnosno da je shejtan uspio da se preobrazi u lik Sulejmana a.s. otevshi mu na lukav nachin njegov(Sulejmanov) prsten u kome je bila motj, pa je shejtan u Sulejmanovom liku chetrdeset dana sjedio na njegovom prijestolju sudetji nepravedno i obilazetji supruge ovog poslanika, sve dok Sulejman nije pronashao svoj prsten u utrobi ribe koju je sluchajno dobio, pa je tako povratio izgubljene motji. Nema nikakve sumnje da su ovakve i slichne predaje chiste lazhi i izmishljotine kojima se potvaraju Allah i Njegovi poslanici jer su oni bili sachuvani shejtanskog djelovanja nakon shto im je Allah darovao poslanstvo. Kazhe Allah obratjajutji se prokletom shejtanu: ''Ti netjesh imati nikakve vlasti nad robovima Mojim...''; A i sam shejtan priznaje ovu istinu govoretji:''...i potruditju se da ih sve zavedem, osim medju njima Tvojih robova iskrenih.'' (Hidzr,40-42).
Na kraju se pitamo, ako Allahovi poslanici i vjerovjesnici nisu bili iskreni robovi, ko je onda iskren? Za ispravno tumachenje ovog ajeta vidjeti: Advaul-Bejan, 2/373-374. Vidjeti tefsir od Kurtubija,15/190-193, i Tefsir od Ibn Kesira,4/36-38);

Kazhe Imam Shafija r.h.: ''Opshte je poznato da Poslanik s.a.v.s. ne dozvoljava preprichavanje lazhi i neistina, pa rijechi: ''prenosite od benu israila...'' znache dozvolu prenoshenja onog shto nije poznato kao lazh.'' Slichno se prenosi i od Imama Malika r.h. (Vidjeti: Fethul-Bari, 6/575).
Ukratko, zbog svoje izmijenjenosti i derogiranosti, prijashnje objave nikako ne mogu biti dokaz u islamu na kojeg se smije i mozhe osloniti, niti za tim, pored Kur'ana i sunneta, ima ikakve potrebe.


5 - Vratjanje na odredjene shejhove, imame ili evlije koje smatraju nepogreshivim ili umishljaju da primaju objavu, poput ekstremnih sekti shija i sufija.
Najvetji dio shija svoje imame smatraju nepogreshivim i pripisuju im svojstva koja ne dolikuju chak ni poslanicima niti melekima pa ih kao takve uzimaju za izvor svog vjerovanja. Tako na primjer za njih tvrde da znaju ono shto je bilo i shta tje biti i da im nishta nije nepoznato, pa chak i da znaju kada tje umrijeti i da ne umiru osim sa svojom dozvolom! (Ovakve i slichne tvrdnje vezane za shijitske imame mozhemo natji u djelu El-Kafi od Kulejnija, umro329 h. Godine, koje je inache kod shija jedan od najpriznatijih izvora vjerovanja. Vidjeti: El-Kafi, str.228,231,255,260,358 itd).
Komentator Tahavijine poslanice spominje da su imami kod shija bolji i na vetjem stepenu chak i od meleka. (Vidjeti: sherh akideti-Tahavije od Ibn Ebil-Izza, tahkik Shuajb Arnaut i Abdullah Turki, str.410).
Medjutim, mozhda tje nam o shijitskim imamima i njihovoj bezgrijeshnosti najbolje retji imam Homeini, pokretach Iranske revolucije i jedan od potonjih shijitskih autoriteta koji kazhe:''Jedno od sushtinskih vjerovanja nashe shi'tske shkole je da niko, chak ni kerubin (U prijevodu, kao ni u fusnotama se ne pojashnjava shta se misli sa ovim rijechi. Vjerovatno se misli na meleke) ni poslanici, ne mozhe dostitji duhovni status Imama. U stvari, po tradicijama koje su doshle do nas, najchasniji Poslanik i Imami postojali su prije stvaranja sveta u obliku svjetla polozhenih ispod bozhanskog prijestola.
Oni su bili superiorniji drugim ljudima chak i u spermi iz koje su izrasli u svojoj telesnoj naravi.'' (Vidjeti: Islamska vlast, od imama Homeinija str, 36. Ova knjiga je prevedena od strane Iranske ambasade u Beogradu, a korishteno izdanje je shtampano 1990 godine SHIDP ''Kultura'' , Bachki Petrovac).
Na drugom mjestu se navodi:''...Ponosni smo shto su nashi imami bezgrijeshni pochevshi od Alije ibn Ebi Taliba pa do spasioca ljudskog roda imama Mehdija koji zhivi u skrivenosti - neka je njemu i njegovim precima hiljadu i jedan pozdrav i selam - i koji je voljom motjnog Allaha, zhiv i prati tok stvari. Ponosni smo shto su nashi bezgrijeshni
imami autori dova koje su ''Kur'an u usponu'' i u kojima je zhivot...'' (Prethodni izvor, str.118). Knjiga je inache puna mrzhnje prema svakom onom ko nije shijitskog pravca i obiluje gnusnim lazhima i potvorama na najchasnije ljude ovoga ummeta . Za Ebu Bekra r.a na primjer kazhe da je bio ''nesposoban za polozhaj lidera i Poslanikovog naslednika'' i da je bio ''nedostojan svog visokog polozhaja''.(str.31). Za Ebu Hurejru r.a kazhe da je ''naneo shtetu islamu'' i da ''kvari reputaciju Islama.'' (str.106), itd..

Iako dosta ehli sunnetske literature tretira pitanje shiizma i shiitskih imama i njihove navodne nepogreshivosti, (Poput djela: El-hututul-arida autor Muhibbuddin El-Hatib, El Humejni ve tefdilul-eimmeti alel-enbija, autor Muhammed Malullah, Esh-shijatu vet-teshejj'u, autor Ihsan Ilah Zahir, i mnoge druge) namjerno sam spomenuo citate iz pera imama Homeinija kako bi se nasha, gotovo sto procentna ehli sunnetska populacija uvjerila u nakaradnost shijitskog uchenja kojeg besramno shire na nashim prostorima vetj duzhe vrijeme. Sve ovo opet zbog chinjenice da su mnoge sunnije vrlo sumnjichave kada im se navode spomenuti stavovi shija pa ih chesto, zbog svoje neuputjenosti i pretjerane tolerancije, smatraju potvorama i pretjerivanjem, a razlike izmedju sunija i shija perifernim i nebitnim.
Navedena Homeinijeva knjiga je kako smo rekli prevedena i dostupna svakom ko zheli da provjeri spomenute citate, a uz njih tje primijetiti josh desetine sushtinskih razlika izmedju sunija i shiita.

A sve ovo navodim s ciljem kako bi uvidjeli sushtinu shija i da bi primjetili da uvijek kada se spomenu shije sufije odmah ustaju u njihovu odbranu. Naravno zbog toga shto imaju dosta slichnosti sa njima u praktikovanju mnogobrojnih novotarija.

[abdullah]

Kako bi se sachuvali kelamistichkih sekti(maturidija i esh'arija) i onih koji naginju sufizmu i shiizmu, moramo znati kakvo je islamsko vjerovanje ehli sunneta wel dzema'a.


Srednji put ehli-sunneta izmedju zalutalih sekti sufija i shija


Akida ehli-sunneta wel dzema'ata je ispravno islamsko vjerovanje, sredina izmedju vjerovanja zabludjelih sekti, koje sebe pripisuju islamu. Ona je srednji put u svim segmentima vjerovanja, izmedju dvije skupine, koje se suprotstavljaju njenom uchenju. Jedna od njih pretjeruje u nekim pitanjima, druga, pak, chini u njima propuste. Vjerovanje ehli-sunneta je izmedju ove dvije neispravne skupine.
Spomenutjemo pet temeljnih stvari u kojima je akida ehli-sunneta srednji put naspram ove dvije zalutale skupine.

- Prvi temelj: Poglavlje ibadeta

U ovom poglavlju ehli-sunnet je sredina izmedju rafidija (shitske sekte) i sekti ed-duruzu i en-nusajirijun.
Rafidije obozhavaju Allaha, Uzvishenog, na nachin koji On nije objavio, od zikrova, tevessula, raznih novotarija, gradnje na kaburovima, tavafa oko kaburova, prinoshenja zhrtve kod kabura... A oni koji su josh vishe pretjerali chine chak i ibadet onima koji su u kaburovima (tj. obozhavaju ih), ili im prinose zhrtvu, ili trazhe od njih da im otklone nedatje.
Ed-duruzu i en-nusajirijun, koje se takodje nazivaju i el-'Uluvijun, ostavili su ibadet u potpunosti: ne klanjaju, ne poste, ne daju zekat, ne obavljaju hadzdz itd.
A shto se tiche ehli-sunneta, obozhavaju Allaha, Uzvishenog, sa onim shto je doshlo u Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne ostavljaju nishta od ibadeta koje je Allah, Uzvisheni, naredio, niti uvode novotarije u ibadetima, slijedetji govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu nashu vjeru ono shto nije od nje, to se odbija.“(Buharija i Muslim), a u drugom rivajetu :"Ko bude uradio djelo koje nije od nashe vjere, ono se odbija. " Takodje govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi:"... Najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa je uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najgore stvari su novine u vjeri, a svaka novotarija je zabluda."(Muslim)

- Drugi temelj: Poglavlje Allahovih lijepih imena i savrshenih svojstava

Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je izmedju onih koji negiraju Allahova imena i svojstva (poput mu'tezila, dzehmije, maturidija, esh'arija ..),i onih koji ih porede sa stvorenjima.
Primjer onih koji negiraju Allahova imena i njihova znachenja i svojstva su dzehmije. A oni koji negiraju Allahova svojstva su mu'tezile. Od njih su i oni koji negiraju vetjinu Allahovih svojstava i objashnjavaju ih na svojstven nachin, poput esh'arije i maturidije, oslanjajutji se pri tom na ljudski razum, dajutji mu prednost nad Allahovom Knjigom i sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako shto tekstovima Kur'ana i sunneta prilaze razumski, pa ono shto razum prihvati prime, a shto ne prihvati tumache na sasvim drugi nachin. Uchinili su razum jedan od temelja znanja, a Kur'an i sunnet dolazi tek nakon toga. Oni vjeruju da je to istina, a ustvari, to je velika greshka kojom odbacuju Kur'anske i sunnetske tekstove....

Drugi, pak, uporedjuju Allahova, subhanehu ve te'ala, svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja,govoretji: "Allahova ruka je poput moje ruke, Allahov sluh je poput mog sluha. ",Uzvishen je Allah od onog shto mu pripisuju!
Allah, Uzvisheni, je uputio ehli-sunnet srednjem stavu i u ovom poglavlju, a to je ono na shto uputjuje Allahova Knjiga i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni vjeruju u sva Allahova imena i svojstva, koja su potvrdjena u tekstovima sherijata. Allaha, Uzvisheni, opisuju onako kako je On, Uzvisheni, Sam Sebe opisao u Kur'anu,i kako Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , bez negiranja, niti krivog tumachenja, bez uporedjivanja i opisivanja, vjeruju da su to istinska svojstva, kakva dolikuju Allahu, bez poredjenja sa stvorenjima, slijedetji Allahov Govor:

" Niko nije kao On! On sve chuje i sve vidi." (Es-Shura,11.)

Ehli-sunnet se oslanja na sherijatske tekstove, dajutji im prednost nad ljudskim razumom, a chine ljudski razum sredstvom razumijevanja sherijatskih tekstova i uslovom za spoznaju nauke i upotpunjavanje djela.
Ehli-sunnet je po pitanju razuma opet sredina, ne daje mu prednost nad Kur'anom i Sunnetom, kao shto to rade skolastichari(polemichari), mu'tezile, maturidije i esh'arije, a ne ide ni u drugu krajnost, poput ekstremnih sufija, koje vjeruju i potvrdjuju stvari koje se kose sa zdravim razumom.

- Tretji temelj: Poglavlje odredjenja (Kada i Kader)

Po pitanju ove tachke ehli-sunnet predstavlja srednji put izmedju kaderija i dzeberijja.
Kaderije negiraju odredjenje (kadr), pa kazhu: "Djela robova i njihova pokornost, kao i nepokornost, ne ulaze u Allahovu, subhanehu ve te'ala, odredbu." Po njihovom mishljenju, Allah nije stvorio djela robova , niti je to trazhio od njih, naprotiv, oni su neovisni od djela. Tako je rob, po njihovom mishljenju, sam tvorac svojih djela. Pripisali su time Allahu, subhanehu ve te'ala, josh jednog stvoritelja, a taj postupak je shirk u rububijjetu, pa su tako postali slichni medzusijama (obozhavaocima vatre), koji smatraju da svemir ima dva gospodara.
Dzeberijje su pretjerale u potvrdjivanju Allahovog, subhanehu ve te'ala, kadera tvrdetji da je rob primoran na svoje djelo, poput perke u zraku, koja nema ni udjela , niti snage, niti svoje volje.
Allah, subhanehu ve te'ala, je uputio ehli-sunnet na istinit govor i sredinu u ovom poglavlju. Oni potvrtjuju da su robovi ti, koji, uistinu,izvrshavaju djela i da se ta djela pripisuju njima, ali da je postupak roba stvarnost koju je odredio Allah, subhanehu ve te'ala, Svojom voljom i Svojim stvaranjem. Allah, Uzvisheni, je Stvoritelj robova i Stvoritelj njihovih djela, kao shto kazhe u Kur'anu:

" A Allah vas stvara i ono shto radite." (Es-Saffat,96.)

Isto tako rob ima svoju volju koja je ispod Allahove, subhanehu ve te'ala, volje, kako kazhe Allah, subhanehu ve te'ala :

" A vi ne mozhete nishta htjeti,ako to Allah,Gospodar svjetova,netje!" (Et-Takwir,29.)

Allah, subhanehu ve te'ala, je naredio robu da bude pokoran Njemu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zabranio je nepokornost, Allah, Uzvisheni, voli bogobojazne i nije zadovoljan onima koji chine grijehe. Allah, Uzvisheni, je uspostavio dokaz nad ljudima, shaljutji im poslanike i objavljujutji Knjige, pa ko se pokori,pokorio se zbog jasnog dokaza i po izboru, i zasluzhuje najljepshu nagradu. A onaj koji postane nepokoran, sam je to izabrao i zasluzhuje kaznu.

" A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim." (Fussilet,46.)

Ehli-sunnet vjeruje u chetiri stepena odredjenja(kade i kadera),koja su potvrdjena u Kur'anu i sunnetu:
1) Znanje: Allahovo, subhanehu ve te'ala, znanje obuhvata sve stvari, Allah, subhanehu ve te'ala, zna shta je bilo,shta tje biti,i shta tje raditi stvorenje prije njegovog stvaranja.
2) Zapisanost: Allah, Uzvisheni, je zapisao sve shto tje se deshavati, u Levhi-l-Mahfuzu, 50 000 godina prije nego shto je stvorio nebesa i Zemlju.
3) Allahova volja: Ono shto Allah, Uzvisheni, hotje, to biva ,a shto ne zheli to ne biva, i sve shto se desi Allah, Uzvisheni, je htio da se desi prije nego shto se desilo.
4) Allah, Uzvisheni, je Tvorac svega: On je Stvoritelj svakog djela i onoga ko ga radi, Stvoritelj svakog pokreta i onoga shto se kretje, Stvoritelj mirovanja i onoga shto miruje.

- Chetvrti temelj: Obetjanje i prijetnja

Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je izmedju onih koji su prihvatili samo ajete prijetnje(haridzije), i onih koji stavljaju ajete nade i milosti, iznad ajeta kazne i prijetnje (murdzije).
Ovi prvi (haridzije) kazhu da je pochinilac velikog grijeha, poput onog koji pochini zinaluk, ili pije alkohol, kafir(nevjernik) i da tje biti u vjechnoj Vatri.
Murdzije smatraju da je iman potvrda srca i da djela nisu od imana, tako da imanu ne mozhe nanijeti shtetu grijeshenje. Tako tvrde da je iman bludnika ili onoga koji pije alkohol, poput imana ebu-Bekra , i da ne zasluzhuje ulazak u Vatru.
Priblizhno vjerovanje imaju danas neki, koji tvrde za sebe da su muslimani, a natji tjesh ih da chine mnoge grijehe, izostavljaju mnoge vadzibe, a onda govore:" Ko kazhe La ilahe illallah, utji tje u Dzennet!"
Njima tjemo odgovoriti na dva nachina:
1) Kod koga se nadje istinski iman u srcu, taj tje ga iman tjerati da chini dobra djela, a da se kloni loshih. Chinjenica da chovjek radi losha djela, i to javno, a ne radi dobra, ukazuje koliko je to srce prazno i bez istinskog imana.
2) Potrebno je da chovjek prihvati i Kur'anske tekstove prijetnje i tekstove obetjanja(nade). Onaj koji se bude vezao samo za tekstove obetjanja, a ostavi tekstove prijetnje, vetj je zalutao, kao shto su murdzije zalutale. Isto tako onaj ko se bude vezao samo za tekstove prijetnje, zapostavljajutji tekstove obetjanja(nade), i on je zalutao.
Kazatjemo ovom grijeshniku, koji se samo vezao za tekstove nade, da mora napraviti spoj izmedju nade i prijetnje. Da spoji hadis, koji uzima za dokaz: "Ko kazhe La ilahe illallah , utji tje u Dzennet.“ ,i ajet :
" Onome koji hotimichno ubije vjernika kazna tje biti Dzehennem, u kome tje vjechno ostati." (En-Nisa,93.)
Ako odgovori, da onaj koji je ubio muslimana, a izgovara shehadet, netje utji u Dzennet, onda sam sebi proturijechi. Zato ne smije neznalica govoriti o Allahovoj, subhanehu ve te'ala, vjeri ono shto ne zna, jer je to od velikih grijeha. Obaveza je na muslimanu da vjeruje u ono na shto ukazuju svi sherijatski tekstovi, u vezi pochinioca velikog grijeha, kao shto je vjerovanje ehli-sunneta .
Ehli-sunnet vjeruje da musliman, pochinilac velikog grijeha, ne izlazi iz islama, on ostaje musliman, nepotpunog imana, sve dok ne pochini djelo koje ga izvodi iz vjere. On je vjernik zbog imana kojeg ima, a fasik(grijeshnik) zbog grijeha kojeg chini. A shto se tiche Ahireta, spada pod Allahovu, subhanehu ve te'ala, volju, ako bude htio oprostitje mu, a ako bude htio kaznitje ga, kako bi ga ochistio od grijeha, a zatim tje ga uvesti u Dzennet. U Vatri tje ostati vjechno samo onaj koji je kjafir(nevjernik) ili onaj koji uchini shirk(pripishe Allahu sudruga).
Iman kod ehli-sunneta je svjedochenje jezikom, vjerovanje srcem i potvrdjivanje djelima, povetjava se pokornoshtju, a smanjuje se nepokornoshtju.

- Peti temelj: Poglavlje o drugovima (ashabima, radijAllahu 'anhum) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je izmedju haridzija i shija.
Shije, a od njih su Rafidije, pretjeruju u velichanju porodice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ,kao shto je Alija ibn ebi-Talib, radijAllahu 'anhu, i njegova djeca, Hasan i Husein, radijAllahu 'anhuma. Pozivaju i tvrde da je Alija, radiAllahu 'anhu, nepogrjeshiv, da zna gajb, da je bolji od Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu 'anhuma, chak ima i onih koji tvrde da je bog, Allahu se utjechemo od ovakvog vjerovanja!
Haridzije, na drugoj strani, proglashavaju nevjernicima Aliju i Muaviju ibn Ebi-Sufjana, radijAllahu 'anhuma, a proglasili su nevjernicima i sve one koji nisu na njihovom putu.
Kao sto rafidije psuju mnoge ashabe, i tvrde za njih da su nevjernici, da su postali otpadnici poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , chak neki to isto tvrde za Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu 'anhuma, ne izuzimaju od ashaba nikoga, osim porodice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mali broj drugih ashaba. Takodje psuju majke pravovjernih i najuglednije ashabe, ali javno govore suprotno, kako bi se priblizhili ehli-sunnetu. To rade iz svog ubjedjenja-akidetu-tekijjeh, po kome je pretvaranje sastavni dio vjerovanja, pa pokazuju jedno, a kriju drugo.

A ehli –sunnet voli sve ashabe, i zadovoljni su sa svima njima, kao shto vjeruju da su najbolja skupina ovog ummeta, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , odabrana da bude u drushtvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Suzdrzhani su po pitanju njihovog razilazhenja, smatraju ih mudztehidima koji tje biti nagradjeni za svoj idztihad. Onaj koji je pogodio od njih imatje dvije nagrade, a onaj koji je pogrijeshio imatje jednu nagradu. Vjeruju da je najbolji od njih Ebu-Bekr, zatim Omer, pa Osman, pa Alija, radijAllahu 'anhum. Ehli sunne wel dzema'a voli porodicu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i smatra da oni kod njih imaju dvostruko pravo: pravo kao muslimani i pravo kao Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem porodica, pa ih vole i zadovoljni su njima.

[tutinac]

Učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a



Mnogi učenjaci su izjavili da su Eš'arije (u ovo ulaze i Maturidije jer među njima nema razlika osim u sporednim pitanjima) Ehlu bid'a, tj. novotari, što znači da nisu od Ehli Sunne vel Džema'a, dok su mnogi drugi jasno naznačili da nisu Ehli Sunne vel Džema'a. Od tih učenjaka su:

● Imam Ehli Sunneta - Imam Ahmed je proglasio bidatorima skupinu Kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb Eš'arija. Također, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu Kelamom nisu Ehli Sunne, a Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša'ire fil-akide, str. 60.)

● Imam Ebu Nasr es-Sidžzi el-Hanefi je nazvao Eš'arije novotarskom sektom štetnijom od Mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222.)

● Imam Ibn Huvejz Mindad, malikija učenjak, u komentaru riječi Imama Malika da nije dozvoljeno svjedočenje bidatora kaže da su bidatori kod Malika i ostalih učenjaka mezheba oni koji se bave Ilmu kelamom svejedno bili oni Eš'arije ili neki drugi. (Džami'u bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/96.)

● Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-Hasana El-Eš'arija, je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) Mu'atezila, Eš'arija, Džehmija i ostalih, gdje je izjednačio Eš'arije sa ostalim sektama. (Idžtima'ul-džujušil-islamije, str. 62.)

● Kaže šafijski učenjak Ebul-Hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba ... (Et-Tis'inijje, str. 238.)

● U knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35.) hanbelijski učanjak Ibn Kudame kaže da su Eš'arije bidatori.

● Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao Eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te'arudi, 2/96.)

● Šejhul-Islam Ebu Ismail el-Herevi, pisac knjige „Zemmul-Kelam“, kaže o njemu Subki u „Tabekatuš-šafi'ijje“ (4/272) da je proklinjao Ebul-Hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija.

● Šejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim su na razne načine u mnogim knjigama pojasnili da su oni bidatori, kao na primjer u Medžmu'il-fetava (2/50): „Kao što to kažu neki bidatori Eš'arije...“.

● Šejh Albani je u knjizi „Es-Silsiletus-Sahiha“ (6/285) nazvao, između ostalih, Eš'arije neprijateljima Sunneta, a neprijatelji Sunneta ne mogu biti na akidi Ehli Sunne vel Džema'a.

● Šejh Muhammed ibn Salih el-'Usejmin je u komentaru „El-'Akidetul-Vasitijje“ (2/372) jasno rekao da Eš'arije, Maturidije i njima slični nisu Ehli Sunne vel Džema'a.

● Upitan je šejh Salih el-Fevzan da li se Eš'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Džema'a, pa je odgovorio da se ne ubrajaju

[neznalica]

Od svih sekti u islamu, "brate" samo Nedzdi " vehabije" veruju da Allah dz.s. ima RUKE ,NOGE, OCI, USI, itd. Dokle bre mislite da farbate narod i trujete ovaj forum vasim iskrivljenim verovanjem.Sve zivo napadate i svi su sektasi samo ste vi na pravom putu.
Ko vam je dao to pravo. Mozda ibn Tejmijje ili ibn Abdulvehab ili Hempher.
Da li su vasi roditelji zadovoljni vama. To je pitanje broj jedan za vas. Jer posle Allaha dz.s. roditelj je na prvom mestu. A ako vas roditelj nije zadovoljan sa vama onda sa vama nije zadovoljan ni Allah dz.s.. Imam nekoliko poznanika cija su deca "vehabije" i verujte da nisu zadovoljni svojom decom. Cak jedan od tih roditelja kaze: dabogda ga taksirat ufatio ko mi dijete odvuce tamo.
I "vehabije" zapamtite samo Allah dz.s. zna ko je na pravom putu.

[abdullah]

neznalice sto puta ove priche o 'vehabijama koji ne slushaju roditelje', ponavljash se ili ti je ponestalo 'rekla kazala' prichica.

Znachi po tebi su poslushni roditeljima mladitji i djevojke koji se vratjaju kutji u 2.00 h i vise po kafanama, djevojke koje se opijaju, zhene koje varaju svoje muzheve i obrnuto, zatim razni poroci poput bluda, kradja, laganja, ogovaranja, klevetanja, osobe koje tuku roditelje kako bi im dali novac za raznorazne opojne droge, znachi takve savremene osobe ti zhelish? To je po tebi zhivot? Pogledajte nashu omladinu, koja tone u moru poroka i zapitajte se, ali iskreno, zar ne zhelite da postanu chestiti i bogobojazni ljudi koji tje promjeniti vash grad u pozitivnom smislu i da se ukrase lijepim moralnim osobinama, osobe koje tje pomagati siromashne i potrebne i netje iskorishtavati svoje pozicije za svoje lichne interese. Zar ne zhelite prosperitet vashem gradu? Uspjetjete ako ochisitite svoje vjerovanje, ako ochistite svoje srce zlobe i mrzhje prema bratji muslimanima i praktichno pokazhete vash islam. Manje lazhi jer lazh prlja vasha srca te istina postaje neistina, a neistina istina.

[neznalica]

Nije u redu da se omladina opija niti da se drogira, niti da se bavi prostitucijom, niti, niti....
Svaki roditelj je duzan da vaspita svoju decu u duhu islama a ne da mu ih vaspitava neko drugi, dijeleci razne brosurice. Svi moramo ocistiti svoja srca mrznje prema muslimanima, ali vi tu ne doprinosite nista, cak sta vise. Svakog drugog koji se ne slaze sa nekim stavovima vaseg verovanja vi proglasavate kjafirima, sektasima, kompleksasima.....
Ostavite se vise tih stvari i sve ce biti u redu.

[Recruit]

Evo da spomenemo par citata vehabijskog vjerovanja iz knjige Kitabu Sunneh koju vehabije lazno pripisuju Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbelu a koja je osnova njihove akide:

1.) "Video Ga je na stolici od zlata koju nose cetvorica: Melek u obliku covjeka, Melek u obliku Lava, Melek u obliku Bika i Melek u obliku Orla. Video Ga je u zelenoj basti, ispod Njega zlatni prekrivac." ( Kitabu Sunneh str.35)

2.)" Njegova stolica obuhvata Nebesa i Zemlju. Kada sjedne na nju cuje se pistanje kao kad jahac sjedne na svoju jahalicu. Kada On sjedne na stolicu ostane mjesta samo za cetiri prsta na njoj." ( Kitabu sunnetil muftera str.71)

3.) " Kako je On razgovarao sa Musaom? Pa je rekao: "Pomerajuci svoje usne"( Kitabu sunneh str. 64)

4.) "Milostivi je mnogo tezak nosacima Arsa kada se probude musrici,a kada se probude muslimani On njima postaje mnogo laksi." ( Kitabu Sunneh str. 142)

5.) " Bog je napisao Musao Tevrat oslanjajuci se svojim ledjima na stijenu" ( Kitabu Sunneh str. 67)

6.) " Njegova druga ruka je prazna,nema u njoj nista" ( Kitabu Sunneh str. 149)

7.) " Nakon sto je stvorio Nebesa i Zemlju legao je na ledja." ( Kitabu Sunneh)

Uskoro cemo napisati insaallah i neke citate iz jevrejskih knjiga koji se poklapaju sa vjerovanjem vehabija.

Da nas Allah dz.s. sacuva od mudzessima vehabija koji vjeruju u Dedzdzala a ne u Allaha dz.s.

[Unicknnamed]

I "vehabije" zapamtite samo Allah dz.s. zna ko je na pravom putu.

Ovo se ne odnosi samo na "vehabije" burazeru kao sto si ti napisao vec na sve ljude na dunjaluku.
I ja verujem u to da samo Allah dz.s. zna ko je na pravom putu pa te pitam ko ti garantuje da si ti na pravom putu,ili ja na primer?
Ko ti garantuje da oni nisu na pravom putu?

[neznalica]

Unicknnamed to sam napisao zato sto kao i sam sto vidis oni svakoga ko nije njihovog verovanja proglasavaju za kjafira, sektasa, siju i neznam ti sta jos.
Samo Allah dz.s.zna ko je na pravom putu i niko vise.

[Unicknnamed]

Unicknnamed to sam napisao zato sto kao i sam sto vidis oni svakoga ko nije njihovog verovanja proglasavaju za kjafira, sektasa, siju i neznam ti sta jos.
Samo Allah dz.s.zna ko je na pravom putu i niko vise.

OK Ja sam obeco da vise ne pisem o ovome i drzacu se toga.Da vidimo vas.:psssst:

[abdullah]

El-hamdu lil-lahi rab-bil-'alemin. Ves-salatu ves-selamu ala resulina Muhammedin ve ala alihi ve ashabihi edzme'in.

Da ne bi chitalashtvo bilo zbunjeno dokazima jednih, koji se zhale, dizhu optuzhnice, neshto trazhe, te kako ne bi smo presudili u njihovu korist, a oslanjajutji se na rijechi Muhammeda s.a.w.s., koje je uputio Aliji r.a. onda kada ga je poslao u Jemen kao sudiju, rekavshi mu: "Nemoj sluchajno presuditi u korist jednih, dok ne saslushash dokaze drugih.." i kako se ne bi shvatilo da su grobovi, kaburovi, turbeta i molitve na njima – Islam i njegova praksa; raznorazne dlake, kosti i sl. koje postoje po Balkanu, Bosni, Sandzaku, Albaniji, dlake Muhammeda s.a.w.s.!

Nasha vjera se zasniva na ajetima i sahih-hadisima, a ne na izmishljenim i Resulu s.a.w.s. pripisanim hikajama!!! Ako neko smatra da muslimanima ne treba davati savjete, usmjeravati ih Tevhidu, Kur'anu i Sunnetu, kao i upozoravati ih od eventualnih pokliznutja pogotovu kada je vjera i ubjedjenje u pitanju, onda taj silno grijeshi!

Tachno je to da mushrika nema medju muslimanima, jer muslimani su ti koji obozhavaju samo Allaha dz.s., samo Njemu dove uputjuju, i samo od Njega se pomotji nadaju, ali mushrici su ti koji obozhavaju neshto drugo mimo Allaha dz.s., uputjuju svoje dove nekome drugom mimo Njega, i svachijoj se pomotji, mimo Njegove, nadaju!!!

Chovjek se poshtuje dok je zhiv! Uchenjak se poshtuje na taj nachin shto tjemo sprovoditi u praksu ono shto nam govori. Poslanik s.a.w.s. se poshtuje tako shto tjemo sprovesti u praksu Allahov dz.s. sheriat kojeg nam je on demonstrativno, u toku 23.g. svoje poslanichke misije, pokazao! To da mi ljubimo uchenjaka gdje god ga vidimo, da mu poslije njegove smrti turbe dignemo, i redovno ga poslije njegove smrti zamolimo da nam po neku potrebu ispuni – nema nikakve veze sa Islamom i njegovim principima!!!

Zamislite kada bismo danas ponudili jednom hrishtjaninu da primi Islam, ali da mu ponudimo sufijsko-dervishku interpretaciju Islama, ne ehli-sunnetsku interpretaciju, saopshtili bi mu i predstavili takvo vjerovanje slijedetjim redoslijedom:

1. Dozvoljeno je moliti se turbetima i umrlim osobama, jer oni s vremena na vrijeme znaju izatji iz svojih grobova kako bi ispunili potrebe ljudi, koji normalno zhive u svojim grobovima. Chuvaj se trazhenja posrednishtva od popova ili sveshtenika jer je to vjerom zabranjeno djelo, ali ako je u pitanju umrli shejh Dzejlani, ili shejh Rifai onda je to dozvoljeno. Tvoje izgovaranja dova (molitvi) rijechima: O, Isuse ili o, Marijo, su shirk (idolopoklonstvo), i bid'at (novotarija), tako da nemash druge alternative do da promjenish te dove u rijechi: O, Muhammede ili o, Dzejlani…, nemoj sluchajno da si molio rijechima: O, Marijo, ili o, Isuse, jer je to shirk!???

2. Dozvoljeno je trazhiti utochishta od nekog drugog mimo Boga Jedinog, kao npr. da kazhesh: Utjechem se Poslaniku od prokleta shejtana (djavola)!???

3. Dozvoljeno je uzimati zemlju sa grobova evlija'a (Bozhjih miljenika), kao i potiranje o zidove njihovih kabura (grobova), kako bi se izlijechili od nekih bolesti, jer su takvi postupci poznati kao dobri i provjereni ljekovi!? Vezivati se za moshti hrishtjanskih svetaca ili za njihove grobove je prava zabluda i idolopoklonstvo, ali kachenje i potiranje o zidove grobova evlija'a je prava uputa i tevhid (jednoboshtvo)!???

4. Dozvoljeno je unositi novotarije u vjeru, tako da onaj koji takvo shto ne radi je i sam novotar. Tachno je da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Svaka novotarija je zabluda – ali, nas je shejh poduchio tome da nije svaka novotarija zabluda, vetj da ima lijepih novotarija ili inovacija u vjeri!???

5. Dozvoljeno je i lijepo je proslavljati rodjenje (mevlud) Muhammeda s.a.w.s., ali nemoj sluchajno da si slavio Isusovo rodjenje, jer je proslavljati Isusovo rodjenje haram (zabranjeno), dok je proslavljanje Muhammedovog s.a.w.s. rodjenja halal (dozvoljeno), i lijepo!???

6. Ako prihvatish Islam na tebi je obaveza slijepo oponashati nekoga (taklid el-e'ama), nekoga koji tje umjesto tebe razmishljati jer ti josh nisi spreman za to. Kada primish Islam sebe morash nazvati shafijom ili hanefijom ili hanbelijom, pa ako nisi arap najbolje bi bilo da si hanefija, a ako si sluchajno iz Afrike obavezno morash biti malikija. Ako si sluchajno iz Sirije ili Egipta morash da si shafija ili, na kraju krajeva, bacatjemo kocku kako bi ti olakshali koji mezheb da odaberesh!!!???

7. Ako primish Islam morash postati maturidija ili esh'arija u svome vjerovanju kako bi bio jednim od "pripadnika Ehli–sunneta", u protivnom, ako ne budesh slijedio jedan od ova dva pravca, pretji tjesh iz sunneta u bid'at i postatjesh vehabija ;-) !!???

8. Ako primish Islam dozvoljeno ti je odabrati sebi neki od sufijsko-dervishkih pravaca (tarikata), tako da mozhesh postati: tidzanija, ili rufa'aija, ili kaderija, ili nakshibendija, ili bektashija, ili mevlevija ili dessukija kako bi mogao poslije toga mahati glavom lijevo ili desno, te velichati i spominjati svoga Gospodara u tamnim kruzhocima plesanja, pjevanja, defova, bubnjeva ili postklasichnih stofistichkih vjerskih pjesama. Nemoj sluchajno pomisliti da mi oponashamo Jevreje koji mashu svojim glavama naprijed-nazad! Ne, ne. Samo da se razumijemo, mi njima kontriramo na taj nachin shto mi mashemo glavama lijevo-desno, a ne kao oni naprijed-nazad!???

9. Nemoj sluchajno da zaboravish pogasiti svjetla kada se nadjesh u "halkama zikra", jer i sam znash da shejtane (djavole), ljuti i nervira prisutnost svjetla.

10. Ako si odabrao sebi neki sufijsko-dervishki pravac (tarikat), onda obavezno sebi morash pronatji shejha chiju tjesh sliku postaviti ispred sebe dok budesh spominjao Boga, jer bez posredstva shejha netjesh dospjeti do Boga, zato shto je shejh taj koji je Istina, Put i zhivot, tako da ne mozhesh doprijeti do Allaha dz.s. osim uz njegovo posredstvo. Istina je da ovoga ima i kod vas hrishtjana u Bibliji, ali je to kod vas nazhalost usko vezano samo za Isusa, a ne za shejhove kao kod nas!???

11. Takodje ti je dozvoljeno imati ubjedjenje u to da Ka'ba kruzhi od jednog do drugog muslimanskog mjesta, idutji u posjetu umrlim Allahovim miljenicima (evlija'ima)!???

12. Dozvoljeno ti je vjerovati u to, da nije Muhammeda s.a.w.s., Allah dz.s. ne bi stvorio sve ovo shto je stvorio, jer je sve stvoreno samo zbog Muhammeda s.a.w.s.??!! Dozvoljeno ti je slaviti rodjenje Muhammeda s.a.w.s. (mevlud), ali slavu isusova rodjenja morash izbaciti iz prakse jer je to hrishtjanski adet (obichaj), i to veze nema sa Islamom! Morash uchestvovati sa nama na mevludskim svechanostima, da se malo druzhimo i zapjevamo, kao i da nam se pridruzhish u izmishljanju pricha i bajki (hikaja) koje bi kasnije pripisali Muhammedu s.a.w.s. i Islamu!? Morash proslavljati dan Isra’i i M’iradza, kao i prihvatiti sve one hikaje i bajke koje su tome nadodane, samo shto ti moramo priznati da je lanac predaja tih hikaja, bajki i dodataka - lazhan i neispravan, ali, shta da radimo, te nam hikaje mekshaju srca!? Nemoj sluchajno biti poput ovih novih danas, zadrtih fanatika i vehabija, koji neprestano i samo ponavljaju suhoparne rijechi: Nemojte uvoditi bid’ate (novotarije) u vjeru, niti dodavati joj ono shto Allah d.s. nije propisao!!!??

13. Ovaj Kur’an koji je pred tobom, ne predstavlja Bozhiji govor i Njegovu rijech, zato shto Allah dz.s. ne govori nashim jezicima, jer je On visoko od jezika i od toga da bi govorio nekim od njih!? Naprotiv, Kur’an a.sh. je Dzibrilov govor, koji zna shta je u Allahovom dz.s. nefsu, i koji ga je srochio (Kur’an) svojim rijechima. Istina je to da je Isa a.s. rekao o Allahu dz.s.: Ti poznajesh misli moje, ali je ne poznajem Tvoje! Ali, Dzibril a.s. kazhe drugo: Ti poznajesh misli moje, ali i ja poznam misli Tvoje!???

14. Nije ti dozvoljeno prihvatiti i razumjevati Kur’an njegovim vanjskim (zahir), znachenjem, jer njegovo vanjsko znachenje (zahir), te mozhe odvesti u nevjerstvo, i opet te vratiti u tvoje krshtjanstvo, poput ajeta: "I kada dodje Gospodar tvoj ...", "Milostivi, koji se nad Arshom uzvisio ...", "Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima ..."!? Nemoj sluchajno retji da Allah dz.s. dolazi, ili da je On iznad nebesa, kako nam je to On dz.s. u ovim ajetima naveo! Ni sluchajno da si podigao svoje ruke u dovi (molitvi) k nebesima, imajutji ubjedjenje da je Allah dz.s. gore, visoko iznad tebe, jer je imati takvo ubjedjenje - nevjerstvo (kufr), pa bi takvim tvojim postupcima bio gori nego da si ostao krshtjanin!? Ako hotjesh da je Allah dz.s. tobom zadovoljan onda ajet: "Milostivi, koji se nad Arshom uzvisio ..." protumachi rijechima: "Milostivi, koji je Arshom ovladao ..." - koji ga je zaposjeo i njime ovladao, nakon shto nije bio u Njegovoj vlasti, nego u vlasnishtvu nekoga drugog!!!???

15. Kada budesh primio Islam, nemoj sluchajno imati ubjedjenje da je Allah dz.s. iznad nebesa, ili iznad svega stvorenoga, jer tjesh se takvim ubjedjenjem vratiti u nevjerstvo (kufr), pa makar i izgovorio rijechi shehadeta, jer je pravo ubjedjenje i vjerovanje to da Allah dz.s. nije ni gore, ni dolje, ni desno ni lijevo, ni unutar nechega, niti van nechega, pa je s toga razlika izmedju nas i komunista u tome shto oni negiraju apsolutno postojanje Boga, dok smo ga mi samo izgubili, pa ne znamo na kojoj je strani!!!???

16. Kada su Allahova dz.s. svojstva u pitanju, obavezno ih morash protumachiti svojim razumom, te uzeti u obzir i one daleke, mozhda chak i nemogutje solucije komentarisanja svojstava, gdje tjesh sve to nazvati te’evilom (tumachenjem), ili tjemo negirati to da Allahova dz.s. svojstva neshto znache, shto bi nazvali tefvidom, i time da ni Poslanik s.a.w.s. nije znao znachenja tih Bozhijih svojstava, a kamoli mi!???

17. Ne smijesh retji da je Allah dz.s. Kadir (motjan) u svim stvarima, nego samo u vetjini stvari, jer kada bi smatrao da je On Kadir u svemu, onda bi bio Kadir i po pitanju samog Sebe!!???

18. Da bi chovjek bio vjernik, dovoljno je da on samo povjeruje svojim srcem! Ostavljanje dobrih djela, od strane muslimana, ne umanjuje njegovu vjeru!???

19. Nemoj sluchajno vjerovati u to da je nesudjenje po onome shto je Allah dz.s. objavio - kufr (nevjerstvo)! Kada su jevreji ili hrishtjani u pitanju onda je to kufr, ali kada su muslimani u pitanju onda to ne predstavlja kufr!?

20. Hadisi, u chijem se lancu prenosilaca nadje jedna osoba (ehadisul-ahad), pa makar oni bili i sahih, a koji se mogu natji u buharijinom ili muslimovom sahihu – nije dozvoljeno njima dokazivati u oblasti vjerovanja i akaida, jer takve predaje ne prouzrokuju nuzhno znanje!? Tachno je da su te predaje sahih, ali ih mi smatramo daifom (slabim)!???

21. Allahova dz.s. volja, po pitanju tvojih djela, znachi da je On odredio tvoje postupke takvim kakvi su, isto kao shto je odredio crncu da bude crn, ili bijelcu da bude bjelim, pa morash znati da si ti prinudjen od strane Allaha dz.s. na sve shto si radio, trenutno radish ili tjesh raditi, jer ti jednostavno nemash prava odabira!????

22. Morash znati to da, kada si bio krshtjanin, Allah dz.s. je bio Taj koji te je pomogao u tvome nevjerstvu, tako da nije bilo Njega, ti ne bi mogao biti nevjernikom!???

23. Ne smijesh vjerovati u to da Allah dz.s. radi neshto iz nekakve, nama skrivene ili nepoznate, mudrosti, jer je to umanjivanje Allahove dz.s. motji i kudreta. Allah dz.s. nishta ne poduzima radi nekakve, nama nepoznate, mudrosti, vetj samo radi njegove volje ili htijenja. Ako budesh smatrao da On to radi zbog nekakve, nama skrivene, mudrosti, onda si mu pripisao to da se On u svojim postupcima mora opravdavati ili isprichavati, pa si Ga napravio muhtadznim (onaj koji je u potrebi za nechim)!???

24. Znaj to da Allah dz.s. mozhe kazniti poslanike ili ostale, Njemu pokorne, robove, i baciti ih u Dzehennem, a u Dzennet uvesti nevjernike i oholnike, a da se sve to ne mozhe smatrati zulumom ili nasiljem od strane Njega!??? Zato shto On postupa sa onim shto posjeduje kako On hotje!????

25. Znaj da tjesh opet postati krshtjaninom ako budesh smatrao da je vatra ta koja je zapalila kutju, ili nozh taj koji je isjekao hleb, jer tjesh tako smatrati da postoje josh dva boga pored Allaha dz.s.!?????

26. Ako primish Islam onda nije strashno da se bavish pravnim smicalicama kojima bi zaobishao slovo Kur’ana ili Sunneta (Hijelul-sheri’ijjeh), tako da, ako ti Allah dz.s. neshto zabrani, tu zabranu spretno izbjegnesh!????

27. Kada primish Islam, pred narodom obavezno izvedi svoju zhenu namirisanu, nakitjenu i ukrashenu, a pogotovo ako ima lijep glas neka im zapjeva koju ilahiju, nije strashno; a, shto se tvojih sestara lichno tihe, od njih mozhesh gledati sve osim onoga shto je izmedju pupka i koljena!????
__________________________________________________ _________

Dragi brate moj, da li tjesh nevjerniku predstaviti Islam na nachin kako je to ranije radio Poslanik s.a.w.s. sa mushricima, jevrejima ili hrishtjanima, ili tjesh mu ga predstaviti u ovakvoj, sufizmom zamrljanoj, slici?!

Zar nisu kurejshije za vrijeme Poslanika s.a.w.s., kao shto to rade dervishi i sufije sa Islamom danas, predstavljali vjeru Ibrahima a.s. (el-Hanifijju), kroz raznorazne vidove novotarija, shirkova i idolopoklonstva?!!

Zar mislish da tjesh nekoga privoliti na Islam ovakvim glupim i smijeshnim ubjedjenjima i vjerovanjem?! Ili se plashish, ako mu budesh naveo sve te pojedinosti (jer i sam znash da su neispravne), da tjesh ga samo josh vishe otjerati od Islama, jer te dervihke novotarije ne predstavljaju ni jedan islamski princip ili uchenje, niti ono sa chime nam je doshao Poslanik, s.a.w.s., a vishe imaju zajednichkog sa jevrejima, hrishtjanima, vatropoklonicima ili s kime ne sve vetj!

Hrishtjani znaju da njihova knjiga nije Bozhija knjiga, niti direktna Bozhija rijech, i oni ne zhele chuti od muslimana to da je Kur’an muhammedov ili dzibrilov govor!!!

Hrishtjanima su dojadile rijechi njihovih sveshtenika i popova: Dovoljno ti je da vjerujesh u isusovo raspetje kako bi zaradio Dzennet (raj), pa makar se i nikada u zhivotu ne molio (klanjao), niti bilo kakvo dobro djelo uchinio – na osnovu onoga shto pishe u Bibliji!?

Hrishtjanima su dojadile moshti svetaca i njihovi grobovi, moljenje Marije (Merjem), ili ostalih svetaca za njihove potrebe, kao i trazhenje zagovornishtva od strane njih.

Hrishtjanima su dojadila chudesa koja se pripisuju pojedinim svecima kao shto je upravljanje gromovima, kishama, suncem, brdima ...

Hrishtjanima su dojadile novotarije koje im se danonotjno serviraju od strane crkve, i od muslimana apsolutno ne zhele chuti to da je dozvoljeno uvodjenje novotarija u vjeru, ili to da ima lijepih novotarija u vjeri (ibadetu)!

Ako se bojish, dragi brate, predstavljati ovakvime Islam nemuslimanima, iz bojazni da ih ovakvim stavovima ne bi od Islama odbio, pa kako se ne bojish Allaha dz.s. da ovakve stvari nudish muslimanima, ili da dodjesh sa ovakvim vjerovanjem pred Allaha dz.s. na Sudnjeme danu?! Da li to zhelish muslimane odvratiti od Tevhida, Kur’ana i Sunneta??!!!

Ako chovjek sav svoj zhivot provede u obilazhenju grobova, turbeta i mrtvih ljudi; ako bude bjezhao od svijeta u brda, planine, i zabachene tekije; ako se bude nadao pomotji hamajlija, svetih vodica ili granchica; ako mu shejh Nakshibendi ili Rufa’i bude prechi od Muhammeda, s.a.w.s., Ebu Bekra i Omera r.a.; ako bude velichao svoga gospodara u zadimljenim i mrachnim prostorijama, uz zvuke naja, defa i ostalih bubnjeva; ako misli da se vjera u Allaha dz.s. ogleda u mahanju glavom, vrtenju oko sebe i po nekoliko sahata, te teglenju tespiha od desetak metara duzhine; ako misli da zabijenjem sablji, igli, i ostalih oshtrih predmeta sebi u obraze, pletja, prsa i stomak shiri Islam, onda moramo zakljuchiti sljedetje:

1. Staza kojom hode nije ’Pravi Put’.
2. Dokazi im nisu validni i ispravni.
3. Zakljuchci su im pogreshni.
4. Nemaju Bozhijeg tevfika (podrshke).
5. Nisu zanimljivi onima koji trazhe istinu.
6. Daju nam do znanja da nisu od sljedbenika Sunneta.
7. Daju nam do znanja da su sljedbenici svega i svachega!!!

Priredio: prof. Sead ef. Jasavic

[Recruit]

Vehabijsko- jevrejska akida:

1.) "Video Ga je na stolici od zlata koju nose cetvorica: Melek u obliku covjeka, Melek u obliku Lava, Melek u obliku Bika i Melek u obliku Orla. Video Ga je u zelenoj basti, ispod Njega zlatni prekrivac." ( Kitabu Sunneh str.35)

2.)" Njegova stolica obuhvata Nebesa i Zemlju. Kada sjedne na nju cuje se pistanje kao kad jahac sjedne na svoju jahalicu. Kada On sjedne na stolicu ostane mjesta samo za cetiri prsta na njoj." ( Kitabu sunnetil muftera str.71)

3.) " Kako je On razgovarao sa Musaom? Pa je rekao: "Pomerajuci svoje usne"( Kitabu sunneh str. 64)

4.) "Milostivi je mnogo tezak nosacima Arsa kada se probude musrici,a kada se probude muslimani On njima postaje mnogo laksi." ( Kitabu Sunneh str. 142)

5.) " Bog je napisao Musao Tevrat oslanjajuci se svojim ledjima na stijenu" ( Kitabu Sunneh str. 67)

6.) " Njegova druga ruka je prazna,nema u njoj nista" ( Kitabu Sunneh str. 149)

7.) " Nakon sto je stvorio Nebesa i Zemlju legao je na ledja." ( Kitabu Sunneh)


Ovo su citati iz vasih knjiga.

Ja ne govorim kao vi bez dokaza.

[abdullah]

Zashto osobe poput recruita pokushavaju da prikriju svoje neispravno vjerovanje i lazhu na ispravne pripadnike ehli sunneta? Zashto napadaju samo ispravne sljedbenike ehli sunneta i nazivaju ih 'vehabijama'? Nismo ih vidjeli da o jevrejima ishta govore ili pak krshtjanima. Zapravo u pozadini njihove akide se kriju mnogobrojni oblici novotarija koji chak dosezhu i do shirka(idolopoklonstva).
Odogovor je jednostavan: Oni zapravo zhele (tj. pokushavaju) da iskrive sliku ispravnih sljedbenika vjere kako bi prikrili njihovu neispravnu akidu i nametnuli onima koji ne poznaju vjeru razne oblike novotarija.

Pogledajte kako to njegove sufije (koje Recruit toliko shtiti i voli) uprazhnjavaju razne oblike novotarija koje nemaju ama bash nikakve veze sa islamom.


YouTube - ZABLUDE SUFIZMA (http://www.youtube.com/watch?v=mQPSTZk2FjI)

YouTube - Zablude Sufizma 2 (http://www.youtube.com/watch?v=jxWDH-KLehQ)

YouTube - Sufismus sekten des Ostens (http://www.youtube.com/watch?v=_Jl0hzkhRYg)

[halilce]

Želeo bih da mi odgovorite svi vi koji ste u Arapskim zemljama na školovanju,i Vi koji pišete u ovim temama na jedno prosto pitanje!
Ali iskreno...

Kome,po Vama ili gde pripadaju sandžački i bosanski.muslimani ?

[abdullah]

Sandzachki i bosanski muslimani pripadaju ehli sunnetu wel dzematu, a slijede hanefijsku pravnu shkolu tj. mezheb. Treba imati na umu da je Ebu Hanife chist od maturidijskog pravca koji pokushava da se nametne, jer maturidije mozhda slijede hanefijski fikh(islamsko pravo), ali kada je u pitanju akida poznato je da maturidije ne priznaju hanefijsku akidu koja je ujedno i akida sva chetiri mezheba, akida(ispravno vjerovanje) ehli sunneta wel dzema'ata. Pa tjete vidjeti da oni ne izuchavaju knjigu nasheg Imama Et Tahavija koja se zove "Tahavijska akida", te ne priznaju nashe hanefijske uchenjake poput Ibn ebil 'izza el Hanefija i sl. Maturidije su zapravo obichna kelamistichka sekta koja naginje sufizmu.
Nash narod je chist od sufijske akide koju neki (poput recruita) pokushavaju da im nametnu.

[halilce]

Zahvaljujem na odgovoru,Abdullah!
Očekujem i od ostalih odgovor...
Nadam se da ćemo se tu složiti,pa onda idemo dalje..
Sellam

[Recruit]

Elhamdulillah bili smo maturidije i prije nego su dosli vehabije i ostacemo maturidije i posle njih jer su samo es'arije i maturidije ehli sunnet vel dzemat.Abdullah o maturidijama i es'arijama zna samo iz teksta koji je ovdje postavio a u kojem se ne spominje ni je4dan jedini citat iz neke maturidijske ili es'arijske knjige.Kada Abdullah procita par maturidijskih knjiga moci ce da prica.Boziji Poslanik je rekao: " Divna li je vojska i divan li je vojskovodja koji ce osvojiti Konstantinopolj."Taj narod su Turci Osmanlije a taj Vodja je Mehmed El Fatih hanefije Maturidije svi do jednog.Zar ce Boziji Poslanik govoriti ovako o maturidijama ako su maturidije neispravni???Neka mi odgovori Abdullah!!!!Vjerovali smo onako kako su nas nasi stari ucili i vjerovacemo tako i necemo dozvoliti da nas islamu uci neko ko je zavrsio masinsku skolu.Mislite li da su Turci i nasi preci i svi muslimani svijeta bili toliko glupi da ako su maturidije sekta, ne shvate to za 1000 godina???Normalno,nisu, nego su i Turci i nasi preci nzlai da su samo Maturidije i es'arije ehli sunnet vel dzemat a svi ostali sekta.Neka nam navede Abdullah deset es'arijskih i deset maturidijskih knjiga i njihov sadrzaj posto nas je proglasio kafirima.Da svi ljudi vide da govori bez dokaza.A Tutinac nam jos uvijek nije rekao od kojih sejhova je ono cuo.Ako je istina ono o sto je naveo neka kaze od kojeg sejha a ako je laz neka to prizna.!!!!Dzaba ti postavljati postove o sufijama kada ja nisam sufija nego hvala Bogu maturidija,hanefija,ehli sunnet vel dzemat.Nadjete ludog covjeka,snimite ga i odmah kazete: Evo ga sufija.Sta ja treba sad da uradim? Da slikam vehabiju pedera iz Rozaja i da kazem da ste svi pederi?Treba li sada neko da nadje nekog muslimana koji krade,ubije,laze,pije alkohol,cini blud.. i kaze: Ovo su muslimani. Ovakvi su muslimani!!!????Neka mi neko s razumom odgovori na ovo pitanje.

[abdullah]

Kada Abdullah procita par maturidijskih knjiga moci ce da prica.Boziji Poslanik je rekao: " Divna li je vojska i divan li je vojskovodja koji ce osvojiti Konstantinopolj."Taj narod su Turci Osmanlije a taj Vodja je Mehmed El Fatih hanefije Maturidije svi do jednog.Zar ce Boziji Poslanik govoriti ovako o maturidijama ako su maturidije neispravni???Neka mi odgovori Abdullah!!!!Vjerovali smo onako kako su nas nasi stari ucili i vjerovacemo tako i necemo dozvoliti da nas islamu uci neko ko je zavrsio masinsku skolu.Neka nam navede Abdullah deset es'arijskih i deset maturidijskih knjiga posto nas je proglasio kafirima.Da svi ljudi vide da govori bez dokaza.A Tutinac nam jos uvijek nije rekao od kojih sejhova je ono cuo.Ako je istina ono o sto je naveo neka kaze od kojeg sejha a ako je laz neka to prizna.!!!!Dzaba ti postavljati postove o sufijama kada ja nisam sufija nego hvala Bogu maturidija,hanefija,ehli sunnet vel dzemat.Nadjete ludog covjeka,snimite ga i odmah kazete: Evo ga sufija.Sta ja treba sad da uradim? Da slikam vehabiju pedera iz Rozaja i da kazem da ste svi pederi?Treba li sada neko da nadje nekog muslimana koji krade,ubije,laze,pije alkohol,cini blud.. i kaze: Ovo su muslimani. Ovakvi su muslimani!!!????Neka mi neko s razumom odgovori na ovo pitanje.

Nemoj se nervirati mali sufijo :-) Vjest si u skrivanju ali te jezik (tj. pisanje) izdaje.
Ako si chitao ove tekstove vezano za maturidije nigdje nije recheno da ste kjafiri, vetj kelamistichka sekta. Znachi sekta u okrilju islamu koja ima neispravnosti u akidi. Znachi vi ste od ehli kible tj. muslimani ali se ne uzima od vas vashe neispravno uchenje, vetj nam je duzhnost da vas poduchimo ispravnoj akidi :-)
Chitam ja i vashe knjige ne bih da sam nepravedan prema vama, evo par knjiga:
El-iktisad fil i'tikad - Ebu Hamid el-Gazali,
EL-akaid en nesefije - i komentar od Nesefija i Et teftezanija.,
Lem'a el edile -Ebul me'ali el-dzuwejni
Temhid el ewail we talhis ed delail - Ebu Bekr el-Bakilani
Esas takdis wel mesail el hamsun - Fahrud-din Ebu Abdillah Muhammed Er-Razi
Usulud-din - Ebu Mensur El-bagdadij
Delail en nubuwweh - Ebu Neim el-asbahani
Subulul huda wer reshad - Imam es salihi ed-dimeshkij
Es sira el halebija - Imam el-halebij·
El mewakif fi ilmil kelam - El-idzij
O Sultanu Fatihu, gdje se hadis Allahovog poslanika, s.a.w.s., odnosi na njega, naravno s punim pravom, niko ga od uchenjaka ehli sunneta ne naziva kjafirom (ne lupetaj) i trebash znati da iako je u njegovom periodu bilo rasprostranjen maturidijski pravac kao i za vrijeme Salahudina Ejubija esh'arijski ponavljam nad njima nije uspostavljen nikakav hudzdze. Niti su oni bili specijalizovani uchenjaci u tom domenu vetj vojskovodje.
Ti samo o tim mashincima, neshto ih mnogo volish :-) Isa, a.s., bio tesar, Davud,a.s., bio krojach, nash Poslanik, s.a.w.s., bio pastir, a nash sufijica Recruit bio medresant. Mada ima tvojih medresanata koji rasturaju drogu (hotju retji hodza) :-)
A sto se tiche tebe i sufizma vidish kako sam sebe hvatash u lazh. Normalno je da onaj koji pripada nekoj skupini brani istu, a sada poshto su ljudi vidjeli snimke ti se kao izvlachish da nisi sufija. Sada porichesh i govorish da nisi sufija, a evo tvojih rijechi o sufijama (tema u religiji pod nazivom uchenjaci o sufijama):
"Sufizam je lijepo ponasanje,pomaganje muslimana. (Novi termini u islamu. Poslanik, s.a.w.s., nam nije objasnio ove termine, a ti se izgleda pravish da bolje znash:-) )
Sufizam je pozivanje u islam.
Sufizam je dzihad kada zatreba.
Sufizam je proucavanje islama do najsitinijih detalja .
"Svi" ( jao, kakvo neznanje) islamski ucenjaci su se odlikovali ovim svojstvima. Svi islamski ucenjaci su bili ovakvi odnosno bili sufije. (c c c kakve potvore)
Koga to pokusavaju vehabije da zavaraju?" zavrshen citat :-)
Kakav si ti hanefija kad ne priznajesh nasheg hanefijskog uchenjaka Ibn Ebil Izza el Hanefija i najpoznatijeg komentatora hanefijske akide tj. knjige" Tahavijeva akida "
A ne reche mi kakav je bio Hasan Kafi Prushtjak, nash bosanski hanefijski uchenjak, koji je bio oshtri suparnik sufijama i novotarima? :-)
Zapeo si za tog pedera, ko li je taj, reci nam da saznamo i mi neshto novo? :-)
Pitam poshto znam da tebi potvore i lazhi ne predstavljaju problem :-)

[abdullah]

Josh malo o sufijama ( ima ih i u Siriji mnoOogo) :-) ne radi se o svadbama i veselju vec oni to nazivaju" zikrom"

YouTube - Hadra with shaykh abdul rahman al-shaghouri (http://www.youtube.com/watch?v=z8XFYyiCo-4)

YouTube - Hadra with shaykh ul Islam in Syria (http://www.youtube.com/watch?v=yksuS4mN--s)

Evo malo i turbeta
YouTube - 4* Tomb of Hazrat Bayazid Bustami ,Damascus,Syria [Part 3-4] (http://www.youtube.com/watch?v=MCFsQC_uEgg)

YouTube - 4* Prophet Ayyub [Job] (AS) in Hawran near Damascus, Syria (http://www.youtube.com/watch?v=fs8CUT0Wk5I)

YouTube - sufi (http://www.youtube.com/watch?v=jUOqFhWGX_w)

[Recruit]

Lako je i meni naci par naslova maturidijskih knjiga na internetu.

Znam da ni jednu od ovih knjiga nisi procitao jer je vama zabranjeno da pricate sa muslimanima a klamoli da citate maturidijske i es'arijske knjige.

Postavljaj ti svadbi koliko hoces.

Nama ne trebaju snimci da bismo vidjeli kakvi ste vi i sta ste vi.

Pronadji malo hadisa Bozijeg Poslanika o es'arijama i maturidijama pa ces vidjeti sta kaze o njima,a posle pronadji par hadisa i o vehabijama pa uporedi.

Napisao sam te hadise u jednom postu. Vrati se pa procitaj. Ili te mozda strah istine?

Strah te sto vas Boziji Poslanik tako dobro opisuje?

Vehabija Peder iz Rozaja se zove Hamed. Mozes ga obici samo se pazi,mozda mu se svidis:)

[Recruit]

Sto se sufija tice, iako nisam sufija, mnogo ih volim jer su kao i svi muslimani es'arijsko maturidijske akide i ne pripisuju Allahu dz.s. manjkavosti i tijelo kao sto to rade vehabije i jevreji.

[abdullah]

Lako je i meni naci par naslova maturidijskih knjiga na internetu.

Znam da ni jednu od ovih knjiga nisi procitao jer je vama zabranjeno da pricate sa muslimanima a klamoli da citate maturidijske i es'arijske knjige.

Vehabija Peder iz Rozaja se zove Hamed. Mozes ga obici samo se pazi,mozda mu se svidis:)


Da, a ti poznajesh gajb stvari pa znash ko je shta prochitao. Je l' imash neki uredjaj koji mjeri ono shto je u ljudskim srcima? Ili ti dodjesh kao neka sveznalica?

Tvoje rijechi oslikavaju tvoju lichnost. Oholost i mrzhnja izbijaju iz tvojih usta, a ono shto kriju tvoja prsa je josh vetje. Nisi ti chovjek koji trazhi istinu ti si ovdje da bi se raspravljao i da bi dokazao sebe. Ne zasluzhujesh da se vrijeme troshi na tebe.

Nema potrebe da mi se obracash vishe, dovoljno ti je to shto tjesh rachun kod Allaha polagati za sve svoje rijechi, a tada netjesh ni pomotjnika ni zashtitnika natji.

[neznalica]

[???????????] Pronadjite Ferida Orahovca hitno vam je potreban.

[abdullah]

Sto se sufija tice, mnogo ih volim jer su kao i svi muslimani es'arijsko maturidijske akide .

Kako ne bi bili u zabludi pogledajmo shta to uchenjaci kazhu o zabludjenim sufijama

ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA

IMAM IBN HAZM EL ENDELUSI

Imam Ebu Muhammed ibn Hazm Endelusi u svojoj knjizi, 'El-Faslu fil-mileli vel ehvai ven-nihal', o sufizmu i sufijama, na 30-31 str., kazhe: "Medju sufijama postoji skupina koja tvrdi da medju bozijim sticenicima (evlijama) ima onih koji su bolji od svih poslanika i vjerovjesnika. I kazhu da onaj ko dostigne najvetji stepen shtitjenishtva (vilajeta) sa njega spadaju sve obaveze s kojima je doshao sherijat kao shto je namaz, post, zekat i ostalo. Takodje mu se dozvoljavaju svi harami kao shto je zinaluk, konzumiranje alkohola, i drugo. Na taj nachin su sebi dozvolili zhene drugih i uz to josh kazhu: "Mi vidimo Allaha i govorimo sa njim, sve shto pomisle nashe dushe to je istina." Vidio sam chovjeka od njih kako govori ove rijechi: "Zaista Allah ima Majeh ime koje ima trideset i shest harfova i nema nijednog harfa od arapskog alfabeta osim jedan. S tim jednim oni koji imaju veliki stepen dolaze do istine." Takodje je rekao: "Obavjestio me je jedan chovjek koji je prisustvovao sijelu istine (mudzalesutul-hakk) da je jednog dana ispruzhio svoju nogu pa je dozvan: 'Tako se ne sjedi na sjelima vladara!' Poslije toga nikada vishe nije pruzhao noge." Hotje da kazhe da je bio u medzlisu - sijelu sa Allahom, Azze ve Dzelle. Ebu Hadir Nesebij i Ebi Sijah Semerkandi i njihovi prijatelji kazhu: "Stvorenja su neprestano sa Allahom" Ebu Sijah kazhe: "Nije dozvoljeno meso zhivotinja koje zakolju kitabije (krshtjani i zhidovi), a Ebu Bekr je pogrijeshio shto se borio protiv otpadnika, a ashabi koji ga nisu podrzhali u tom pitanju su u pravu." Ebu Shu’ajb El-Kalal kazhe: "Zaista njegov Gospodar posjeduje tijelo u liku chovjeka, ima meso, krv, raduje se, zhalosti se, boluje i zdravi".Neke sufije govore: "Zaista nash Gospodar hodi sokacima, tako ponekad hoda u liku ludaka kojeg kamenuju djeca dok mu ne raskrvave pete."
Znaj, Allah ti se smilovao, da je ovo jasan kufr - nevjerstvo i da su to rijechi ljudi koji prave spletke islamu." I josh dodaje Ibn Hazm: "Znajte da svako onaj ko zapadne u ovo teshko nevjerstvo a ko se deklarishe kao pripadnik islama njegovi korjeni se vezhu za shije i sufije. Medju sufijama ima onih koji govore: 'Onaj ko spozna Allaha, Azze ve Dzelle, sa njega spadaju sherijatske obaveze', a neki josh dodaju: 'Taj se spojio sa Allahom, Azze ve Dzelle'. "Chuo sam da u Nejsaburu u nashem vremenu postoji neki chovjek sufija po nadimku Ebu Seid Ebu Hajr bash ovako ima dva nadimaka istovremeno koji ponekad oblachi vunenu odjetju, a ponekad svilu koja je inache zabranjena mushkarcima. Ponekad dnevno klanja i po hiljadu rekata a ponekad ne klanja ni farza niti nafilu. Ovo je ochito nevjerstvo Allahu se utjechemo od zablude."

IMAM SHEVKANI

Ovo su odlomci iz njegove knjige, 'Es-savarimul-hadad el-kati'a li'alaiki mekalat erbabil-ittihad'. U ovoj knjizi se spominju mishljenja Ehli Sunnetske uleme u pogledu propisa po pitanju sadrzhaja sufijskih knjiga u pogledu zablude i zabludjivanja kao shto je npr., 'Fusul-hikem', i 'Futuhat', od Ibn Arebija, zatim, 'El-Bud' od Ibn Sebi'in, i 'Insan kamil' od Abdulkerima El-Dzejlija. Zatim stihovi koje je napisao El-Farid pod nazivom, 'El-Kasida Ta'ije', i drugo. U svojim stihovima imam Shevkani kazhe:
"Oni su se poigravali sa svijetom u pogledu njihove vjere s namjerom da im je upropaste;
Halad bijashe utro puteve njihove zablude ;
Muhjidin ibn Arabi takodje, nepozdravljen bio;
Farid sa Tai’jom takodje. On im zabludu propisa i pozva ih u nju; I ibn Seb’in ponizhen bio svrstava se u vrhunske dzahile i predstavnike ove ideje;
Dzejlij se takodje pokazao vrsnim na tom polju i sa tim hodio
njegov Insan okiti kufr u koji niko ne sumnja;
A Talmesani je izjavio kako su mu sva stidna mjesta uchinjena halalom;
Doshli su pred svijet sa akidom vahdetul vudzuda i iznijeli ochite lazhi;
Ako je tachno ono shto se prenosi, imami su ih proglasili
nevjernicima i za njih propisali udarac sabljom i od toga ih niko ne mozhe odbraniti.
Na chitavom dunjaluku ne postoji kufr ako ovo shto su iznijeli ne predstavlja kufr.
Oni su nas pozvali na njihovo nevjerstvo a kufr je najgora osobina za onoga ko je njime zadovoljan."


EBU HASAN EL-ESH’ARI O SUFIJAMA

Imam Ebu Hasan Esh’ari kazhe: "Medju sufijama se nalazi neki chovjek po imenu Ebu Shuajb koji misli da se Allah, Azze ve Dzelle, raduje ako je chovjek pokoran njegovim shtitjenicima (evlijama) i da se nasuprot toga zhalosti ako se su mu ljudi nepokorni. Tj., na isti nachin kao shto se zhaloste i raduju stvorenja." Zatim kazhe: "U Nisaku se nalaze neki ljudi koji misle da ibadetom mogu postitji stepen kojim bi sa njih spala obaveza chinjenja redovnih ibadeta i da im mogu biti dozvoljene zabranjene stvari kao shto je zinaluk. Medju njima ima i onih koji smatraju da ibadetom mogu dostitji stepen tako da vide Allaha, Azze ve Dzelle, da jedu dzennetsko votje, da josh na dunjaluku grle hurije i da ratuju protiv shejtana. Neki od njih misle da svojim ibadetom mogu postati bolji od poslanika i chasnih meleka." Ovaj govor Ebu Hasana Esh’arije potvrdjuje ono shto je rekao imam Hashish kada je spominjao sufijsko ubjedjenje o mogutjnosti postizanja deredze tako da sa chovjeka spadne obaveza pridrzhavanja propisa vjere i obaveza izvrshavanja ibadeta, te kako se po njima chovjek uzdizhe (prema tom stepenu). Kao dokaz za to uzimaju rijechi Uzvishenog Allaha: „Obozhavaj Allaha dok ti ne dodje ubjedjenje (jekin).” (Hidzr, 99) A kada ti dodje jekin, tj., kada dospijesh do istine i spoznaje sa tebe spadaju obaveze sherijata. Sufija po njima na svom putu spoznaje prvo bude slijepoposlushni uchenik, zatim sljedbenik, a zatim postaje onaj koji je stigao do cilja.
Onaj koji je stigao do cilja bi trebao oznachavati onoga ko je dostigao do istinske spoznaje. Tada sa njega spada obaveza propisa kao i obaveza chinjenja ibadeta. Ovo je govor imama Ebu Hasana Esh’arije, koji je umro 324 h.g. Iako se on ubraja medju prve generacije koje su se susretale sa sufijama u odnosu na njihovo shirenje kao i na razvoj sufijske misli i filozofije.

HAFIZ IBN HADZER

Hafiz ibn Hadzer prenosetji od imama Kurtubija kazhe: "Shto se tiche novotarija koje su izmislile sufije po ovom pitanju, to je stvar oko chije zabrane nema razilazhenja medju ulemom. Ali strashtju opijene dushe su nadvladale nad mnogim koji se smatraju chiniteljima dobra tako da mnogi od njih rade i ponashaju se kao ludaci i djeca. Od tih djela su i ritualni plesovi sa posebnim pokretima. Ovaj bezobrazluk je dostigao vrhunac kada su to proglasili ibadetom i dobrim djelima koja ih priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, te da je to neshto shto uzdizhe njihovo stanje - hal. Ovakva djela su od djela heretika (zindika otpadnika od islama) i onih koji su zalutali. Allaha, Azze ve Dzelle, molimo za pomotj." Hafiz ibn Hadzer dodaje: "Ovakva djela imaju kontraefekat od onoga shto oni zhele njima postitji i josh vishe pogorshavaju njihovo stanje." (Hafiz ibn Hadzer, Fethul-bari, 2/442)


IMAM ABDURRAHMAN IBN MEHDIJ

Hilal je rekao Abdurrahmanu ibn Mehdiju: "O Ebu Seide u nashem mjestu se nalaze ljudi od ovih sufija," -pa mi je rekao: "Ne priblizhavaj im se jer sam medju njima vidio takvih sluchajeva koji su dospjeli do ludila a neki su postali heretici-zindici, otpadnici od islama." (Telbis Iblis, 257)

EBU BEKR IBN EL-ARABI EL-MALIKIJ

Ebu Bekr ibn El-Arabi El-Malikij (ehli sunnetski uchenjak) kazhe: "Kategorichki tvrdimo da je nevjernik ko nijeche ili ugoni u lazh neko od pravila i propisa sherijata..." I kazhe: "Slozhili su se fekihi idzmaom u Bagdadu u vremenu Muktedira od malikija na chelu sa kadijom Amrom Malikijom da se ubije Haladz i njegove pristalice zbog njegovog poistovjetjivanja sa Allahom i akide hulula, tj., fizichke izmjeshanosti stvorenja sa Stvoriteljem. Kao i zbog njegovih rijechi: 'Ja sam sa istinom.', iako se vanjshtinom pridrzhavao opshtih odredbi sherijata. Uchenjaci nisu prihvatili njegovo pokajanje." (Sijerul-e'alam nubela, 19/327)
EL KADI IJJAD kazhe: "Shejh Ebu Hamid Gazali koji nam je prenio ruzhne vijesti i odvratna djela, koji je zastranio na putu sufizma. Bijashe se koncentrisao na sufizam te je postao jedan od daija sufizma. Na tom putu je napisao poznata djela. Kod nas u Magribu po naredjenju sultana a po fetvi fekiha spaljuju se njegova djela, te se savjetuje izbjegavanje istih, zato to i isposhtuj." (Sijerul-e'alam nubela, 19/327)


EBUL-VEFA’A IBN UKAJL HANBELI

Ibn Ukajl, Allah mu se smilovao, je bio Gazalijev drug te nakon shto je spoznao stanje sufija reche: "Ne zhelim biti sa sufijama. Oni mutekellimi (apologetichari, racionalisti) napadaju akidu kroz sumnjichenje sherijata i ubacivanjem shubhi (sumnji) u pamet ljudi, a sufije ponishtavaju djela i zakone, kao i zakone svih vjera svojim rijechima: 'Moje srce me je obavjestilo od mog Gospodara.' Naime njemu nije potreban Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov Sunnet. Doshao sam do zakljuchka da je put onih mutekellima (racionalista) sumnja, a put ovih sufija je tumaranje."

SHEJH SEJID SABIK

Shejh Sejid Sabik kazhe: "Koliko je samo izgradnja mauzoleja po kaburovima i njihovo uljepshavanje nanijelo shtete zbog koje plache islam. Od toga je pojava ubjedjenja (akide) kao shto je akida nevjernika u pogledu kipova. Pa su ih velichali misletji da su oni u stanju da im pribave korist i da od njih otklanjaju nevolje. Zatim su ih uchinili predmetom od kojih potrazhuju da im rijeshi njihove potrebe i utochishtem kod kojeg trazhe spas. Od njih trazhe ono shto Allahovi robovi inache trazhe od svog Gospodara. Poduzimaju putovanja do kabura i turbeta pojedinih ljudi, potiru se o njih trazhetji bereket, i od njih trazhe pomotj u nevolji. Ukratko recheno oni rade sve ono shto su radili dzhahili u dzahilijetu u pogledu prinoshenja ibadeta kipovima. Inna lillahi ve inna ilejhi radzi'un."

I kazhe Sejid Sabik: "I shto je najgore pored chinjenja ovog teshkog zla i jasnog nevjerstva ne mozhesh natji da se zbog toga iko u ime Allaha, Azze ve Dzelle, ljuti i ne mozhesh vidjeti ljubomore u pogledu ochuvanja ove chasne vjere, niti alima, niti studenata, niti ministra, niti princa niti vladara.
Do nas su doprle mnoge vijesti, u koje nema sumnje, da mnogi od ovih obozhavaoca kaburova ili vetjina njih da u sluchaju rasprave sa njima zatrazhish od njega da se zakune Allahom, Azze ve Dzelle, da bi se krivo zaklinjao. Pa kada bi poslije toga bio upitan: 'Tako ti tvoga shejha i tvog ubjedjenja spram 'tog i tog evlije', tada bi zamucao i oborio glavu i priznao bi istinu. Ovo je najjasniji dokaz da je njihov shirk iznad shirka onih koji govore da je Allah jedan od dvojice ili da je Allah, Azze ve Dzelle, jedan od trojice." (Sejid Sabik, Fikhus-sunne, 1/402)

[abdullah]

ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA


IMAM SHAFIJA

Imam Shafija je za svoga zhivota vidio pochetke formiranja sufijske misli i najvishe se od sve uleme i svih imama suprotstavljao sufizmu. Od njega se u tom kontekstu prenose mnoga predanja.Tako se prenosi da je Bejheki zabiljezhio u 'Menakibu shafi'ijj', ( 2/208 ) Chuo sam Shafiju kako je rekao: "Ako bi se chovjek na pochetku dana prihvatio sufizma ne bi dochekao podne a vetj bi ga vidio kao ludaka." Shafija je rekao: "Nikada nisam vidio nijednog sufiju a da je normalan, osim Muslima Havvasa."

Biljezhi Ibn Dzevzi u 'Telbis Iblis', (371) , da je rekao Shafija: "Niko netje boraviti sa sufijama chetrdeset dana a da zauvijek ne izgubi pamet." I rekao je Shafija: "U Iraku sam iza sebe ostavio neshto shto nazivaju 'et-tegbir' a shto su izmislili heretici - zindici, odvratjaju ljude od Kur'ana." (Hilal, El-Emru bil ma'ruf ven-nehju anil munker, 36, Ebu Neim, Hulijet, 9/146, Ibn Dzevzi, 244-249)BURHANUDDIN BEKAI:Nevjerstvo Ibn Arabija u njegovoj knjizi, ‘El-Fussus’, je jasnije nego na drugim mjestima. Zhelim da od toga jasno spomenem ono shto tje ukazati na njegovo stanje i kako bi se svijet klonio njegova govora, uchenja, nevjerstva i zablude, pokoravajutji se tako Allahu, Azze ve Dzelle, na osnovu rijechi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi Muslim: "Ko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne mozhe onda jezikoma a ako ni to ne mozhe onda srcem a to je najslabiji vid imana. HAFIZ ZEJNUDDIN IRAKI Kada je upitan za rijechi Ibn Arabija, autora knjige 'Futuhat' i 'Fusus', o Nuhu, alejhiselam, i njegovom narodu rekao je: "Shto se tiche njegovih rijechi: 'To je vidljivo i nevidljivo oko.', kazhem da je to otrovan govor koji svojom vanjshtinom uputjuje na akidu 'jedinstva bitja' (vahdetul-vudzud) te da su sva stvorenja ustvari Njegovo oko." Zatim kazhe: "Onaj ko to kazhe i nosi takvo ubjedjenje (akidu) je nevjernik po idzma’u uleme."


IMAM ZEHEBI

Imam Zehebi u biografiji Ebu Hamida Gazalija u knjizi 'Sijer e’alam nubela', (19/322), navodi rijechi Gazalija: "Sufije su se posvetile naukama nadahnutja bez poduchavancnja tako da su ostali praznih srca izgovarajutji rijech: 'Allah, Allah' i to dugotrajno. Tako su ostali praznog srca a ne bave se uchenjem Kur’ana niti prouchavaju hadiske knjige. Zatim nastavlja pa kazhe: "Pa kada postigne taj stepen onda se osami u zamrachenoj kutji, zamota se u neki ogrtach i onda zachuje glas istine: 'O ti pokriveni' i 'O ti umotani' !" Komentarishutji ovo imam Zehebi je rekao: "Prvak svih stvorenja je chuo ove rijechi, 'O ti umotani' od Dzibrila od Allaha, Azze ve Dzelle, a ovaj glupan nije chuo glas istine vetj je chuo glas shejtana ili neshto shto je nerealno u njegovom mozgu. Zaista je uputa u slijedjenju Sunneta i idzma’a." Imam Zehebi josh je rekao: "Shto se tiche 'Ihja'a' u njemu se spominje veliki broj netachnih hadisa, a istovremeno ta knjiga ima i dosta dobra, samo da ne sadrzhi edeb i zuhd po shvatanju mudraca kao i zablude sufija. Allaha molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, a da li znash shta je to korisno
znanje? To je ono sa chim je doshao Kur’an a shto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumachio rijechima i djelom, i ono o chemu nije doshla zabrana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko ne slijedi moj Sunnet nije od mene." Zato dragi brate sa razumjevanjem prouchavaj Allhovu Knjigu a zatim svoju pazhnju usmjeri na dva Sahiha Buharija i Muslim, Sunen od Nesaije, Rijadus-salihin od Nevevija, zatim knjigu Ezkar od istog autora pa tjesh se spasiti i uspjeti. A dobro se chuvaj onih koji se povode za filozofima. Chuvaj se monashtva i govora neznalica i kolovodja onih koji se osamljuju. Svaki hajr je u slijedjenju istinske vjere zato trazhite pomotj od Allaha, Azze ve Dzelle, rijechima: 'Allahu moj uputi nas na Pravi put'.O prvaku sufija Ibn Arabiju, Zehebi kazhe:"Bio je veoma pametan i uchen, u Magribu je pisao spise za neke namjesnike. Zatim se okrenuo zuhdu, isposnishtvu, osamljivanju, monashtvu i putovanjima. Mnogo je pisao o sufizmu i jedinstvu stvorenja sa Stvoriteljem(vahdetul-vudzud). Od njegovih djela je knjiga, 'Fususul-hikem'. Ako ono shto spominje u ovoj knjizi ne prestavlja kufr - nevjerstvo, pa shta je onda na ovom dunjaluku nevjerstvo?! Allaha molimo za oprost i spas. Jedna skupina uzdizhe njega i njegova djela i u tome pretjeruju, Allaha molimo za pomotj."( 23/48 )
U biografiji Hakima Tirmizija, 13/442, Zehebi kazhe: "O Sulemiju ima kritika zbog pisanja knige, ‘Hakaikut-tefsir’. Kamo sretje da ga nikada nije napisao. Allahu se utjechemo od tragova Haladzevog uchenja i od sufijskog uchenja o izmjeshanosti stvorenja sa Stvoriteljem (ittihad), zato upozoravamo na njega zbog nemara - gurbeta u koji je zapao islam i Sunnet.”

IMAM ABDULLAH IBN MUSA FESHTALI

Prenosi imam Rashid El-Velidi, umro 675 h.g., u svojoj knjizi 'El-Halal wel-haram', da je chuo imama El-Feshtalija kako kazhe: "Chuo sam ga kako govori: 'Ako se susretnesh sa knjigama od Kushajrija sve ih saberi i baci u more. Takodje i knjige od Gazalija." Takodje sam ga chuo kako kazhe: "Volio bih da na Dan sakupljanja ljudi budem u drushtvu Ebu Muhammeda ibn Ebi Zejda El-Kajrevanija, a ne sa Gazalijem." (Nejlul-ibtihadz, 117)


MAHMUD SHUKRI ELUSI

Mahmud Elusi, Bagdadski muftija je otkrio da su sufije lazhovi te da se sluzhe tukijjom kao shto se sluzhe shije-rafidijje. Zatim oni, Allah ih osramotio, kada im se neko suprostavi u pogledu njihova batila i njihove poezije odgovaraju: "Pod vinom podrazumijevamo Bozhansku ljubav, a pod opijenoshtju njeno ovladavanje. Pod rijechima lejlun, su’da, itd., podrazumijevamo imena onoga koga najvishe volimo a to je Allah, Azze ve Dzelle." U tome se ogleda losh edeb spram rijechi Uzvishenog: "Allah ima lijepa imena pa ga njima dozivajte a klonite se onih koji iskrivljuju (chine ilhad) Njegova imena." Sufije slushaju ono shto je zabranjeno slushati. Kazhe: "Mnogi od njih izvode neke plesove i bave se pokvarenom poezijom i shto je najgore od svega toga shto to smatraju ibadetom kojim se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, i smatraju da to rade iz ljubavi prema Njemu. Ubio ih Allah kuda se odmetju."

EBU BEKR ET-TERTUSHI

"Znaj, Allah ti se smilovao, da pravac kojim idu sufije predstavlja neznanje, zabludu i neispravnu stvar. Islam je ono shto nam je dostavljeno u Allahovoj, Azze ve Dzelle, Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A shto se tiche plesanja i tobozhnjeg ashikluka i ljubavi kod sufija, treba retji da su prvi ljudi koji su to izmislili bili prijatelji Samirijje kada im je napravio zlatno tele koje je rikalo. Njegove su pristalice potom pochele da pleshu oko njega i da mu iskazuju tobozhnju ljubav (tevadzud). Takvo ponashanje predstavlja vjeru nevjernika i obozhavaoca teleta.
A shto se tiche 'kadiba' (rituala sa bubnjevima) njega su prvi pocheli praktikovati heretici (zindici) kako bi udaljili muslimane od Allahove Knjige. Sjelo Bozhijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim ashabima je izgledalo tako kao da su im na glavi bile ptice od smirenosti. Zato je obaveza na sultanu i njegovim pomotjnicima da zabrane njihovo prisustvo u mesdzidima i na drugim mjestima. Nije nikome dozvoljeno ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan da prisustvuje na njihovim skupovima sa njima niti da ih pomazhe na njihovom batilu. Ovakvog su mishljenja imami: Malik, Ebu Hanife, Shafija i Ahmed ibn Hanbel, kao i ostali imami od muslimana a Allah, Azze ve Dzelle, uputjuje na Pravi put." ( El-Dzami’u liahkamil-Kur’an, imama Kurtubija,11/237-238 )

TEKIJUDDIN HUSEJNI ESH-SHAFI’IJ

Tekijuddin ibn Ebi Bekr ibn Muhammed El-Husejni Dimeshki Esh-shafij od velikana shafijske uleme iz devetog hidzretskog stoljetja u svojoj knjizi 'Kifajetul-ahbar', (1/159), a to je jedna od temeljnih knjiga u shafijskom mezhebu, u poglavlju o zekatu kod pojashnjenja kategorija kojima pripada zekat kazhe: "Shto se tiche sufija koji se deklarishu kao dobri ljudi a koji su prekinuli chinjenje ibadeta i koji su se osamili u tekijama chinetji odredjene vrste ibadeta kao i oni koji im sluzhe, a neki od njh mozhda pripadaju ahmedijama ili kaderijama i koji lazhno predstavljaju svoje porijeklo ne zasluzhuju nishta od zekata niti im je dozvoljeno udjeliti zekat. Onaj ko im udjeli zekat treba da zna da nije ochistio zekat i da je na njemu i dalje obaveza njegovog izdvajanja.
A shto se tiche ostalih skupina, a njih je mnogo, kao shto su kalenderije, hajderije, neki njihovi spadaju u hululije i mulhide, treba retji da je njihov kufr gori od kufra zhidova i krshtjana. Onaj ko bi im udjelio neshto od zekata ili dobrovoljnih priloga taj bi time pochinio grijeh. Za takvo neshto bi ga i Allah, Azze ve Dzelle, mogao kazniti. Zato je obaveza na svakome ko ima mogutjnosti da im to negira i osudi. U knjizi 'Kifajetul-ahjar', (2/225), u poglavlju, ‘Akdije’ kada spominje ljude od kojih se ne prima svjedochenje kazhe: "Svjedochenje se ne prima od pjevacha, svjedno da ili ide ljudima ili mu ljudi dolaze, takodje plesachi kao shto su sufije koji posjetjuju svadbe zulumtjara i kroz ples ispoljavaju lazhni sufijski ashikluk (zaljubljenost). Mlataraju glavama i bjednim bradama kao shto to rade ludaci. Kada se uchi Kur'an ne slushaju ga i ne shute, a kada zachuju glas shejtanske trube (ili naja) uzvikuju medjusobno opchinjeni vesvesama, Allah ih ubio, imali vetjih grjeshnika i nepoznavaoca Allahove Knjige, a vetjih ljubitelja shejtanskog roga i shejtanske frule. Neka nas Allah, Azze ve Dzelle, sachuva od toga. "

EBU VELID IBN RUSHD

Ebu Velid ibn Rushd u svom djelu, 'Menahidzul edilleti fi akaidil-milleti' (181) nabraja sekte koje su skrenule sa Sunneta pa kazhe: "Ovo je stanje novonastalih sekti koje se vezhu za sherijat. Svaka sekta na svoj nachin tumachi sherijat na nachin suprotan drugoj sekti i smatra da je to ono shto zheli istatji Zakonodavac, tako da se sherijat potpuno raspadne i na kraju se udalji od svoje prvobitne tematike. Poshto je Zakonodavac znao da tje se ovo desiti unutar sherijata otuda je prenesheno u sahih predaji: "Moj ummet tje se podijeliti na 72 skupine, i sve tje u vatru osim jedne." tj., jedna grupa tje se spasiti, a to je ona koja slijedi vanjshtinu sherijata i ne tumachi ga slobodno ili prenesenim znachenjem. Ako dobro razmislish o onome shto se ubacilo u ovaj sherijat u ovom vremenu od mnogobrojnog fesada (nereda) zbog slobodnog i prenesenog tumachenja sherijata dotji tjesh do spoznaje da je prethodna predaja zaista tachna i da se obistinila. Prvi koji su to prouzrokovali su: haridzije, zatim mu’tezile, pa esh'arije, maturidije i sufije. Potom je doshao Ebu Hamid Gazali, pa je prosuo vodu sakupljenu u dolini na sela. "

[abdullah]

ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA



ABBAS IBN MENSUR

Abas ibn Mensur je umro 683 h.g., autor je knjige 'Burhan fi ma'rifeti akaidi ehli edjan'. Na kraju svoje knjige on kazhe: "Vetj sam spomenuo put ove uputjene skupine koja uputjuje na Pravi put, tj., Ehlu Sunnet, te da ona slijedi sherijat s kojim je doshao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i druge stvari koje ulaze u okvir chistog sherijata, i niko nije zastranio od njih osim jedne grupacije koja se naziva sufijama, a koji se deklarishu kao Ehli Sunnet. A treba znati da nisu od Ehli Sunneta jer se sa njima razilaze kako u akaidu (vjerovanju) tako i u pogledu djela i rijechi. Shto se tiche akideta (vjerovanja) u tome slijede batinije koji kazhu da Kur’an ima vanjsko i unutrashnje znachenje. Vanjsko znachenje obuhvata ono shto znaju poznavaoci sherijata (ulema), a unutrashnje znachenje je ono shto oni vjeruju a o tome smo vetj neshto kazali. Isti je sluchaj sa sufijama. Kazhu Kur’an i Sunnet imaju skrivene unutrashnje istine mimo onih na kojima se nalazi ulema koja tumachi sherijat u pogledu spoljashnjih propisa koje su nasljedili od prvih generacija - selefa, a koji sezhu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tachnim senedima, i koje je prihvatio Ummet. Sufije vjeruju da je Allah u njima i da je pomjeshan fizichki sa njima. To je pravac Ibn Mensura Haladza koji je razapet u Bagdadu za vremena halife Muktedira o chemu sam govorio pri spomenu sekte hatabija. Tako je Haladz rekao: 'Ja sam Allah'. Neka je Allah, Azze ve Dzelle, vrlo visoko od tih rijechi. I sve ono shto pripisuju tefsiru Kur’ana i tumachenju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa na svoj nachin kao i druge stvari koje su sebi propisali i na njima baziraju svoje uchenje a koje pripisuju Allahu, Azze ve Dzelle, i tvrde da je to istina. Oni se suprostavljaju onom na chemu je vetjina uleme i imami sherijata, i onome kako je ulema mezheba protumachila sherijat. Na osnovu temelja svoga akaida da su pomjeshani sa Allahom, izveli su novi akaid, a to je stepen ibadeta koji ako se dostigne sa njih spada obaveza chinjenja ibadeta koja inache vazhi za obichne ljude. Njima se po njihovom ubjedjenju deshavaju otkrovenja i sklanja zastor kod Allaha, Azze ve Dzelle, i oni otkrivaju Njegove tajne, a njihovi ibadeti prerastaju u ibadet srcem a ne tijelom. Kazhu da su ibadeti koje chini obichni svijet stepenice koje vode do pravih spoznaja i istina. To su skrivene stvari u njihovim ubjedjenjima. I kazhu: Mi smo dospjeli, spojili se i spoznali znanje spoznaja i otkrovenja, koje ne zna obichni svijet i poznavaoci sherijata. Na taj nachin indirektno su napali na imame, ulemu i fekihe, i obezvrijedili ono na chemu su oni, te ih ponizili i podcjenili u ochima obichnog svijeta a time su obezvrijedili i chasne sherijatske propise. Za sebe govore mi smo ulema spoznaje(hakike), odabranici koji su na istini, a shto se tiche fekiha oni spadaju u obichni svijet, jer oni nisu spoznali istinsko znanje. Allahu se utjechemo od spoznaje zablude. Poshto su tako ponishtili propise sherijata i zanijekali njegove propise onda su pali u drugu zabludu, a to je dozvoljavanje zabranjenih stvari a sebe su izdvojili iz kruga obaveza - vadziba. Tako su dozvolili gledanje u golobradog mladitja, osamljivanje sa stranim zhenama, nasladjivanje glasom zhena i djece, slushanje muzike, truba i defova, te napushtanje stida uz plesanje i pljeskanje rukama po ulicama i trgovima i to su uchinili ibadetom kojim se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, i zbog kojeg se okupljaju na svojim skupovima. Tim ibadetima daju prednost nad namazima i drzhe se ubjedjenja da su to najvrjedniji ibadeti. Na tim skupovima nekada dovode zhenske pjevachice ili djecu ili nekog drugog od omladine ko ima lijep glas. Takodje obezbjede muzichke instrumente, razne vrste defova i bubnjeva kao i drugih muzichkih instrumenata. Na tim skupovima chesto ce recituje ljubavna poezija u kojoj se opisuje ljepota i ukrasi zhene i spominju se zhene, one za kojima su cheznuli pjesnici i opisuju se njihovi ukrasi kao shto je npr., Lejla, Lubna, Hind, Suada, Zejneb i druge. Zatim kazhu: 'To su nashi nadimci za Allaha, Azze ve Dzelle!! Njemu uputjujemo pomenuta znachenja.'" (Ed-Dur en-nedid fi ihlasi kelimeti tevhid, 59-60)

IMAM SAN’ANI

Imam Muhammed ibn El-Emir San’ani u svojoj poznatoj knjizi 'Tathirul-i’tikad min edranil-ilhad' objashnjava sufizam, govori o sufijama, pa kazhe: "Shto se tiche onih koji se nazivaju 'opsjednutim', a koji svojim jezicima ponavljaju rijech Allah i izgovoraju je na nachin koji izvodi iz kruga arapskog jezika oni su prokleta shejtanova vojska. Izgovaranje rijechi Allah izdvojeno bez nekog obavjeshtenja o njoj kako to oni izgovaraju, 'Allah, Allah', ne predstavlja govor niti rijechi tevhida vetj to predstavlja poigravanje sa ovom uzvishenom rijechi tako shto se izvodi iz kruga znachenja arapskog jezika. Zatim treba retji da izolovano izgovaranje ove rijechi bez pipisivanja nekog znachenja predstavlja omalovazhavanje i ismijavanje. Da li je u Allahovoj Knjizi i Sunnetu preneshena rijech Allah samostalno i u obliku ponavljanja? Ono shto se prenosi u Allahovoj, Azze ve Dzelle, Knjizi i Sunnetu, je trazhenje da se chini zikr i da se ispoljava tevhid, tesbih (subhanAllah), tehlil (la ilahe illallah). Ako pogledash u zikrove i dove koji su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba vidjetjesh da ne sadrzhe graktanje, blejanje i njakanje koje uprazhnjavaju ovi koji su u odnosu na Allahovu Uputu i Uputu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao neko ko se nalazi na pustom ostrvu. Ponekad uz ovo chasno ime Allah dodaju imena skupine mrtvih kao shto je ibn Ulvan, ibn Husejn, Abdulkadir, El-Idrus. Ponekad se priklanjaju kaburovima zulumtjara kao shto je Alij Ruman, Alij Ahmer, i njima slichni. Allah, Azze ve Dzelle, je sachuvao Svog Poslanika i chasne ashabe da ih ne spominju svojim ustima ove zabludjele neznalice. Ovim svojim postupcima oni su objedinili vrste neznanja, shirka i nevjerstva.
Ako bi neko rekao: "Pa ovi koji ponavljaju Allahovo ime i rade ono shto rade oni koji su nemoralni dozhivljavaju chuda za koja mislimo da su kerameti. Npr., probadaju se oshtrim predmetima, zatim nose zmije i akrepe, jedu vatru i uzmaju zheravicu u ruke pa je trljaju po tijelu." -Kazhem: "Ove stvari su shejtansko djelo a ti koji mislish da su to kerameti mrtvih ili zhivih zbog njihovih dobrih djela znaj da si obmanjen. Zato shto je ovaj zabludnik izgovarao njihova imena i tako ih uchinio suparnicima Allahu, Azze ve Dzelle, u pogledu stvaranja i upravljanja. Tj., uchinio je shirk Uzvishenom Allahu. Ovi mrtvaci za koje ti mislish da su Bozhije evlije, pitam te da li bi evlija bio zadovoljan da ga jedan pokvarenjak koji slijedi put sufija uchini sudrugom Bozhijim? Ako bi tako neshto mislio onda bi doista uchinio neshto odvratno i pomenute bi mrtvace uchinio mushricima i tako bi ih, da nas Allah sachuva, izveo iz kruga islama jer si ih uchinio Allahovim suparnicima koji se time zadovoljavaju. Ako mislish da su kerameti ono shto se dogadja ovim zabludjelim pokvarenjacima, koji chine shirk Allahu, Azze ve Dzelle, i koji slijede neistinu, oni koji su se utopili u iskvarenost, koji ne chine sedzdu jedino Allahu, Azze ve Dzelle, i koji ne chine zikr Njemu Jedinom; ako to zaista mislish onda si pripisao keramete mushricima kafirima i ludacima, i time bi srushio propise i temelje jasnog dina i chasnog sherijata. Kada si spoznao neispravnost ove dvije stvari onda tjesh znati da ova shejtanska stanja, tagutska posla, ibliska djela sprovode shejtani pomazhutji svoju bratju od ovih koji su zalutali na putu odvodjenja Allahovih robova u zabludu.
Prenosi se u pouzdanim hadisima da se shejtani i dzini pretvaraju u oblik zmije i to je opshte poznata stvar. To su zmije koje chovjek chesto vidi u rukama pokvarenjaka (madjionichara i sihirbaza). Nekada u tome mozhe biti udjela i sihra kojeg ima mnogo vrsta i koji nije teshko nauchiti. Najlakshe se do sihra mozhe dotji nevjerstvom Allahu, Azze ve Dzelle, zatim odlaganjem mushafa u nuzhnik i slichno tome, neuzubillahi(Allahu se utjechemo ovog). Zato nemoj da te zavara ono shto vidish da rade ovi pokvarenjaci od chuda i da pomislish da su to kerameti, jer sihr u djelima mozhe imati veliki efekat. "

IMAM MUFESSIR EBU HAJAN EL ENDELUSI

Imam Ebu Hajan El-Endelusi u svom velikom tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', te u dodatku iste knjige pod nazivom, 'En-Nehrul-made', ( 3/448 ), u tumachenju sure En-Nisa kod rijechi Uzvishenog: "Zaista su nevjernici oni koji kazhu: 'Zaista je Allah sin Merjemin.", kazhe: "Iz nekih dijelove krshtjanske akide (vjerovanja) oni koji se vanjshtinom predstavljaju kao muslimani a koji se mogu deklarisati kao sufije izveli su tezu o Allahovoj utopljenosti u lijepe slike. Od bezbozhnika koji zastupaju takvo mishljenje u pogledu akide jedinstva i fizichke izmjeshanosti Allaha sa stvorenjima (akida ittihada i vahdetul vudzuda) su Haladz, Esh-Shevzi, Ibn Ahla, Ibn Arebi koji je stanovao u Damasku, Ibn El-Farid, zatim sljedbenici ovih pomenutih kao shto je Ibn Seb’in, zatim njegov uchenik Et-Tusteri, Ibn Mutraf koji je stanovao u Mersiji, Es-Safar koji je ubijen u Granadi, Ibn Lubadz, Ibn Hasan koji je stanovao u Beluziku. Takodje se predstavnicima ovog prokletog pravca deklarishu: Telmesani koji je u kontekstu toga napisao mnoge stihove, Ibn Ajash Melaki koji je stanovao u Damasku, Abduvahid ibn Muehir koji je stanovao u Saidu u Egiptu, El-Ejki Adzemi koji je vodio rijaset u Hanikahu, Seid Suada u Kairu, Ebu Jakub ibn Mubeshir, uchenik od Tusterija koji je stanovao u Zevili blizu Kaira, Sherif Abdul-laziz
El-Menuni i njegov uchenik Abdulgaffar El-Kudsi. Ova sam imena nabrojao radi interesa vjere a Allah to najbolje zna i iz samilosti prema slabim muslimanima kako bi se sachuvali jer je njihovo zlo vetje od zla filozofa koji negiraju Allaha, Azze ve Dzelle, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji govore o praiskonu svijeta, tj., da je on oduvijek postojao i koji negiraju prozhivljenje. Neke neznalice izmedju sufija velichaju ove lichnosti s uvjerenjem kako su oni Allahovi odabranici i Njegovi shtitjenici (evlije). Odgovoriti krshtjanima, hululijama, i zagovornicima vahdetul vudzuda, je od ilma - znanja koje spada u temelje vjere (usuli din).
Ebu Hajan u svome tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', (4/145), tumachetji rijechi Allaha, Azze ve Dzelle,: "U Njega su kljuchevi svih tajni i niko ih ne zna osim On", kazhe: "Ovi koji se deklarishu kao sufije tvrde da poznaju stvari od gajba i da posjeduju znanje o svrshetku zhivota svojih pristalica te da tje sa njima biti zajedno u Dzennetu, sa krunama na glavama. I niko od njih to ne negira iako je poznato koliko su neuputjeni i daleko od nauke a sebi umishljaju da znaju gajb." Na drugom mjestu, (2/93), kazhe: "Da je Katade dochekao i zhivio u ovom vremenu pa da chuje lazhni i nakindjureni govor ovih koji se nazivaju sufijama a koji nema osnove u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i upushtanja u izmishljanje lazhi o stvarima gajba, umro bi od zaprepashtenja." U tefsiru sure El-E’araf Ebu Hajan kazhe: "U ovom chudnom vremenu u kojem zhivimo pojavili su se ljudi koji se oslovljavaju shejhovima. Medju obichnim svijetom oblache prepoznatljivu odjetju a klonili su se privredjivanja i izgovaraju glasno zikrove po dzamijama koji nisu preneseni sherijatom. Oko sebe okupljaju sluge koji im pribavljaju svijet kako bi im sluzhili i kako bi se okoristili njihovim imetkom. Oni smatraju da se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, putem osamljivanja i uchenjem nekakvih zikrova koji nisu prenesheni ni u kakvoj objavljenoj knjizi niti je to spominjao nijedan poslanik, alejhi selam. Medju svijetom se uzdizhu tako shto se osamljuju na sedzadi. Svijetu pruzhaju ruku kako bi je poljubili. Pri tome nastoje da ne prichaju osim malo a kad hode, hode pognutih glava. Njihove sluge, ako neshto trazhish od shejha, chesto kazhu: 'Shejh je zauzet zbog osamljivanja', ili nekada kazhu: 'Shejh ne misli dobro o tebi ili shejh te je jucher spomenuo', ili neke druge rijechi kojima privlache obichni svijet i tako zavode pamet neznalica. Ovi shejhovi iako se uspiju sachuvati akide hulula i vahdetul-vudzuda koja se proshirila u ovom nashem vremenu, u najmanju ruku u potpunosti izlaze iz okvira sherijata. Ono shto je josh chudno u pogledu ovih kako sebi odredjuje chinove, kako dolaze do imetka i kako im ljudi sluzhe iako nemaju nekih posebnih vrijednosti."

[Recruit]

Potvrda Učenjaka Fikha O Prednosti Učenjaka Tesavvufa


http://www.bljesak.xtreemhost.com/fukaha1.gif

Imam Ebu Hanifa (81-150 H./700-767 CE) :

Imam Ebu Hanifa (85 H.-150 H) je rekao, "Da nije poradi dvije godine, ja bih propao. Proveo sam dvije godine sa Sejjidinom Dža`fer es-Sadikom i pribavio duhovno znanje koje me je učinilo gnostikom na Putu (`arifom)."
Knjiga Ed-Durr el-Muhtar, tom I. str. 43, navodi da je Allamah Ibn `Abidin rekao, "Ebi Ali Dakkak, jedan od sufi evlija, je primio svoj tarikat od Ebul Kassim en-Nasarabadija, koji ga je primio od eš-Šiblija, koji ga je primio od Sarijja es-Sakatija koji ga je primio od Ma`ruf el-Karhija, koji ga je primio od Davud et-Ta'ija, koji je primio znanje (ilm), i formalno i duhovno, od Imam Ebu Hanife, koji je podržavao Duhovni Put Sufija." Imam Ebu Hanifa je prije smrti rekao: leuvla seneten lahaleka Nu`man, "Da nije bilo dvije određene godine, Nu`man [ja] bih propao." To su te posljednje dvije godine njegova života, kada je primio duhovno znanje od Imam Dža`fer es-Sadika.

Imam Malik (94-179 H./716-795 CE) :

Imam Malik je rekao, "Ko god studira pravo (fikh) a nije studirao Sufizam (tesavvuf) pokvarit će sebe; a ko god studira tesavvuf a nije studirao pravo (fikh) postati će heretik; a ko god objedini obadvoje dosegnuće Istinu (tehakkak)." Ova izjava je zabilježena i objašnjena u knjizi učenjaka 'Ali el-Adevija sa objašnjenjem od Imam Ebil-Hassana, učenjaka Islamskog prava (fikha), tom. 2, str. 195. [prim. prev. Imam Malik rahmetullahi alejh ovom izjavom upozorava kako ulemu tako i obične Muslimane da ne smiju zanemariti niti fikh niti tesavvuf, jer prva znanost usmjerava i obučava tijelo dok druga znanost usmjerava i obučava dušu. Stoga samo onaj ko poriče fundamentalnu istinu da ljudsko biće na ovom svijetu opstoji u tijelu i duši može poreći neophodnost izučavanja i prakticiranja ovih dviju esencijalnih znanosti Šeri`ata. Prema tome svako, ko želi biti od onih koji su dosegli istinu (tehakkak), treba pribaviti sebi adekvatno znanje iz fikha i tesavvufa.]

Imam Šafi`i (150-205 H./767-820 CE) :



Imam Šafi`i je rekao, "Ja sam se družio sa Sufijama i od njih primio tri vrste znanja:
- oni su me naučili kako da govorim.
- oni su me naučili kako da se odnosim prema ljudima sa blagošću i mehkim srcem.
- oni su me uputili u detalje Sufizma.
Ovo je zabilježeno u knjigama, Kešf el-Hafa i Muzid el-Albas, od Imam 'Adžlunija, tom. I, str. 341. [prim. prev. Fakih bez uvida o tome s kim i kome priča može govoriti na način neprikladan intelektualnom kapacitetu slušaoca kao i njegovoj ličnoj naravi. Svaki insan je unikatan po svojoj naravi i ne može se prema svakom isto nastupati. Pa tako fakih bez basireta svojom dobronamjernom besjedom može slušaoca zbuniti ili razjariti. Radi toga je Poslanik rekao govorite s ljudima onako kako su sposobni da vas razumiju, tj. da od vašeg govora korist za sebe izvuku. Tesavvuf uči ljude znanju na osnovu kojeg mogu uvidjeti narav i intelektualni kapacitet svoga sagovornika. Tesavvuf također uči ljude poniznosti i samilosti prema svim Allahovom stvorenjima a pogotovo ljudima. A Allah prezire svakog čovjeka (pa i fakiha) koji se smatra superiornijim drugim ljudima. Tesavvuf također nudi znanje o Allahu i Njegovim stvorenjima koje nadalje pribavlja njegovu aspirantu stanje Perfekcije Islama (Ihsan), tj. obožavanja Allaha kao da ga se vidi.]


Imam Ahmed bin Hanbel (164-241 H./780-855 CE)

Imam Ahmed je rekao, savjetujući svoga sina, "O moj sine, ti moraš sjediti sa Ljudima Sufizma, zato što su oni kao fontane znanja i oni drže Sjećanje na Allaha u svojim srcima. Oni su askete i oni imaju najveću duhovnu snagu." Ovo je objašnjeno u knjizi Tenvir el-Kulub, str. 405, od Šejh Emin el-Kurdija.
Imam Ahmed je rekao o Sufijama, kak se navodi u knjizi Giza el-Elbab, tom. I, str. 120, "Ja ne znam za bolje ljude od njih (sufija)."

Imam el-Muhasibi (umro 243 H./857 CE)

Imam el-Muhasibi prenosi da je Poslanik rekao, "Moj Ummet će se razbiti u 73 grupe i samo jedna će biti spašena." A Allah najbolje zna da su ljudi Tesavvufa ta spašena Grupa. On je opširno i podrobno objasnio ovaj predmet, u knjizi Kitab el-Vasija str. 27-32.

Imam el-Kušejri (umro 465 H./1072 CE)

Imam el-Kušejri je rekao o Sufizmu, "Allah je načinio ovu grupu najboljim Svojim prijateljima (evlijama) i On ih je počastio nad svim Njegovim robovima odmah nakon svojih Vjerovjesnika i Poslanika, i On je učinio njihova srca tajnama Njegova Božanskog Prisustva i On je odabrao njih iz Ummeta da prime Njegova Svjetla. Oni su posrednici (vesilah) čovječanstva. On ih je očistio od svih naklonosti prema dunjaluku, i On ih je uzdigao na najveće stupnjeve vizije (mušahadah). I On je otkrio njima Realnosti Njegova Unikatnog Jedinstva. On je učinio da oni osmatraju Njegovu Volju kako se sprovodi u njima. On je učinio da oni sjaje u Njegovoj Egzistenciji i da se pojavljuju kao svjetla Njegova Svjetla." [er-Risalat el-Kušajrijja, str. 2]

Imam Gazali (450-505 H./1058-1111 CE)

Imam Gazzali, Hudždžat ul-Islam, Dokaz Islama, je rekao o Sufizmu, "Ja sam spoznao da je istina da su Sufije aspiranti na Allahovom Putu, i da je njihov ahlak najbolji ahlak, i da je njihov put najbolji put, i da je njihovo ponašanje najsvetije. Oni su očistili svoja srca od svega mimo Allaha i oni su napravili od svojih srca korita za rijeke znanja o Božanskoj Prisutnosti." [el-Munkiz min ed-Dalal, str. 131].

Imam Nevevi (620-676 H./1223-1278 CE) :



Imam Nevevi je rekao, u svojim Pismima, el-Makasid, "Ima pet specifikacija Sufi Puta:
Držati Allahovo Prisutvo u svom srcu u javnosti i tajnosti;
Slijediti Sunnet Poslanika djelima i riječima;
Držati se daleko od ovisnosti prema ljudima;
Biti zadovoljan sa onim što ti Allah podari, čak i ako je mala stvar;
Oslanjati se uvijek na Allaha, Svemoćnog i Uzvišenog." [Makasid et-Tevhid, str. 20]
Imam Fahruddin er-Razi (544-606 H./1149-1209 CE) :

Imam Fahruddin er-Razi je rekao, "Način na koji Sufije traže Znanje je da prekinu kontakt njihova srca sa dunjalukom, i da drže sebe neprekidno u svijesti i srcu, u Zikrullahu, tokom svih njihovih akcija i ponašanja."

Ibn Haldun (733-808 H./1332-1406 CE) :

Ibn Haldun je rekao, "Put od Sufija je upravo put Selefa, Učenjaka među Ashabima, Tabi`inima, i Tabi` et-Tabi`inima. Njegov korijen je u obožavanju Allaha i napuštanju ukrasa i užitaka ovoga svijeta." [Mukaddimat ibn Haldun, str. 328]

Tadžuddin es-Subki :

Tadžuddin es-Subki bilježi u svojoj knjizi Mu`id en-Na`im, str. 190, u poglavlju o Sufizmu, "Neka ih Allah pohvali i blagosilja i neka nas Allah postavi da budemo s njima u Džennetu. Mnogo stvari je rečeno o njima i mnogi ignoramusi (džahili) su rekli o njima ono što nema baš ništa sa njima. A istina je da su oni napustili dunjaluk i posvetili se obožavanju.[prim. prev. Allah -dželle šanuhu- kaže, 'Mi nismo stvorili džinne i ljude osim da bi nas obožavali.' Sufije su odabrali obožavanje Allaha mimo obožavanja dunjaluka. Mnogi njihovi kritičari su upravo svojim licemjernim životima pokazali da čine suprotno od onoga što Sufije čine te daju prednost dunjaluku nad istinskim obožavanjem. Njihovo obožavanje se svodi na patvoreno obožavanje tijelom dok im je duša gluha, slijepa i nesvjesna Božanskog poziva prema Istini. Srca zarasla u korov dunjalučki kojeg godinama i desetljećima niko nije kosio niti čupao, pa je tlo postalo divlje i nezdravo iz kojeg niče samo nekorisno i štetno bilje.]"
On je rekao, "Oni su Allahovi Ljudi, čije dove i molitve Allah prihvaća, i putem kojih Allah podržava sva ljudska bića."

Dželaluddin es-Sujuti

On je rekao u svojoj knjizi Ta'jad el-Hakikat el-`Alijja, str. 57, "Sufizam po sebi je najbolje i najčasnije znanje. On objašnjava kako slijediti Sunnet Poslanika i odbaciti pokudne inovacije."

Allamah Ibn Abidin

Veliki učenjak, Ibn Abidin u svojoj knjizi Rasa'il Ibn Abidin (str. 172-173) kaže: "Aspiranti na ovom Putu ne čuju osim od Božanske Prisutnosti i ne vole nikog do Njega. Ako Ga se sjete oni plaču. Ako Mu zahvaljuju oni su sretni. Ako Ga nađu oni su budni. Ako Ga vide biće smireni. Ako hodaju u Njegovoj Božanskoj Prisutnosti, tope se. Oni su opijeni Njegovim Blagodatima. Neka ih Allah blagodariva."

Ibn Tejmijja (661-728 H./1263-1328 CE)

U knjizi Medžma`a Fetava Ibn Tejmijja, štampanoj od izdavaća Dar er-Rahmat, Kairo, tom XI, str. 497, Kitab o Tesavvufu, Ibn Tejmijja kaže: "Morate znati da se pravi šejhovi moraju uzeti kao vodići i uzori u religiji, jer oni slijede stope Poslanika i Vjerovjesnika. Put (tarikat) tih šejhova je pozivanje ljudi Allahoj Božanskoj Prisutnosti i pokornosti Poslaniku."
Ibn Tejmijja kaže na strani 499 istoga toma: "Šejhovi koje mi moramo uzeti kao vodiće su naši uzori i mi ih moramo slijediti. Isto kako nam na putu za Hadždž, teba vodić (delil) da stignemo do Kabe, i šejh je naš vodić (delil) prema Allahu i našem Poslaniku."
Među istinskim šejhovima koje on spominje su: Ibrahim ibn Edhem, Ma`ruf el-Karhi, Hasan el-Basri, Rabia el-Adevijja, Džunaid ibn Muhammed el-Bagdadi, Šejh Abdul-Kadir Džilani, Šejh Ahmed er-Rufa'i, i Šejh Bajazid el-Bistami. [prim. prev. žalosno je i apsurdno da se današnji buntovnici u Islamu kao gospoda iz redakcije časopisa 'Hilal' protivi mišljenju jednog od glavnih svojih autoriteta pa kažu kako su baš ove sufi evlije po njihovom ''stručnom'' mišljenju ili inovatori ili heretici ili idolopoklonici. Pitam se samo da li je njima poznato da je Allah -dželle šanuhu- obećao rat onima koji grde njegove evlije, a ako ovi nabrojani nisu evlije kada ih i sam Ibn Tejmijja smatra takvima, onda ko jeste evlija za te ignroamuse. Da li su svjesni da kada Allah Silni objavi nekome rat, da je prva stvar koju će mu zaplijeniti njegov iman. Utjećemo se Allahu od Njegove srdžbe i neuadovoljstva.]
Ibn Tejmijja citira Bajazid el-Bistamija na strani 510, deseti tom: "...veliki Sufi šejh, Bajazid el-Bistami, i čuvena priča kada je on vidio Allaha u viziji (kešf) i rekao Mu: 'O Allah, koji put vodi Tebi?' I Allah mu je odgovorio, 'Napusti sebe i dođi Meni.'" Ibn Tejmijja nastavlja citirati Bajazid el-Bistamija, "Ja sam svukao sebe (ego) kao što zmija svuče svoju kožu."
Implicitno u ovom citatu je ukazivanje na potrebu za zuhdom (sustezanjem od dunjalučkih stvari), pošto je to bio put Bajazid el-Bistamija.
Prema gornjim citatima možemo vidjeti, da je Ibn Tejmijja prihvatao mnoge šejhove citirajući ih i urgirajući na narod da slijede šejhove koji naučavaju put istinske pokornosti Allahu i Poslaniku.

Šta Ibn Tejmijja Kaže O Terminu Tesavvuf

"Topionica ti sama kaže, kada si u nedoumici, da li si zlato ili pozlaćeni bakar." Sanai.
Slijedeće su riječi Ibn Tejmijje o definiciji Tesavvufa, tom XI, Et-Tesavvuf, od Medžmu`a Fetava Ibn Tejmijja el-Kubra, Dar er-Rahmah, Kairo:
"Elhamdulillah, upotreba riječi tesavvuf je podrobno diskutovana. To je termin koji je dat onima koji se bave granom znanja (tezkijat en-nefs i Ihsan)."
"Tesavvuf je nauka realnosti i stanja iskustva. Sufi je onaj ko odstrani od sebe sve ono što ga ometa u sječanju na Allaha i koji je toliko ispunjen znanjem srca i uma da za njega vrijednost zlata i kamenja postane ista. Tesavvuf čuva neizmjernu vrijednost značenja i baca iza sebe pozive na popularnost i taštinu da dosegne stanje Istinitosti (siddikija). Najbolji ljudi poslije poslanika su Siddikin, kao što Allah kaže o njima u Suri En-Nisa', 69: "Svi oni koji se pokoravaju Allahu i Vjerovjesniku su u društvu onih na kojima je blagonaklonost Allahova: poslanika, iskrenih pobornika istine (siddikin), šehida i dobrih; Ah! Kakvo divno društvo.'"
On nastavlja o Sufijama, "Oni se trude da budu pokorni Allahu... Pa ćeš stoga naći da su oni usljed svoga napora Prvi u Bliskosti (mukarrebun). A neki od njih su od Ljudi Desne ruke..." (El-Vakia`h)

Sufi Mantil ([I]hirka)



Prije izlaganja Imam Ibn Kajjima, bilo bi korisno reći nešto o nošenju Sufi mantila. U mišljenju Siddikina, imaju tri kategorije šejhova:
Šejh Mantila
Šejh Zikra
Šejh Upute
Prve dvije kategorije (Šejh Mantila i Šejh Zikra) su zapravo halife treće kategorije šejha, predstavljajući realnost šejha ili tarikata putem posredstva bilo mantila ili zikra. Šejh Mantila (Hirkah) ovisi o moći tj. bereketu mantila da efektuje murida (aspiranta). Murid se napaja iz bereketa mantila, koji je savršeni Šejh Upute (Muršid el-Kamil) blagoslovio svojim bereketom.
Murid Šejh Zikra je podržan zikrom, a ne direktno šejhom. U ova dva slučaja, Šejh postaje simbol, zašto što je stvarna potpora za murida ili mantil ili zikr.
Najviši od tri kategorije je Šejh Upute (Muršid el-Kamil). On podržava murida bez ikakva posredstva (sebeba), direktno od sebe. On je pravi Šejh zato što, bez ikakva posredstva, on podržava i upućuje murida direktno kroz njegovo srce. Radi toga je Sejjidina Ahmed el-Faruki Sirhindi rekao, "U našem tarikatu šejh upućuje murida direktno, za razliku od drugih tarikata koji koriste mantil i druga sredstva da podignu svoje muride."
U Nakšibendi Tarikatu se samo jedan šejh, Šejh Upute, prihvata kao vlasnik autoriteta. Kada taj Šejh preseli na ahiret, muridi moraju obnoviti svoj inicijaciju (bejat) sa njegovim nasljednikom, kome je on prenio sve svoje tajne i nasljedstvo od Poslanika i svih njegovih prethodnika u Zlatnoj Silsili.

Imam Ibn Kajjim (umro 751 H./1350 CE)

Imam Ibn Kajjim je izjavio, "Mi možemo osvjedočiti veličinu ljudi tesavvufa u očima Selefa od onoga što je rekao Sufjan es-Sevrija (umro161 H./777 CE). Jedan od najvećih imama drugog stoljeća, je rekao: "Da nije bilo Ebu Hišam es-Sufije (u. 115 H./733 CE) ja ne bih bio sposoban opaziti suptilne forme licemjerstva (rija') u egu." (Menazil es-Sa'irin)
Ibn Kajjim nastavlja: "Najbolji od ljudi je Sufi učevan u fikhu."

Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul Vehhab (1115-1201 H./1703-1787 CE)

Slijedeće je citat od Muhammed Menar Nu`manijeve knjige (str. 85), Ed-Dia'at el-Mukassafa Didd eš-Šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab: "Šejh Abdullah, sin Muhammed ibn Abdul-Vehhaba, je rekao o Tesavvufu: "Moj otac i ja ne poričemo niti kritikujemo Nauku Sufizma, naprotiv mi istu podržavamo zato što čisti i vanjštinu i unutarnje stanje čovjeka od skrivenih grijeha srca. Iako osoba može s vana biti na pravom putu, iznutra ona može biti na zabludi; a za tu korekciju tesavvuf je neophodan."
U petom tomu zbirke pisama Muhammed ibn Abdul-Vehhaba pod naslovom er-Rasa'il eš-Šejhsijja, strana 11, i opet na stranama 12, 61, i 64, on kaže: "Ja nisam nikada optužio nevjerstvom Ibn Arabija ili Ibn el-Farid za njihove Sufi interpretacije."

Šejh Muhammed Abduh (1265-1323 H./1849-1905 CE)

On je rekao, "Tesavvuf se pojavio u prvom stoljeću Islama i primio ogromnu čast. Očistio je ego i ispravio ponašanje i podario znanje ljudima od Mudrosti i Tajnama Božanskog Prisustva." [citirano iz knjige Medžallat el-Muslim, šesto izdanje, 1378 H, str. 24].

Šejh Rešad Rida

On je rekao, "Sufizam je unikatni stub od stubova vjere. Njegova svrha je čiščenje ega i obračunjavanja svakodnevnih postupaka i podizanja ljudi na visoke stupnjeve duhovnosti." [Medžallat el-Menar, prva godina, str. 726].

Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi

Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi je član Islamskog-Arapskog Društva Indije i Muslimanskih zemalja. On je rekao u svojoj knjizi, Muslimani u Indiji, str. 140-146, "Ove Sufije iniciraju ljude u Jedinstvu i iskrenosti u slijeđenju Sunneta Poslanika, te iskrenog pokajanja od grijeha i izbjegavanja svake nepokornosti Allahu. Njihovi vodići ih ohrabruju da krenu putem savršene ljubavi prema Allahu."
"U Kalkutti, Indija, svaki dan više od 1000 ljudi se inicira u Sufizmu."
"Zahvaljujući Sufijama, hiljade i na stotine hiljada u Indiji je našlo svog Gospodara i u Islamu postiglo stupanj Perfekcije (Ihsana)."

Ebul Ala Mavdudi

On je rekao u svojoj knjizi Mabadi' el-Islam (str. 17), "Sufizam je zbilja čija znaci su ljubav prema Allahu i ljubav prema Poslaniku, gdje osoba napušta sebe poradi njih, i kad je osoba poništena za svakog osim za njih. Sufizam upućuje kako slijediti stope Poslanika."
"Tesavvuf je tražio iskrenost srca, ćistotu nijeta, i poverljivu pokornost u svakoj akciji."
"Šeri`ah i Sufizam: kakav je primijer ovoga dvoga? Oni su kao tijelo i duša. Tijelo je šeri`ah a duša je sufizam."
U zaključku, Sufizam, danas kao i u prošlosti, je efektivno sredstvo za širenje realnosti Islama, proširujući znanje i razumjevanje duhovnosti, gajeći sreću i mir. S njim čovjek može pronaći sebe i, čineći, naći i svog Gospodara. S time se čovjek može popraviti, transformirati, i uzdignuti, i naći spasenje od neznanja ovog svijeta i zabluđenih napora sticanja nekih materijalističkih fantazija. A Allah najbolje zna šta On naumi za svoje robove.

Preveo: Ebu Irfan el-Bosni

[abdullah]

ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA

IMAM EBUL FEREDZ IBN DZEVZIJ

Imam Ebul Feredz Abdurrahman ibn Dzevzij Bagdadi, umro 597 h.g., napisao je posebnu knjigu, 'Telbisu Iblis', koja bi se mogla prevesti kao: 'Iblisovo obmanjivanje', u kojoj najvetjim dijelom govori o sufijama i o tome kako ih je shejtan obmanuo. Ibn Dzevzij kazhe: "Osnova shejtanove obmane u pogledu sufija je u tome shto ih je odvratio od znanja te shto im je prikazao kako su samo vazhna djela. Poshto im je ugasio svjetiljku znanja onda su ostali da tumaraju u mraku. Tako je nekima od njih prikazao kako je svrha i cilj vjere u potpunom ostavljanju ovodunjaluchkih potreba pa su odbili ono shto koristi njihovim tijelima a imetak su poistovjetili sa akrepima a zaboravili su da je imetak stvoren radi korisnih stvari. Otezhavali su svojim dushama tako da je medju njima bilo onih koji nisu lijegali. Oni su imali lijepu namjeru samo shto nisu ishli pravim putem. Medju njima je bilo onih koji su zbog slabog znanja radili po lazhnim hadisima a da to nisu ni znali. Zatim su doshli drugi koji su govorili i uzdizali gladovanje, siromashtvo, nasladjivanje, i o tim stvarima pisali knjige kao shto je pr. Harisa Muhasibija. Poslije su doshli drugi koji su medju sufijama propagirali odjevanje poderanom odjetjom, poslushnost, ritualne plesove, redanje u redove i josh su dodatno povetjali taharet. I tako je ova stvar nastavila da raste i da se mijenja. Kroz njihove snove su mjerili vrijednost znanja po kojem rade tako da su to nazvali unutrashnjim znanjem (ilmul-batin) a sherijatsko znanje, tj., propise sherijata su nazvali vanjsko znanje (ilmuz-zahir).Tako je glad od nekih uchinila da su pocheli mashtati i umishljati pokvarenosti pa su se pozvali na ljubav istine (el-hakka). Zatim se zharko zaljube u to kao da umishljaju osobu lijepog izgleda u koju se zaljube. Djela ovih su na granici izmedju nevjerstva i novotarije. Zatim su se medju sufijama pojavili pravci - tarikati pa su iskrivili akidu (vjerovanje). Tako neki od njih vjeruju u hulul (da je Allah, Azze ve Dzelle, u svakoj stvari fizichki prisutan), drugi vjeruju u Njegov spoj sa stvorenjima (ittihad). I stalno ih je Iblis uvodio u umjetnost novotarija tako da su za sebe napisali sunene. Onda je doshao Ebu Abdurrahman Silmi i napisao im knjigu, 'Sunena', i sabrao im istine o tefsiru, a o njima je u toj knjizi spomenuo chudne stvari u njihovom tumachenju Kur’ana te stvari o osnovama znanja o kojima govore a o kojima ne postoji sened - lanac prenosilaca. Od chuda koja ih karakterishu je, rasprave u pogledu Kur’ana." Dalje Ibn Dzevzij kazhe: "Za njih je Ebu Nasr Es-Siradz napisao knjigu koju je nazvao, ‘Lem’u sufijje’, u kojoj je spomenuo ruzhna ubjedjenja (akidu), i nepristojan govor a spomenut tjemo poslije dio toga, inshaAllah. Zatim je za njih Ebu Talib Mekki napisao knjigu 'Kutul-kulub ala lisan sufijje', shto bi se moglo prevesti kao, 'Opskrba srca na jeziku sufija' u kojoj je spomenuo netachne hadise, i shto nema osnove kada su u pitanju salavati u toku dana i notji, i druge apokrifne (lazhne) stvari kao i stvari od neispravne akide (vjerovanja). U njoj chesto navodi sljedetje: "Kazhu neki vidovnjaci - otkrovitelji (mukashif)." To predstavlja bezvrijedan govor. U toj knjizi je takodje spomenuo kako se Allah, Azze ve Dzelle, otkriva - pokazuje na ovom svijetu nekim evlijama. Pamti se da je rekao: 'Po stvorenje nema niko shtetniji od Stvoritelja.' Poslije toga ljudi su ga otjerali i poslije toga mu je zabranjeno da govori i vazi ljudima." Ibn DZevzij dalje kazhe: "Zatim se pojavio Ebu Neim Asbehani koji je za njih napisao knjigu 'El-Hulije', te je u njoj spomenuo stvari koje su u okviru sufizma, ruzhne i pokudjene. Chak se nije stidio da medju sufije ubroji Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, radijAllahu anhum. O njima je u toj knjizi naveo zaista chudne stvari. Takodje je medju sufije svrstao shurejha, Hasana Basrija, Sufjana Sevrija, Ahmeda ibn Hanbela. Silmi je u 'Tabekat sufijje', spomenuo Ibrahima ibn Edhema zatim poznatog Kerhija. U sufije ih je svrstao jer su bili poznati kao skromni pobozhnjaci (zahidi). Treba znati da u islamu niko ne prezire skromnost-zuhd koji je u granicama sherijata vetj je pokudjen nachin na koji na njega gledaju sufije kao shto tjemo to spomenuti. Zatim je Abdulkerim ibn Hevazim Kushejri za njih napisao knjigu, 'Er-Risale', u kojoj je spomenuo chudne stvari o: prolaznosti i vjechnosti, uskratjivanju i udjeljivanju, vremenu, zaljubljenosti i postojanju, sakupljanju i rastavljanju, budnosti, opijenosti, okusu, pijenju, istrajnosti, otkrovenju, vidovnjashtvu, kodeksima, pokazanjima, prosvjetljenju, gradji i mogutjnosti, sherijatu, istini, i druge udrobljene stvari koje sa nauchnog gledishta ne predstavljaju nishta, a njegov tefsir je josh chudniji od toga. Zatim je doshao Muhammed ibn Tahir Makdisi pa im je napisao knjigu 'Svojstva sufizma', u kojoj je spomenuo stvari zbog kojih bi se svako pametan stidio da ih spomene.
Spomenut tjemo od toga neke stvari kada za to bude prilika, inshaAllah. Zatim je doshao Ebu Hamid El-Gazali koji je napisao knjigu, 'El-Ihja', u kojoj je naveo veliki broj netachnih hadisa neznajutji da su netachni. Zatim je govorio o otkrovenju pri chemu je izishao iz okvirnih principa fikha. Tako npr., kahe: "Pod suncem, mjesecom i zvijezdama, koje je vidio Ibrahim, se misli na svjetlo koje je Allahov zastor.."- a o tome nishta nije prenesheno. Ovakva izjava lichi govoru batinija. Ebu Hamid El-Gazali u svojoj knjizi 'El-Mefseh bil-ahval', kazhe: "Sufije u svojoj budnosti vide meleke i dushe poslanika i chuju njihove glasove i od njih uzimaju pouke." Zatim se njihovo stanje mijenja od vidjenja prema stepenima pri chemu im se stezhe pas. Kazhe imam Ebu El-Feredz ibn Dzevzij: "Razlog zbog kojeg su gore navedeni pisali o pomenutim stvarima je slabo znanje o sunnetima, islamu i predanjima, te okretanje od pravca naroda ka onome shto su sebi prikazali pozheljnim i lijepim. Ove stvari su sebi prikazali lijepim jer su njihove dushe vidjele zuhd pohvalnim i lijepim, i jer su vidjeli da je stanje ovih ljepshe od stanja ostalih pripadnika naroda po izgledu i da govore njezhnijim govorom od njihova govora. Metoda i pravac prethodnika - selefa sadrzhe neku vrstu grubosti. Zatim zhudnja za pravcem koji su zauzeli sufije ogleda se u tome shto oni vanjshtinom zrache pobozhnoshtju i chistotjom a u sklopu toga je i dushevni rahatluk, poslushnost a to je ono chemu tezhe dushe. Prve sufije su bjezhali od sultana i namjesnika shto ih je uchinilo iskrenim. Nakon shto je sufizam postao pokret i nakon shto su se odali materijalizmu pocheli su se druzhiti sa sultanima i namjesnicima. Vetjina djela koja su napisali sufije nemaju sherijatski valjane osnove i ne oslanjaju se na sherijatske izvore. Vetj su to dogadjaji koje prenose jedni od drugih koje su poslije sabrali u knjige i nazvali ga unutarnjim znanjem (batin)." Ibn Dzevzij dalje kazhe: "Na pochetku ove knjige prenijeli smo od AHMED INB HANBELA da je, nakon shto je chuo ono shto govori Haris Muhasibi, rekao: 'Savjetujem ti da se ne druzhish sa njim'." Seid ibn Amra Berdei kazhe: "Bio sam svjedok kad je Ebu Zur’a upitan o Harisu Muhasibiju i njegovim knjigama pa je rekao: 'Dobro se chuvaj tih knjiga. To su knjige novotarija i zabluda. Drzhi se predaja (hadisa) u njima tjesh natji ono shto tje te zadovoljiti.' Upitan o poukama iz ovih knjiga rekao je: "Ko ne nadje pouku u Allahovoj Knjizi u ovim knjigama je netje natji. Do vas je dospjelo da su Malik, Sevri, Evzai i drugi imami od selefa pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, shto se tiche ovih sufija oni se razilaze sa uchenjacima. Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdurrahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Shekikom. Zatim je rekao: "Kako su samo ljudi pozhurili prema novotarijama." Obavjestio nas je Muhammed ibn Abdulbaki: "Prvi ko je u svojoj zemlji govorio o uredjenju deredza i stepena evlija je Zu Nun Misri, pa mu je to negirao i usprostavio se Abdullah ibn Abdulhakem vodja Egipta. Poslije je Zu Nuna Egipatska ulema protjerala zbog toga, posebno kada se proshirila vijest o njegovom uchenju i stvarima o kojima nisu govorili selefi, da bi ga na kraju proglasili zindikom - heretikom odpadnikom od islama.” Silmi je rekao: "Ebu Sulejman Darani je protjeran iz Damaska jer je tvrdio da vidi meleke i da su oni sa njim razgovarali. Neki ljudi su posvjedochili protiv Ahmeda ibn Ubeja Havarija da je on davao prednost evlijama nad poslanicima pa je pobjegao iz Damaska u Mekku." Stanovnici Bestama su negirali Ebu Jezidu Bestamiju ono shto je govorio. On je spominjao govor Ibn Isa da je rekao: "Ja imam mi’radz - uzdizanje kao shto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao mi’radz." Silmi je rekao: "Neki chovjek je prichao od Suhejla ibn Abdullaha Tusterija da je rekao: "Zaista kod njega prisustvuju meleki, dzini i shejtani, i on sa njima govori, pa mu je to negirao obichni svijet tako da su ga proglasili zlim. Nakon toga je otishao u Basru gdje je i umro." Silmi je rekao: "Haris Muhasibi je neshto izrekao od svoga uchenja kao i o Allahovim osobinama, pa mu se Ahmed ibn Hanbel suprostavio nakon chega se sakrio sve dok nije umro."
Ibn Dzevzij dalje kazhe: "Ebu Bekr Hilal je spomenuo u knjizi 'Es-sunne', od AHMEDA IBN HANBELA da je rekao: 'Dobro se chuvajte Harisa Muhasibija on je jedan od korjena dzehmija. Sa njim je se druzhio taj i taj pa ih je preobratio u dzehmije.'" I rekao je Ibn Dzevzij u svojoj knjizi, 'Telbis Iblis', nakon shto je spomenuo Iblisovu obmanu sufija u pogledu plesanja i zaljubljenosti: "Nashi fekihi ne primaju svjedochenje od pjevacha i plesacha, a Allah uputjuje na Pravi put." (Telbis Iblis, imam Ebul Feredz ibn Dzevzij, 163-167)

EBU ZUR’A RAZI

Rekao je Berze'i: "Upitan je Ebu Zur’a o Muhasibiju i njegovim knjigama pa je odgovorio: 'Chuvaj se tih knjiga, to su knjige zablude i novotarija. Drzhi se predaja hadisa, u njima tjesh natji ono shto tje te uchiniti neovisnim od tih knjiga i shto ti je dovoljno.' Recheno mu je: 'Da li u tim knjigama ima pouke?' Reche: 'Ko ne izvuche pouku iz Allahove Knjige u ovim je knjigama netje natji. Do vas je dospjelo da su Malik ibn Enes, Sufjan Sevri, Evzai, i drugi imami od prethodnika pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, shto se tiche ovih sufija oni se razilaze sa uchenjacima. Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdurrahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Shekikom.' Zatim je rekao: 'Kako su samo ljudi pozhurili prema novotarijama.'" (Tehzibu et-tehzib, 2/135) Imam Zehebi u 'Mizanul-i’tidal' u dodatku na ovaj govor Razija kazhe: "A gdje je Muhasibi u odnosu na one od sufija koji su doshli poslije njega. Shta bi tek rekao Ebu Zur’a da je vidio djela onih koji su doshli poslije njega? Kao shto je npr.: 'Kut' od Ebu Taliba, ili 'Behdzetul-esrar' od Ibn Dzuhduma, 'Hakaiku tefsir' od Silmija, otishla bi mu pamet. Shta bi rekao da vidi djela Ebu Hamida Gazalija i mnoshtvo apokrifnih hadisa u 'Ihja’u'. I shta bi rekao da vidi 'Fususul-hikem' i 'Futuhat mekijje'? Odraz onoga shto je govorio Haris u svome vremenu je rezultat postojanja hiljadu muhaddisa kao shto je Ahmed ibn Hanbel, Ibn Rahavej, i drugi, koji su bili spremni ditji svoj glas i odgovoriti ovim novotarima. A kada su muhaddisi spali na Ibn Dahmisa i Ibn Haneta onda su se pojavile lichnosti poput Ibn Arebija autora 'Fususa'. "

[abdullah]

MUSTAFA MENFELUTI


Pjesnik i pisac Mustafa Menfeluti je rodjen u Egiptu u Menfelutu u blizini Seida 1876 g. Studirao je na Azharu i bio je u kontaktu sa velikanima uleme u svom vremenu. Poznate su njegove izreke u cilju odbrane arapsko islamske kulture u borbi protiv drushtvene iskvarenosti. Poznat je i njegov divan poezije. Umro je ,Allah mu se smilovao, 1924 h.g.U pogledu sufija pod naslovom, 'Plach za islamom', on kazhe: "Doshlo mi je jedno pismo iz Indije i tako mi Allaha nisam ni zavrshio njegovo chitanje a vetj se zemlja oko mene okrenula i dunjaluk zamrachio..." On je pisao nekom indijskom uchenjaku u kojem kazhe da je u novije vrijeme chitao knjigu na Tamilskom jeziku, koja govori o istoriji i biografiji Abdulkadira Dzejlanija. Pisac je u njoj spomenuo njegove vrline i keramete pa je zapazio u njoj osobine i nadimke kojima je pisac opisao Dzejlanija bozhanskim osobinama koje ne dolikuju ni poslancnicima a pogotovo ne evlijama. Tako npr., taj pisac kazhe za Abdulkadira Dzejlanija: "O gospodine nebesa i zemlje, shtete i koristi, o ti koji raspolazhesh nebeskim prostorima, ti koji znash tajne stvorenja, ti koji ozhivljavash mrtve koji lijechish slijepog i gubavog, njegova naredba je od Allahove naredbe, ti koji brishesh grijehe, koji otklanjash nesretje, ti koji uzdizhesh i postavljash. Vlasniche sherijata, vlasniche postojetjeg, itd..." Mnogo je josh osobina i nadimaka ovakve prirode. Zatim dalje navodi da je u istoj knjizi vidio dodatak i objashnjenje kako treba da se ponasha i na koji nachin da obavi obrede onaj ko dodje da obidje kabur Abdulkadira Dzejlanija.
Izmedju ostalog navodi se i sljedetje: "Prvo shto je obaveza svakom posjetiocu da se lijepo abdesti a zatim da skrusheno klanja dva rekata, zatim da se okrene prema toj chasnoj kabi i nakon shto poselami vlasnika velikog turbeta da kazhe: 'O vlasniche dvije skupine - ljudi i dzinna (ja sahibe sekalejn) pomozi mi u rjeshavanju moje potrebe i razrjeshenju moje nedatje. Pomozi mi o ti koji ozhivljujesh vjeru Abdulkadire, pomozi mi o evlijo Abdulkadire. Pomozi mi o sultane Abdulkadire, pomozi mi o pasho Abdulkadire, pomozi mi o Abdulkadire. O Hadretel gavsi samedani Abdulkadire Dzejlani, tvoj rob i tvoj murid je nemotjan i uchinjena mu je nepravda, treba te u svim stvarima dunjaluka i ahireta." Pisac kazhe: "U gradu Nakuru i Indiji ima kabur po imenu Shah Hamid, on je jedno od djece Abdulkadira Dzejlanija, shodno njihovom ubjedjenju. Indijci pred tim kaburom chine sedzdu kao shto se to chini Allahu, Azze ve Dzelle. U svakom gradu i selu u Indiji postoji mezar poput mezara Abdulkadira koji muslimani tog mjesta uzimaju za kiblu i mjesto na kome trazhe i mole za svoje potrebe i razrjeshenje problema i nesretja a za odrzhavanje istog prilikom rodjendana vlasnika kabura udjeljuju toliko imetka da kada bi se to podjelilo svim siromasima na zemlji postali bi bogati."
To je ono shto pishe u ovom kitabu. Tako mi Allaha, a On mi je svjedok da nisam zavrshio chitanje ovog pisma a zemlja mi se zavrtjela a pred ochima mi se smrachilo tako da nishta oko sebe nisam vidio od tuge i jada zbog stanja u koje je zapao islam od strane naroda koji su ga zapostavili nakon shto su ga poznavali i ponizili ga nakon shto je bi uzvishen i okrenili se mezhebima koje ne poznaju i sa kojima nemaju veze. Nema nijednog muslimanskog oka a da nebi pustilo suzu nakon shto vidi ovaj potresni prizor kako muslimani chine ruku i sedzdu kaburovima. Koje srce mozhe da se strpi u utrobi svoga vlasnika a da ne iskochi od tuge kada vidi da muslimani chine shirk Allahu, Azze ve Dzelle, vishe i od samih mushrika, i da imaju vishe bozhanstava od njih. Ovi muslimani su gori i od krshtjana koji vjeruju u trojstvo. Krshtjani svoju vjeru ispovjedaju kroz trojstvo tj. vjeruju u tri boga. Mada i oni osjetjaju neprirodnost i udaljenost od razuma u tom visheboshstvu zato kazhu: 'Tri boga imaju propis jednog ili tri su kao jedan.' A pomenuti muslimani ispovjedaju svoju vjeru hiljadama bogova a da toga nisu ni svjesni. Najvetji broj tih bozhanstava su stabla drvetja, leshevi mrtvaca i komadi kamenja. Mnogo je stvari koje chovjek nosi u sebi a da to i ne osjetja i mnogo je sluchajeva da dusha nosi neka skrivena ubjedjenja a da dusha to i ne osjetja. Ne vidim boljeg primjera koji je blizhe tome od sluchaja danashnjih muslimana koji se za rjeshavanje svojih potreba i problema obratjaju stanovnicima kaburova i ponizno ih mole kao shto se Allah moli. Kada ih neko ukori zbog toga kazhu: 'Mi ih ne obozhavamo vetj se uz njihovo posrednishtvo zhelimo priblizhiti Allahu, Azze ve Dzelle.' Pravdaju se jer kao da osjetjaju da je to u shto su upali ibadet. Najvetji prizor i dokaz uzimanja nekog za boga je da obozhavaoci dotichnog stanu skrusheno i ponizno pred svoje bozhanstvo i od njega zatrazhe pomotj i opskrbu. Oni zaista obozhavaju te mrtvace a da toga nisu ni svjesni i da to i ne osjetjaju. Ovo je slika muslimana u vremenu tevhida. Takodje shto se tiche danashnjice u akidu muslimana se uvukao unutrashnji skriveni shirk a vidljiv je povremeno i vanjski shirk. Otuda su muslimani dozhivjeli ponizhenja i okrenuli se ovosvjetskim uzhivanjima tako da su njihovi neprijatelji nashli nachina kako da im se priblizhe i da ih pokore. Pa su to i iskoristili i porobili njihov imetak domovinu i kutje tako da su postali ponizheni. Tako mi Allaha, Azze ve Dzelle, muslimani netje povratiti slavu koju su imali u proshlosti i netje postitji sretju i smiraj na Dunjaluku sve dok se ne vrate onome shto su izgubili a to je akida tevhida - jednoboshtva. I neka znaju muslimani da tje se prije rijeka vratiti u izvor i da tje sunce prije izatji sa zapada nego shto oni povrate prethodnu slavu sve dok se klanjaju Dzejlaniju onako kako se klanjaju Allahu, Azze ve Dzelle, govoretji: 'Ti raspolazhesh svime shto postoji, ti si gospodin nebesa i Zemlje.' Allah je puno ljubomorniji od toga da bi usretjio jedan narod koji mu pripisuje sudruga. To je narod koji kada se na njega spusti neka nesretja prije se sjeti kamena nego Allaha, Azze ve Dzelle, i prije zatrazhi pomotj od drveta nego od Njega. Postavljam sebi pitanje od koga da zatrazhim pomotj i kome da se obratim zbog ove sramote koja je zadesila muslimane? Da li da se obratim Egipatskoj ulemi koji se na to osvrtju poput muhe koja sleti na pitje. Ili da se obratim ulemi Ustane koja je ubila Dzemaludina Afganija, islamskog filozofa kako bi podrzhali Ebu Huda’a Sajadija shejha rifa’ijskog tarikata? Ili da se obratim ulemi nearapa onih koji oko kaburova svojih imama chine hodochashtje kao shto se to chine oko Bejtul-harama u Mekki? Ili da se obratim Indijskoj ulemi medju kojima se nalaze oni koji su slichni piscu ove knjige? O vodje i predvodnici ovog Ummeta mozhemo shvatiti kako je obichni svijet zapao u shirk i iskrivio svoju akidu. Kazhemo neuk chovjek je kratkovid u tom pogledu i ne razumije shta znachi istinski uprazhnjavanje ibadeta nekome osim ako sebi bozhanstvo predstavi u obliku kipa, turbeta i sl. Ali shta je sa vama, pa vi chitate Allahovu knjigu, vi chitate o njegovim osobinama i svojstvima i razumijete znachenje Njegovih rijechi: "Reci niko ni na Zemlji ni na nebesima ne zna skriveno osim Allaha."(En-Neml, 65) Zatim Njegove rijechi kojima se obratja Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Reci ja ni samom sebi ne mogu pomotji niti shtetu nanijeti."( El-E’araf, 188 ) I rijechi Uzvishenog: "I nisi ti bacio kada si bacio vetj je Allah bacio." (El-Enfal, 17)
Vi jutrom i vecheri govorite: "Svaki hajr i dobro je u slijedjenju selefa - prvih generacija, a svako zlo je u novotarijama onih poslije njih." Pa da li su selefije uzdizali kaburove i na njima gradili turbeta i mauzoleje? Da li je iko od njih ikada stao kod kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili kabura nekog od ashaba ili kabura nekoga od Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice trazhetji da mu on rijeshi njegove potrebe i da ga izbavi iz nevolje? Pa da li su Dzejlani, Rifa’i, i Bedevi, bolji i plemenitiji i imaju vetji stepen kod Allaha, Azze ve Dzelle, od Poslanika, Vjerovjesnika, ashaba i tabi'ina? Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zabranio slikanje i kiparstvo to zabranio iz igre i zabave? Tako mi Allaha ne. Ili je to zabranio iz straha kako se muslimani ne bi povratili u prvobitni dzahilijet. Kakva je razlika izmedju slika i kipova i turbeta i mauzoleja po kaburovima ako se zna da svaki od njih vodi u shirk i iskrivljuje akidu muslimana? Tako mi Allaha vi nishta od toga niste zaboravili vetj ste dali prednost dunjaluku nad ahiretom pa vas je Allah zbog toga kaznio i na vas poslao vashe neprijatelje koji su okupirali vashe domovine i porobili vas i unishtavaju vashe kutje. Allah zaista zhestoko kazhnjava. Neka je selam i salavat na nasheg Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
(Dem’atu alel-islam, Mustafa Lutfij Menfeluti, 311-316)