ISLAM_NP
14-04-2009, 21:06
ISPUNIT ĆE ZEMLJU PRAVDOM
U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja
U temelje islamskog vjerovanja spada i vjerovanje u Sudnji dan, tj. propast ovog svijeta i ponovno proživljenje i svođenje računa i pravedna presuda za dunjalučka djela te, na osnovu toga, određivanje nagrade ili kazne. Pored kur'anskih ajeta koji uopćeno govore o Sudnjem danu, postoje i mnogobrojni hadisi Muhammeda, a. s., u kojima se spominju neki predznaci Sudnjeg dana. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je i pojava Mehdija, odnosno čovjeka iz Poslanikove, s. a. v. s.,* porodice koji će se pojaviti u zadnjem vremenu i sa kojim će Allah, dž. š., pomoći islam.
Malo je* vjerodostojnih predaja
U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada* bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja.
Kaže ibn-Kesir:
"U vrijeme Mehdija plodovi će biti mnogobrojni, imetak će se umnožiti, vjera će se učvrstiti, neprijatelj će biti ponižen, a dobro će biti stalno" ("El-bidaje ven-nihaje", prvi tom). Vjerodostojne predaje o Mehdiju, iako ih je malo* koji dostižu stepen mutevatira, tj. predaje koju prenosi toliki broj prenosilaca da se u njihovu vjerodostojnost ne može sumnjati. Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao:
"Kako ćete se ponašati kad se među vas spusti sin Merjemin,* a imam (vođa) će biti jedan od vas?" (Buhari i Muslim). Od Džabira ibn-Abdullaha se prenosi da je čuo Poslanika, a. s., da kaže:
"Neprestano će u mom ummetu biti grupa koja će se boriti na strani Istine do Sudnjeg dana. I sići će Isa, a. s., pa će reći njihov vođa (Mehdi) Isau, a. s.:
'Predvodi nam namaz!' A on će odgovoriti: 'Ne, vi ste vođe i imami jedni drugima! Allah je počastio ovaj ummet'" (Muslim). Prenosi se od Alije, r. a., da je rekao Muhammed, a. s.:
"Mehdi je od nas - ehlu-l-bejta; Allah će popraviti njegovo stanje preko noći" (bilježe Ahmed i Ibn-Ma'dže; Ahmed Šakir i Albani kažu da je njegov sened vjerodostojan).
Po imenu Muhammed, sin Abdullahov
Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Muhammed, a. s., rekao:
"Mehdi je od mene, svijetlog je čela i povijenog nosa. Ispunit će Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Vladat će sedam godina" (Ahmed i Hakim; Albani kaže da je sened ovog hadisa dobar, hasen). Abdullah ibn-Mesud prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: "Dunjaluk neće nestati dok Arapima ne bude zavladao čovjek iz moje porodice. Njegovo ime je kao i moje ime, a ime njegovog oca je kao i ime mog oca" (Ebu-Davud; Albani kaže da je sahih).
Jevmul-feth*Sudnji dan
Tema o Mehdiju nas, prije svega, poziva da se vratimo na značenje riječi intizar (čekanje) u Kur'anu. Ajeti u kojima se spominje ovaj izraz mogu se podijeliti u tri vrste:
1.****** Ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obećanju kazne nevjernicima, u kojima im se Muhammed, a. s., obraća riječima: "Inteziru!" (Pa, pričekajte!).
"I oni govore: 'Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?' Reci: 'Na Dan pobjede, kad nevjenicima neće nikako koristiti to što će vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati'. Zato se ti okreni od njih i čekaj; i oni doista čekaju" (Es-Sedžda, 28.-29.). U ovom ajetu se pod izrazom Dan pobjede (Jevmu-l-feth) misli na Sudnji dan.
U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže:
"Zar oni čekaju da im meleki dođu ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: 'Samo vi čekajte, i mi ćemo doista čekati'" (El-En'am, 158.). U ovom ajetu se spominje čekanje najvećeg događaja (Sudnjeg dana), čiji znaci kad se pojave - čovjeku neće koristiti to što će tada povjerovati ili, pak, čekanje "malog sudnjeg dana" - smrti. Jer, kad čovjek umre, za njega je već nastupio Sudnji dan. A direktan znak smrti je to kad duša dođe do grla i kad čovjek vidi meleka koji je došao da mu uzme dušu. Tada ne vrijedi pokajanje. Iz ovih ajeta zaključujemo da nas oni pozivaju na rad, na djelo, vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se između čovjeka i ovih stvari ispriječi Sudnji dan ili smrt i prije nego što dođe u situaciju kad će biti neizvodivo uraditi bilo kakvo dobro djelo.
Ajeti o čekanju i iščekivanju
2.****** Druga vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju obećane kazne na dunjaluku. Nevjernici nekad ubrzaju kaznu na taj način što je u potpunosti isključuju kao mogućnost izražavajući svoju sigurnost naspram Allahove kazne.
"Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo i one koji su prije njih bili i nestali? Reci: 'Pa čekajte, i ja ću sa vama čekati'" (Junus, 102.).
"I reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete, i mi ćemo raditi, i čekajte, i mi ćemo čekati'" (Hud, 122.).
Ovdje su zajedno spomenuti djelo i čekanje u vidu izazova nevjernicima: "Radite…, i mi ćemo raditi, čekajte, i mi ćemo čekati".
3.****** Treća vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju i iščekivanju nekih znakova i predznka i ajeta. Poznato je da su nevjernici tražili od Muhammeda, a. s., da im pretvori brdo Saffu u zlato da bi oni vjerovali u njegovo poslanstvo, zatim da im skine parče neba i slično.*
"Oni govore: 'Zašto* mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?' Ti reci: 'Samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte, i ja ću sa vama čekati" (Junus, 20.). Iz prethodnih ajeta možemo izvući sljedeće pouke:
a.)***** Prepuštanje i******** osta-vljenje znanja o gajbu Allahu, dž. š., u svemu onome što čovjek iščekuje. Znanje o gajbu pripada Allahu i nije dozvoljeno nikome - osim onome kome Allah to dozvoli - da se upušta u područje gajba na bilo koji način.
b.)***** Allah je isključio ljudski faktor - čak i kad se radi o poslanicima - iz svega što se odnosi na Allahovu kaznu koju ljudi čekaju. Kaže Uzvišeni: "Od tebe ne zavisi hoće li On pokajanje njihovo primiti, ili će ih na muke staviti, jer su oni zaista nasilanici" (Ali-Imran, 128.). U ovome je aluziija da su to stvari koje poznaje samo Allah i On njima upravlja i određuje ih.
c.)***** Podsticanje na rad i aktivnost. U ovim ajetima nas Allah upozorava i podstiče na dobra djela i pripremanje za smrt i Sudnji dan ozbiljnim radom, a ne čekanjem nekih događaja koji će promijeniti naše stanje. Nema nijednog kur'anskog ajeta, niti hadisa koji nam daju mogućnost da iščekujemo događaje tek onako, čak ni vlastitu smrt. Svaki vjernik zna da će mu smrt doći, ali nam nije ostavljeno da čekamo smrt skrštenih ruku, potpuno pasivni i izolirani od života.
Nagrada za*iskreni nijjet
Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa ibn-Malika u kome je Muhammed, a. s., rekao:
"Kad bi nastupio Sudnji dan, a u ruci jednog od vas se nađe sadnica; ako može da je zasadi prije nego što se dogodi Sudnji dan - neka je zasadi".
Muhammed, a. s., nije rekao - ako neko od vas bude klanjao namaz u tom trenutku, neka ga dovrši - već je spomenuo sadnicu. Možda će neko reći da je to dunjalučka stvar, ali će se za ovosvjetski posao koji je dozvoljen šerijatom - ako uradi s iskrenim nijjetom - dobiti nagrada. A ta nagrada se umnogostručuje ako je u tom poslu korist svim ljudima. Radi svega ovoga, neprihvatljiv je stav pojedinih muslimana koji iščekuju događaje, odnosno predznake Sudnjeg dana, bez pripreme za te događaje. Takav stav može poroditi samo lijenost i pasivnost, što ni u kom slučaju ne smiju biti osobine istinskih muslimana.
Stanje očaja i ideja o Mehdiju
Radi toga, ova ideja o Mehdiju* je imala* veliku prođu kod šiija, jer su oni uvijek bili manjina i, u većini slučajeva, kroz historiju je vlast pripadala sunijama, pa su se oni osjećali oštećenim i uskraćenim.
Njihovi imami su bili daleko od nekog značajnijeg uticaja i prihvatanja u narodu* i oni su to kompenzirali sa ovom idejom kako bi sačuvali svoje sljedbenike i duh svoje ideje. Neki od njih su to namjerno radili, a kod drugih je to bila nejasna ideja, ali su mislili da bi mogla biti ispravna i ova stvar se proširila.
Oni su imali stvarno ubjeđenje preko kojeg su uspjeli pridobiti ljude, posebno kad čovjek vidi da priča sa nekim ko je ozbiljan, iskren itd. Dakle, ideja o Mehdiju je bila pribježište šiijama pred nemogućnošću da se dođe do vlasti i radi toga je kod njih bilo mnogo revolucija koje su propale. El-Asfani u jednoj svojoj knjizi* piše o ovim neuspjelim revolucijama.
Ehli-sunnet vel džema’at je ovoj ideji pribjegavao također u stanju očaja. Onda kad nisu mogli ostariti svoje ciljeve, neki od sunija su tražili izlaz u ideji o Mehdiju.
Kad su Španci porazili muslimane i protjerali ih iz Španije, neki muslimani - poput dinastije Benu-Ahmer - pribjegli su ovoj ideji i čekali su Mehdija govoreći da će se on sigurno pojaviti,* poraziti Špance i donijeti pobjedu muslimanima. Također, neki muslimani na Kafkazu su vjerovali u povratak šejha Mensura, koji je osnovao pokret za oslobođenje, a nakon njega se pojavio šejh Šamil, pa su mislili da će se on opet vratiti kako bi ih poveo u džihad. Kurdi, narod koji* je prošao kroz teška iskušenja u svojoj historiji i koji nije imao providnog dana, izuzimajući vrijeme Salahuddina Ejjubija i njegovih potomaka, također su vjerovali u povratak vođe Hasana ibn-Alija. Možda se taj osjećaj javi poslije neuspjeha nekog plana ili projekta ili ideje za koju su bile vezane nade ljudi, kao što je ideja džihada ili neki pokret u koji su ljudi sa nadom gledali, i kad to propadne, onda pribježište traže u Mehdiju.
Radi toga kažemo da je hajr za ummet da se ne veže za jedan projekt lično. Jer, polje njegovog djelovanja i rada za vjeru je prostrano i veliko, mnogo veće od toga da bi se mogli svesti pod određeni program. I ako se na jednom polju dogodi neuspjeh, na drugom se dogodi uspjeh.
Ispunjenje duševne praznine
Atmosfera poraza i neuspjeha je najpogodnije tlo i najpovoljniji ambijent za oživljavanje ideje o Mehdiju, posebno kod onih muslimana koji nemaju jasan program praktičnog rada i** djelovanja sa kojim će ispuniti duševnu prazninu i u kome će utrošiti snagu* i energiju.
Neće ništa raditi očajnički ako smatraju da od tog djelovanja nema koristi i da to zahtijeva nešto više od obične ljudske snage i mogućnosti, i zato takvi smatraju da nema izlaza osim direktne božanske intervencije, na način koji nije uobičajen mogućnostima ljudi koji će poraziti neprijatelja i povesti ummet ka sreći i prosperitetu. Ovaj osjećaj, kako kaže šejh Selman, sastoji se od dva stanja:
1. Stanje duhovnog poraza koji je snašao neku skupinu ili narod u nekom vremenu zato što je nestala ili isparila nada koja je bila povezana sa određenom stvari. I, zato, kad god bi se pojavio neki za koga su tvrdili da je Mehdi i taj bi umro, ljudi bi našli nekog drugog ili su govorili* da on nije umro ili da će se ponovo vratiti.
2. Drugo stanje sadrži želju za cjelovitom promjenom i nedostatak ubjeđenja i** vjerova-nja u postepenost i vođenje računa o božanskim zakonima koje je uspostavio u prirodi i postepeno popravljanje stanja. Čovjek zamišlja, nakon što vidi da se fesad i nered proširio, da će on nestati treptajem oka.
Sanjarenje o velikim stvarima
Mi vjerujemo da Allah, dž. š., može promijeniti stanje u jednom trenutku. Međutim. Allah, dž. š., postavio je zakone u vezi sa reformom zaštite i odbrane i naredio nam da radimo kako bi došlo do promjene.* “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene sami sebe” (Er-Ra’d, 11.).
Ima ljudi koji razmišljaju, odnosno sanjare o velikim stvarima, ali je problem u tome što oni žele i smatraju da se to mora ispuniti u njihovom životu i da to treba neko drugi uraditi. A da bi on zasadio sadnicu čije plodove će kušati njegova djeca i drugi, to mu je predugo. Oni ne čekaju plodove svoga rada i truda već čekaju nešto za što nisu uložili ništa osim čekanja. Ljudi koji rade koristan posao, koji uče nauku, bave se da’vom, imaju programe i aktivnosti na kojima ustrajavaju i u kojima troše svoju energiju, nemaju ovakvih ideja i oni ne maštaju mnogo, a kamoli da budu zadojeni time, jer su zauzeti korisnijim poslovima i razmišljanjem o tom poslu, nemaju vremena jadikovati a ako bi se ono što je najavljeno u hadisima ostvarilo u njihovom vremenu, oni bi bili prvi sudionici u tome.
A što se tiče onih koji su vezani za neke daleke simbole i primjene, a u isto vrijeme ništa ne rade osim što čekaju nekog ko će sve promijeniti, oni gledaju sa podsmijehom na rad i aktivnosti drugih i govore: “Šta hoćeš ti, čovječe, šta možeš uraditi, zar da zaustaviš oluju koja je na pomolu Ili nabujale valove slabašnim rukama?”
Izlaz je kod njih u cjelovitoj i potpunoj promjeni koja se neće dogoditi bez Mehdija. I ova ideja je najviše bila raširena kroz historiju u društvima koja su bila bremenita problemima.
Nije ispravna pretjeranost* u nečemu prelaženjem granica dozvoljenog, makar to imalo osnove u šerijatu, kao što ima ideju o Mehdiju. Naprimjer, postavljanje imama. Nema razilaženja kod muslimana oko toga. Cjelokupni ehli-sunnet smatra da je postavljanje ili izabiranje imama šerijatska nužda. Međutim, pretjerano naglašava-nje i posvećivanje ka tome je kod šiija napravilo distancu između njih i drugih ljudi i bilo temelj prijeteljstva, odnosno neprijateljstva, i oni su na tim temeljima sagradili* ogromnu građevinu. Kad čitaš njihovu historiju, njihove knjige i njihovu akidu, stičeš dojam da kosmos nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njihovih imama, a posebno radi Alije, r. a., i da dunjaluk nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njih, a također i ahiret, i mnoge druge stvari koje nemaju nikakve osnove. Mi vjerujemo u dolazak Mehdija, ali ne smijemo izlaziti iz okvira šerijata i onoga što je o tome preneseno.
Treba biti pravedan i objektivan i ne ići u ekstremizam ni sa jedne strane, ni u žestini ni u popuštanju. Na taj način je zapostavljena jedna šerijatski utemeljena stvar, a to je ideja o obnovi: “Allah će svakih stotinu godina poslati onoga ko će obnoviti vjeru ljudima” (Ebu-Davud; sahih)
Ideja obnove je ispravna šerijatska ideja i poznata je u historiji islama. Ebu-Bekr je bio jedan od njih. Nakon što* su se ljudi odmetnuli od vjere poslije smrti Poslanika, a. s., Ebu-Bekr je poveo rat protiv murteda.
Zatim, Omer ibn-Abdulaziz, u vrijeme dinastije Emevija.
Također, imam Šafija, Ahmed ibn-Hanbel, Ibn-Tejmije, Muhamed ibn-Abdul-Wehab i drugi islamski učenjaci kroz vijekove.
Svaki od njih je izvršavo svoju ulogu i reformu na svom polju djelovanja.
Obnova, a ne*čekanje Mehdija
Cilj ovih obnoviteljskih ideja jest da pokrenu ljude i njihove težnje ka reformi i popravljanju stanja, jer se obnoviteljske ideje ne tiču* jedne ličnosti koja se čeka, kao što je slučaj sa Mehdijem, nego se obnova odnosi na kompletan ummet. Ne odnosi se to samo na pojedinca ili grupu, nego obuhvata sav ummet i sva polja života. Ko je taj ko može obnoviti stvari vjere u ummetu, stvar kompletne vjere, i znanstveni dio* i praktični i ono što se odnosi na ibadet, ekonomiju itd.? Ovo ne može izvesti jedan čovjek, niti nekoliko njih, već skupina ljudi. Zato je Resul, a. s., spomenuo pobjedonosnu skupinu koja će biti na Istini i neće joj štetiti oni koji joj se suprotstave. A cilj ove skupine jest obnova, a ne čekanje Mehdija. Neki od njih imaju zadatak poučavanja ljudi, neki vode džihad, neki brinu o ekonomiji, neki se usavršavaju u nauci, neki čine da’vu itd.
Naš* zadatak i zadatak naše generacije jest izvesti muslimane iz stanja očaja i poraza i tu smo svi odgovorni - svako u svom domenu djelovanja.
(Prilagođena verzija predavanja o Mehdiju šejha Salman el-Aude)
PRIPREMIO: ABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ
U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja
U temelje islamskog vjerovanja spada i vjerovanje u Sudnji dan, tj. propast ovog svijeta i ponovno proživljenje i svođenje računa i pravedna presuda za dunjalučka djela te, na osnovu toga, određivanje nagrade ili kazne. Pored kur'anskih ajeta koji uopćeno govore o Sudnjem danu, postoje i mnogobrojni hadisi Muhammeda, a. s., u kojima se spominju neki predznaci Sudnjeg dana. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je i pojava Mehdija, odnosno čovjeka iz Poslanikove, s. a. v. s.,* porodice koji će se pojaviti u zadnjem vremenu i sa kojim će Allah, dž. š., pomoći islam.
Malo je* vjerodostojnih predaja
U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada* bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja.
Kaže ibn-Kesir:
"U vrijeme Mehdija plodovi će biti mnogobrojni, imetak će se umnožiti, vjera će se učvrstiti, neprijatelj će biti ponižen, a dobro će biti stalno" ("El-bidaje ven-nihaje", prvi tom). Vjerodostojne predaje o Mehdiju, iako ih je malo* koji dostižu stepen mutevatira, tj. predaje koju prenosi toliki broj prenosilaca da se u njihovu vjerodostojnost ne može sumnjati. Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao:
"Kako ćete se ponašati kad se među vas spusti sin Merjemin,* a imam (vođa) će biti jedan od vas?" (Buhari i Muslim). Od Džabira ibn-Abdullaha se prenosi da je čuo Poslanika, a. s., da kaže:
"Neprestano će u mom ummetu biti grupa koja će se boriti na strani Istine do Sudnjeg dana. I sići će Isa, a. s., pa će reći njihov vođa (Mehdi) Isau, a. s.:
'Predvodi nam namaz!' A on će odgovoriti: 'Ne, vi ste vođe i imami jedni drugima! Allah je počastio ovaj ummet'" (Muslim). Prenosi se od Alije, r. a., da je rekao Muhammed, a. s.:
"Mehdi je od nas - ehlu-l-bejta; Allah će popraviti njegovo stanje preko noći" (bilježe Ahmed i Ibn-Ma'dže; Ahmed Šakir i Albani kažu da je njegov sened vjerodostojan).
Po imenu Muhammed, sin Abdullahov
Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Muhammed, a. s., rekao:
"Mehdi je od mene, svijetlog je čela i povijenog nosa. Ispunit će Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Vladat će sedam godina" (Ahmed i Hakim; Albani kaže da je sened ovog hadisa dobar, hasen). Abdullah ibn-Mesud prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: "Dunjaluk neće nestati dok Arapima ne bude zavladao čovjek iz moje porodice. Njegovo ime je kao i moje ime, a ime njegovog oca je kao i ime mog oca" (Ebu-Davud; Albani kaže da je sahih).
Jevmul-feth*Sudnji dan
Tema o Mehdiju nas, prije svega, poziva da se vratimo na značenje riječi intizar (čekanje) u Kur'anu. Ajeti u kojima se spominje ovaj izraz mogu se podijeliti u tri vrste:
1.****** Ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obećanju kazne nevjernicima, u kojima im se Muhammed, a. s., obraća riječima: "Inteziru!" (Pa, pričekajte!).
"I oni govore: 'Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?' Reci: 'Na Dan pobjede, kad nevjenicima neće nikako koristiti to što će vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati'. Zato se ti okreni od njih i čekaj; i oni doista čekaju" (Es-Sedžda, 28.-29.). U ovom ajetu se pod izrazom Dan pobjede (Jevmu-l-feth) misli na Sudnji dan.
U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže:
"Zar oni čekaju da im meleki dođu ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: 'Samo vi čekajte, i mi ćemo doista čekati'" (El-En'am, 158.). U ovom ajetu se spominje čekanje najvećeg događaja (Sudnjeg dana), čiji znaci kad se pojave - čovjeku neće koristiti to što će tada povjerovati ili, pak, čekanje "malog sudnjeg dana" - smrti. Jer, kad čovjek umre, za njega je već nastupio Sudnji dan. A direktan znak smrti je to kad duša dođe do grla i kad čovjek vidi meleka koji je došao da mu uzme dušu. Tada ne vrijedi pokajanje. Iz ovih ajeta zaključujemo da nas oni pozivaju na rad, na djelo, vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se između čovjeka i ovih stvari ispriječi Sudnji dan ili smrt i prije nego što dođe u situaciju kad će biti neizvodivo uraditi bilo kakvo dobro djelo.
Ajeti o čekanju i iščekivanju
2.****** Druga vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju obećane kazne na dunjaluku. Nevjernici nekad ubrzaju kaznu na taj način što je u potpunosti isključuju kao mogućnost izražavajući svoju sigurnost naspram Allahove kazne.
"Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo i one koji su prije njih bili i nestali? Reci: 'Pa čekajte, i ja ću sa vama čekati'" (Junus, 102.).
"I reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete, i mi ćemo raditi, i čekajte, i mi ćemo čekati'" (Hud, 122.).
Ovdje su zajedno spomenuti djelo i čekanje u vidu izazova nevjernicima: "Radite…, i mi ćemo raditi, čekajte, i mi ćemo čekati".
3.****** Treća vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju i iščekivanju nekih znakova i predznka i ajeta. Poznato je da su nevjernici tražili od Muhammeda, a. s., da im pretvori brdo Saffu u zlato da bi oni vjerovali u njegovo poslanstvo, zatim da im skine parče neba i slično.*
"Oni govore: 'Zašto* mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?' Ti reci: 'Samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte, i ja ću sa vama čekati" (Junus, 20.). Iz prethodnih ajeta možemo izvući sljedeće pouke:
a.)***** Prepuštanje i******** osta-vljenje znanja o gajbu Allahu, dž. š., u svemu onome što čovjek iščekuje. Znanje o gajbu pripada Allahu i nije dozvoljeno nikome - osim onome kome Allah to dozvoli - da se upušta u područje gajba na bilo koji način.
b.)***** Allah je isključio ljudski faktor - čak i kad se radi o poslanicima - iz svega što se odnosi na Allahovu kaznu koju ljudi čekaju. Kaže Uzvišeni: "Od tebe ne zavisi hoće li On pokajanje njihovo primiti, ili će ih na muke staviti, jer su oni zaista nasilanici" (Ali-Imran, 128.). U ovome je aluziija da su to stvari koje poznaje samo Allah i On njima upravlja i određuje ih.
c.)***** Podsticanje na rad i aktivnost. U ovim ajetima nas Allah upozorava i podstiče na dobra djela i pripremanje za smrt i Sudnji dan ozbiljnim radom, a ne čekanjem nekih događaja koji će promijeniti naše stanje. Nema nijednog kur'anskog ajeta, niti hadisa koji nam daju mogućnost da iščekujemo događaje tek onako, čak ni vlastitu smrt. Svaki vjernik zna da će mu smrt doći, ali nam nije ostavljeno da čekamo smrt skrštenih ruku, potpuno pasivni i izolirani od života.
Nagrada za*iskreni nijjet
Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa ibn-Malika u kome je Muhammed, a. s., rekao:
"Kad bi nastupio Sudnji dan, a u ruci jednog od vas se nađe sadnica; ako može da je zasadi prije nego što se dogodi Sudnji dan - neka je zasadi".
Muhammed, a. s., nije rekao - ako neko od vas bude klanjao namaz u tom trenutku, neka ga dovrši - već je spomenuo sadnicu. Možda će neko reći da je to dunjalučka stvar, ali će se za ovosvjetski posao koji je dozvoljen šerijatom - ako uradi s iskrenim nijjetom - dobiti nagrada. A ta nagrada se umnogostručuje ako je u tom poslu korist svim ljudima. Radi svega ovoga, neprihvatljiv je stav pojedinih muslimana koji iščekuju događaje, odnosno predznake Sudnjeg dana, bez pripreme za te događaje. Takav stav može poroditi samo lijenost i pasivnost, što ni u kom slučaju ne smiju biti osobine istinskih muslimana.
Stanje očaja i ideja o Mehdiju
Radi toga, ova ideja o Mehdiju* je imala* veliku prođu kod šiija, jer su oni uvijek bili manjina i, u većini slučajeva, kroz historiju je vlast pripadala sunijama, pa su se oni osjećali oštećenim i uskraćenim.
Njihovi imami su bili daleko od nekog značajnijeg uticaja i prihvatanja u narodu* i oni su to kompenzirali sa ovom idejom kako bi sačuvali svoje sljedbenike i duh svoje ideje. Neki od njih su to namjerno radili, a kod drugih je to bila nejasna ideja, ali su mislili da bi mogla biti ispravna i ova stvar se proširila.
Oni su imali stvarno ubjeđenje preko kojeg su uspjeli pridobiti ljude, posebno kad čovjek vidi da priča sa nekim ko je ozbiljan, iskren itd. Dakle, ideja o Mehdiju je bila pribježište šiijama pred nemogućnošću da se dođe do vlasti i radi toga je kod njih bilo mnogo revolucija koje su propale. El-Asfani u jednoj svojoj knjizi* piše o ovim neuspjelim revolucijama.
Ehli-sunnet vel džema’at je ovoj ideji pribjegavao također u stanju očaja. Onda kad nisu mogli ostariti svoje ciljeve, neki od sunija su tražili izlaz u ideji o Mehdiju.
Kad su Španci porazili muslimane i protjerali ih iz Španije, neki muslimani - poput dinastije Benu-Ahmer - pribjegli su ovoj ideji i čekali su Mehdija govoreći da će se on sigurno pojaviti,* poraziti Špance i donijeti pobjedu muslimanima. Također, neki muslimani na Kafkazu su vjerovali u povratak šejha Mensura, koji je osnovao pokret za oslobođenje, a nakon njega se pojavio šejh Šamil, pa su mislili da će se on opet vratiti kako bi ih poveo u džihad. Kurdi, narod koji* je prošao kroz teška iskušenja u svojoj historiji i koji nije imao providnog dana, izuzimajući vrijeme Salahuddina Ejjubija i njegovih potomaka, također su vjerovali u povratak vođe Hasana ibn-Alija. Možda se taj osjećaj javi poslije neuspjeha nekog plana ili projekta ili ideje za koju su bile vezane nade ljudi, kao što je ideja džihada ili neki pokret u koji su ljudi sa nadom gledali, i kad to propadne, onda pribježište traže u Mehdiju.
Radi toga kažemo da je hajr za ummet da se ne veže za jedan projekt lično. Jer, polje njegovog djelovanja i rada za vjeru je prostrano i veliko, mnogo veće od toga da bi se mogli svesti pod određeni program. I ako se na jednom polju dogodi neuspjeh, na drugom se dogodi uspjeh.
Ispunjenje duševne praznine
Atmosfera poraza i neuspjeha je najpogodnije tlo i najpovoljniji ambijent za oživljavanje ideje o Mehdiju, posebno kod onih muslimana koji nemaju jasan program praktičnog rada i** djelovanja sa kojim će ispuniti duševnu prazninu i u kome će utrošiti snagu* i energiju.
Neće ništa raditi očajnički ako smatraju da od tog djelovanja nema koristi i da to zahtijeva nešto više od obične ljudske snage i mogućnosti, i zato takvi smatraju da nema izlaza osim direktne božanske intervencije, na način koji nije uobičajen mogućnostima ljudi koji će poraziti neprijatelja i povesti ummet ka sreći i prosperitetu. Ovaj osjećaj, kako kaže šejh Selman, sastoji se od dva stanja:
1. Stanje duhovnog poraza koji je snašao neku skupinu ili narod u nekom vremenu zato što je nestala ili isparila nada koja je bila povezana sa određenom stvari. I, zato, kad god bi se pojavio neki za koga su tvrdili da je Mehdi i taj bi umro, ljudi bi našli nekog drugog ili su govorili* da on nije umro ili da će se ponovo vratiti.
2. Drugo stanje sadrži želju za cjelovitom promjenom i nedostatak ubjeđenja i** vjerova-nja u postepenost i vođenje računa o božanskim zakonima koje je uspostavio u prirodi i postepeno popravljanje stanja. Čovjek zamišlja, nakon što vidi da se fesad i nered proširio, da će on nestati treptajem oka.
Sanjarenje o velikim stvarima
Mi vjerujemo da Allah, dž. š., može promijeniti stanje u jednom trenutku. Međutim. Allah, dž. š., postavio je zakone u vezi sa reformom zaštite i odbrane i naredio nam da radimo kako bi došlo do promjene.* “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene sami sebe” (Er-Ra’d, 11.).
Ima ljudi koji razmišljaju, odnosno sanjare o velikim stvarima, ali je problem u tome što oni žele i smatraju da se to mora ispuniti u njihovom životu i da to treba neko drugi uraditi. A da bi on zasadio sadnicu čije plodove će kušati njegova djeca i drugi, to mu je predugo. Oni ne čekaju plodove svoga rada i truda već čekaju nešto za što nisu uložili ništa osim čekanja. Ljudi koji rade koristan posao, koji uče nauku, bave se da’vom, imaju programe i aktivnosti na kojima ustrajavaju i u kojima troše svoju energiju, nemaju ovakvih ideja i oni ne maštaju mnogo, a kamoli da budu zadojeni time, jer su zauzeti korisnijim poslovima i razmišljanjem o tom poslu, nemaju vremena jadikovati a ako bi se ono što je najavljeno u hadisima ostvarilo u njihovom vremenu, oni bi bili prvi sudionici u tome.
A što se tiče onih koji su vezani za neke daleke simbole i primjene, a u isto vrijeme ništa ne rade osim što čekaju nekog ko će sve promijeniti, oni gledaju sa podsmijehom na rad i aktivnosti drugih i govore: “Šta hoćeš ti, čovječe, šta možeš uraditi, zar da zaustaviš oluju koja je na pomolu Ili nabujale valove slabašnim rukama?”
Izlaz je kod njih u cjelovitoj i potpunoj promjeni koja se neće dogoditi bez Mehdija. I ova ideja je najviše bila raširena kroz historiju u društvima koja su bila bremenita problemima.
Nije ispravna pretjeranost* u nečemu prelaženjem granica dozvoljenog, makar to imalo osnove u šerijatu, kao što ima ideju o Mehdiju. Naprimjer, postavljanje imama. Nema razilaženja kod muslimana oko toga. Cjelokupni ehli-sunnet smatra da je postavljanje ili izabiranje imama šerijatska nužda. Međutim, pretjerano naglašava-nje i posvećivanje ka tome je kod šiija napravilo distancu između njih i drugih ljudi i bilo temelj prijeteljstva, odnosno neprijateljstva, i oni su na tim temeljima sagradili* ogromnu građevinu. Kad čitaš njihovu historiju, njihove knjige i njihovu akidu, stičeš dojam da kosmos nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njihovih imama, a posebno radi Alije, r. a., i da dunjaluk nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njih, a također i ahiret, i mnoge druge stvari koje nemaju nikakve osnove. Mi vjerujemo u dolazak Mehdija, ali ne smijemo izlaziti iz okvira šerijata i onoga što je o tome preneseno.
Treba biti pravedan i objektivan i ne ići u ekstremizam ni sa jedne strane, ni u žestini ni u popuštanju. Na taj način je zapostavljena jedna šerijatski utemeljena stvar, a to je ideja o obnovi: “Allah će svakih stotinu godina poslati onoga ko će obnoviti vjeru ljudima” (Ebu-Davud; sahih)
Ideja obnove je ispravna šerijatska ideja i poznata je u historiji islama. Ebu-Bekr je bio jedan od njih. Nakon što* su se ljudi odmetnuli od vjere poslije smrti Poslanika, a. s., Ebu-Bekr je poveo rat protiv murteda.
Zatim, Omer ibn-Abdulaziz, u vrijeme dinastije Emevija.
Također, imam Šafija, Ahmed ibn-Hanbel, Ibn-Tejmije, Muhamed ibn-Abdul-Wehab i drugi islamski učenjaci kroz vijekove.
Svaki od njih je izvršavo svoju ulogu i reformu na svom polju djelovanja.
Obnova, a ne*čekanje Mehdija
Cilj ovih obnoviteljskih ideja jest da pokrenu ljude i njihove težnje ka reformi i popravljanju stanja, jer se obnoviteljske ideje ne tiču* jedne ličnosti koja se čeka, kao što je slučaj sa Mehdijem, nego se obnova odnosi na kompletan ummet. Ne odnosi se to samo na pojedinca ili grupu, nego obuhvata sav ummet i sva polja života. Ko je taj ko može obnoviti stvari vjere u ummetu, stvar kompletne vjere, i znanstveni dio* i praktični i ono što se odnosi na ibadet, ekonomiju itd.? Ovo ne može izvesti jedan čovjek, niti nekoliko njih, već skupina ljudi. Zato je Resul, a. s., spomenuo pobjedonosnu skupinu koja će biti na Istini i neće joj štetiti oni koji joj se suprotstave. A cilj ove skupine jest obnova, a ne čekanje Mehdija. Neki od njih imaju zadatak poučavanja ljudi, neki vode džihad, neki brinu o ekonomiji, neki se usavršavaju u nauci, neki čine da’vu itd.
Naš* zadatak i zadatak naše generacije jest izvesti muslimane iz stanja očaja i poraza i tu smo svi odgovorni - svako u svom domenu djelovanja.
(Prilagođena verzija predavanja o Mehdiju šejha Salman el-Aude)
PRIPREMIO: ABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ