Unicknnamed
17-02-2009, 02:16
O vaznosti iskrenosti mnogo se govorilo i pisalo. I svakom muslimanu i muslimanki sasvim je jasno da je iskrenost uvjet ispravnosti djela. Medjutim, u stvarnosti je primjetno odstupanje od navedenoga i to na jedan neprimijetan nacin, sto je sigurno veliki problem.
U našoj svakodnevnici mnogo se prica o karijeri i zivotnom uspjehu. Razne vrste ljudi govore o tome koliko zrtvuju da bi izgradili svoju karijeru. I svima je jasno da se do uspjeha i titula lahko ne dolazi. Ali, koliko god uspjeh bio veliki, sigurno je da se najveca i najcasnija titula dobiva samo na jedan nacin – robovanjem Uzvisenom Allahu s.w.t. To je titula kojom su se ponosili najcasniji ljudi ovog svijeta: ''Slavljen neka je Onaj koji u jednoj noci Svoga roba.....'' (El-Isra 1). U ovom ajetu govori se o putovanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke u Kuds, poznatom kao Isra i Miradz, i u ajetu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslovljava kao rob, sto govori da je to jedna velika pocast biti Allahov rob. Naravno, kad kazemo Allahovs.w.t rob mislimo na iskrenog roba koji Mu je pokoran, a svi smo mi Allahova s.w.t stvorenja, htjeli to neki priznati ili ne.
S obzirom na to, neophodno je dotaci se jednog fenomena koji je bio prisutan i prije medju muslimanima, a pogotovo je prisutan u skorije vrijeme, a to je fenomen prikazivanja i predstavljanja samoga sebe pred drugima kao posebno dobrog muslimana, odnosno, kako to narod kaze, ''prodavanja drugima da sam posebno dobar musliman''. To je narocito prisutno kada se zijareti neko mjesto ili ide u drugu drzavu i upoznaju novi muslimani koje do tada nismo znali. Obicno se nastupa u javnosti sa ustima punim kritike na racun pojedinaca iz uzeg, a potom i sireg kruga islamskog ummeta. Izgleda da je to postupanje po metodi ''napad je najbolja odbrana'', jer mogu mene muslimani pitati ko sam i sta radim, i koliko ucim islam ili koliko se zrtvujem na putu rada za islam, pa necu imati sta odgovoriti, stoga je jednostavnije da ja druge napadam, a da se oni brane. Pa tako imamo muslimana koji dodje u Sandzak iz srca zapadnog svijeta, u kojem Allah s.w.t zna sta sve radi kako bi dosao do slatkih eura ili dolara, duze brade i obucen ''po sunnetu'' pocne udarati redom i haramiti i halaliti, bacati fetve iz rukava kako bismo mi zakljucili da je pred nama alim-abid. Kritike najcesce bivaju na racuna daija, citaj dahija, kako se to kaze u savremenom rjecniku brace nase drage. Ne mogu zaboraviti slucaj koji sam cuo od jednog istaknutog daije na prostorima BiH kada mu je u posjetu dosao brat musliman koji je poceo redom da proziva ljude koji su se na terenu dokazali kao vrijedni radnici za Allahovu s.w.t vjeru. Nakon tog sijela sutradan je ponovo dosao veseo govoreci da mu je supruga obecala da ce staviti hidzab. Na internetu sam imao prilike da slusam operatore u pal talk sobama koji punim rijecima govore na temu sunneta i novotarije a nisu u stalnu praksu uveli pet dnevnih namaza. Takodjer se moglo i vidjeti kako se daju prefiksi ''daija'' pojedincima koji nemaju dana provedenog pred alimom ili na jednom od islamskih fakulteta, a i nerijetko im je obicaj da im promakne namaz. Ne manjka i onih kojima su puna usta dzihada a za vrijeme rata u BiH bili su ili van granica svoje drzave ili su bili tu, ali negdje u kraju daleko do zvizduka metaka i granata.
Ne zelim da shvatite da mi je cilj da prozivam, nego zelim da nesto drugo podvucem i upitam sebe i druge sto nam to treba ili dokle cemo ovako lagati sami sebe?!
''Reci, uistinu su moj namaz, moji obredi, moj zivot i moja smrt Allaha radi..'' (El-En'am 162).
Jedno veliko pravilo kojeg moramo biti svjesni jeste da smo muslimani Allaha s.w.t radi, sto znaci da klanjamo u ime Njega, da postimo u ime Njega, da nosimo bradu u ime Njega, da se klonimo grijeha radi Njega i da sve u svome zivotu radimo ili ne radimo samo radi Njega. Racun se ne polaze ljudima nego Allahu s.w.t. Budimo realni u shvatanju i praktikovanju vjere islama i ne plovimo u oblacima, nego budimo na zemljinoj povrsini. Ne zagovarajmo nesto sto ni sami ne radimo i znamo da nismo u stanju da radimo niti su mnogi u stanju da tako postupaju. Ne okrecimo ledja muslimanu a radnom kolegi krscaninu se kezimo koliko god se usta mogu razvuci. Ne govorimo za komsiju da je cafir zbog toga sto ne klanja pet dnevnih namaza, a gore od njega imamo u svojoj kuci ili blizoj familiji pa ih drzimo kao malo vode na dlanu i smatramo ih muslimanima. Ne postavljajmo gromoglasno pitanja zasto je sestra skinula nikab ili zasto supruga nekog daije ne nosi nikab, a tvoja nasminkana i utegnuta hoda gradskim carsijama ili redovno pije kahvu sa radnim kolegom na poslu i na ulici zastaje sa komsijama muhabeteci sa njima po pola sata 'nako. Ne govori kako je haram uzimati platu iz budzeta a ti godinama zivis od krscanske sadake zvane socijala.
I da ne idemo u nedogled jer primjera je mnogo, a poruka je jedna – budi musliman radi Allaha s.w.t, a ne radi ljudi, jer time obmanjujes samo sebe, a ne druge, jer nece ti plaho koristiti ako ljudi budu mislili da klanjas, a ti ne klanjas, ako budu mislili da se klonis harama, a ti to ne radis, ako budu mislili da se zrtvujes za islam i trosis svoje vrijeme i imetak, a to ne radis. Budimo spremni da vise slusamo, a manje govorimo, jer insan ima dva uha i jedan jezik. Molim Svemoguceg Allaha s.w.t da nam podari iskrenosti i ucvrsti nas na putu istine. Amin!
U našoj svakodnevnici mnogo se prica o karijeri i zivotnom uspjehu. Razne vrste ljudi govore o tome koliko zrtvuju da bi izgradili svoju karijeru. I svima je jasno da se do uspjeha i titula lahko ne dolazi. Ali, koliko god uspjeh bio veliki, sigurno je da se najveca i najcasnija titula dobiva samo na jedan nacin – robovanjem Uzvisenom Allahu s.w.t. To je titula kojom su se ponosili najcasniji ljudi ovog svijeta: ''Slavljen neka je Onaj koji u jednoj noci Svoga roba.....'' (El-Isra 1). U ovom ajetu govori se o putovanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke u Kuds, poznatom kao Isra i Miradz, i u ajetu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslovljava kao rob, sto govori da je to jedna velika pocast biti Allahov rob. Naravno, kad kazemo Allahovs.w.t rob mislimo na iskrenog roba koji Mu je pokoran, a svi smo mi Allahova s.w.t stvorenja, htjeli to neki priznati ili ne.
S obzirom na to, neophodno je dotaci se jednog fenomena koji je bio prisutan i prije medju muslimanima, a pogotovo je prisutan u skorije vrijeme, a to je fenomen prikazivanja i predstavljanja samoga sebe pred drugima kao posebno dobrog muslimana, odnosno, kako to narod kaze, ''prodavanja drugima da sam posebno dobar musliman''. To je narocito prisutno kada se zijareti neko mjesto ili ide u drugu drzavu i upoznaju novi muslimani koje do tada nismo znali. Obicno se nastupa u javnosti sa ustima punim kritike na racun pojedinaca iz uzeg, a potom i sireg kruga islamskog ummeta. Izgleda da je to postupanje po metodi ''napad je najbolja odbrana'', jer mogu mene muslimani pitati ko sam i sta radim, i koliko ucim islam ili koliko se zrtvujem na putu rada za islam, pa necu imati sta odgovoriti, stoga je jednostavnije da ja druge napadam, a da se oni brane. Pa tako imamo muslimana koji dodje u Sandzak iz srca zapadnog svijeta, u kojem Allah s.w.t zna sta sve radi kako bi dosao do slatkih eura ili dolara, duze brade i obucen ''po sunnetu'' pocne udarati redom i haramiti i halaliti, bacati fetve iz rukava kako bismo mi zakljucili da je pred nama alim-abid. Kritike najcesce bivaju na racuna daija, citaj dahija, kako se to kaze u savremenom rjecniku brace nase drage. Ne mogu zaboraviti slucaj koji sam cuo od jednog istaknutog daije na prostorima BiH kada mu je u posjetu dosao brat musliman koji je poceo redom da proziva ljude koji su se na terenu dokazali kao vrijedni radnici za Allahovu s.w.t vjeru. Nakon tog sijela sutradan je ponovo dosao veseo govoreci da mu je supruga obecala da ce staviti hidzab. Na internetu sam imao prilike da slusam operatore u pal talk sobama koji punim rijecima govore na temu sunneta i novotarije a nisu u stalnu praksu uveli pet dnevnih namaza. Takodjer se moglo i vidjeti kako se daju prefiksi ''daija'' pojedincima koji nemaju dana provedenog pred alimom ili na jednom od islamskih fakulteta, a i nerijetko im je obicaj da im promakne namaz. Ne manjka i onih kojima su puna usta dzihada a za vrijeme rata u BiH bili su ili van granica svoje drzave ili su bili tu, ali negdje u kraju daleko do zvizduka metaka i granata.
Ne zelim da shvatite da mi je cilj da prozivam, nego zelim da nesto drugo podvucem i upitam sebe i druge sto nam to treba ili dokle cemo ovako lagati sami sebe?!
''Reci, uistinu su moj namaz, moji obredi, moj zivot i moja smrt Allaha radi..'' (El-En'am 162).
Jedno veliko pravilo kojeg moramo biti svjesni jeste da smo muslimani Allaha s.w.t radi, sto znaci da klanjamo u ime Njega, da postimo u ime Njega, da nosimo bradu u ime Njega, da se klonimo grijeha radi Njega i da sve u svome zivotu radimo ili ne radimo samo radi Njega. Racun se ne polaze ljudima nego Allahu s.w.t. Budimo realni u shvatanju i praktikovanju vjere islama i ne plovimo u oblacima, nego budimo na zemljinoj povrsini. Ne zagovarajmo nesto sto ni sami ne radimo i znamo da nismo u stanju da radimo niti su mnogi u stanju da tako postupaju. Ne okrecimo ledja muslimanu a radnom kolegi krscaninu se kezimo koliko god se usta mogu razvuci. Ne govorimo za komsiju da je cafir zbog toga sto ne klanja pet dnevnih namaza, a gore od njega imamo u svojoj kuci ili blizoj familiji pa ih drzimo kao malo vode na dlanu i smatramo ih muslimanima. Ne postavljajmo gromoglasno pitanja zasto je sestra skinula nikab ili zasto supruga nekog daije ne nosi nikab, a tvoja nasminkana i utegnuta hoda gradskim carsijama ili redovno pije kahvu sa radnim kolegom na poslu i na ulici zastaje sa komsijama muhabeteci sa njima po pola sata 'nako. Ne govori kako je haram uzimati platu iz budzeta a ti godinama zivis od krscanske sadake zvane socijala.
I da ne idemo u nedogled jer primjera je mnogo, a poruka je jedna – budi musliman radi Allaha s.w.t, a ne radi ljudi, jer time obmanjujes samo sebe, a ne druge, jer nece ti plaho koristiti ako ljudi budu mislili da klanjas, a ti ne klanjas, ako budu mislili da se klonis harama, a ti to ne radis, ako budu mislili da se zrtvujes za islam i trosis svoje vrijeme i imetak, a to ne radis. Budimo spremni da vise slusamo, a manje govorimo, jer insan ima dva uha i jedan jezik. Molim Svemoguceg Allaha s.w.t da nam podari iskrenosti i ucvrsti nas na putu istine. Amin!