Unicknnamed
07-09-2008, 14:53
Prica o jednoj cednoj ženi
Jedno od iskušenja u životu - koje pogada kako muškarca tako i ženu - jeste strast i obožavanje strasti. Covjek koji je sluga svojim strastima, ne može biti ujedno i sluga Božiji. Pravi muškarac je onaj koji obuzda svoje strasti i stane u kraj svojim duševnim porivima.
A ako žena tako postupi, onda je prvak svih muškarca svijeta, i bolja je i casnija od cetrdeset njih.Evo price o jednoj takvoj ženi. Nekoliko puta je stizala do na prag samog vješanja i pogubljenja, ali se nije dala obešcastiti i poniziti.Nekad u davna vremena bila jedna mlada žena. Osim svog lijepog izgleda, imala je i lijepo ponašanje; i pored svoje narocite skromnosti, bila je još i veoma pobožna i bogobojazna. Bila je to žena za koju se slobodno može reci - LAV OD COVJEKA. Ime joj je bilo-Merhuma.
Dugo vremena je živjela sa svojim mužem; srecno i bez ikakvih problema.Jedne godine, dok se približavala sezona hadža, njen muž je odlucio da se uputi na hodocašce u Meku. Ženu i kucu je povjerio svom mladem bratu, i dao mu sve neophodne preporuke u vezi svoje mlade i lijepe žene, i nakon toga se sam uputio prema Meki.
U prošlosti je svako putovanje, u principu, bilo opasno jer su jedino prevozno sredstvo u to vrijeme bile cetveronožne jahace životinje koje su veoma sporo prevaljivale put. Studene noci i vreli dani, razne bolesti i usputni razbojnici, i mnogo drugih opasnosti, stalno su vrebale na putu tako da bi povratak musafira koji bi otišao na takvo jedno putovanje kao što je putovanje na hadž, bila prava Božija milost.Znajuci kakve ga opasnosti ocekuju u putu, muž ove mlade žene je napisao vasijet (oporuku) i predao ga svom mladem bratu.
Brat je zasukao rukave i koliko je mogao trudio se da ženi svoga starijeg brata pomogne u njenim svakodnevnim poslovima. Ali, jednoga jutra, kada je ušao u njenu kucu da joj pomogne u obavljanju poslova, iza zastora je ugledao njeno prelijepo lice. U isti mah njegov duh strasti je kao demon najedamput pohrlio iz njegove unutrašnjosti, i kao pjan poceo da priziva da mu se udovolji.
Mladic se uhvatio u koštac sa svojim razumom. Melek razuma se u njegovoj duši digao protiv demona strasti, ali kada je uvidjeo da nema koristi, napustio ga je. Cim je strast zavladala razumom poceo je da se približava mladoj ženi i da je zove k sebi, ulagujuci joj se i nudeci joj kule i vile. Kao odgovor žena mu je samo ljutito prasnula u lice:Zar te Boga nije stid?I zar se tako cuva obraz, poštenje i povjerenje svog brata?
Nema ti koristi da mi se opireš, ili ceš mi udovoljiti ili cu te osramotiti. rece on, dok su mu oci bile vec zaslijepile i uši zaglušile od strasti.Ali ova mlada žena, koja je svim svojim bicem bila cedna i cestita i nikoga se osim Boga nije bojala, uzvrati:Uradi što hoceš! Ja se smrti ne bojim! Znaj da ja više volim da umrem na ovom svijetu, casno i pošteno, nego da na onom svijetu budem osramocena!Sav zadojen strašcu, konacno je shvatio da u nakani svojoj nece uspjeti, pa pošto se pribojavao da ce ona, kad se brat vrati s hadža, ispricati ovaj njegov ispad, odlucio je da je se na neki nacin riješi. Tako je našao neka cetiri necovjeka, i u Boga i kod ljudi uljeza, i podmitio ih da pred kadijom posvjedoce da je pocinila blud.Našavši se pred cetiri svjedoka, kadija je ženu osudio na kamenovanje. Odveli su je do jednog pustog mjesta, u okolini grada, i kamenovali. Pod teškim udarima kamenja ona je jaukala i prizivala Boga u pomoc, sve dok se nije onesvijestila.Ljudi koji su tu bili na okupu pomisliše da je ispustila dušu pa je onako ostaviše da bude pouka drugima.Te noci ona je ostala tu onesviješcena sve do u ranu zoru, kada se osvjestila hladnim povjetaracem i odmah udarila u plac i jaukanje. Ali ona nije plakala toliko zbog bolova od zadobijenih rana, koliko je bila ucviljena od boli sramote kojom je bila oklevetana.Upravo u to vrijema je jedan beduin, koji je živio tu u pustinji, prolazio obližnjom stazom, pa kad je cuo jauke pošao je tragom odakle je glas dopirao i tamo našao ženu gdje leži na zemlji, svu oblivenu od krvi.Sjahao je sa deve i onda prišao ranjenoj ženi da je utješi. Upitao je kakva je nesreca snašla i kako se osjeca. Žena mu je ispricala sve što se dogodilo, od pocetka do kraja. Beduin se sažalio na nju i njeno teško stanje, pa je popeo na devu i odveo svojoj kuci i onda naredio svojim ukucanima da je pripaze i njeguju sve dok potpuno ne ozdravi.Malo po malo i ženi se opet povratio onaj prijašnji izgled. Ponovo je procvao cvijet ljepote na njenom licu, a obrazi joj kao dvije ruže poprimili boju rumenila.Jednog dana i beduin se zanio njenom ljepotom, pa mu se pamet pomuti i kao pijan poce da je priziva sebi i predlaže joj da se uda za njega. Medutim ona ga samo zacudeno upita:Zar ti nisam rekla da imam muža i da je on sada na putu! Prema tome, ne mogu biti žena drugome.A na onaj njegov strastveni zov ona ce mu:Boj se Boga! I ne upropašcuj svoja dobra djela, nakon što si me spasio onog belaja i velikodušno me primio u svoju kucu! I sam si vidio da sam bila spremna da budem kamenovana do smrti, samo zato da ne bi bila obešcašcena.I sada sam spremna podnijeti svaku bol i patnju da sacuvam svoju cednost. Ako me u i komadice zdrobiš, ni koliko je trun jedan neceš naci nevaljalosti u ka’bi cistote i imana mog.Vidjevši svu iskrenost i istinoljubivost ove žene, beduin se postidi i pokaja, i onda se dogovoriše da se pobratime, i on je nazva svojom sestrom.
Sa ovim beduinom je u istoj kuci živio i jedan crni sluga, crnog srca, koji se jednog dana zagledao u lijepo lice mlade žene pa i on poželio da bude njegova. Prišao joj i kazao svoju želju.Ona se jako rasrdi na te njegove bestidne rijeci i sva zajampurena u licu otjera ga od sebe.
Vidjevši da nece zadovoljiti svoj poriv, ovaj crni sluga još crnjeg srca zaprijeti joj:Ucinit cu sve da nestraneš iz ove kuce!
Ucini šta hoceš! Svi cemo mi na koncu ipak umrijeti, a ja se smrti ne bojim uzvrati ona.Sluga ljutito ode od nje, a u glavi mu sinu plan i u srcu mržnja i zla želja za osvetom.I tako, jedne noci dok su svi spavali, on je polako ustao iz svog kreveta, i onda se necujno privukao do bešike u kojoj je spavala gazdina tek rodena beba pa izvukao nož iza pojasa i ubio je, i onda onako okrvavljen nož stavio pod jastuk mlade žene.Rano ujutro, kada je beduinova žena prišla kolijevci da nahrani bebu našla ju je ubijenu; vrisnula je od boli i jada koji je snašao i pocela sebi cupati kose i udarati se po glavi od zaprepaštenja.Vidjevši šta se zbilo, beduin je odmah poceo da traga za otiscima koji bi mogli otkriti ubicu. Ubrzo je pod jastukom mlade žene našao krvav nož i svi su zakljucili: ona je ubica, ona je ta koja je ubila bebu.Beduinova žena i njegov sluga odmah nasrnuše na ovu opet unesrecenu mladu ženu i dobro je izudaraše. Ali, Beduin, koji bijaše jedan staložen i razuman covjek, pride joj i rece-Šta sam ti ja tako nažao ucinio pa da mi dijete ubiješ? Zar te nije bilo strah krvi onog maksuma?Žena mu kroz plac odgovori:Ti koji si pametan i razuman covjek, trebao bi malo da razmisliš i da se upitaš da li bi ja zaista, na sve ono dobro koje si za mene ucinio; zato što si mi život spasio i što si me u ime Božije kao sestru svoju pazio, i koja još sve dobra mi nisi ucinio, uzvratila zlom!? Zašto? I kakve koristi bih imala od toga?Beduin joj je povjerovao i shvatio da je nevina, ali je ipak rekao:Znam da si nevina i znam da patiš od klevete kojom su te oklevetali, ali pošto te moja žena okrivljuje za ubistvo, mislim da ovdje više neceš biti na miru, i ne bi bilo dobro da ostaneš.Beduin joj je ovo rekao, dao joj tri stotine dirhema da ima u putu i onda se oprostio od nje.Žena je izašla iz kuce s velikim bolom i tugom u srcu, i opet krenula na svoj put pun neizvjesnosti.Iduci tako, stigla je do jednog sela u kojem se narod bio okupio oko vješala na kojima su trebali da objese nekog momka.Šta je skrivio taj momak i zašto hoce da ga objese- upitala je prisutne.U ovom selu vlada jedan vladarev namjesnik, koji se ponaša veoma surovo i nepravedno; obicaj mu je da objesi svakog onog koji ne može da plati harac pa zato danas vješaju i ovog momka bi joj odgovoreno.Ova dobra i milostiva žena ih ponovo upita:A koliki je iznos glavarine koju on treba da plati?Tri stotine dirhama- odgovoriše.Sada kada te je Bog spasio od one lomace i kamenovanja, ucini i ti nešto pa izbavi tog unesrecenog momka - rece ona sama sebi, pa istupi naprijed i povika:
Ako ja platim njegov dug, hocete li ga osloboditi?Hocemo – odgovoriše.Ona onda dade svojih tri stotine dirhema, i mladic bi pušten na slobodu.Kada vidje svu tu dobrotu i plemenitost, mladic krenu prema njoj da iskaže svoju zahvalnost, ali kad mu iznenada pogled pade na njeno prelijepo lice, pomuti mu se pamet u glavi i duboko u srcu poce osjecati ljubav prema njoj. On se poce malo kolebati i hrvati sa svojim duševnim porivima, ali kada vidje da nema koristi, kaza joj šta želi od nje.Tako ti iskazuješ svoju zahvalnost? I to mi je nagrada za ono što sam ti ucinila? Idi za svojim poslom i izbriši iz glave tu nezrelu misao i taj neumjesni poriv- rece mu ona, otresito.I on, koji je bio inace loše naravi, shvati da je nece pridobiti sebi, pa se poce domišljati kako da joj se osveti, iako se pred njom postavi tako kao da su njene rijeci uticale na njega i da se pokajao.
Tu u blizini nalazila se jedna morska luka u koju je bila uplovila jedna velika ladja puna raznovrsne trgovacke robe. Momku pade na pamet jedna prljava zamisao pa pride jednom od trgovaca i rece:Imam jednu robinju, lijepu ali neposlušnu, i nema joj mahane samo ta neposlušnost. Pomamila se i postala vrlo drska! Puno sam se trudio da iz nje istjeram tu njenu lošu narav, ali nisam uspio. I evo sada sam došao da je prodam. Koliko god je jadna žena vikala i preklinjala: Nisam ja nicija sluškinja ja sam slobodna žena i imam muža, trgovac je nije slušao vec je dao nekoliko dirhema onom mladom necovjeku, a nju šcepao za ruku i odvukao na palubu ladje. Ubrzo zatim su podigli jedra i lada je zaplovila.Kada je ugledao kako je ona samo lijepa i brilijantna, trgovac se strasno zagledao u nju i približio joj se.Uvdjevši u kako bezizlaznoj situaciji se našla, žena je povilkala:
O ljudi ! Pomozite mi ! O muslimani ! Ja sam muslimanka ! Imam muža ! Slobodna sam! Tako mi Boga imam muža! I vi imate majke i sestre; zar bi vam bilo svejedno da neko ovako postupi sa vašom rodenom majkom ili sestrom! Tako vam Boga spasite me ovog napasnika! Žena sam, unesrecena, prognana i protjerana, znajte da nije samo danas dan; ima i Sudnji dan! O moj Bože...
Njeno tužno jadikovanje i zapomaganje, dovelo je do toga da su svi putnici na brodu, a svi su bili trgovci, stali na njenu stranu da je odbrane.Ali, njena ljepota je bila tako izrazita da bi svako onaj ko bi je samo jedanput ugledao u isti mah bi se u nju i zaljubio, i žarko bi poželio da bude njegova. To se desilo i trgovcima na brodu. Svi su se odjedanput bili zaljubili u nju, i svaki od njih je želio da bude baš njegova. Vidjevši svu tu pohotu i strast u njihovim ocima, ova mlada žena je shvatila šta smjeraju pa je procvilila Bogu:O Ti koji poznaješ tajne u srcima! O Ti koji sve možeš! U oba svijeta ja nemam nikog drugog do Tebe! Spasi me od ovih napasnika! Ili i stjeraj tu strast iz njihovih glava, ili mene izbavi iz kandži njihovih, ili daj da me smrt stigne, jer ja ne mogu grijeh da podnesem.I dok se tako ona molila Bogu, onesvjesti se.Iznenada se more uzburka pa sjevnu munja s neba pa pogodi one trgovce na brodu i sve ih na mjestu spali i uništi. Osta samo brod sa svojim tovarom, i onesvješcena mlada žena koja je ležala na njegovoj palubi.Kada se osvijestila, ugledala je spaljene ljude pored sebe pa je nekoliko trenutaka stajala nepumicno neznajuci šta se zbilo, ali cim se malo uprisebila, uzela je jednu metlu i pomela palubu, a zatim obukla mušku odjecu kako bi bila na miru od muškaraca.Blag vjetar je zapuhao i poceo polagano da tjera brod prema jednom luckom gradu. Cim je stigao do obale, ljudi su se okupili oko njega da vide šta nosi, i odmah uvidjeli da na njegovoj palubi, sem jednog lijepog momka koji je sam sjedio u jednom njegovom cošku s ogromnim tovarom trgovacke robe, nikog drugog nije bilo.Ljudi su ga pocelai zapitkivati: Odakle dolaziš sam sa ovako bogatim tovarom?On im je odgovorio: To cu reci samo vašem emiru i nikom drugom, zato ga dovedite ovamo.Ljudi su otišli do emira grada (gradonacelnika) i izvijestili ga da je neki lijepi mladic sam doplovi u luku s brodom punim skupocjene robe i kaže da ce se predstaviti samo emiru grada i nikom drugomi.Emira je ova vijest veoma iznenadila, pa se uputio prema luci da vidi ko je taj mladic i šta hoce.Kada je došao na brod, žena je emiru ispricala cijelu pricu, od pocetka do kraja - osim to da je žena - i na kraju dodala: Svo ovo imanje, zajedno s brodom, ja prepuštam tebi i od tebe ne ocekujem ništa zauzvrat osim jedno, a to je: da mi na obali mora sagradiš jednu bogomolju i da narediš da me niko ne uznemiruje, i da mi se niko ne približava, kako bih ja mogao stalno da budem nasamo s Bogom svojim i kako bih mogao stalno da mu se molim i da mu služim.
Kad su emir i njegovi vojnici uocili kod njega svu ovu cast i vjernost Bogu, poklonili su mu se i upravo onako kako je i rekao, sagradili mu takvu jednu bogomolju da bi covjek, kad bi je vidio, pomislio da je Ka’ba.Ova mlada žena je onda otišla u bogomolju i u krajnjoj skromnosti nastavila da živi svoj bogoslužiteljski život. Tako je prošlo nekoliko godina. Bi sudeno pa i emir umre. Dok je bio na samrtnoj postelji, pozvao je svoje vezire i vojskovode i oporucio im: poslije moje smrti vaš zapovijednik ce biti onaj mladi bogoslužitelj, jer ce vas on dovesti do srece, i na ovom i na onom svijetu, pokoravajte mu se i budite mu poslušni.Ovo je on izrekao i predao dušu Stvoritelju njenom.Nekoliko dana nakon emirove smrti i žalosti za njim, vezir i oficiri su otišli u bogomolju do one mlade žene za koju su mislili da je muškarac pa joj prenijeli emirovu oporuku i prozvali je svojim zapovjednikom.Žena je, naravno, odbila da to prihvati, ali pošto oni bijahu uporni, rece im : Prihvatam, ali pod jednim uvjetom.
Bilo kakav uvijet da postaviš mi cemo ga ispuniti!– rekoše.
Hocu da mi pronadete jednu lijepu djevojku da mi bude supruga, jer odvec mi je dosta ove samoce– rece.Državni cinovnici ce:Samo ti reci koju djevojku želiš i mi cemo ti je dovesti.Dovedite mi stotinu djevojaka zajedno sa njihovim majkma, i ja cu jednu da odaberem– rece.Državni rukovodioci i uglednici su otišli odatle i još istog dana, punim poletom i entuzijazmom, pronašli stotinu djevjaka pa ih zajedno s njihovim majkama poslali u bogomolju, a svaka djevojka je gajila nadu da ce baš nju da odabere.Kad su djevojke i njihove majke ušle u bogomolju, žena je pozatvarala vrata i onda skinula mušku odjecu i predstavljajuci se rekla:Idite svojim muževima i recite im da ono u bogomolji nije muškarac vec žena koja želi samo da bude ostavljena na miru i da služi Bogu. Djevojke i njihove majke su tu ostale bez rijeci zbog nastale situacije pa onda s nevjericom i cudenjem izašle van, a nju ostavile samu u bogomolji. Kad su se vratile kucama ispricale su muževima ono što su vidjele, i ko god bi cuo za ovaj dogadaj silno bi se zacudio.Državnici su se sastali i nakon vijecanja o nastaloj situaciji opet poslali jednu gospodu da ode do nje i da joj kaže: da pošto je bivši emir nju odredio za svog nasljednika, neka ona sada sama na svoje mjesto odredi nekog ko ce nam biti emir. Ova bogougodna mlada žena je tako i ucinila i onda se posvetila ibadetu.
U svijetu ovom, u kojem se muškarci ubijaju samo zbog kore hljeba jednoga, a kamoli zbog carske krune i vladanja, jedna obicna žena se potpuno odrekla cijelog jednog carstva; svaka joj cast zbog ovakog poleta i junaštva!Nakon malo vremena, svijetom se procuo glas o ženi s velikim poletom i dovom uslišanom; slijepi od njenog toplog daha progledaju a paralizovani ozdrave i prohodaju. Svijetom se pricalo o njoj, a niko nije znao ko je zapravo ona i šta je sve u životu preživjela.
Jedno od iskušenja u životu - koje pogada kako muškarca tako i ženu - jeste strast i obožavanje strasti. Covjek koji je sluga svojim strastima, ne može biti ujedno i sluga Božiji. Pravi muškarac je onaj koji obuzda svoje strasti i stane u kraj svojim duševnim porivima.
A ako žena tako postupi, onda je prvak svih muškarca svijeta, i bolja je i casnija od cetrdeset njih.Evo price o jednoj takvoj ženi. Nekoliko puta je stizala do na prag samog vješanja i pogubljenja, ali se nije dala obešcastiti i poniziti.Nekad u davna vremena bila jedna mlada žena. Osim svog lijepog izgleda, imala je i lijepo ponašanje; i pored svoje narocite skromnosti, bila je još i veoma pobožna i bogobojazna. Bila je to žena za koju se slobodno može reci - LAV OD COVJEKA. Ime joj je bilo-Merhuma.
Dugo vremena je živjela sa svojim mužem; srecno i bez ikakvih problema.Jedne godine, dok se približavala sezona hadža, njen muž je odlucio da se uputi na hodocašce u Meku. Ženu i kucu je povjerio svom mladem bratu, i dao mu sve neophodne preporuke u vezi svoje mlade i lijepe žene, i nakon toga se sam uputio prema Meki.
U prošlosti je svako putovanje, u principu, bilo opasno jer su jedino prevozno sredstvo u to vrijeme bile cetveronožne jahace životinje koje su veoma sporo prevaljivale put. Studene noci i vreli dani, razne bolesti i usputni razbojnici, i mnogo drugih opasnosti, stalno su vrebale na putu tako da bi povratak musafira koji bi otišao na takvo jedno putovanje kao što je putovanje na hadž, bila prava Božija milost.Znajuci kakve ga opasnosti ocekuju u putu, muž ove mlade žene je napisao vasijet (oporuku) i predao ga svom mladem bratu.
Brat je zasukao rukave i koliko je mogao trudio se da ženi svoga starijeg brata pomogne u njenim svakodnevnim poslovima. Ali, jednoga jutra, kada je ušao u njenu kucu da joj pomogne u obavljanju poslova, iza zastora je ugledao njeno prelijepo lice. U isti mah njegov duh strasti je kao demon najedamput pohrlio iz njegove unutrašnjosti, i kao pjan poceo da priziva da mu se udovolji.
Mladic se uhvatio u koštac sa svojim razumom. Melek razuma se u njegovoj duši digao protiv demona strasti, ali kada je uvidjeo da nema koristi, napustio ga je. Cim je strast zavladala razumom poceo je da se približava mladoj ženi i da je zove k sebi, ulagujuci joj se i nudeci joj kule i vile. Kao odgovor žena mu je samo ljutito prasnula u lice:Zar te Boga nije stid?I zar se tako cuva obraz, poštenje i povjerenje svog brata?
Nema ti koristi da mi se opireš, ili ceš mi udovoljiti ili cu te osramotiti. rece on, dok su mu oci bile vec zaslijepile i uši zaglušile od strasti.Ali ova mlada žena, koja je svim svojim bicem bila cedna i cestita i nikoga se osim Boga nije bojala, uzvrati:Uradi što hoceš! Ja se smrti ne bojim! Znaj da ja više volim da umrem na ovom svijetu, casno i pošteno, nego da na onom svijetu budem osramocena!Sav zadojen strašcu, konacno je shvatio da u nakani svojoj nece uspjeti, pa pošto se pribojavao da ce ona, kad se brat vrati s hadža, ispricati ovaj njegov ispad, odlucio je da je se na neki nacin riješi. Tako je našao neka cetiri necovjeka, i u Boga i kod ljudi uljeza, i podmitio ih da pred kadijom posvjedoce da je pocinila blud.Našavši se pred cetiri svjedoka, kadija je ženu osudio na kamenovanje. Odveli su je do jednog pustog mjesta, u okolini grada, i kamenovali. Pod teškim udarima kamenja ona je jaukala i prizivala Boga u pomoc, sve dok se nije onesvijestila.Ljudi koji su tu bili na okupu pomisliše da je ispustila dušu pa je onako ostaviše da bude pouka drugima.Te noci ona je ostala tu onesviješcena sve do u ranu zoru, kada se osvjestila hladnim povjetaracem i odmah udarila u plac i jaukanje. Ali ona nije plakala toliko zbog bolova od zadobijenih rana, koliko je bila ucviljena od boli sramote kojom je bila oklevetana.Upravo u to vrijema je jedan beduin, koji je živio tu u pustinji, prolazio obližnjom stazom, pa kad je cuo jauke pošao je tragom odakle je glas dopirao i tamo našao ženu gdje leži na zemlji, svu oblivenu od krvi.Sjahao je sa deve i onda prišao ranjenoj ženi da je utješi. Upitao je kakva je nesreca snašla i kako se osjeca. Žena mu je ispricala sve što se dogodilo, od pocetka do kraja. Beduin se sažalio na nju i njeno teško stanje, pa je popeo na devu i odveo svojoj kuci i onda naredio svojim ukucanima da je pripaze i njeguju sve dok potpuno ne ozdravi.Malo po malo i ženi se opet povratio onaj prijašnji izgled. Ponovo je procvao cvijet ljepote na njenom licu, a obrazi joj kao dvije ruže poprimili boju rumenila.Jednog dana i beduin se zanio njenom ljepotom, pa mu se pamet pomuti i kao pijan poce da je priziva sebi i predlaže joj da se uda za njega. Medutim ona ga samo zacudeno upita:Zar ti nisam rekla da imam muža i da je on sada na putu! Prema tome, ne mogu biti žena drugome.A na onaj njegov strastveni zov ona ce mu:Boj se Boga! I ne upropašcuj svoja dobra djela, nakon što si me spasio onog belaja i velikodušno me primio u svoju kucu! I sam si vidio da sam bila spremna da budem kamenovana do smrti, samo zato da ne bi bila obešcašcena.I sada sam spremna podnijeti svaku bol i patnju da sacuvam svoju cednost. Ako me u i komadice zdrobiš, ni koliko je trun jedan neceš naci nevaljalosti u ka’bi cistote i imana mog.Vidjevši svu iskrenost i istinoljubivost ove žene, beduin se postidi i pokaja, i onda se dogovoriše da se pobratime, i on je nazva svojom sestrom.
Sa ovim beduinom je u istoj kuci živio i jedan crni sluga, crnog srca, koji se jednog dana zagledao u lijepo lice mlade žene pa i on poželio da bude njegova. Prišao joj i kazao svoju želju.Ona se jako rasrdi na te njegove bestidne rijeci i sva zajampurena u licu otjera ga od sebe.
Vidjevši da nece zadovoljiti svoj poriv, ovaj crni sluga još crnjeg srca zaprijeti joj:Ucinit cu sve da nestraneš iz ove kuce!
Ucini šta hoceš! Svi cemo mi na koncu ipak umrijeti, a ja se smrti ne bojim uzvrati ona.Sluga ljutito ode od nje, a u glavi mu sinu plan i u srcu mržnja i zla želja za osvetom.I tako, jedne noci dok su svi spavali, on je polako ustao iz svog kreveta, i onda se necujno privukao do bešike u kojoj je spavala gazdina tek rodena beba pa izvukao nož iza pojasa i ubio je, i onda onako okrvavljen nož stavio pod jastuk mlade žene.Rano ujutro, kada je beduinova žena prišla kolijevci da nahrani bebu našla ju je ubijenu; vrisnula je od boli i jada koji je snašao i pocela sebi cupati kose i udarati se po glavi od zaprepaštenja.Vidjevši šta se zbilo, beduin je odmah poceo da traga za otiscima koji bi mogli otkriti ubicu. Ubrzo je pod jastukom mlade žene našao krvav nož i svi su zakljucili: ona je ubica, ona je ta koja je ubila bebu.Beduinova žena i njegov sluga odmah nasrnuše na ovu opet unesrecenu mladu ženu i dobro je izudaraše. Ali, Beduin, koji bijaše jedan staložen i razuman covjek, pride joj i rece-Šta sam ti ja tako nažao ucinio pa da mi dijete ubiješ? Zar te nije bilo strah krvi onog maksuma?Žena mu kroz plac odgovori:Ti koji si pametan i razuman covjek, trebao bi malo da razmisliš i da se upitaš da li bi ja zaista, na sve ono dobro koje si za mene ucinio; zato što si mi život spasio i što si me u ime Božije kao sestru svoju pazio, i koja još sve dobra mi nisi ucinio, uzvratila zlom!? Zašto? I kakve koristi bih imala od toga?Beduin joj je povjerovao i shvatio da je nevina, ali je ipak rekao:Znam da si nevina i znam da patiš od klevete kojom su te oklevetali, ali pošto te moja žena okrivljuje za ubistvo, mislim da ovdje više neceš biti na miru, i ne bi bilo dobro da ostaneš.Beduin joj je ovo rekao, dao joj tri stotine dirhema da ima u putu i onda se oprostio od nje.Žena je izašla iz kuce s velikim bolom i tugom u srcu, i opet krenula na svoj put pun neizvjesnosti.Iduci tako, stigla je do jednog sela u kojem se narod bio okupio oko vješala na kojima su trebali da objese nekog momka.Šta je skrivio taj momak i zašto hoce da ga objese- upitala je prisutne.U ovom selu vlada jedan vladarev namjesnik, koji se ponaša veoma surovo i nepravedno; obicaj mu je da objesi svakog onog koji ne može da plati harac pa zato danas vješaju i ovog momka bi joj odgovoreno.Ova dobra i milostiva žena ih ponovo upita:A koliki je iznos glavarine koju on treba da plati?Tri stotine dirhama- odgovoriše.Sada kada te je Bog spasio od one lomace i kamenovanja, ucini i ti nešto pa izbavi tog unesrecenog momka - rece ona sama sebi, pa istupi naprijed i povika:
Ako ja platim njegov dug, hocete li ga osloboditi?Hocemo – odgovoriše.Ona onda dade svojih tri stotine dirhema, i mladic bi pušten na slobodu.Kada vidje svu tu dobrotu i plemenitost, mladic krenu prema njoj da iskaže svoju zahvalnost, ali kad mu iznenada pogled pade na njeno prelijepo lice, pomuti mu se pamet u glavi i duboko u srcu poce osjecati ljubav prema njoj. On se poce malo kolebati i hrvati sa svojim duševnim porivima, ali kada vidje da nema koristi, kaza joj šta želi od nje.Tako ti iskazuješ svoju zahvalnost? I to mi je nagrada za ono što sam ti ucinila? Idi za svojim poslom i izbriši iz glave tu nezrelu misao i taj neumjesni poriv- rece mu ona, otresito.I on, koji je bio inace loše naravi, shvati da je nece pridobiti sebi, pa se poce domišljati kako da joj se osveti, iako se pred njom postavi tako kao da su njene rijeci uticale na njega i da se pokajao.
Tu u blizini nalazila se jedna morska luka u koju je bila uplovila jedna velika ladja puna raznovrsne trgovacke robe. Momku pade na pamet jedna prljava zamisao pa pride jednom od trgovaca i rece:Imam jednu robinju, lijepu ali neposlušnu, i nema joj mahane samo ta neposlušnost. Pomamila se i postala vrlo drska! Puno sam se trudio da iz nje istjeram tu njenu lošu narav, ali nisam uspio. I evo sada sam došao da je prodam. Koliko god je jadna žena vikala i preklinjala: Nisam ja nicija sluškinja ja sam slobodna žena i imam muža, trgovac je nije slušao vec je dao nekoliko dirhema onom mladom necovjeku, a nju šcepao za ruku i odvukao na palubu ladje. Ubrzo zatim su podigli jedra i lada je zaplovila.Kada je ugledao kako je ona samo lijepa i brilijantna, trgovac se strasno zagledao u nju i približio joj se.Uvdjevši u kako bezizlaznoj situaciji se našla, žena je povilkala:
O ljudi ! Pomozite mi ! O muslimani ! Ja sam muslimanka ! Imam muža ! Slobodna sam! Tako mi Boga imam muža! I vi imate majke i sestre; zar bi vam bilo svejedno da neko ovako postupi sa vašom rodenom majkom ili sestrom! Tako vam Boga spasite me ovog napasnika! Žena sam, unesrecena, prognana i protjerana, znajte da nije samo danas dan; ima i Sudnji dan! O moj Bože...
Njeno tužno jadikovanje i zapomaganje, dovelo je do toga da su svi putnici na brodu, a svi su bili trgovci, stali na njenu stranu da je odbrane.Ali, njena ljepota je bila tako izrazita da bi svako onaj ko bi je samo jedanput ugledao u isti mah bi se u nju i zaljubio, i žarko bi poželio da bude njegova. To se desilo i trgovcima na brodu. Svi su se odjedanput bili zaljubili u nju, i svaki od njih je želio da bude baš njegova. Vidjevši svu tu pohotu i strast u njihovim ocima, ova mlada žena je shvatila šta smjeraju pa je procvilila Bogu:O Ti koji poznaješ tajne u srcima! O Ti koji sve možeš! U oba svijeta ja nemam nikog drugog do Tebe! Spasi me od ovih napasnika! Ili i stjeraj tu strast iz njihovih glava, ili mene izbavi iz kandži njihovih, ili daj da me smrt stigne, jer ja ne mogu grijeh da podnesem.I dok se tako ona molila Bogu, onesvjesti se.Iznenada se more uzburka pa sjevnu munja s neba pa pogodi one trgovce na brodu i sve ih na mjestu spali i uništi. Osta samo brod sa svojim tovarom, i onesvješcena mlada žena koja je ležala na njegovoj palubi.Kada se osvijestila, ugledala je spaljene ljude pored sebe pa je nekoliko trenutaka stajala nepumicno neznajuci šta se zbilo, ali cim se malo uprisebila, uzela je jednu metlu i pomela palubu, a zatim obukla mušku odjecu kako bi bila na miru od muškaraca.Blag vjetar je zapuhao i poceo polagano da tjera brod prema jednom luckom gradu. Cim je stigao do obale, ljudi su se okupili oko njega da vide šta nosi, i odmah uvidjeli da na njegovoj palubi, sem jednog lijepog momka koji je sam sjedio u jednom njegovom cošku s ogromnim tovarom trgovacke robe, nikog drugog nije bilo.Ljudi su ga pocelai zapitkivati: Odakle dolaziš sam sa ovako bogatim tovarom?On im je odgovorio: To cu reci samo vašem emiru i nikom drugom, zato ga dovedite ovamo.Ljudi su otišli do emira grada (gradonacelnika) i izvijestili ga da je neki lijepi mladic sam doplovi u luku s brodom punim skupocjene robe i kaže da ce se predstaviti samo emiru grada i nikom drugomi.Emira je ova vijest veoma iznenadila, pa se uputio prema luci da vidi ko je taj mladic i šta hoce.Kada je došao na brod, žena je emiru ispricala cijelu pricu, od pocetka do kraja - osim to da je žena - i na kraju dodala: Svo ovo imanje, zajedno s brodom, ja prepuštam tebi i od tebe ne ocekujem ništa zauzvrat osim jedno, a to je: da mi na obali mora sagradiš jednu bogomolju i da narediš da me niko ne uznemiruje, i da mi se niko ne približava, kako bih ja mogao stalno da budem nasamo s Bogom svojim i kako bih mogao stalno da mu se molim i da mu služim.
Kad su emir i njegovi vojnici uocili kod njega svu ovu cast i vjernost Bogu, poklonili su mu se i upravo onako kako je i rekao, sagradili mu takvu jednu bogomolju da bi covjek, kad bi je vidio, pomislio da je Ka’ba.Ova mlada žena je onda otišla u bogomolju i u krajnjoj skromnosti nastavila da živi svoj bogoslužiteljski život. Tako je prošlo nekoliko godina. Bi sudeno pa i emir umre. Dok je bio na samrtnoj postelji, pozvao je svoje vezire i vojskovode i oporucio im: poslije moje smrti vaš zapovijednik ce biti onaj mladi bogoslužitelj, jer ce vas on dovesti do srece, i na ovom i na onom svijetu, pokoravajte mu se i budite mu poslušni.Ovo je on izrekao i predao dušu Stvoritelju njenom.Nekoliko dana nakon emirove smrti i žalosti za njim, vezir i oficiri su otišli u bogomolju do one mlade žene za koju su mislili da je muškarac pa joj prenijeli emirovu oporuku i prozvali je svojim zapovjednikom.Žena je, naravno, odbila da to prihvati, ali pošto oni bijahu uporni, rece im : Prihvatam, ali pod jednim uvjetom.
Bilo kakav uvijet da postaviš mi cemo ga ispuniti!– rekoše.
Hocu da mi pronadete jednu lijepu djevojku da mi bude supruga, jer odvec mi je dosta ove samoce– rece.Državni cinovnici ce:Samo ti reci koju djevojku želiš i mi cemo ti je dovesti.Dovedite mi stotinu djevojaka zajedno sa njihovim majkma, i ja cu jednu da odaberem– rece.Državni rukovodioci i uglednici su otišli odatle i još istog dana, punim poletom i entuzijazmom, pronašli stotinu djevjaka pa ih zajedno s njihovim majkama poslali u bogomolju, a svaka djevojka je gajila nadu da ce baš nju da odabere.Kad su djevojke i njihove majke ušle u bogomolju, žena je pozatvarala vrata i onda skinula mušku odjecu i predstavljajuci se rekla:Idite svojim muževima i recite im da ono u bogomolji nije muškarac vec žena koja želi samo da bude ostavljena na miru i da služi Bogu. Djevojke i njihove majke su tu ostale bez rijeci zbog nastale situacije pa onda s nevjericom i cudenjem izašle van, a nju ostavile samu u bogomolji. Kad su se vratile kucama ispricale su muževima ono što su vidjele, i ko god bi cuo za ovaj dogadaj silno bi se zacudio.Državnici su se sastali i nakon vijecanja o nastaloj situaciji opet poslali jednu gospodu da ode do nje i da joj kaže: da pošto je bivši emir nju odredio za svog nasljednika, neka ona sada sama na svoje mjesto odredi nekog ko ce nam biti emir. Ova bogougodna mlada žena je tako i ucinila i onda se posvetila ibadetu.
U svijetu ovom, u kojem se muškarci ubijaju samo zbog kore hljeba jednoga, a kamoli zbog carske krune i vladanja, jedna obicna žena se potpuno odrekla cijelog jednog carstva; svaka joj cast zbog ovakog poleta i junaštva!Nakon malo vremena, svijetom se procuo glas o ženi s velikim poletom i dovom uslišanom; slijepi od njenog toplog daha progledaju a paralizovani ozdrave i prohodaju. Svijetom se pricalo o njoj, a niko nije znao ko je zapravo ona i šta je sve u životu preživjela.