fraer
01-04-2006, 11:56
Afganistan ponovo u središtu svjetskih zbivanja zahvaljujući jednom čovjeku
Spašavajući kršćanina Rahmana
Neizvjesna sudbina Afganistanca Abdula Rahmana, preobraćenika sa islama na kršćanstvo, uzburkala je strasti u nikad stabilnoj državi, u kojoj i predsjednika i vlast i kakav-takav mir osiguravaju prisutne strane trupe. Klerici u postojbini najradikalnijeg oblika islama žele šerijatsko suđenje i smrtnu kaznu za svog sunarodnjaka. S druge strane, međunarodna javnost, naročito zapadnoevropska i američka, kao i politički i vjerski lideri, među kojima je i papa Benedikt XVI, traže od predsjednika Hamida Karzaija da oslobodi Rahmana i omogući mu uživanje vjerskih i svih drugih sloboda
Piše: Baruk Borić
Nije lako Hamidu Karzaiju, predsjedniku Afganistana. Pritisnut je sa svih strana zbog odluke jednog čovjeka da pređe sa jedne vjere na drugu. Najžalosnije je što će se, bez obzira na odluku koju donese, teško izbjeći eskalacija sukoba i prolijevanje krvi u zaista trusnom području gdje kakav-takav mir i stabilnost održavaju prisutne međunarodne trupe.
Nije lako ni Abdulu Rahmanu, kome prijeti smrtna kazna zbog riječi: "Vjerujem u Duh sveti. Vjerujem u Krista. Ja sam kršćanin." Rahman je u zatvoru, gdje čeka ili šerijatsko suđenje koje zahtijevaju radikalni islamisti u zemlji ili puštanje na slobodu koje traži međunarodni faktor, izuzetno zabrinut zbog gušenja vjerskih sloboda jednog čovjeka u jednoj od najnesretnijih zemalja u savremenoj povijesti. Postoji još nekoliko mogućih opcija za spašavanje kršćanina Rahmana, ali o tome nakon što se kratko osvrnemo na pozadinu slučaja.
Kršćanin i humanitarac
Abdul Rahman je rođen kao musliman, zapravo u muslimanskoj porodici u Afganistanu, ali je prije mnogo godina, radeći kao medicinski radnik u nevladinim organizacijama u Pakistanu, prešao na kršćanstvo. Nakon što je akcijom međunarodnih snaga predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama, te uz pomoć labavog saveza afganistanske Sjeverne alijanse svrgnuta vlast talibana, ideološki bliskih najtraženijem svjetskom teroristi Osami bin Ladenu, Rahman se vraća u domovinu.
Informacija o njegovom životu proteklih godina nedostaje: planetarno poznat postaje sredinom marta ove godine kada biva uhapšen zbog čina prelaska sa islama na kršćanstvo, odnosno krivovjerja, što je po zakonima koji su ostali važeći iz vremena talibanske strahovlade - smrtni grijeh. Ta odredba o smrtnoj kazni za ovakav čin svoje uporište ima u jednom vrlo nepouzdanom hadisu, ali se savršeno slaže sa talibansko-vehabijskom vizijom islama, te sociokulturnom pozadinom ovog nesretnog područja, koje je vjekovima bilo pod kolonijalnim uzdama zapadnjačkih sila.
Bilo kako bilo, Rahman se nalazi u najstrožem zatvoru u Afganistanu koji se zove Policharki, gdje čeka dalji razvoj situacije. U istom zatvoru su također i brojni fanatici talibanskog režima te osumnjičeni i osuđeni pripadnici Al-Ka'ide. General Shahmir Amirpur, šef zatvora, potvrdio je Rahmanov dolazak, te da je od zatvorskih čuvara molio da mu donesu Bibliju.
Rahmanova porodica, prenose strani mediji, vrlo je zabrinuta za njegovo mentalno zdravlje, čime objašnjavaju njegov izlazak iz islama. S druge strane, Rahman je jasan. "Ja sam ozbiljan. Potpuno sam svjestan svog izbora. Ako moram umrijeti, umrijet ću, kao što je neko davno isto učinio za sve nas", kazao je rimskim dnevnim novinama La Repubblica, čiji novinar je poslao pitanja preko predstavnika udruženja za ljudska prava. Novinarima je zabranjeno da kontaktiraju sa njim.
"Zašto mu ne valja islam?"
U Rahmanovo mentalno zdravlje sumnjaju, također, i brojni islamisti, objašnjavajući tako "nerazumnu" odluku da pređe sa islama na kršćanstvo i pitajući se: "Šta to nije u redu sa islamom da bi neko izlazio iz njega?" Žalosno, ali istinito, tužilac Sarinwal Zamari je naredio medicinski pregled Rahmana: ukoliko se utvrdi da je mentalni bolesnik, bit će oslobođen svih optužbi?!
Ovakvo rješenje, pak, moglo bi zadovoljiti strane diplomate, koji su svjesni činjenice da bi oslobađanje Rahmana moglo zapaliti Afganistan, čime već prijete islamisti. Među njima je i član Vrhovnog šerijatskog suda Khoja Ahmad Sediqi: "Kur'an je vrlo jasan i riječi Poslanikove su vrlo jasne. Ako ga Karzai oslobodi, preći će na stranu naših neprijatelja i moglo bi doći do ustanka."
Da zaista može biti tako, govore protesti održani u gradu Mazar-e-Sharifu. Oko 800 glasnih islamista uzvikivalo je "Smrt Bushu" i ostale antizapadnjačke slogane, uzrokovane Karzaijevim najavama američkim medijima da će Rahman uskoro biti oslobođen.
Zaista, kako će se stvari dalje razvijati? Analitičari govore o nekoliko mogućih opcija.
Prokleta mogućnost izbora
Prva mogućnost je da Abdul bude proglašen krivim i ubijen, što bi zadovoljilo snažnu islamističku struju u Afganistanu i razljutilo međunarodni faktor, prvenstveno američku administraciju. Kao posljedica ovakvog razvoja situacije, predviđaju analitičari, u krajnjoj liniji mogao bi biti povratak talibana na vlast, pošto bi međunarodne trupe, smatra se, mogle napustiti Afganistan. Ipak, mislimo da je ova teza prenapuhana, jer se, koliko god to brutalno zvučalo, američke trupe neće povući iz trusnog područja zbog smrti jednog čovjeka. Međutim, sigurno je da bi se umnogome smanjila američka pomoć afganistanskom predsjedniku Karzaiju.
Druga mogućnost je da se Abdul Rahman proglasi ludim, čime bi, već smo rekli, bio zadovoljan diplomatski kor i međunarodna javnost. Međutim, pitanje je šta bi se desilo sa Rahmanom kada se jednom vrati na ulice Kabula? Da li se može garantirati njegova sigurnost? Činjenica je da ne može.
Treća opcija je da se Abdul oslobodi, što bi zadovoljilo Vatikan: papa Benedikt XVI lično je zatražio oslobađanje i pozvao na vjerske slobode. I američka diplomatija bi bila zadovoljna, ali američki vojnici u Afganistanu ne bi, jer su muslimanski fanatici u ovom slučaju već najavili džihad, što bi za Rahmana značilo sigurnu smrt. I ne samo za njega.
Četvrta opcija o kojoj se govori jeste da se Abdul oslobodi na osnovu ku'ranskih ajeta, što je kao rješenje ponudilo Vijeće američko-islamskih veza. Analitičari, mahom američki, govore kako bi ovo rješenje (nešto kao Adhnama sultana Mehmeda Fatiha II bosanskim franjevcima), kojim bi se garantovala sloboda vjerskog izražavanja, te eventualno spriječili nemiri u Afganistanu, vjerovatno bilo najbolje. Nažalost, i pored najbolje vjere u ovakvo rješenje, čini se nemogućim da će današnje afganistansko društvo, u kojem je 99 posto muslimana izrazito konzervativnog poimanja vjere, prihvatiti ovu soluciju.
Peta opcija, i čini nam se najvjerovatnija, jeste da će Abdul Rahman, tajnom akcijom američkih trupa u Afganistanu i snaga odanih predsjedniku Karzaiju, biti prebačen izvan Afganistana, te dobiti azil u nekoj od zemalja sa većim stupnjem vjerskih sloboda - spisak je podugačak. Iako je sam Rahman izjavio kako ne želi napustiti svoju zemlju, morat će shvatiti da njegova sudbina, nažalost, nije samo njegova. [I][glow=red][glow=red]
Spašavajući kršćanina Rahmana
Neizvjesna sudbina Afganistanca Abdula Rahmana, preobraćenika sa islama na kršćanstvo, uzburkala je strasti u nikad stabilnoj državi, u kojoj i predsjednika i vlast i kakav-takav mir osiguravaju prisutne strane trupe. Klerici u postojbini najradikalnijeg oblika islama žele šerijatsko suđenje i smrtnu kaznu za svog sunarodnjaka. S druge strane, međunarodna javnost, naročito zapadnoevropska i američka, kao i politički i vjerski lideri, među kojima je i papa Benedikt XVI, traže od predsjednika Hamida Karzaija da oslobodi Rahmana i omogući mu uživanje vjerskih i svih drugih sloboda
Piše: Baruk Borić
Nije lako Hamidu Karzaiju, predsjedniku Afganistana. Pritisnut je sa svih strana zbog odluke jednog čovjeka da pređe sa jedne vjere na drugu. Najžalosnije je što će se, bez obzira na odluku koju donese, teško izbjeći eskalacija sukoba i prolijevanje krvi u zaista trusnom području gdje kakav-takav mir i stabilnost održavaju prisutne međunarodne trupe.
Nije lako ni Abdulu Rahmanu, kome prijeti smrtna kazna zbog riječi: "Vjerujem u Duh sveti. Vjerujem u Krista. Ja sam kršćanin." Rahman je u zatvoru, gdje čeka ili šerijatsko suđenje koje zahtijevaju radikalni islamisti u zemlji ili puštanje na slobodu koje traži međunarodni faktor, izuzetno zabrinut zbog gušenja vjerskih sloboda jednog čovjeka u jednoj od najnesretnijih zemalja u savremenoj povijesti. Postoji još nekoliko mogućih opcija za spašavanje kršćanina Rahmana, ali o tome nakon što se kratko osvrnemo na pozadinu slučaja.
Kršćanin i humanitarac
Abdul Rahman je rođen kao musliman, zapravo u muslimanskoj porodici u Afganistanu, ali je prije mnogo godina, radeći kao medicinski radnik u nevladinim organizacijama u Pakistanu, prešao na kršćanstvo. Nakon što je akcijom međunarodnih snaga predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama, te uz pomoć labavog saveza afganistanske Sjeverne alijanse svrgnuta vlast talibana, ideološki bliskih najtraženijem svjetskom teroristi Osami bin Ladenu, Rahman se vraća u domovinu.
Informacija o njegovom životu proteklih godina nedostaje: planetarno poznat postaje sredinom marta ove godine kada biva uhapšen zbog čina prelaska sa islama na kršćanstvo, odnosno krivovjerja, što je po zakonima koji su ostali važeći iz vremena talibanske strahovlade - smrtni grijeh. Ta odredba o smrtnoj kazni za ovakav čin svoje uporište ima u jednom vrlo nepouzdanom hadisu, ali se savršeno slaže sa talibansko-vehabijskom vizijom islama, te sociokulturnom pozadinom ovog nesretnog područja, koje je vjekovima bilo pod kolonijalnim uzdama zapadnjačkih sila.
Bilo kako bilo, Rahman se nalazi u najstrožem zatvoru u Afganistanu koji se zove Policharki, gdje čeka dalji razvoj situacije. U istom zatvoru su također i brojni fanatici talibanskog režima te osumnjičeni i osuđeni pripadnici Al-Ka'ide. General Shahmir Amirpur, šef zatvora, potvrdio je Rahmanov dolazak, te da je od zatvorskih čuvara molio da mu donesu Bibliju.
Rahmanova porodica, prenose strani mediji, vrlo je zabrinuta za njegovo mentalno zdravlje, čime objašnjavaju njegov izlazak iz islama. S druge strane, Rahman je jasan. "Ja sam ozbiljan. Potpuno sam svjestan svog izbora. Ako moram umrijeti, umrijet ću, kao što je neko davno isto učinio za sve nas", kazao je rimskim dnevnim novinama La Repubblica, čiji novinar je poslao pitanja preko predstavnika udruženja za ljudska prava. Novinarima je zabranjeno da kontaktiraju sa njim.
"Zašto mu ne valja islam?"
U Rahmanovo mentalno zdravlje sumnjaju, također, i brojni islamisti, objašnjavajući tako "nerazumnu" odluku da pređe sa islama na kršćanstvo i pitajući se: "Šta to nije u redu sa islamom da bi neko izlazio iz njega?" Žalosno, ali istinito, tužilac Sarinwal Zamari je naredio medicinski pregled Rahmana: ukoliko se utvrdi da je mentalni bolesnik, bit će oslobođen svih optužbi?!
Ovakvo rješenje, pak, moglo bi zadovoljiti strane diplomate, koji su svjesni činjenice da bi oslobađanje Rahmana moglo zapaliti Afganistan, čime već prijete islamisti. Među njima je i član Vrhovnog šerijatskog suda Khoja Ahmad Sediqi: "Kur'an je vrlo jasan i riječi Poslanikove su vrlo jasne. Ako ga Karzai oslobodi, preći će na stranu naših neprijatelja i moglo bi doći do ustanka."
Da zaista može biti tako, govore protesti održani u gradu Mazar-e-Sharifu. Oko 800 glasnih islamista uzvikivalo je "Smrt Bushu" i ostale antizapadnjačke slogane, uzrokovane Karzaijevim najavama američkim medijima da će Rahman uskoro biti oslobođen.
Zaista, kako će se stvari dalje razvijati? Analitičari govore o nekoliko mogućih opcija.
Prokleta mogućnost izbora
Prva mogućnost je da Abdul bude proglašen krivim i ubijen, što bi zadovoljilo snažnu islamističku struju u Afganistanu i razljutilo međunarodni faktor, prvenstveno američku administraciju. Kao posljedica ovakvog razvoja situacije, predviđaju analitičari, u krajnjoj liniji mogao bi biti povratak talibana na vlast, pošto bi međunarodne trupe, smatra se, mogle napustiti Afganistan. Ipak, mislimo da je ova teza prenapuhana, jer se, koliko god to brutalno zvučalo, američke trupe neće povući iz trusnog područja zbog smrti jednog čovjeka. Međutim, sigurno je da bi se umnogome smanjila američka pomoć afganistanskom predsjedniku Karzaiju.
Druga mogućnost je da se Abdul Rahman proglasi ludim, čime bi, već smo rekli, bio zadovoljan diplomatski kor i međunarodna javnost. Međutim, pitanje je šta bi se desilo sa Rahmanom kada se jednom vrati na ulice Kabula? Da li se može garantirati njegova sigurnost? Činjenica je da ne može.
Treća opcija je da se Abdul oslobodi, što bi zadovoljilo Vatikan: papa Benedikt XVI lično je zatražio oslobađanje i pozvao na vjerske slobode. I američka diplomatija bi bila zadovoljna, ali američki vojnici u Afganistanu ne bi, jer su muslimanski fanatici u ovom slučaju već najavili džihad, što bi za Rahmana značilo sigurnu smrt. I ne samo za njega.
Četvrta opcija o kojoj se govori jeste da se Abdul oslobodi na osnovu ku'ranskih ajeta, što je kao rješenje ponudilo Vijeće američko-islamskih veza. Analitičari, mahom američki, govore kako bi ovo rješenje (nešto kao Adhnama sultana Mehmeda Fatiha II bosanskim franjevcima), kojim bi se garantovala sloboda vjerskog izražavanja, te eventualno spriječili nemiri u Afganistanu, vjerovatno bilo najbolje. Nažalost, i pored najbolje vjere u ovakvo rješenje, čini se nemogućim da će današnje afganistansko društvo, u kojem je 99 posto muslimana izrazito konzervativnog poimanja vjere, prihvatiti ovu soluciju.
Peta opcija, i čini nam se najvjerovatnija, jeste da će Abdul Rahman, tajnom akcijom američkih trupa u Afganistanu i snaga odanih predsjedniku Karzaiju, biti prebačen izvan Afganistana, te dobiti azil u nekoj od zemalja sa većim stupnjem vjerskih sloboda - spisak je podugačak. Iako je sam Rahman izjavio kako ne želi napustiti svoju zemlju, morat će shvatiti da njegova sudbina, nažalost, nije samo njegova. [I][glow=red][glow=red]