Dnevnik duse

[hurmasica]

Danas se osjecam dobro ..dobro ...hm...mozda malo bolje nego juce kad sam ti cula

glas.Pojavish se iznenada,uletis u shesnesterac moje svakidasnjice..fauliras...stavis mi

dushu u gips i opet nestanesh.Kazesh da si tu taktiku naucio od mene,godinama je

izbrusio do savrshenstva,koristio je bez milosti.Nisu te boljele ni suze ni bol ni

pustosh koji si ostavljao iza sebe,kazesh da vishe nikada nisi ni jednoj bio zrtva.Nisi

ni jednoj bio tako lahk plijen,poligon za emocionalne pokuse,ni jednu nisi vishe

volio.Kazes zbog mene si postao emocionalni invalid.Pricash,slusham te.Svaka tvoja

rijech ima tezinu ,proshetao si me niz mahalu proshlosti i pokazao mi svoju dushu punu

oziljaka.Svo si vrijeme u mojoj blizini.Cak si dolazio kradom i promatrao me kako

vodim svoje sinove za ruku,kako ih ljubim,smejem se.Opisujes mi haljinu koju sam

nosila na koncert Bijelog Dugmeta,kako si se lomio prici mi i zamoliti za ples dok je je

salu ispunjavala melodija i rijeci pjesme"Pishi ,pishi po nekad dva tri reda...."

Pitash me zasto sam skratila kosu,volim li josh uvjek shetnje,kishu,Rade Sherbedziju i

njegovu "Ines",pishem li pjesme i ima li te igdje makar i zehru u njima u meni.....

Imalo te ,ima te i imat ce te dok stopala gaze ovodunjalucku zemlju.

[Chupka_]

Aman hurmasice....svaka cast za temu i post....
Svaki put kada procitam tvoj post, slican ovome... misli se odjednom roje i pocinju da vezu sitan vez koncima proslosti i sadasnjosti...
Volim te trenutke i hvala ti za njih...
ljubac za tebe:)

[hurmasica]

Aman hurmasice....svaka cast za temu i post....
Svaki put kada procitam tvoj post, slican ovome... misli se odjednom roje i pocinju da vezu sitan vez koncima proslosti i sadasnjosti...
Volim te trenutke i hvala ti za njih...
ljubac za tebe:)



Sta cu moja djulhanumo kad je moja dusha djerdjef na kom veze srce altan

koncima moju zivotnu pricu.


:010:nek ti povjetarac donese poljubac do bedema Dubrovnika pa kad te

inspiracija"opici" upishi se i ti u dnevnik jer nisam ja jedina sto dushu ima u

grudima.Ili?

[Musko]

U mojim snovima si savrsena!

Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostala urezana zauvek. Osecam te pod kozom, kao da mi umesto tople krvi ti teces kroz vene, kao da nikad neces nestati!
Uvek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vecnosti, jer u snovima si tako savrsena, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osecaj da sam tako zasticen, voljen. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivan momak kojeg si lagala.
Pitam se, kako neko moze povrediti osobu za koju je uvek govorio da je voli i pricao sve price u koje sam poverovalo, a bile su samo reci koje ti nisu i nece znaciti bas nista. Verovao sam ti, jer sam bio zaljubljen, a ljubav je uvek slepa.
Ti si to vesto iskoristila. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam voleo najvise od svega, kojoj sam se divio, a tako si me razocarala.
U tvoj zivot je došao onaj koja ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za tebe sam bio samo broj...jedan momak koji te iskreno i ludo voleo. Al tako je to uvek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previse sam slab. Znam da ovu prazninu koju osecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te drugi ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdala, razocarala zauvek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takva u mojim snovima, andjele!

[Emotivni_Razbijac]

Moj otac je u kupatilu - Tatami Setushira Mislim da mu se dopadaš -
Chetekara Mislim da mu se jako dopadaš - Chetekara Samotako Molim vas,
odbijte, ili cu morati da upotrebim fizicku silu - Begamore Tuchichute On
voli šljivovicu - Piyeraki Yudo Yaya Vreme je da krenem - Odokuchi Lepo što
ste svratili - Idikuchi Odspavaj malo - Idikuchi Ubisowu Trenutno je zauzet
- Ribukara On se šali s vama - Ate Zayebawa On ne može da ostavi cigarete -
Nasugushi Kokopushi Naši konkurenti su ozbiljni - Onitamo Yebukewu On ne
predstavlja pretnju - Neka Migaduwa Mislim da smo se izgubili - Yao Kudasada
Trebalo bi kupiti krompir i mleveno meso - Yedemi Semusaka Prijatno -
Malodishi On je jako dobar muž - Agatura Doyaya On se toga plaši - Nemamuda
Nju ne interesuju muškarci - Owariba Nechekara Gatara - Chiribuchi Riba On
voli gledanje u karte - Ochegata On ne veruje u vradžbine - Nechegata Ocuh -
Mamukara Maceha - Mometati Pushikaru Svekrva - Wadidushu Homoseksualac -
Kituima Kitupushi Lezbejka - Imapitsu Ocheribu Super mi je s njim - Tura
Miduboko On je spavao sa njom - Natako Yenakitu Seks - Kita Upitsu Želim
seks (M) - Nakitu Minayashi Želim seks (Z) - Udjimi Upitsu Analni seks -
Kitakara Teudupe

[Elvis-Eko]

:823: Ovo ti nije bas pametno

[Prijepoljka]

Bas je strava!! :D

[Elvis-Eko]

Vidim , tvoj stil , ccccccccccc

[Prijepoljka]

Pa da, svakako je bolje od
Svaka tvoja

rijech ima tezinu ,proshetao si me niz mahalu proshlosti i pokazao mi svoju dushu punu

oziljaka

[Musko]

Mislim da je ljubav...

Koliko vas je igralo igru?
Koliko vas se je trudilo dobiti nešto za što znaš da ne možeš imati?
Koliko puta ste zbog toga patili?
I uvijek ponovo..
Uvijek iz početka...
Uvijek ista igra...
Znam jednog anđela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa očima što sjaje srećom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. što te vuče da ju slušaš, gledaš, želiš dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njenu kožu, osjetiti njenu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ju gledam i sve dublje tonem i gubim se u njenom pogledu..
Pogledu koji gleda njega. Njemu pruža ljubav, a meni bol. Njenom osmjehu što me guši, što me ubija, malo po malo. Jedan za drugim.. želim je zagrliti, želim je poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da je ne mogu imati.. I zašto patim, pitam se? Zašto budalu od sebe radim. zašto ne prestanem i odustanem..?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje će to završiti. Zato jer je to jače od mene. Ne mogu si pomoći, da ju ne gledam - a znam da mogu.
Da ju ne nasmijem - a znam da mogu. Da ju ne usrećim - a znam da mogu.
Prepotentan kažete... Možda...
A možda sam i samo malo zaljubljen pa ne vidim istinu što se skriva iza svakog njenog pogleda, svake njene riječi, njenog osmjeha. Kažu da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje on voli nju a ona njega ne.. I ništa to promijeniti ne može
A kada to znaš.. Zašto se i dalje trudiš? Zašto se mučiš? Zašto patiš?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer želiš da postaviš smiješak na njeno lice. Da vidiš sjaj u njenim ocima. Da vidiš te predivne bijele zube kako izviru svaki put kad se nasmije. Da znaš da si za to ti zaslužan. Da uživaš sa svakom njenom riječju, svakim pogledom, pokretom njenog tijela.
Graciozna, kao neka Diva krenula je prema meni, srce mi je preskočilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoči van i padne njoj pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim
Da mi ju je svaki dan vidjeti..
Njene oči što sjaje, njen osmjeh što se širi, njenu kosu što treperi na laganom povjetarcu.. dok stoji tu predamnom....
Da mi ju je svaki dan vidjeti
Sretnu i nasmiješenu, bez brige na ovome svijetu. Bez tuge što ponekad izvire iz njenog pogleda.. Mada ona misli da to nitko ne vidi... Vidim dušo.. Vidim.. Vidim da nisi sretna kao što zaslužuješ. Vidim da duboko u sebi patiš, makar nećeš to nikome priznati.. niti sebi... a kamoli drugima..
Da mi ju je svaki dan vidjeti...
Da je zagrlim barem na trenutak..

[Musko]

Voz je jurio prema Sarajevu, majka je sjedila pokraj mene. Odjednom se začu neki muški glas "Gospođo kuda idete". A zatim majka odgovori " za Sarajevo ". "Divno pravit ćete mi društvo. Ja sam Dino". "Drago mi je ja sam Edina, ovo je moja kćerka Dženana". Vjerojatno sam gledala kroz prozor kada sam čula : " VAŠA JE KĆERKA BOŽANSTVENA, IZ NJENIH OČIJU IZVIRE DUBOK SJAJ ". Slušala sam njegove komplimente a oči su mi suzile. Dino je pokušavao da nagovori mamu da siđemo u Sarajevu, ali je majka uporno odbijala. Bilo mi je teško, čupala bi kosu, plakala, vrištala al sve uzalud. Čula sam majčin plač i njene posljednje riječi upućene Dinu. "Dino zahvaljujem se na vašoj ponudi moja kćerka jeste lijepa njene oči jesu lijepe al' one nisu krive "DINO ONE SU SLIJEPE".

[Beba]

Koja prica...najezih se :roll:
Hvala Musko....

[sanna72]

Srodne duse. Dve zvezde koje su stolecima cekale da se sastave, da budu jedno.
Ti i ja. Jedno za drugo, kao ptica i krila, kao nebo i sunce,
kao oblak i kisa. Jedno bez drugog, nema smisla…
Sreli smo se, samo Bog zna zasto. Otkrili tajnu vecnosti,
dodirnuli vrata raja, leteli visoko iznad oblaka, skrivali se iza duge.
A onda, kao po nekom prokletstvu, sreca nam okrece ledja.
Kasno je… Znam da je kasno za nase snove. Gradili smo kucicu iz
snova u predgradju pakla, mi gradili drugi nam rusili.
Nas mali svet od mesecine se raspao u hiljade zvezdica, i sada,
one negde jos uvek trepere,
kao nada da ce sve jednog dana biti zaboravljeno.
Zakopano duboko, da ga niko nikada ne pronadje.
Toliko srece, i toliko bola… Suzama gasim zelju za tobom,
dozivam te kroz noc, ali ne cujes…
Vise me ne cujes… Sklapam ruke i molim se… Molim se da bar ti zaboravis,
da nastavis svoj zivot bez mene, kao da nikad nisam ni postojala.
Znam koliko ce sve ovo da boli, osecam… Da se bar nismo voleli…..

Sve ce proci. I srescemo se jednom. Znam, okrenuces glavu, a zabolece te u grudima.
Sakrices suze i produziti dalje. I niko nece znati, ali znacu ja i znaces ti.......

[Musko]

moja ljubav misterija
znaš li da plačem zbog tebe zbog sudbine moje na starom mestu sedim i gledam dno prazne čaše,znaš li da snova nemam od kad sam te upoznao na daljini koja te od mene skriva znaš li da sve je pusto da sve je prazno da moje srce nema mira znaš li da tuga dušu mi slama često pozelim da me na zemlji uopšte nije često mi suza niz lice lije i niko nezna kako mi je.ALLAHU moj daj joj da znade da sati bez nje su samo tugai od zivota mog osta samo bol i suze.ALLAHU moj daj joj da znade dok se u mojim venama krv vrti voljecu je istim zarom sve do svoje smrti,i tad kad mene biti više nece molim te Najdraža. dođi na grob moj i posadi KARANFİL cvece.

[hanna]

price su extra....izazivaju emocije....samo da me ne nateraju da pocnem da pisem:(

[Musko]

"Iskustvo me naucilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome.
Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjecajem,
jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao.
Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i tražiš, osjecaš da je negdje u tebi, i loviš je,
nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tudem licu, u tudem pogledu, kad pocne da shvaca.
Slušalac je babica u teškom porodaju rijeci. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije."

Meša Selimovic

[sanna72]

Evo danima se trudim da ne mislim na tebe. I stalno se sve zavrsava samo na bijednim pokusajima da te zaboravim.
Pred ocima mi tvoj lik, onako njezan i mio, pogled strastven, pun ceznje i zeljan mojih dodira. Ljudi kazu da jedino oci nikada ne lazu. Samo duboko pogledaj u njih i vidjeces dusu covjekovu.
A u tvojim ocima vidim sigurnost,tugu,pozudu i vidim sebe. Ne sjecam se da su me jos neke oci tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini osjecam nemir u tijelu,kao da me neka sila vuce ka tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o tebi cine sretnom i ispunjenom.
I dok mislim o tebi, postojis samo ti i praznina koja nam je sudjena. A, onda osjetim kako mi tijelo podrhtava. To je samo pozuda i to ce proci. Tada pomislim,da ce vec prvog jutra,jos dok se sunce bude radjalo sve rasprsiti, kao sitne cestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da ce sva ta pozuda nestati u prvom jutru koje docekam sa tobom. I da ce tada ova praznina koju osjetim kada nisi tu postati nepodnosliva bol. Znas onaj koji kida dusu i ostavlja trag.
Zato cu se polako povuci. Mozes me nazvati i kukavicom i izdajicom,a li nemam snage da se borim protiv sebe. A,ako ostanem moracu.
Jer tebe ce pozuda proci a mene rane ne.

[Chupka_]

Ljudi kazu da jedino oci nikada ne lazu. Samo duboko pogledaj u njih i vidjeces dusu covjekovu.

:bravo::bravo::bravo::cool:.

[Musko]

Djevojka i momak se voze na motoru...
DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Sutradan je djevojka presjekla vene...
VOLeLA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA... http://www.radiocarsija.com/forum/images/smiles/icon_cry.gif

[hanna]

musko...sva se najezih.....kakva prica............

[mersija]

....Utesena bolom, ja cuvam tajnu svoje psihe koje poput lampiona nemirno lutaju mislima ovog ovozemaljskog "dunjaluka"...

U gustom metezu prirodnih oaza, trazim tvoj lik u noci i danu...

Iscekujem da dopre do mene tvoj dah, trazim ga pobudom u svakom atomu ovoga svijeta, trazim pogledom zvijezdu najsjajniju, da prenese moju ludu bol.

Neznance u noci, kao iz sna poznatih kontura, da li osjecas trzaj duse dok saljem ti uspavanku?

O beskrajni svode, razastri zlatnu nebesku slamu da nase duse utonu u plavi san i da se njegova dusa stopi sa mojom, istka lik pozude ustreptale DUSE MOJE....

[hurmasica]

..Razmestam sivilo od oblaka,male,velike svilene jastuke po tamno plavom

plastu,poigravam se svojom mastom i usudjujem se na trenutke dici iznad

svih limita insana.Sve to u zelji da te kao vjecnu vatru pronadjem na ovoj

plavoj planeti,da te osjetim,modricu na lijevoj strani grudi,da ti tragove

pratim u prahu sjecanja.Ne mogu sa sigurnostcu reci dali bi pored tebe bila

sretnija, sta vise mozda i uopce ne bih bila.Pa ipak slutim da bi i to bolje bilo

od ovog zivog blata monotonije u kome utanjam svakim danom sve dublje i

dublje.......

[mersija]

Na ovim obalama tutanj valova smiruje,

Misli nadolaze grleci se sa dugim zrakama sunca.

Nebu ode uzdah, sto dusu odmara

A tiha ceznja, zagrljaju hrli,

tvojim očima

Sto mi miris vjetra nanosi.



Ostavljam za sobom vlazne stope..

Cuvam svaki detalj koji me podsjeca na tebe..

Uzecu kap vode i dlanove posuti julskim aksamom



Sunce se moru primaklo, najljepsim bojama

a mi jedno drugom..

Dok aksam kaftanom vidike zaklanja

dertove moje u sutonu skriva....

[Musko]

Uzdah duše!!!!!!!!

Znao je od prvog momenta kada je ugledao da je ona nešto posebno. Srce je zadrhtalo od prvog dodira kao list na grani jesenjeg povetarca. Nije želeo da poveruje u to ali ga je njena slika proganjala u besanim noćima kao prava noćna mora. Želeo je da sve to bude samo još jedan san, a ujutru kada se probudi da sve to nestane sa tim istim snom. Nije mu uspelo u tome............. Danas kada zna da je gubi i da je neće imati više, kada zna da ona odlazi bez pozdrava i da ne haje više za njega, tek danas je svestan da i njegova duša uz uzdah bola i tuge odlazi od njega. A tako je želeo da san nikad ne prestane!!

[mersija]

Pomislih na tebe... prosaputah ti ime.. sjaju oka mog.
Nocas smo opet stajali na vjetru, a mislila sam nikad vise.. jedno uz drugo..

Ludosti moja.. najljepsa.
Pozelim vidjeti kako pokusavas da me ohrabris..
Pozelim cuti kako pricas o snovima..
i opet sanjasmo, prije sna,
ti i ja, u svemu sretni i zadovoljni. Dovimo.

Da je meni da umijem napisati najljepsu recenicu za tebe.. ali samo udahnem, toliko znam..i onda napisem u sebi. Svu moju ljubav.. nepretocenu u rijeci.

Taj znak, u ocima, da nikad nece prestati.. i nece prestati...

[hanna]

..........

[Rarica]

....Dobro je sto mi toliko obecavas.
Potrebno je da mi se obeca gotovo sve,
jer sam predugo ziveo u suncevoj seni.
Treba mi svetla i nevinosti-
i suncane vatre u crevima.
Zelim biti prevaren
i razocaran da bih upotpunio trojstvo
i da ne bih neprestano morao poletati
sa planine u svemir.
Verujem ti sve sto mi kazes,
ali znam da ce ispasti drugacije.
Prihvatam te kao zvezdu i kao zamku,
kao kratkovidog sudiju,kao jamu u koju se propada,
kao stazu po kojoj se ide,kao krst i strelu,
Do danas sam putovao na suprotnu stranu od sunca:
od danas putujem u dva smera,za suncem i za mesecom.
Trazicu svrhu u samom sebi..
Da cujem jos jednom
kako mi obecavas
SVA TA SUNCA KOJA NOSIS U SEBI
Pokusacu da verujem,bar jedan jedini dan,
dok se odmaram pod vedrim nebom....

[hanna]

Rarica....ostadoh bez reci citajuci te

[ninica]

Zivela sam u proslosti i buducnosti, i izgubila sebe negde u vremenu... Ne znam sta osecam danas, samo se secam onog juce i tog sutra.

Da li je to moguce? Eto, postala sam ziv primer... ziv primer coveka koji pokisne do "gole koze" u julu, koji ne razume zasto se tu nasao, i zasto neke stvari prolaze kao bujicom, a za neke, mozda pogresne, ostaje vezan za ceo zivot, i kao proklet, tek ponekad, uziva u njima...

[Elvis-Eko]

Pretacem svoje misli u vrele zelje ka tebi
malena zvjezdo srece, mojih snova Venero.
Grlim te pjesmama svojim i zelim da ti kazem
za tebe, jedino moje s dna duse : TE QUIERO

Moja si kristalna grana i balerina krhka
osmjeh vjecite srece, od pjesme najljepsi stih.
Dok vrijeme gubi boje pa noc lagano pada
zelim ti samo reci iskreno : LIEBEDIH

Fenjeri nebom se pale i tiho rijeka tece
obalom njenom nocas sa tobom malena setam.
Sada to lici raju iz svijeta moje maste
sapuce srce tiho, samo za tebe : SERTAM

Neka me miluje nocas svilena tvoja kosa
pusti da duge prste sa mojim prstima pletem.
Sanjaj makar me malo, dok grad tisina ljubi
jer ce ti snovi reci kao ja tiho : JE T'AIME

Rijeci lagano teku ko kapi kise niz prozor
dal te u smiraj dana bar na tren ja zabolim.
Ako osjetis srcem koliko znacis ti meni
kunem se Suncem i zvjezdom : UVJEK CU DA TE VOLIM

Erkin Bihorac ( Za neko novo proljece )

[Rarica]

...pamtim vetar ti se u kosi scucurio
sanjao je da je dah
krio je u sebi muziku,
muziku koja mi jeca u usima
i trazi me bivseg;
dugmice mene po peruti proslosti,
prasnih prstiju skriva pogled na tebi,
misli da ce se udaviti
i kameno pasti na
dno pogleda tvog

ne zna da je plutanje sreca
a radost prepustiti se!

[hurmasica]

......Plima rijeci zasipa napusteni otok prohujalih sati.Ljubi se sa otiscima stopala u svijetu zaborava, more od uspomena.Skoljke sakrivene u pjesku i u njima saptanja, dovoljno je zatvoriti oci i ...
Iz nekih dubina duse probija sunce i zlatnim prstima svojim iscrtava najljepse sjenke po licu usnule zene.Ona spava ili se samo cini da spava dok na njenim usnama titraju tragovi njegovih poljubaca.Talasi su jedino sto dopire do njenih sjetila,sum koji se transformise u glas,njegov glas.Glas zavodnika,izdajice,slatkog malog lazljivca.
On je znao da ona zna,pa ipak! Lagao je nevjesto,htio je da ucini carobnim svaki tren sa njim.Zelio je da ga pamti ,nosi sa sobom sve dok dise,osjeca, da ga ponese sa sobom kad ode iz njegovog grada.
A ona.Ona se samo slatko smijala.Njen smjeh je bio slican igri leptira dok zavodi cvijet,cvrkutu ptica u jutarnjim satima,pjesmi cije se rijeci nikad ne zaborave.Voljela je kad je laze.Znala je da je to djecak kome su lazi potrebne da bih sivilo svojih provincijskih dana zamjenio svjetlima njemu dalekog svijeta u kome su ljudi vec zivjeli u buducnosti.
Sta joj je drugo ponuditi mogao. Njoj koja se njega radi odusevljala mirisom pokosenog sijena,tresnjama pod kojim su se stabla savijala,slatkim od ruzica,duhu grada u kome se rodio on.
Bila je zavidna na kucu u kojoj je zivio,na kadife koje je mahom dodirivao kada bi izlazio iz avlije,na sokake kojima su odzvanjali njegovi koraci,na oci cije je zjenice punio ljepotom.
Na svakog i sve sto je imalo vise srece od nje,srece da ga osjeca,ljubi,dodiruje u izobilju............

[sanna72]

Košulja sretnog čovjeka

Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donjeti ozdravljenje: košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tražiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. " Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge. "Ali ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. Priča se da je od tada bio ponovno zdrav. I sretan.

[sanna72]

Obuzme te odjednom, čini ti se nenadano, a opet, ona sama, čežnja, željena je, čeznuta je.

I misliš u redu je, sve je u redu, živiš mali život, koračaš polako, pa ubrzano, pa onda opet polako, baš kako ti se sviđa...i čezneš.

Čezneš za osmijehom, majkom, toplinom i mekoćom trave pod stopalima, smijehom nevina djeteta, osjećajem težine u želucu nakon nekog ukusnog jela spremljenog samo za tebe i serviranog s pažnjom, zagrljajem ljubavnika, osjećajem oštrine njegove brade na svom obrazu, vjetrom u kosi dok putuješ nepoznatim krajem i ne slutiš kraj putovanju, mirisom jutra koji ulazi u sobu zagušljivu od daha noći, pogledom slučajnog prolaznika koji samo lagano i na trenutak uzdigne obrvu a ti se osjećaš poželjnom, okusom sladoleda na jeziku, hladnom i slatkom, za jezikom prijatelja koji se sapliće od gorkog, strašću ponesenog, u jednoj od mnogih rasprava negdje u mraku, u kutu, bez ljudi, za ljudima koji prolaze svojim putevima, prolaze kraj tebe i ne vide te, osjećaju samo prisutnost, nečiju, amorfnu.

Čezneš za osjećajem treperenja u želucu opjevanom toliko puta, za malim znakom pažnje, pogledom, ispruženom rukom.

Čezneš za snom.
Čezneš za spokojem.
Čezneš za nemirom.
Čezneš da te obuzme.

[supergirl]

Košulja sretnog čovjeka

Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donjeti ozdravljenje: košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tražiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. " Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge. "Ali ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. Priča se da je od tada bio ponovno zdrav. I sretan.
Lijepa prica.

[hurmasica]

.................
Ne ocekujem da me razumijes, ne uvjek.
Pa ipak pozelim ,pozelim ponekad da je dovoljno da te pogledam i da iz tamnih ociju vidis "mene".Sto vrijeme izmice sve je manja vjerovatnoca.
Ti nisi nikada ni mogao razumjeti ovu konfuznu djevocicu sto se vec godinama boji da je zrela zena u meni ne eliminira.
U iscekivanju i nadi da ces me jednom "upoznati" prodjose nam godine.Jedna za drugom,teski sedefi nanizani rukom nade.Iz dana u dan sve mi vise,gore pada pomisao da cu vjerojatno i ostati jedna velika nepoznanica, insanu sa kojim se budim pod istim jorganom zivota na sabahu............

[sanna72]

Sedam prutova
Bilo jednom sedmoro brace. Živjeli su složno. Nikada se nisu rastajali. Zajedno su išli u lov. Zajedno su mogli da ulove i živog medvjeda, vuka, tigra. Jednom su i lava ulovili.
Prošlo je mnogo godina. Braca su odrasla. Oženili su se. Svaki je sebi sagradio kucu. Sve manje su se družili. Zatim su poceli i da se svadaju.

Plašeci se da mu se sinovi grdno ne zavade, otac ih pozove i rekne im:
"Djeco moja, dodite sutra meni! Svaki neka donese po jedan prut!"
Sutradan sinovi dodu ocu i donesu sedam prutova. Otac sveže prutove u jedan snop i rekne sinovima:
"Djeco moja, hocu da vidim da Ii ste snažni. Koji ce od vas slomiti ove prutove?"
Sinovi su poslušali oca. Ali ni jedan od njih nije mogao da prelomi snop. Onda starac razveže snop i rekne sinovima: "Probajte sada!"
Sinovi uzmu svaki po jedan prut i prelome ga lahko. Tada im otac rece:
"Djeco moja! Vi ste kao ovih sedam prutova. Bicete snažni samo ako budete složni!"
Od tada su braca ponovo živjela u slozi.

[hurmasica]

..Velis samo lakat dijeli insana od Dzenneta ili ti Dzehennema i posve je irelevantno dal se on cijeli zivot ovodunjalucki borio za dobro i protiv zla.Vec se sa starta ovog zivotnog maratona zna tvoj cilj i ne ovisi od tebe haman ni zehru.Eh moj El Gazali jesi me u ove sitne nocne dakike uveo u svijetu konfuzije,ugasio mi fenjer logike i pustio da se krecem kroz mrak podsvijesti.Ne znam dali mi valja plakat ili se radovat,odahnut u ovoj besomucnoj borbi da ugusim iskusenja tijela i podvrgnem dusu moralnoj i etickoj torturi.Valja meni u potrazi za istinom............

[mersija]

....Hladan vjetar rezao je lice

dok uz rijeku skupljala sam kapi sjecanja

mrtvilom protkanih nadanja....U noci dok sjenke

po sivilu moje psihe igrale su igru nemoci i straha....

Sebicno gledala sam kroz novi zivot koji pruzao se

i ruke koje nudile su spas....

Dok je bjes rezao moje kosti u tisini sobe lezao si sam

mislio na nas...Ti jedna nesebicna duso sto prihvatila si

bol samo da bi spasila mene nasla si se na dnu

te iste rijeke zaustavila vrijeme...

I dok toplina se slijeva zahvaljujem ti sto zaustavljeno

vrijeme znacilo je kraj...jedne sulude noci ,znacilo je

pocetak...jedne nove zore......

[mersija]

....Sta je smisao zivota.......je li sam zivot kao takav kakav je, je li jutarnje budjenje i jednolicno ponasanje nakon tog.......da li je smisao u danu provedenom razmisljajuci o tebi moje jedino.......da li je smisao u pacenickom osvrtanju ka onome sta je bilo , sta je moglo biti.......da li u tmurnom i kisnom nebu kada svaka kap podsjeca na tebe???
Ima li smisla postavljati ovakva pitanja....mislim da ne!!! Kad iz njih proizilazi samo jedan odgovor – LJUBAV!!!
Da to je to..........
Uz tebe spoznah,taj smisao, spoznah definiciju ljubavi, spozna sta ona zapravo jeste!

Nista drugo do UMJECE PRIHVATANJA TUDJIH MANA!...

[Chupka_]

ahhhhhhh....dani su tako dugi, a o nocima i da ne govorim...
U dusi mi vec jesen uveliko, a u srcu padaju i prvi snjegovi. Sta da se radi, zivot je takav, prema meni uvijek surov i okrutan, a i pak ga volim. Pitam se zasto??
Kako li je sad tamo-tamo gdje su dani kraci, gdje je sve jos u punom cvatu, tamo gdje je ona.
Zatvorim oci i mogu da je zamislim, kako veze sitan vez, onako bijelim, malim rucicama, i pokoja suza joj kapne u krilo, ali svaki put ih tako brzo obrise, kao da cu bas ja da je vidim. Kahva na stolu vec odavno je hladna, jedna soljica puna, a druga prazna, kao da nekoga ceka...
Osjecam da pjevusi....``Bisenija kceri najmilija, gjde si bila gdje si dangubila....`` i oet joj suze poteku...obrise ih krajevima samije i uzdahne.
Uzdasi mi se roje, a dusa vec odavno je jeca. Na Bajramske dane ne smijem ni da pomislim. Da mi je samo da osjetim miris halave u kuci, miris jutarnje kahve pune majcine ljubavi i topline. Bas mi fali....
U ovim pustim danima, nikog nema. Ah majko, majko, sveta li si!!!!!!!!!!!!!!!!

http://www.youtube.com/watch?v=E4jZM-WC614

[sanna72]

Kad odu dragi ljudi, oni u meni ostave prazninu.
Prazninu što me ispunjava, sobicu u mojoj duši - vječni kutak za osobu koje više nema.

U početku tu dolazim stalno, donoseći torbu punu uspomena.
Uvijek iznova te uspomene postavljam u razne kutke sobe pa ih pretumbavam, preslagujem, poravnavam i glancam do visokog sjaja - radim to sve dok ne stvorim ugodan prostor u duši, tiho svetište u koje ću svraćati da dam počast svom prijatelju.
Kako vrijeme odmiče posjete su sve rijeđe, torba s uspomenama je sve praznija, dok naposlijetku ne počnem dolaziti praznih ruku. To znači da sam sobicu uredila i da je sad praznina puna. Puna ali ne i ispunjena.
Sad već ovdje svraćam samo po uspomene. Ponesem ih iz sobe ali ih ostavim tamo.
Dogodi se da nekoliko puta za redom dođem po istu stvar, neko sjećanje mi je preteško pa iznošenje ostavim za trenutak kad ću biti jači.
Uspomenu što sam iznela iz sobe rijetko izgovorim naglas, još rijeđe je zapišem - najčešće je jednostavno pustim u svoje srce.
Srce mi tada zatitra, osjetim se živa i pustim emociju da prođe kroz mene.

Na licu mi se tad pojavi osmijeh.
Ili suza.

[Musko]

Kad odu dragi ljudi, oni u meni ostave prazninu.
Prazninu što me ispunjava, sobicu u mojoj duši - vječni kutak za osobu koje više nema.

U početku tu dolazim stalno, donoseći torbu punu uspomena.
Uvijek iznova te uspomene postavljam u razne kutke sobe pa ih pretumbavam, preslagujem, poravnavam i glancam do visokog sjaja - radim to sve dok ne stvorim ugodan prostor u duši, tiho svetište u koje ću svraćati da dam počast svom prijatelju.
Kako vrijeme odmiče posjete su sve rijeđe, torba s uspomenama je sve praznija, dok naposlijetku ne počnem dolaziti praznih ruku. To znači da sam sobicu uredila i da je sad praznina puna. Puna ali ne i ispunjena.
Sad već ovdje svraćam samo po uspomene. Ponesem ih iz sobe ali ih ostavim tamo.
Dogodi se da nekoliko puta za redom dođem po istu stvar, neko sjećanje mi je preteško pa iznošenje ostavim za trenutak kad ću biti jači.
Uspomenu što sam iznela iz sobe rijetko izgovorim naglas, još rijeđe je zapišem - najčešće je jednostavno pustim u svoje srce.
Srce mi tada zatitra, osjetim se živa i pustim emociju da prođe kroz mene.

Na licu mi se tad pojavi osmijeh.
Ili suza.
UHHH Sanno baš me ovo podseti na nešto....:(

[sabina 2]

...Vise nemam srecu......

..Vise ne merim srecu tvojim osmehom,
ni dubinom ljubavi tvoje.Stoga i tuga
vjecnosti gost ociju mojih nema dno....

Misao na tebe skrene me sa mog puta,odnese u prosolst,u
zaborav-tamo gde si ti!Dobro poznajem kucu u kojoj prebivas
stkana je od mog BOLA!U tvojoj sobi miris tamjana,pomijesana
pomijesan sa mirisom druge zene...Svijetlost njene senke je moj
strah!Sjecam se poljubaca,tada smo zeljeli da traje vjecno.Sjecam
se one jesenje kise kada si me ucio da volim....i izraza cesnje u tvoim
ocima kada bi mi pisao pjesmu!Sjecam se,mada znam jednog jutra
kada se probudim,tvoje ime nece vise boraviti na mojim usnama!


Ni tvoj lik skriven u meni kada zatvorim svoje tuzne oci...
ZABORAVICU SLATKE TAJNE NASE LJUBAVI I VISE NECU MOCI
................NATRAG DA SE VRATIM.......................

[hurmasica]

Ne vjerujem a da nije svako od vas bar jednom u svom dunjaluckom bitisanju imao prilike vidjeti tamno ,sivo jesenje aksam nebo i po njemu zlatne,tahnane nevjestim kistom pospanog umjetnika iscrtane linije.To se sunce poslednjim osmjesima udvara ocima onih koji percipiraju svaki drhtaj,sum,oblik,boju,tisinu,vakat svojim senzibilnim receptorima i u svemu osjete nevidjenu satisfakciju.Plodove skromne,sabur majke prirode sto ne pozna limite uberu samo oni koji u promatranju pada jednog zutog lista vide tragediju i komediju,smjeh i plac,radost i tugu,,crno i bijelo,ljubav i mrznju,strah i hrabrost.Oni koji zavire dublje ispod lijepe povrsine i zude za dubinama osobnog emotivnog oceana baca u sevdah i rominjanje kise kad se pod odkriljem cardaka sklope oci i bez rijeci muhabetise sa ovom ljepotom sto nas povija u koljijevci zivota....

[Google]

Ne vjerujem a da nije svako od vas bar jednom u svom dunjaluckom bitisanju imao prilike vidjeti tamno ,sivo jesenje aksam nebo i po njemu zlatne,tahnane nevjestim kistom pospanog umjetnika iscrtane linije.To se sunce poslednjim osmjesima udvara ocima onih koji percipiraju svaki drhtaj,sum,oblik,boju,tisinu,vakat svojim senzibilnim receptorima i u svemu osjete nevidjenu satisfakciju.Plodove skromne,sabur majke prirode sto ne pozna limite uberu samo oni koji u promatranju pada jednog zutog lista vide tragediju i komediju,smjeh i plac,radost i tugu,,crno i bijelo,ljubav i mrznju,strah i hrabrost.Oni koji zavire dublje ispod lijepe povrsine i zude za dubinama osobnog emotivnog oceana baca u sevdah i rominjanje kise kad se pod odkriljem cardaka sklope oci i bez rijeci muhabetise sa ovom ljepotom sto nas povija u koljijevci zivota....

Kako duboke misli... Odavno nisam nista ovako inspirativno procitao.

[hurmasica]

Zatvori vrata kad jednom krenes izaci iz ove zacarane sobe nase sinhronizovane monotonije.Ostavi me u ovoj tisini, gustoj,tamnoj poput noci na jugu.Ne bojim se nje jer je moja kona godinama.Znam kada krenem loviti u mutnom jezeru razmisljanja,da ce svaka neizgovorena misao biti zlatna ribica a moje tri zelje koncentrisane u jednoj.Boze,ne uzimaj mi nadu!

[hurmasica]

...............Bujrum neznani putnice najmernice,udji u odaje beskonacnosti i sjedni na sofru.Iz istog sahana punog sicusnih zvjezda,ibrika sa nepresusivog bunara znanja jest cemo i piti do sabaha.Spomeni bismile i slusaj kako duse bez napora prelaze iz jedne u drugu dimenziju vakta.Utoli glad za ljepotom ,zedj za istinom u ovoj oazi svjetla.Jer kad insan prica bez rijeci otvaraju se demirli pendzeri podsvijesti.Rasire se teske kapije spoznaje i osjeti miris milosti.Otvori se basta srca i u njemu zabehera drvo mudrosti.......................................... .............

[Google]

Sav se najezih. Kao da citam svoje misli koje nemam hrabrosti da javno napisem ...

[hurmasica]

Sav se najezih. Kao da citam svoje misli koje nemam hrabrosti da javno napisem ...

Hvala !
Pokusaj pisati i znat ces da ne boli,mada ne znam koliko ce ti poci od ruke da odvuces paznju citalaca sa provokativnog,dubokog dekoltea:biggrin:.

[hanna]

_________________22 Septembar______________

[mersija]

,,Vibracije slasti u usnim skoljkama se prenose svjetlosnom brzinom,, meni samoj nepoznatim puteljcima,,,odugovlacimo cilj i mjesto mentalnog susreta,,,iako mi znamo da je stimulans naslucivati,iscekivati ,opasno vruce uzdahe na golom bijelom vratu,smijeh koji nevjesto prikriva duboko disanje,zatvorenih ociju ,,otvorenog srca,,....

,,,zaustavi zemlju ,,,meni se okrece,,,sve ,bas sve oko sunca tvojih ociju,,,vrim,,kipim preko rubova svoje posesivnosti,,,,bojim se kad te osjetim,,kad me prosetas rajom i izbacis iz njega ,gledajuci na mene kao na grijesnika ,,,da ce dani postati noci ,,a noci dani,,,,i proljeca zamjeniti zime,,bojim se izgubicu sve zarke boje radosti ,,i poceti bojiti po platnu zivota crno bijelom bojom,,...

[rider]

RASTANAKjednom zivjeli dvoje zaljubljenih nakon 6 mjeseci veze se posvađaju i nedugo zatim cura priznaje decku kako ima problema sa srcem i da mora na operaciju djecak ju zagrli i zaplace zajedno s njom . djevojcica ode u njemacku na operaciju gdje operacija uspjesno prolazi .dolazi kuci sva sretna i upita mamu . mama gdje je moj decko ? a mama kaze sta mislis ko ti je darovao srce i djevojcica ostane zaprepastena ,a nije mu ni oprostila sto su se posvađali radi njega ,a nije se ni pozdravila sa njime tuzna prica sa jos tuznijim zavrsetkom

[rider]

Ljubav

Kazu da su se voljeli mnogo....bio je od nje stariji mnogo....i kada su mu rekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvijek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.

1.pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka Pisao je da mu je tesko bez nje.

2.pismo-stiglo je mjesec dana nakon rastanka Pisao je da je uspio da se nasmije.

3)pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka Pisao je da vrijeme cini svoje i da se puno smije.

4.pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka Pisao je da je bolje sto su se rastali ako bi ih neko vidio rekao bi da mu je ona kcerka a on njoj otac.

5.pismo-stiglo je deset godina nakon rastanka Pisao je"Ti ces mi oprostiti sto sam se ubio dva dana nakon naseg rastanka jer nisam mogao da zivim bez tebe!" Ovo pismo su ti pisali moji prijatelji da bi bolje podnijela RASTANAK

[Ms. Valentina]

Jos jedna zora odjeljuje noc od novog dana. To je ova zora.Tako bi mogla biti lijepa, ali ipak, to je samo duga hladna zora jedne usamljene djevojke. Pogled mi je lutao sivim nebom, provlacio se izmedju sitnih zvijezda sto trepcu negdje daleko, negdje gdje mozda nebi bio ovako tvrd i surov zivot.
Punim plucima udisem ostar zimski vazduh, a ipak tako je toplo. Mozda me je neko posmatrao, mozda mi je nesto i doviknuo, ali ja ga nisam vidjela, ja ga nisam mogla cuti. Ja sam bila daleko – tamo gore gdje odsjaj jedne zvijezde granici sa modrim bledilom svoje susjetke zvijezdice. Cekala sam tamo tebe, moje misli trazile su tvoje da se upletu sa njima.Sa ovom zorom odlazi i nada.Zvijezde se gase, a moje misli sumorne i crne povlace se iz nedokucive srece, povlace se u svoje tamno skroviste – moju dusu. Sledeca noc pruzice novu nadu. Da li ces doci?
Dodji, neka se nase misli upletu daleko od nas, tamo gdje vlada sreca, tamo gdje se snovi dozivljavaju kao stvarnost.Tamo gdje nema zla, gdje nema ljudi. Dodji, ja cu biti tamo, cekacu te. Cekacu jos dugo, cekacu dok ti ne dodjes.
Zatvaram oci. Crveni plamen trepti u zenicama, vatra mi unistava vid, a duh se ledi. Progledah. Pogled se gubi u beskraju nebeskog svoda, vraca se i pada tu ispred mene.A ja znam, uzalud cu cekati i ovu noc i jos mnoge noci, jer ti, ti ipak neces doci…

[Ms. Valentina]

NEDOSTAJEŠ MI...

I dalje te nema kraj mene. I dalje se budim sama, živim sama, i tugujem sama. Nedostaješ mi, svakim danom sve više. Dođe mi da odustanem od svega, da prestanem da se nadam, da te volim. Ali ubrzo shvatim da je to nemoguće. Ljubav je toliko moćna, moćnija i od mene, i od tebe, i od same moći. Ona uvek pobeđuje.

Nedostaješ mi ujutro, kad pijem kafu, a ti mi ne poželiš dobro jutro. Nedostaješ mi uveče, jer tada smo u mislima zajedno. Nedostaješ mi i kada stavim glavu na jastuk, jer znam da pre nego što zaspim opet pomislim na tebe. Slušam muziku, neki stih podseti me na tebe, na naš neki trenutak i tada mi strahovito nedostaješ, jer to je bila naša muzika. Gledam film, ljubavni par je srećan, ljube se, obožavaju. Nedostaješ mi, jer nedavno smo se i mi ljubili i bili srećni.

Razmišljam o svojoj budućnosti, planovima, idejama. Onda mi nedostaješ jer moja budućnost je vezana za tebe, za nas. Ali najviše mi nedostaješ kad mi je teško, kad želim da "iskočim" iz sopstvene kože, kad sam usamljena, kad mi trebaš. Jer tada si bio uz mene, popričam s tobom i sve je nekako lakše. Nedostaješ mi da me zoveš "Loca/Luda". Tako si me samo ti zvao. Nedostaješ mojim usnama koje su usahle od želje za tobom, nedostaješ mojim očima koje stalno plaču i koje očajnički žele da te vide, nedostaješ mojim rukama koje žele da te osete, nedostaješ mom biću, jer mu značiš sve.

Nedostaješ mi samom svojom pojavom, prisustvom, svojim osmehom, svojim problemima, sitnim lažima... Sve mi tvoje nedostaje. Tvoje ime, tvoja figura, tvoj razgovor, tvoj život. Jer za sve tvoje ja sam čvrsto vezana i sve je deo mene. Nedostaje mi tvoja ljubav.

Decenija Srece/Nesrece.....

[hurmasica]

Vec odavno vozim u ovoj jednosmjernoj ulici.
Ni sama ne znam kako sam uletjela ili sam vec od prvog trenutka u njoj.
Pokusavam naci krizanje i promjeniti smjer.
Uzalud.
Ona nema kraja ili ga ima ali ga ja ne vidim.
Prolaznici cija lica na tren opazim.
Nepoznata imena.
Zvukovi koji se mijesaju poput boja na platnu suludog umjetnika, koji besomucno pokusava naslikati remek djelo po kome ce ga pamtiti.
Glasovi koji se na tren ucine bliskim.
Smjeh,suza,tuga, bol,ljubav,radost,nostalgija sto cupa ovo srce u njedrima.
Sjeta kao paucina u kojoj se love snovi,zelje i ostaju zarobljeni u svili nadanja.
Ja nisam vise ja.
Ne prepoznajem sebe.
Vozim.
Ponekad se okrenem i pogledam iza sebe.
Magla i u njoj obrisi dragih i manje dragih silueta.
Vidim djevojcicu sa kikicama u cvetnoj haljini kako mase bijelom mahramom.
Doziva moje ime i smjesi se a u ocima joj tajna.
To djevocica u meni priziva sebe ne bi li se sacuvala od zaborava.
Kroz zrak se igraju note Shopena i uvlace duboko ispod koze.
Pijano i dugi njezni prsti mladosti dozivaju sjecanja.
Osjecam ukus muzike u sebi.
Sladunjava i gorka predstava minulih godina u kojima sam vjerojatno uletjela u ovoj jednosmjernoj ulici zivota.
Vozim jer sta mi drugo preostaje,ko zapocne igru mora je igrati do kraja.
Ko bi da nosi stembilj kukavice?

[ninica]

:pljesak :pljesak: :pljesak:

[sahara sevdaha]

Ti i ne znas kako je carobno znati da negdje postojis
jednako draga i krhka i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen koje se sve manje bojis
u svijetu u kojem leptiri i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama ja sam kap sto ne otice
ma kako bili daleko ma kako izgledali tudji
srecom ne gube klovnovi na kraju svake price
mada iz nje izlaze bar za milimetar ludji.

A, ti, ti si zvijezda zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam i ne dam i nemoj da se bojis
a ako vec budes bodez i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan sto jos uvijek negde postojis.

[36310]

Ostani uspravan..
Kako ces pognute glave ispod zvijezda
Kojim god putem krenes,
Na kraju ceka smrt
I sve se zavrsava propascu
A ti ces umrijeti
I ovaj svijet ce umrijeti
Zato ostani uspravan!!

Autor IA

[putnik namernik]

ovo je priča o čovjeku i vjetru.
u davno doba netko je napravio smicalicu i prokleo čovjeka da mora disati. svako disanje je pokretanje zraka----vjetar.
čovjek je bio čovjekolik i mislio
"imam potrebu disati... moram disati....i svaki moj dah veže me uz vjetar...ne želim biti vezan... želim se osloboditi. želim se osloboditi vjetra."

rasla je želja. rasli su i strahovi no čovjek ipak jedan dan odluči.
prestat će disati. nestat će disati. no nije bilo lako.
prokletstvo vezano je silama u ljudsko tijelo.
i svaki pokušaj lomi volju. no nije čovjek čovjek bez vraga.
i ne da se straga, i prestao je, smrt je došla po čovjeka.
al još malo iza smrti, još korak dalje vjetar dopire.
iz NE-svijesti vadi čovjeka U-dahom.
i igra s vjetrom se nastavlja, zove se život.
ali ni vjetar se više čovjeku ne čini tako dalek i stran. loš.
vjetar pokreće stvari. vjetar pokreće dah i krv.
vjetar čini da čovjek živi.
i baš zbog te silne veze, drži ga na životu još i prvi korak u smrti. ostaje drukčiji čovjek... "Vjetar je zrak u pokretu, koji se kreće iz prostora u prostor, iz stvarnosti u stvarnost. Fraktali. Vjetar je Život Zraka ! Disanje je (moja) bezalternativna potreba. Kroz svoje disanje ja su-stvaram Vjetar, činim da Zrak živi."

[sanna72]

…U haotičnom začaranom krugu naših sudbina stojim potpuno sama, svesna da svaka reč može odneti pola života. U udahu parfema, dok On bezglavo kruži mojim ludim stranputicama, razaznajem svoje ime ispisano akvarelom. I ma koliko tražili i nadali se odgovor je ovaj, sadašnji, postojeći, nema više ničega što bi se dodalo ili oduzelo. Koliko god mi išli, opet smo tu, na istom mestu, razoreni činjenicama koje su protiv nas. I nije bitno koliko vremena će proći, sve će biti isto, i ta mala sećanja, koja žive u nama i teraju nas da svaki dan ispunimo bar zrncetom tuge našeg nepostojanja…

…Njegove zenice, koje se šire kada se ja smejem, jer On zna da ne sme ništa da kaže a da ne oda svoj nemir. Jer ja sam žena bez imena, simbol iznad niza brojeva, snovidjenje koje tu samo kad sklopi oči. Otvorenih očiju On me ne može videti. Otvorenog srca ne sme poći u susret munjama sa mojih usana. On zna da sam tudja i daleka, nedokučiva kao užarena lopta koja na horizontu ponire u more…

…Njegov otisak prsta na disku kao dokaz da je On bio tu. I da je otišao uz nepodnošljiv pisak guma na vrelom asfaltu. Na disku muzika koja je samo za moj bol, jer zbog Njega i leptira u mom stomaku drhte alke na mojim ušima…
…Njegova opsednutost mojim tackama svaki put kada pošaljem poruku, jer u njima ima više reči nego u onom napisanom…

…Njegova suza koja je kao biser zasjala u oku i uspela zaroniti nazad, sve do srca… skamenjena, teška i uzaludna, kao kamen Sizifa…

[sanna72]

GAZEĆI TRAVU na stazi, začuh: "Poznaješ li me?"
Osvrhuh se, pogledah je i rekoh: "Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice."
Ona odgovori: "Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti."
Njene oči su blistale kao rosno jutro.
Poćutah trenutak, a zatim zapitah: "Jesi li iscrpla sav teret suza?"
Osmehnu se i ne odgovori. Razumedoh da je njen plač imao vremena da nauči govor osmeha.
"Nekada", prošaputa ona, "govorio si da ćes uvek voleti svoju tugu."
Zbunjen, rekoh: "Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav".
I uzimajući njenu ruku u svoju, dodadoh: "I ti si se promenila. Nekadašnji bol postao je vedrina."

[sanna72]

DAN JE MRAČAN od kiše.
Besne munje cepaju oblake u dronjke, i šuma je kao zatvoreni lav koji očajno trese grivom.
U takav dan, usred razularenih vetrova, daj mi da se smirim u tvome prisustvu.
Jer je žalosno nebo ispunilo senkom moju samoću, i pred njim se tvoj božanski dodir utiskuje dublje u moje srce.

[sanna72]

Još jedno svjetlo treperavo se javlja na putu beskraja. Susrećem ih svako malo, ali ne znam što osvjetljavaju i kome su putokaz, ako uopće imaju tu svrhu.

Ja imam svoje svjetlo. U srcu ga nosim. Svoj svjetionik, svoju smjernicu,
svoj putokaz u bolje sutra. Lahorasto me dodiruje oprez, kojem si me naučio.
Treperim, jer iako idem, ne znam sto me čeka.

Ovo je put prema nečem nepoznatom, novom i meni i tebi. Svaki je predmet, stvaka stopa na putu prozor kroz koji gledam u nepoznato, u beskraj, u budućnost. Otvorena knjiga na samo jednoj stranici, što se, tek na nekom dijelu puta preokrene....A mi, ni na početku ni na kraju...negdje između htijenja i straha....Ne, neću pokleknuti, neću oklijevati da se susretnem s tobom i s tobom nastavim, jer, ti hodaš već, ispred mene, ovom stazom...osjećam te, pratim ti stope, brojeći ivičnjake želja. Ti si moj lučonoša, moja zvijezda vodilja...Rekao si jednom: "Razmak između nas je manji od devet, a veći od nule." Ja vjerujem da je to ono najbolje, jer je ocrtano u jednoznamenkastom broju. Vidim tu neku simboliku. Mi smo tu, dodirujemo se mislima, željama,snovima, čežnjom. Samo se ruke trebaju spojiti u neraskidiv čvor. I onda, istim tim putem, nastavljamo zajedno. Ja, prepuštena tebi, tvojim željama i snovima, a ti, osnažen mojim htijenjem i odlučnošću....Tko li tu koga hrabri, ne znam, ali mi idemo, ti osvjetljavaš put, ja te pratim, a pred nama nada? Uvijek nam je bila saveznica. Želim da nas i ovaj put zaogrne, da nas ojača, još više veže i da nikada ponovo ne razdvoji dva srca i dvije ruke, spletene u jedinstvo vjerovanja.

Mi smo ovaj put osmislili, mi ćemo ga i zajedno proći. Ne pitajte me kako, ne znam, ja samo vjerujem u Njega, u Sebe i u ovo među Nama.

[hurmasica]

Rijesila sam srce stavit na dijetu,nekako mi se cini da se raznjezilo i raspihtijalo ovdje u toplim njedrima.
Siri se i hrani sevdahom,haman i stid ga nije pa naraslo ka nanina pogaca.
Ne bih ja no me strah hoce mi i dusu otjerati iz grudi pa nako zagospodarit.
Uz to osililo se pravo i na konak te svaki aksam priziva,obecava i trckara ludo sal ne bi li mu na siljteta bijela sjeo.
Divanim ja sa njim ima ehhee bukadar vakta al ne haje i ne mari.
Cemu vakat tome i vrijeme,na dijetu ce ono meni.
Malu kasiku razuma na gladno da rastabiri sta ce i kako ce,na podne dvije il ce utuvit il allahselamet,e a na aksam veliku kasiku sabura.
Izmedju obroka po pola sahata muhabeta sa samim sobom.
E vallah ako mu pamet ne dodje u musafire, ode kurban sevdahu ko da ga i nije bilo.




Ps.Dobit ce te habera cim mu dohakam:)

[STRANAC]

Rijesila sam srce stavit na dijetu,nekako mi se cini da se raznjezilo i raspihtijalo ovdje u toplim njedrima.
Siri se i hrani sevdahom,haman i stid ga nije pa naraslo ka nanina pogaca.
Ne bih ja no me strah hoce mi i dusu otjerati iz grudi pa nako zagospodarit.
Uz to osililo se pravo i na konak te svaki aksam priziva,obecava i trckara ludo sal ne bi li mu na siljteta bijela sjeo.
Divanim ja sa njim ima ehhee bukadar vakta al ne haje i ne mari.
Cemu vakat tome i vrijeme,na dijetu ce ono meni.
Malu kasiku razuma na gladno da rastabiri sta ce i kako ce,na podne dvije il ce utuvit il allahselamet,e a na aksam veliku kasiku sabura.
Izmedju obroka po pola sahata muhabeta sa samim sobom.
E vallah ako mu pamet ne dodje u musafire, ode kurban sevdahu ko da ga i nije bilo.




Ps.Dobit ce te habera cim mu dohakam:)

:bravo::bravo::bravo:
:):):)
bravo legendo,bas sam sa uzivanjem procitao ovo...

[hurmasica]

Budjav vakat naiso niz mahalu dunjalucku kano djogat bez dizgina.
Ne meres mu nista kad je azgin do zla Boga.
Iz dusa insana ko iz odzaka mirise na cumur zavisti,more bit sto je sve manje behara u njima pa se uselila zima samoce.Po duvarima mahale sami sejtani(nalet ih bilo) prizivaju na sofru dje se mozes najest dok ne popucaju savovi na caksirima.
Ibretis se na tu ljepotu za oko i presefis dje ti je mjesto na minderu cardaka ni na nebu ni na zemlji.Nije fukara sto nema vec sto ne zna kad sahan prelijeva.
Nidje vise dusa onih mekih poput somuna iz ruke starog furundzuje dje me birvaktile rahmetli nana slala na sabahu i pred aksam.Nit onaj miris sto se i dan danas ponekad penje sa malog noznog prsta sto viri iz nanula,preko sarenih dimija,ispod svilenice kosulje taman do sadrvana srca.
Dal ovo jarabi tvoja mirise,pa me zato mori i hoce da me dokusuri?
Otkad te sretog vazda mi teferidz.Razpekmezim se kad ti kundure odzvanjaju sokakom,nes vjerovat prepoznajem ih.Zapisujem ti svaki korak,pogled na pendzere moje u tefteru duse,nesto si mi u zadnji vakat manje dolazio.Svaki mi se sabah ucini bez tebe ka sindzir tezak oko vrata eh a tek aksami.Uh!Uhvati me huja ponekad pa bih kidisala sto dalje da te ove oci nikad vise ne vide.A onda se u isti mah popismanim.Dje cu kad ni dihat ne umijem bez tebe.Vidim ja da sam uletjela u altan kafezu tvom ,hem mi drago hem me huja hvata.
Cudne hapsane .Dje se vidjelo i culo da se insan kastile hapsiti da i jos bi da dovijeka robija.
Bismillahi pa sta Boga da.
Ja ti u boscaluku donijeh sebe il me uzmi il mi tabut spremaj.

[hurmasica]

Imadoh ja habera al kad je neko bedavija njemu ne pomaze bas nista
Rekose mi mani se tog bekrije.Njegov su konak mehane i jastuci djevojaka, sto bi kad bi znali besjedit imali sta pricat. Rekose oni meni i da mu oko i pamet jedino zice saza kad cvile pomutiti mogu,da mu suza zna krenuti samo onda kad sevdalinka prolama zrak mehane .Da je mnogima handzar kroz srce provuko,daj jos u tami odaja uzdisu,djevojke ,hanume i udovice za ljepotom sto je harambasao pruzao.
Jah baksuzluka!
Nit bijah saz,nit bijah sevdalinka nit imadoh jastuk za njega al htjedoh da mi kiradzija duse bude pa sta Bog da.Pozeljeh da mi kiriju u poljubcima placa, da mu tijelo moje saz bude ,srce zice i kad prstima svira da mu asik oci pomuti.
I tu zapoce belaj !
Svaku mi je noc u zijan dolazio,donosio mi miris djulistana i na kasicici mi sebe davao.Naucih da uzimam i da dajem kolko je bilo potrebno da bi mi jos jedan aksam kad se kandilji u kuci pogase kradom dolazio.Bijah djedjef na kom je sevdah najljepsi vjez ,bijah djugum iz kog je nektar ispij`o kad god mu je tijelo zedno bilo .Navadih se na njega ko sto se insan navadi na ljepotu sevdisanja.
Naucih nema haira od kara sevdaha,bolje ti je kanafu oko vrata pa o gredu.
Bi sto bi sto je bilo u citabu zvjezda zapisano.
Prodje me mahmurluk od tebe,izbistri se pamet, izgnah te iz utrobe.
Jos je taze i jos sam ti na na nisanu,jos se u meni nije fitilj ugasio od suza.
Jos u fildzanu na sabahu ubadam zelju al je presutim,inshalah se nikad ne ispunila.
Nijesmo vise dilbere ortaci u ljubavi.
Baska ti baska ja pod kapom nebeskom.

[hurmasica]

Te noci je snijeg licio na secer u prahu .Gledajut ci u nebo cinilo se kao da ce i zvjezde krenule pasti.Padalo je po nama,nekim laganim ritmom kao da ne postoji vrijeme .Oko nas sutnja neutoljiva,tako gusta da je u filije uzdasima isjeci mozes.Svak` na svojoj obali a izmedju more tajni.Svak´ u svom, mjehuricu sapunice u nekom bezzracnom prostoru melanholije.
Citava je varos slicila onim jeftinima kicastim kuglicama u kojima kad ih protreses pada snijeg.Mi smo slicili na marionete sto ostavljaju tragove u snijegu ,krecu se sa tacke A prema tacki B sve sa svrhom da izmedju potraje duze.
Noc je grabila krupnim koracima u susret sabahu.Noc je zurila a nama nije bilo do zurbe.
.........................

Uvukla nam se vlaga u srcima,polahko ali sigurno sa zidova pretkomora u komore , za neki vakat ce i u plucima.Nije nam se dalo da nam probehera.Ispod ovih fasada ravnodusnosti nekoliko slojeva gresaka.Ispod njih zelenilo nezrelosti .Fundament je pod znakom naivnosti one mladalacke neiskvarene.Dok se o fasadi lijepe pahulje i hladnoca se uvlaci ko nepozeljan musafir u krvnim zilama jedino sto jos nas grije je ovaj oganj nade.

Pricala bih ja tebi o pocetcima ovog nedefinisanog u meni al me volja za tim samo okrznula nocas.Na nasim se zivotima nakupila prasina.Po njoj prst sudbine pise nasu pricu.Ja i neke jade procitam po koji pasus. Ti i ne hajes za ishod,niti zudis da naslutis fabulu.
Tvoja me je odglumljena sigurnost i uvela u lavirintu emocija .Prodjose godine a ja ne izadjoh iz njega.

............................

Te noci je sve padalo sa nebesa samo se zid sutnje izdigao do nebesa.
Na cijoj li ce strani ugasiti oganj nade?

[Chupka_]

E vala Hurmo...da znas da me ponekad rasplaces...:(

[adnan]

Svasta se ispece u furuni hurmine slasticare. :biggrin:

[mersija]

Eh kako pozelim da si tu.....


Pozelim da ti sapnem pred spavanje sve sto mi spavat ne da..
a sve mi se cini, da mi dodjes.. malo bih ti sta reci mogla..
Vrte se u krug slike kad ugrabim onu sekundu samoce
sto mi ko voda suhim ustima treba..

Nikad mi jasno ne bi sto se silim da se vratim u proslost,
u osjecaj kad bijah u medjuprostoru neizvjesnosti vremena..

Nisam nikad pozeljela da budem okovana..
Niti sam ikada pozeljela da me kontrolisu.
Nisam taj tip zene.
a opet kad pomislih da bih s ljubavlju tebi,
sebi uskratila stvari na koje sam navikla..
milo mi bude..

Nekad sam stvarno blesavo celjade.
Ko dijete.. osmijehom sakrivenim ispod okovratnika dzempera..
Sklopim oci i ime ti izgovaram .. najtise u sebi..
Tiho.. a sve cini mi se da mi ga na licu citaju slucajni prolaznici..
i oni meni bliski..
Oblije me cijelu neki strah ..da mi se na krajicku oka vidi onaj..izraz..
onaj izdajnicki..odsutan izraz..pomalo staklen....

Ne znam..
Nekad sam samo budalasto neoprezna..
Pustam svakakvim hajkama da mi u zivot udju
a onda se borim za zivot..umjesto da zakatancim vrata prije kijameta
Prije mogucnosti da mi situacija mijenja navike..

Donio si mi svasta..
Vratio me mom Izvoru..Islamu..
Naucio me da iznjedrim senzualnost rijeci..
mehkocu izraza..tecnost emocija..
i nazalost, naucio.. da ljudi nisu iskonski..dobri.

Kako god..hvala ti..
Ja ti ime nosim..gdje god da krocim..
Ime kao neku drugu Mene.
Onu koja sebe gazi..
onakvu mene... kakvu se ne volim vidjeti.
Nosim sebe ovakvu, dublje nego inace.

Cudan aksam.. cudan sumrak u tudjini godi mi..
Kad sjednes .. da pijes onu nasu....
ostavi jedan fildzan za mene.. i pricaj tisini o meni...

[Chupka_]

Eh kako pozelim da si tu....

Cudan aksam.. cudan sumrak u tudjini godi mi..
Kad sjednes .. da pijes onu nasu....
ostavi jedan fildzan za mene.. i pricaj tisini o meni...

:predaja::(
ovo ko da sam ja pisala....bravooo mersija...

[mersija]

.......Odzvanja vjetrova cika kroz oblake sto se umorno nebom vuku.

Neki tudjinski mirisi se uplicu u ceznutljivi polen rijetkih cvjetova kroz maglu probijajuci razmrljane boje.

Kovitlaju se rijekom mojih vena.. valovi od bijesnih kajanja..a oko mene nema ni rijeke ni bagrema..

Nema..nasih lipa,breza.. ni cempresa..

Cekam prvi snijeg..i dalje..Al’ ovdje ,cini mi se, snjegovi ne dolaze..

Njima ovdje nije sigurno doputovati da zabijele tragove..kad prolije se vrela krv ulicom..

Nedostaju mi snazni, hladni snjegovi.. miris kestenja, ukus zamrznutih usana na minusu...

Ovdje vremena imam malo..da se u bolju sebe pretvorim,ali to je jedino sto mi uspijeva..

Ja bicu samo sjenka..kad nemam nigdje nikoga da sa mnom odsuti strahove

Bicu sjenka neba sto se iznad tebe.. ovo isto nadvilo…Bicu vjetar za oblake sto iznad tebe plesu..

Ti ne primjetis vise..kako oblaci putuju… Ti ne mislis vise da mi zaspati ne da..ona crna ceznja..

Cuvaj mi se.. Stvaraj dom.. I negdje cuvaj uspomenu na mene..

Tek da jedan smijesak topli… kad zazimi..kad srca pucaju..

Da slije se na obraze…kad sudbina meni ne bi..da usnama ih lijecim...

Da uz tebe, da za tebe Dzennet vjecni zaradim…

[mersija]

Mozak se trudi, ali srce ne da...

Unatoc svemu, svim grubim rijecima, boli, patnji i suzama, razdiranju unutrašnjosti, raspadu bica, unatoc želji racija za zaboravom, mirom i utjehom... unatoc svemu tome, moje bice je radosno. Spoznaja vjecne ljubavi donosi smiraj, potvrduje Nadu, ojacava Vjeru, blagoslavlja Ljubav.

Molitva tka u nebesima zlatne niti ljubavi, samo za tajno prebirane rijeci puštajuci mom voljenom da sam pronadje put, želeci mu da i sam doživi ljubav bez granica s nadom da ce uz njega i fizicki ostati ljubav. Molitva izlazi iz mene znajuci da ljubav nikada ne gubi, gradeci i jacajuci ono najbitnije u meni, omogucavajuci da moje zrno ljubavi živi dalje cekajuci da se vulkan probudi. Samo za mene. Za vjecnost. I za nas...

Slavite ljubav. Slavite je svaki dan. Zaljubljenost je prolazna no ljubav je ono što ostaje. Zlatnim nitima zapisana u knjigu vjecnosti...

Moja je ljubav toliko jaka da mi i samoj ponekad izgleda pateticno. I sva ta borba, svi ti pokušaji da u sebi zatamim osjecaje, da se promijenim, ništa mi nije pomoglo. Odlucila sam joj se prepustiti u potpunosti, vjerovati joj i pustiti da samostalno odlucuje o mojoj sudbini. Nikad u životu se ovako nisam osjecala, ovoliko voljela, ovoliko borila protiv same sebe i pokušavala pronaci drugi put. No niti jedan put, ma koliko ih probala, osim tog puta ljubavi, za mene nije ispravan.
Svojoj ljubavi šaljem puno osmjeha i srce puno oprosta i ljubavi obmotane šarenim papirom želje da što prije pronadješ ono o cemu sanjaš cijeli život. A ja cu svojim molitvama, srcem i mislima biti vjecno uz tebe. Ne želim biti kamen o koji se spoticeš i teret koji te sputava, vec lagano krilo koje Ti olakšava let prema cilju...

Prepuštam ti svoju oazu da u njoj uživas i da je njegujes umjesto mene i iz nje spoznas kako je predivno ljubiti punim srcem, iskreno i radosno.

A,ja odlazim pricekati totalnu pomracinu sunca...

[hurmasica]

*************


Gazili na sabahu,sa istoka ka zapadu ruku pod ruku istiina i laz.Pjeske,nogu pred nogu sve zureci da ih ne uhvati aksam prije konaka kod nadaleko cuvene jabuke mudrosti .Udarila zega a nigdje vode ,ni kap kise ,ni mali potok,ni suza nece na oko.Suti istina i razmislja,laz se uzvrpoljila od zedji.
Dogurat ce istina insallah do krosnje jabuke ali se zabrinula da u toj vjeri nece slagat samu sebe.
Dogurat ce i laz do jabuke,ali se zabrinula da je mudrost izmisljotina insana.
Svako sa svojom boscom misli,gazi i suti.
Istina u vjeri da ima vakta a laz u strahu da sta god kaze istina nece vjerovati.Malo,pomalo pocne se laz topiti.Krene mali potocic niz suhu i napuklu zemlju al`kratkoga vijeka.Istopi se laz i pohiti nebu.Preseli se i za cas pretvori u oblak nataknu se kao zavjesa na oko dunjalucko.
Sunce se uzjoguni i zazari ,te svojim vrelim prstima odskrinu zavjesu,pokida je i posla zemlji.
Puce oblak ,na hiljade kapi se prolise,kisa lazi pade na istinu.Nece istina da je kisa lazi spasi skoro sigurne smrti.
Zatvori oci,podigne lice ka nebu i pusti da joj laz kvasi suhe usne.Mogla bi istina koju kap i na jeziku docekat.Al jok,ne bi ona bila vise istina kad bi je laz spasila.
Bi kako bi laz ispari a i istina preseli na ahiret.
Ni jedna ni druga ni slutile nijesu da ih je od jabuke mudrosti dijelilo samo par koraka.
Na putu ka svome odredistu ne izdrza istina pa progovori.

-Morel bit da i ja i ti u isti vakat preselimo.Bez tebe ce dunjaluk dalje zivjeti ali bez mene bogme muka.

-Ah jadna ludo,da si ti pala ko kisa sa nebesa ja bih te se zedna napila.Nijesam ti ja kriva sto ne osta bar ti na zivotu.

Pred aksam stigose na nebesa i pokucase na kapije basce mudrosti.
Otvori im sutnja i pusti bez rijeci da udju.
Mudrost im nazove hosgeldum i naruci da svakoj donesu po jednu jabuku.
Zagrize istina i ispljune.Zagrize laz i ispljune.Pogledaju se prenarazeno.Truhle jabuke da gore ne moze bit.
Na to se mudrost krene grohotom smijati.Gleda ju je istina i lazi obje ne vjeruju svojim ocima.U toj nevjeri po prvi put ih obuhvati u isti mah srdzba i povikase na mudrost.

-Sta se jadna smijes,kakva si ti mudrost i kakve su ovo truhle jabuke?

-Dunjaluk sa kojeg dolazite je sazdan od lazi,ko se muci da pronadje istinu ubere zdravu jabuku .

Bez insana ne bi bilo dunjaluka , koljevke insana

Sve je u nevidjenoj kosmickoj harmoniji,svako treba svakog da bi opstao.

Svaka laz kad se izgovori sa ubjedjenjem nije vise laz vec ogledalo u kome vidis istinu.

Svaka istina kad sumnjas u nju zalici na laz.

Svaki insan kad glasno kaze da je uvjek govorio istinu vec je izrekao veliku laz.




Iz vlastite furune:010:

[mersija]

TAJNA ZIVOTA

Tiho ove noci neka vrijeme stane neka kazaljke sata
usnu u dubok san jer tamo krecem i ja želim da sanjam
da krenem na putovanje put do srca tvoga
sanjam ružmarin da cvate plave boje miriše prekrasno
možda ču i ja osjetit čar ljubavi kažeš volim te na poseban nacin znam da moj svijet je čudan i da u njemu konji lete pozdravljaju me iz visina a leptiri ljube dahom a mali mrav visoko podignuo glavu i ja mu kažem dobar dan gospodine kako ste kako vaša gospođa i znam da sam čudna ali čudan je i duša koja osječa jer vidim da i muškarci plaču samo se stide pa svoje suze skrivaju ne skrivaj suze zaplakat ču sa tobom otvorit ču ti dušu poklonit ču ti ljubav pođimo sretni nasmijanog lica
i veselog srca pružam ti ruku
odlazimo na plažu držimo se za ruke nježno
me gledaš miluješ me pogledom
more njemo nas gleda a galebovi vicu oni su zaljubljeni par
stišceš mi ruku nježno ali pomalo jako kao da se bojiš da cu nestati ali te molim ne slamaj slomljeno to boli jako
takni me usnama želim da me ljubiš nježno grliš osječam te kao da sanjamo isti san
i bojimo se da cemo se probuditi ne neželim da me probude želim da sanjam
bar u snu da me ljubiš da sam tvoja sva kažeš da nevoliš kišu
ni ja jer ona mi srce slama pa ja cu biti sunce tvoje koje ce ti milovati lice
tvoje i grijati srce tvoje poljubi me još dok traje san želim da sanjam
da mi kažeš ljubim te milo moje o kako bih htijo poljubce tvoje
da se ljubimo svake noći i ja cu ti doći makar i oko pola noci zavezi mi srce i dopusti da ZAUVIJAK ostanes tajna mog zivota......

[mersija]

ČEKATI TEBE

Čekaj da kiša stane molim te stani
trebam pomoc da munje prestanu pričati i onda
čekaj da mi kažeš da imaš vremena za mene
i opet čekaj kad te nazovem na mob
ali samo nepoznat glas kaže osoba
koju ste nazvali nije dostupna
tražila sam ljek za svoju dušu a dobila otrov
trebala sam zagrljaj a dobila čežnju
uvjek sam živjela mirno povuceno
na nepravdu sklopila oči cekala spas
molila se tješila a znala sam da sam žena kukavica
jer nema danas više princeva na bjelom konju
pomirila se jer uvijek može biti gore
i suza krene niz lice i strah se pojavi da si nestao
poput prašine koju kiša ispere sa tla
zemlja moli kišu jer bole ju pukotine
razdiru srce umorno je tiho gubi ritam
pomalo daje otkucaje posljednjeg sata
a mali mrav moli sunce da podigne glavu
i nasmije se iz srca da vikne sretan sam
zato vas molim krenite suze ne bolite više
kroz pukotine stijena
koju napravile korito da potece rijeka boli...........

[superbaka]

RECI MI...

Samo sam tebi srce dala, svoj život u i. Budila se svaki dan samo da tebe vidim, slušala sve, samo da tvoj glas čujem. A šta sam vidjela i šta sam čula? Vidjela tebe sa njom, čula nježne riječi upućene njoj... i šta još? Vidjela njega kraj mene i čula njegove riječi, tople, lijepe... a ja sam, tada, zamišljala tebe. Svaki njegov zagrljaj osjetila kao tvoj, svaki njegov poljubac uzvratila kao tebi, sve te njegove riječi slušala kao tvoje... i sve što bih tebi rekla, rekla sam njemu. A rekla sam mu i da ga volim i da bih cijeli život provela sa njim i da ne mogu bez njega...
Da, vidiš ti mene nasmijanu i srećnu. Takvu me i drugi vide, pa čak i on. Ali kako ja sebe vidim, to samo ja znam! Šta se dešava u mojoj glavi i u mom srcu, to samo ja osjećam. Zbunim ja nekad i samu sebe, pomislim možda ga i volim, ali tada opet vidim tebe! I shvatim da volim svaki tvoj pokret, tvoje riječi, poglede, TEBE!
I zato te pitam, da li i ti nju voliš kao ja njega? Da li postoji način da mi oprostiš? Da li je ova dugogodišnja ’’robija’’ dovoljna? Reci šta da uradim! Otići ću na bilo koje mjesto svijeta, uradiću sve što poželiš, rušiću i gaziću sve prepreke. Pogaziću ako treba i svoj ponos! Moliću za tvoj oproštaj i za tvoju ljubav! Jer ona je iznad svega! Samo mi reci...
Reci mi i ako je voliš kao ja tebe! Ali ako je tako, ako je to surova istina, molim te nauči me kako da te prebolim! Pokaži mi kako si ti uspio da zaboraviš mene. Nauči me, jer sama to ne mogu. Nauči me, ako si ti uspio! A da li si?
Reci mi, jer ta ljubav, koja se jednom probudila u meni još uvijek traje. Ja se i dalje budim sa istim razlogom.

[superbaka]

Ako ostanem

Evo već danima se trudim da ne mislim na tebe. I stalno se sve završava samo na bednim pokušajima da te zaboravim. Pred očima mi tvoj lik, onako nežan i mio, pogled strastven pun čežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oči nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i videćeš dušu čovekovu. A u tvojim očima vidim sigurnost, tugu, požudu i vidim sebe. Ne sećam se da su me još neke oči tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini osećam nemir u telu. Kao da me neka sila vuče ka tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o tebi čine sretnom i ispunjenom. I dok mislim o tebi postojiš samo ti i praznina koja nam je suđena. A onda osetim kako mi telo podrhtava. To je samo požuda i to će proći. Tada pomislim, da će se već prvog jutra, još dok se sunce bude rađalo sve rasprštati kao sitne čestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da će sva ta požuda nestati u prvom jutru koje dočekam sa tobom. I da će tada ova praznina koju osetim kad nisi tu postati nepodnošljiv bol. Znaš onaj koji kida dušu i ostavlja trag. Zato ću se polako povući. Možeš me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. A ako ostanem moraću. Jer tebe ce požuda proći a mene rane ne.

[Tahirovce]

Kazu da mi se oci zacakle kad pricam o tebi,
o svemu sto smo bili i sto smo mogli biti ...
a ti.. ti si moja proslost ...
A sad si samo jeza koja me prodje kada se setim tvoga poljupca ......

[cobanica]

Zavolela sam te,ni sama neznam zashto...mozda zbog crne kose ili crnih ochiju...mozda zbog divnog ,dugog zamishljenog pogleda...zavolela sam te odmah...i misli me neprestalno tebi vuku....zavolela sam te...i volim te...a neznam zashto....mozda shto si suvishe daleko...mozda....a ti si se zlurado smejao tvojim crnim ochima....i kao slabijoj od sebe,klinki "opalio shamar"....pokushavam da odvojim misli od tebe...da kazem sebi"zaboravi,skota...nije vredno"...al' ne vredi....sad je suvishe kasno....

[peca]

Zivot nekada toliko ubrza da ne stizem ni da shvatim sta mi se desava, а ne da regujem ili se odbranim.....
Dani i dogadjaji se nizu velikom brzinom,a u njima ne ostaje nikakav trag osim USPOMENA.Datum i godine se mesaju u secanju i ostaju samo delici mozaika koji je NEKADA bio SAVRSENA SLIKA.
Ponekad je dovoljno setiti se sitnice...pesme,mirisa,atmosfere,boje glasa,osobe.....i secanja i emocije naviru kao lavina kada se najmanje nadas....nadju me nespremnu i nesposobnu da se odbranim.....
Ali tesim se da je to ono sto se zove ISKUSTVO...neuhvatljiv osecaj...mesavina duse i razuma....skladno usaglaseni...Pratim taj osecaj i nadam se da negresim.

[cobanica]

...kad ponos ubije ljubav,iz inata...


...znam da mi ne veruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana izneveriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće veruj, izdržaće. Tera me silna potreba za tobom. ..
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me isceđenu i nemoćnu ma koliko želela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav,bar muzikom...
Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim... da se odvojim, da poželim drugog , a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me ,valjda, voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav? Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.
Na putevima života ne postoje prešice. To je jasna svetlost saznanja. Mogu otici od tebe. Spasiti te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumeš njenu dubinu i moj bol.
Hvala ti za delić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

[superbaka]

NAKON SVEGA

Ako se ponovo sretnemo u ovome ludome svijetu, obecaj mi nesto. Obecaj mi da neces biti kao sada. Da neces biti razoren, razocaran i povrijedjen. Da neces biti pun gorcine i zelje za osvetom. Obecaj mi da ces biti onaj stari. Pun energije u sebi, pun zelje za zivotom. Obecaj mi da ces biti komicar kao i uvijek. Da ce ti se oci sjajiti onim posebnim sjajem kada si sa mnom.

U parku ce se igrati nova djeca. Klupe ce biti popravljene. Ograde zamijenjene novim. Ruze ce biti iste, bas kao i onog dana. Sjajit ce se istim sjajem i bit ce motiv za radjanje novih ljubavi kao nase.

Sjest cemo na nas zid. Reci ces mi:"Zdravo, gospodjice. "
Ja cu ti odgovoriti:"Zdravo, momce. "Drhtava koljena ce nam se dodirivati. Ja i ti cemo se prvo gledati.
Dugo, dugo. .
Vlaznim ocima gledat cemo proslo vrijeme. Gledat cemo jedno u drugome sve one bezvezne rijeci, lazi, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Gledat cemo one gorke susrete sa njom i sa njim. Sutanjem cemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem trazit cemo nakon svega ono skriveno u nama. Sto ni vrijeme cak nece izbrisati. Ono nesto sto tesko blijedi. Onaj crveni pecat.
Ljubav.

Ti ces poceti pricati. Onim dubokim specificnim glasom, kojeg ja tako volim, zapocet ces pricu o svom zivotu.
Pricat ces mo o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreci. . Ali i o lopovu tuzi. . O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reci ces mi da si ipak uspio iako nisi vjerovao da hoces. Da vjerujes u ljepotu zivota.
A onda malo tise reci ces mi kako si u svakoj trazio mene, ali me nisi nasao. Kako me je bilo pretesko naci. Kako nijedna nije imala moje oci i moj osmijeh.

[superbaka]

ROĐENA DA PATIM

Sve me podseća ne tebe moja tugo... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima... Tvoje nebesko plave oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan, i dobiću odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam setila, da se nisam bogu za tebe pomolila. Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osećanja, ti ne mariš za moj bol. Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce". Tebi i sada osmeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe moja tugo. Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju mome bolu, jer oni uopšte kao i ti nikad nisu osetili a ni saznali šta je bol. Oni taj bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu da shvatim kako ti moja tugo ne mariš za moj bol. Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoleti me? Sve te devojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i ceniš nego mene koja bi dala život za tebe. I sad sedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za šta, život mi je postao "crn", sve zbog tebe. Samo jedno izvinjenje tvoje vratilo bi me u život ali od toga znam nema ništa. Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sećanje, nadajući da će mi to doneti mir i snagu da izdržim u ovom svetu tuge u kojem za mene nema mesta. Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj, beznađe. Neko je rođen da ima sve a neko da nema ništa. Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe moja tugo...

[cobanica]

Pijem prvu jutarnju kafu, analiziram protekle dogadjaje, i da nije zalosno bilo bi smeshno. Pitam se kako ljudi uvek nestanu kada su najpotrebniji. Pitam se zashto najvishe moram da se pravdam kada mi je najpotrebnija rech razumevanja. Odavno sam vecj prestala da se nadam, pa opet isto boli. Kazu ukus je karakter a karakter sudbina... ne znam.
Prija mi samocja.
Razmisljam o tome koliko sam naivna koliko ce mi jos trebati godina da to ukapiram. I zasto me pogadja svaka sitnica koju drugi ljudi ne primecuju, gde je granica ljudskog egoizma i dali se to samo meni desava? Zasto sam tako nakaradno stvorena da sve prihvatam srcem.... i sta u opste trazim ovde?

[superbaka]

NAŠA VEČER

Mislim da ne trebam misliti na tebe a to ni ne želim, ponekad mi jednostavno želiš šetati mislima...često mislim na onaj najnoviji dan u godini koji smo proveli pričajući o važnim i nevažnim stvarima. Još uvijek se sjećam tvojih riječi još uvijek osjetim tvoje usne na mome obrazu. Tvoji čvrsti zagrljaji bili su kao da me nikada nećeš pustiti, tako snažni a ipak tako nježni... Tu večer plakali smo, bojali se i smijali. Sve se činilo tako lakim. Svaka crna misao izblijedjela je, svaki problem uz tebe se činio izazovom. Bila je to večer mojih najljepših osjećaja moje neizmjerne sreće. Tvoj pogled govorio je sve, i ti si bio sretan. Možda ne kao ja, ali bio si. Alkohol je iz nas iznio najiskrenije osjećaje. Izvukao je ono što smo se bojali reći bistre glave... bojali smo se jer znali smo da će zora odvući noć, bojali smo se svega što će donijeti dan. ta noć je bila savršena.
Bilo je to ono što godinama čekala sam. Napokon je sve bilo nevažno jer ti si bio tu. Mješavina najdivnijih i najiskrenijih i najdubljih i najčišćih osjećaja osjetila se među nama. Sati i sati koje proveli smo zajedno činili su se kao samo jedan prelijepi san, koji kao da je trajao sekundu. Tako lijepu, iskrenu i sretnu noć zora je gurnula u beskraj. Na rastanku poljubio si me, zagrlili smo se. Zagrlili smo se s toliko ljubavi, sa puno savršenih osjećaja. Ti osjećaji vjerojatno nisu imali svoj kraj, rasli su svake sekunde i u nama stvarali bijes jer rastati se moramo... znala sam da jutro neće donijeti ništa dobro. Sa suzama u očima pustila sam ruku tvoju, činilo se da ni tebi nije svejedno što nestaje samo naše savršenstvo...osjetila sam to u čvrstom stisku koji je govorio više od riječi. pustivši mu ruku rekla sam: “bilo mi je lijepo s tobom”, odgovorio je isto tako. Tada riječi bile su suvišne jer sami pogledi rekli su sve, ali bolnu tišinu rastanka htjela sam završiti lijepim riječima... tako je i bilo. Krenula sam naprijed, okrenuvši se prema njemu.
Bilo je teško što rastaju se dvije duše koje u noći postale su jedno. Naša noć više nikada neće se ponoviti, a možda je i bolje tako.
Previše rastanak boli, a jutro ionako nikada ne donese nešto dobro. Donese samo sjećanje na noć, donese bol u grudima zbog rastanka. Teško je to zapravo uopće objasniti. Sve dobro je nestalo, naše duše razdvojila je zora nikad više neće se stopiti u jednu, jer svoje osjećaje ljubavi nastojimo ubiti. Ali pitam se zašto kada ljubav je divna!? Vjerojatno ni on ne zna odgovor kao što ne znam ni ja. Nešto u nama lagano ubija ljubav, i nestat ćemo on i ja, više nećemo biti MI. Možda je tako najbolje. Ali ja ne mogu bez njegovog pogleda i zavodničkog osmijeha...možda vrijeme izliječi rane, možda ožiljke uspijem pretvoriti u uspomenu na jednog dečka koji me učinio najsretnijom na svijetu, koji mi je pokazao put i obrisao suze. Još ga volim, iako ne smijem.
Voljela bih da njegovi osjećaji nisu umrli, ali on je jači, preživjeti će on ovo.

[peca]

Nakon nekog vremena uvidis tanku crtu izmedju drzanja za ruke i vezanja za dusu. I naucis da voleti ne znaci oslanjati se, a drustvo ne znaci sigurnost. I naucis da poljupci nisu ugovori, a pokloni obecanja. I pocnes prihvacati svoje PORAZE uzdignute glave i otvorenih ociju, s ljupkosti odrasloga coveka, a ne tugom deteta. I naucis da sve putove moras sagraditi danas jer je sutrasnje tlo i suvise nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naucis da i sunce opece ako mu se previse priblizis. Stoga sadi svoj sopstveni vrt i uredjuj svoju dusu, umesto da cekas da ti neko pokloni cvece. I naucis da mozes mnogo toga pretrpeti. Da si upravo snazan, I da upravo vrijedis!!!

[hurmasica]

Ko si ti?
Moja zivotna rijeka?
Moj izvor,tok ,moje more??
Ko si ti?
Kad mi se krades u sjecanjima,
Hrsuz sto dobro zna da je bio i ostao podstanar moje duse.
Ko si ti ?
Sta mi novog donosis na pragu zivotne jeseni?

[Skorpija]

Ko si ti?
Moja zivotna rijeka?
Moj izvor,tok ,moje more??
Ko si ti?
Kad mi se krades u sjecanjima,
Hrsuz sto dobro zna da je bio i ostao podstanar moje duse.
Ko si ti ?
Sta mi novog donosis na pragu zivotne jeseni?


:appl[1]: I JA SE PITAM @hurmasice

[hurmasica]

Ako je ljubav bolest ja jos uvjek bolujem zbog tebe.
Kad god krenem ozdravit ti se vratis kao laste s` proljeca i usunjas se pod strehu mog srca.Ti znas da te ceka tvoje gnjezdo i da ce ti moji uzdisaji biti hrana i moje suze pice.Ti znas da te u potaji ocekujem i zagrcem plastom tajanstvenosti da niko nikad ne sazna kome dajem sebe cijelu kao hediju.

I tad i sad i zauvjek...

[superbaka]

. TAKO JA OSJEĆAM ZA JEDNU STARU LJUBAV KOJA JE ODAVNA IZA MENE AL NJEN ŽAR JOŠ U MENI PLAMTI. IAKO SE NASA PRIČA NIJE NASTAVILA, TJEŠILO ME JE STO SI NEGDJE BLIZU, SPOZNA DA SMO U ISTOM GRADU MI JE DAVALA SNAGU DA ŽIVIM, PROSTORA DA DIŠEM. KADA SAM ČULA DA ODLAZIŠ, SVIJET SE POMAKNUO U NOGAMA I OVAJ NAS GRAD SE RUŠIO NADA MNOM. KAKO ĆU BEZ TEBE, UGUŠIT ĆE ME SJEĆANJA. . . SAD ŽALIM STO NISAM BILA LAV DA SE BORIM I STO SAM TE ODGURALA OD SEBE. POŠTO SE MOŽDA VIŠE NIKADA NEĆEMO VIDJETI, A JA NEĆU (KAO STO I NIKAD I NISAM IMALA) IMATI HRABROSTI REĆI TI SVE STO SAM OSJEĆALA . . . ZATO TI OVIM PUTEM, AKO IKADA OVO PROČITAŠ, ŽELIM REĆI DA JE SUDBINA ILI BOG ZAREZAO TVOJU CRTU NA MOM DLANU, UVIJEK ĆEŠ ZATO BITI DIO MENE I DIO ŽIVOTA JER SI ME SPASIO KAD SAM UMIRALA. U MOJ ŽIVOT JE UŠAO DRUGI ČOVJEK U TVOJ DRUGA DJEVOJKA. ALI NASA POSEBNA SPONA JOŠ NAS VEŽE. NITKO ME NIJE DOTAKAO KAO TI U DUŠU NITI SAM IKOME DALA DA TAKO BLIZU MOG SRCA PRIĐE. . . HVALA TI STO SI ME NAUČIO ŽIVJETI I STO SI MI POKAZAO KOLIKO JE ČOVJEK SPOSOBAN VOLJETI. SADA KAD SE OPRAŠTAM OD TEBE TEK SADA ZNAM KAKO JE TEŠKO GUBITI I RASTATI SE. ZATO SVIMA KOJI OVO ČITAJU ŽELIM REĆI DA NE PUŠTAJU ONOG KOJEG VOLE I BORE SE DO ZADNJEG DANAS. . . DA NIKADA IMA KAO MENI LJUBAV NE ODE.

[cobanica]

........jer sluchajno te sretoh,a namerno zavoleh........i bash necju da te prebolim.....

[mersija]

Oprosti mi sto pisem,ali drugacije ne mogu,niti ne znam,stih mi dusu lijeci,a srce iz rasutih komadica u cjelinu suzama vraca…
to je moj mali svijet,gdje srce progovara,to je moj kutak,gdje nada vjecno biva,tiha gusta rijeka,gdje mi dusa plovi osjecajima…
Oprosti mi,nisam ja kriva,sto mi svaka pomisao,u stih se pretvara,i u vjecnu pjesmu stapa,jer ispod povrsine zivi osoba bez oklopa…
Pjesma je slika duse moje,a stih glas njen njem,moj unutrasnji svijet,sto me cini istim onim covjekom,kada sam iz majcine utrobe,po prvi put zrak udahnula…

A ja i dalje budna sanjam......

Zatvaram oci i odlazim u zadnji dio mog uma ,gdje brige ne postoje i vidim promjenu,lica blijede kao kapi kise i sunceve zrake.
Svi ti osjecaji,ti jucerasnji osjecaji,svi se gube,danas moj dan je samo onaj u mojim mislima,i to samo mojim....Sve brige ostavljam u rukama daleko od misli,od ociju,drzim ih jako,stezem ih pokusavajuci sakriti,sakriti sta osjecam jer osjecaji sada nista ne znace......

[Tahirovce]

I ne necu da vjerujem, necu da kvarim tu sliku koju jos imam o tebi, onu prelijepu sliku koja me uspavljuje i budi, i koju sanjam; o tvom pogledu, glasu, osmjehu...
i poljubis me.I onda ozbiljni, gledamo jedno u drugo, i mislim Boze, kako sam ja zasluzio da budem tako sretan, da imam ono sto sam cijeli zivot trazio....sad znam...vidio sam kako mogu biti sretan, sta to meni ustvari treba..

[superbaka]

Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez riječi, da u mome srcu nema mjesta za stihove.
Netko kao ti morao mi se dogoditi, morao mi je netko pokazati da u meni još uvijek postoji mjesto za bol i za grižnju savjesti. Možda te nisam trebala odbiti i ostati druga, ali počela sam te željeti samo za sebe i samo tebi se predavati, a previše se toga saznalo. Vjeruj mi ovako je lakše, ovako boli samo mene, ovako plačem samo ja i nitko više. Jer ti za mnom nećeš plakati, ne znam ni dal ćeš žaliti, jer ti si meni počeo biti previše, a ja tebi samo još jedna u nizu. Previše me toga boli kod nas dvoje, a opet mi je bilo toliko lijepo. Ona plaža u rano jutro zauvijek će ostati u meni, a samo ja znam zašto. To ti nikad nisam uspjela reći, a sada više nemam ni zašto. To je bila moja slika ljubavi i moja mašta sreće, a s tobom sam ju doživjela, bar prividno. Jer u nama sam samo ja vidjela ljubav, a ona tu nije ni postojala. Da mi je samo pretvorit se u vjetar, jer to je ono što ti želiš biti. I tiho poput maestrala zaplesat ti po licu, samo da te imam blizu sebe. Bar na kratko. Bar da te sada posjetim i pogledam ti u oči, da vidim dali je i tebi žao, dali i ti imaš pitanja skrivenih za mene, a bolje je da ostanu neizrečena. Žalosno je što te toliko želim kraj sebe, samo te taknuti, samo te gledati, a obećala sam si da si ovo više nikada neću dopustiti. Da neću tako lako predati nekome srce i sama ga naposljetku zgnječiti. Ovako je bolje i ovako je lakše. A šta ako si ti ta polovica koju sam tražila? A šta ako je ovo bio moj vlak sreće? Jer ovo koje imam doma nije to. Sve je, samo ne to, samo ne ti! Nisam ti ni stigla objasniti ili ti barem dati do znanja da shvatiš da si mi ušao preduboko. Bez pitanja, ponovo...Možda bolje da ti nisam ni stigla pokazati osjećaje, jer ti ih nisi želio vidjeti od mene, a barem se mogu tješiti da ih je bilo i kod tebe. Jer što je uistinu u tvome srcu, nisam imala prilike saznati, al samo ja znam kako si me gledao. Da smo se sreli samo godinu dana ranije...

[akica_90]

Bolje je upaliti sicusno svijetlo nego proklinjati tamu...

...nikad ne dozvoli da ti se neko suvise priblizi...
...jer sve sto je blisko postaje voljeno...
...a sve sto covjek voli...
...pozeli da zadrzi...
...a zadrzati se nista ne moze zauvijek...
...mislio si da sam jaka...
...da cu da izdrzim sve...
...a ja isto ko i svaka...
...pucam gde je najtanje...
...znam ja dobro koga zelim...
...i u kojoj mjeri...

...znam postaviti granice...
...naucila sam...

...problema nema...
...samo jedan nesporazum...

...pogresno se desifriraju moje rijeci...
...pokreti...
...pogledi...jah...
...al barem je meni sve jasno....

[superbaka]

Danas kad se vratim u sjećanja, one naše ljubavi... pitam se da li je uopšte postojala? A tako je bila uvjerljiva, uzbudljiva i ranjiva, ta naša ljubav. Ljupko moj! -znao si mi govoriti... a ja poput djeteta, sva sretna i ozarena svom svjetlošću zadovoljstva, što mi tepaš... znao si me dirnuti u moju slabu tačku, znao si šta volim - a to su male stvari riječi koje meni puno znače... ljubavi moja, već dugo je prošlo vremena bez tebe i sigurno znam da je ovo samo sjećanje na još jednu romansu, na još jednu od ljubavi koje su se desile u mom životu...zao mi je što sam ti vjerovala, što sam te voljela, iskreno do bola, što sam u tebi vidjela ono što nisam nikada pomislila - laž... a znao si da je ne volim, da se osipam od nje -laž... samo laž!
Kako si mogao me povrediti, učiniti me opet ranjivom, a obećavao si ljubav koju samo ti možeš dati... ljubav koja puno obećava, a vjerovala sam ti, davala se tebi i voljela te bez granica, ljubavi moja...
Nikada, nikada ti nećeš zaboraviti, tvog ljupka... nikada moja ljubav neće izaći iz tvoje glave, da si samo malo znao a htjeo biti iskren i tačan, sve bi bilo drugačije. Možda bi i danas bili skupa i sretni...ali ne, jer znamo oboje da je uvijek bila prisutna tvoja - laž, bez koje nisi mogao... uvijek će suza biti prisutna u mislima o tebi i pitat ću se vječno, zašto si me lagao, zašto? Polako ćeš nestajati, blijediti... postojati jedna sjenka, jedne romanse koja je mogla uspjeti, da si samo malo znao...

[Tahirovce]

Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i srecu,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!

[mersija]

...Tisina srca kada je prazno i nehajno na bilo sta, bilo dobro il zlo, bilo lijepo il ruzno...srce je mirno...tisina u njemu,oko njega i na njemu...
Samoca duse kada je usamljena pa makar bila usred stanpeda, ona je usamljena i srusena skoro pa i neprimjetna...

I one su komponente insana nehajnog i nijemog...kao drvo je...jal vjetar, jal bura, jal mecava, jal sunce, jal kisa, jal susa ono je nepomicno i njemo...kao da nam govori pustite me!!!
Pustite me na miru da uzivam u tisini vjetra svog i samoci mjeseca sto me zijareti nocu kada i zvijezde odumiru....jer u toj tisini i samoci ja sad zivim dok cas promjene sa
neba ne dodje!

[superbaka]

Kao da je nesto sasvim obicno, beznacajno, izbledelo... Zavrseno... Mrtvo... Kako sam se samo prevarila. Uspesno sam lagala samu sebe sve ove godine. Duge godine. Preduge... Pa, evo me... Ni tamo, ni ovde... Negde u sredini. Razapeta izmedju dva grada. Dve drzave. Dva veka. Onoga sto je bilo. I onoga sto nikada nece biti. Dva razlicita sveta.
Jos uvek u noci, prstima po platnu crnoga neba, crtam obrise svile njegovih usana. Svile koja je zarila bledu put moga tela... Dovraga... Volela sam ga. Itekako. Htela sam ga kraj sebe celu vecnost. I nisam ga htela tu ni sekunde. Rastrgana izmedju ljubavi, strasti, zelje da mu pripadam u potpunosti, da mu poklonim svaki delic svoga tela, duse, srca, celi zivot, i straha od istog, nisam znala bolje. Oterala sam ga od sebe. Odgurnula. Odbacila kao staru, bezveznu, ofucanu stvar. A da to nisam ni shvatila.
Neka sam prokleta. Bolje nisam ni zasluzila.

[mersija]

Sto mi danas prolazi kroz misli
dok kroz redove neke tudje pjesme pronalazim tebe
i mene u zagrljaju sto beskrajem moje ceznje plovi...
"..........a mogli smo zaista smo mogli"
zaustaviti nase strasti sto vjetrovima pruzili smo tako olako, ne sanjajuci cak da ce nam u nekim usamljenim nocima biti potrebni...
...zaista smo mogli "naslikati jedno drugo u ocima. Mogli smo nabrati snove, kad niko ih ne vidi. Mogli smo, biti samo mi, dvoje. Biti ono sto i jesmo. Sreca izmedju dva zareza. Ljubav, slucajno, nevjericom darovana. Istina, duginim bojama kroz oko predana.

A mogli smo, Boze, kako smo mogli....Ali samo mogli..."

[superbaka]

TI ne znas moje dane
da odlaze...
i ne vracaju se
ne poznas moj lik
sutra
i noci same mi ostavljas
A da molim te
neces me videti
dok kisne sate
sa tugom provodim
jos jedan moj san
lako odlazi
ti ne znas
da vreme brzo prolazi!

[hurmasica]

Ti me sihira kurtalisa
　
Nagazih na sihir ima zemana i vakta,
ne prepoznah otad ni druge ni sebe,
dusa bjese uvjet tog sejtanskog pakta,
dadoh je za sevdah sve zaradi tebe.

Misljah neka valah vrijedan je on toga,
od samog rodjenja njegova sam znadoh,
kad stanemo skupa pred dragoga Boga,
oprostit ce vjerovah sto dusu prodadoh.

Eh mladost je samo mala.bijela ptica,
mami te i bjezi satkana od straha,
a srce je gnjezdo bodljikavih zica,
gdje ta ptica brzo ostane bez daha.

Ja ti dadoh ono sto ti smedoh dati,
ti pocijepa mi srce i na licu smijeh
sto te rijeka bistrih ne mogu oprati,
jer tvoje je ime crn stembilj za grijeh.

Sad kad bijela ptica polagahno mrije,
a u gnijezdu tisi njen postaje poj,
u avliji duse drugo sunce grije,
njome seta insan od zlata mu soj.

U ruci mu hamajlija kao krv crvena,
kurtalisa me sihira ,otvori mi oci,
jos u meni nije mrtva ona zena,
sto bez straha ovim dunjalukom kroci.

Drhtim kad se usne dodiruju nase,
kad vudzudi gore pod jorganom noci,
ni sve mracne sile vise me ne plase,
jer sa njim ce sabah u moj aksam doci.

Sad on sjedi mudar na tron srca moga,
moje je njegovo do poslednjeg casa,
ti postade sultan bez vatana svoga,
i u gori slavuj bez opojnog glasa.

Njegova je pjesma i svaki njen stih,
ja sam morska skoljka on u meni sedef,
izvest cu mu ime najljepse od svih .
od srme i zlata na mog srca djerdjef.
　
　


　
　

[superbaka]

u srcu reci nastaju,tamo zivotnu pricu pisu.
govore nam gde gresimo ili gde cemo pogresiti.

drugi nam kaljaju misli...
o TEBI
o MENI
o NAMA
o svemu svetom za nas .

kvare nam mastu , snove sve ono lepo
i nezno od cega se drugi boje.
ne znajuci da je to sreca koja se tek kroji
i zasto da se ljubavi bojim.

udji u zemlju snova da sanjamo zajedno nase snove.
u njima nema mrznje i tuge ...
nema svadja i ljubomore....
u njima smo samo mi srecni i zadovoljni.


zaboravi na momente sadasnjost - svakodnevnicu...
sanjajmo nase ostrvo zaboravljenih leptira ...
livade crvenih ruza ...
zaboravimo sve ruzno sto nam se desilo i podjimo
nasim putem , tamo negde ...
TAMO !
iza ruzinog zbuna !!! :**

za moju dusu

[mersija]

Kad me obuzme tuga, sapnem li ime tvoje, hoce li biti lakse? I pomisao na tebe hoce li
bar malo ublaziti bol? Hocu li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, nenatecenim ocima?
Hocu lli u odsjaju jutra prepoznati zelju tvoju i glas sto me zove? Tako zelim ispruziti ruku da me dodirnes, da me povedes nekim starim stazama srece. Da mi osmijeh vratis na lice i suzu zaustavis negdje na pola puta. Da razmak izmedju nasih misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Nasa, o Nama.

Hocu li ikad opet biti ona stara Ja, ona prposna i vesela, razigrana i nasmijana, ili ce i dalje sjene tuge krociti mojih putem zivota? Hoce li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaj hladnoce pretvoriti u drhtaj strasti?

Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi srecu u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budes svojom zvao. Udahni mi ljubav u dusu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi zagospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znas, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zasto oklijevas?

[mersija]

Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju .

Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo ,
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem ,
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .

Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalna sto u meni odavno postojis .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima .

Neponovljiv si , neizmjerno blag i mojim snovima potreban , otkriven
i zacet u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasao rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistao ,
dohvatio vjecni smisao i pomjerio granice mog beskonacnog svemira .

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .

Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao bice svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivni moja , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .

[superbaka]

Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti. :(

[mersija]

Zelim ti reci koliko te volim,ali ne mogu,
moja ljubav prema tebi je beskonacna,vjecna,
pokusavam ti to rijecima opisati...ne uspjeva,
jer za moju ljubav prema tebi jednostavno nema rijeci,
ali ipak znam da znas sta za tebe osjecam
i nikada te ne zelim izgubiti...

Ti si moja zvijezda koja me osvjetljava

i kada jednog dana nebi bio pored mene,za mene svijetliti mogao,
svijetlio bi u mom srcu koje kuca samo za tebe,
nadam se da nikada neces otici i u tami izgoriti...
Nista na ovom svijetu nemoze pokazati
koliko te volim,
koliko mi nedostajes,
nitko ne poznaje moje suze
koje te dozivaju kad nisi tu...

Nista nemoze pokazati
koliko mislim i ceznem za tobom,
koliko mi nedostaje tvoj pogled,osmjeh,...miris...
Nista,pa cak ni te dvije rijeci nisu nista,
jer ih svatko reci moze,
a ja ti zelim moje osjecaje, ljubavi pokazati,
al ona je jaca i veca,
puno snaznija i toplija,nego te dvije rijeci
...volim te.

[hurmasica]

-Znate li koliko ja imam godina?Hajde pogadjajte!
-Ne znam,oko 80 ili?
-Napunio sam u minulom mjesecu 90 godina!
-Moje cestitke i zelim vam da dozivite 100-tu!
-Ne! Za ime bozje ne zelite mi to!Rekao sam vam da sam napunio 90 ali vi ne znate da sam ja umro prije ravno 7 godina.
-Gospodine,ja sam upravo pomislila ,divno ima 90 godina a jos uvjek je mentalno fit.
-Ne nisam lud,pa ipak ponovicu vam.Ja sam umro prije 7 godina.
-Ok! Ja sada vodim konverzaciju sa mrtvim covjekom ili sam sama pomalo skrenula?
-Avgust 17 je tacan datum.Ne niste vi skrenuli.Nego,htio bi vas nesto upitati?
-Izvolite,slobodno me upitajte.
-Jeste li vi zivi?
-Hm,ne mislite valjda ozbiljno?
-Da!Ozbiljno vas pitam.
-Jesam ili mi se mozda cini da jesam.Sad bas nista ne razumijem.
-Volite li?
-Gospodine ne razumijem cemu zagonetna pitanja?
-To je samo uvertura u ono sto cu vam reci!Sjedite bicu kratak.
-Hvala,sva sam se pretvorila u uho.Da cujem.
-Znate ja sam rodjen i odrastao u religioznoj obitelji.Moj odgoj je bio konzervativan i tome shodno strog.Ratni vihor me je odvukao kao 17-godisnjaka na frontu u Rusiji,pred
portama Staljingrada.Vratio sam se ziv,na veliko cudo obitelji.Studirao i zavrsio za masinskog inzinjera.U svojoj 27 godini zivota upoznam nju.divnu,cednu,pitomu i lijepu djevojku iz mog komsiluka.Proveo sam sa njom punih 60 godina u braku.Uz nju sam konvertirao u najljepsoj religiji zvanoj Ljubav.Ona je bila moj zivot,Sa njenim odlaskom sa ovog svijeta odnjela je i moj zivot.Kad se mrak spusti i ostanem sam,prizivam uspomene i na zidu kao na platnu zivota ,promicu slike svega to smo skupa prezivljavali.
Boze kako mi nedostaje moj zivot.
-Dragi moj gospodine,navukli ste me na tanak led a ispod jezero pitanja!Ako upadnem u njemu ili cu se zaledit ili izaci za jednu mudrost jaca.Bilo je zadovoljstvo slusati vas!
Prizeljkujem da nase sledece vidjenje bude veselije.
Glavu gore vi ste bar znali sta je kljuc zivota.Dovidjenja:
Izlazeci iz kuce,cula sam kako uzdise,ili mozda izdise"mrtav covjek" iza mojih ledja.
Svjez i hladan zrak nije odagnao trunak nelagodnosti a jesenje lisce pod mojim cizmama kao da je vec saputalo pitanje kojeg sam se bojala postaviti i sebi i drugima.
Jesam li ja ziva?

[mersija]

Slazem dane kao cigle
jedna na drugu,
kao stepenice sto vode na vrh tornja
da vidim tebe ljubavi moja.

Da bacim pogled ,dali dolazis
s juznim vjetrom nosen,
okupan pjenom morskih vala,
da te osusim poljupcima ceznje
i ogrnem zagrljajem srece....

Cekam te sa svakim smirajem dana ,
vidim te u svakoj latici cvijeta
cujem te u svakom cvrkutu ptica i u otkucaju moga srca.

[mersija]

U zivotu se mogu puno toga odreci,jer mi nije toliko vazno kao sto si mi ti vazan,tebe se nikada nebi mogla odreci jer ti si moj zivot.Koliko god da zivim voljet cu te,...disati samo za tebe,...zelim uz tebe ostariti i jednog dana kada umrem zelim u tvojim rukama umrijeti.Toliko te volim i zahvalna sam sto postojis...ti si zvijezda u mom zivotu koja mi pokazuje put,jedno najcarobnije i najljepse bice na cijelom svijetu,koje me zacaralo sa svojom,dobrotom,ljubavi toplinom,moje srce uzeo,nase duse spojio u jednu..ne zelim te nikada izgubiti.
Sudbina nas je spojila i moja ljubav prema tebi je neopisivo jaka,toliko jaka da bi za tebe i kroz pakao isla ,ako bi bilo potrebno..nekoga voljeti,znaci kao jedan za drugog u necem nevidljivom,nedokucivom pronaci posebnost i ljepotu,a ja to vidim svaki dan!...kada pogledam u moje srce pronalazim tebe najvecu i najljepsu posebnost svijeta......

[superbaka]

..kako sam ti zeljela reci, da ti se divim
svaki put kad si se smejao onako nesvesno i detinjasto..
..kako sam ti samo zeljela reci da mogu provesti sate, dane, mesece gledajuci tvoje oci..
i pokusavati godinama da resim misteriju u njima.
..kako sam ti zudno htela reci, da zelim da podelim svaki bol sa tobom,
i da ne vidim nikog drugog, sem tebe do mene, kad se jutrom budim..
..kako sam ti samo htela reci, da zelim da stobom stvorim dom,
decu..dozivim starost.
..kako sam ti htela reci jos mnogo toga, ali nisam mislila da je pravi trenutak..
I sad mi je zao, jer nisi vise TU da me cujes

[superbaka]

Dajem Ti...

DAJEM TI JEDAN SKORO ISPRAZAN ZIVOT,
KOSARU ZBRKANIH MISLI I ZELJA,
KORAKE JEDNE IZGUBLJENE PUTANJE,
NEOSTVARENE SNOVE...
LIJEPO UPAKIRANE...

DAJEM TI JEDNU PROHUJALU MLADOST,
PRESKOCENO DJETINSTVO,
GODINE NEKE TMURNE I DALEKE,
NEOCUVANE IGRACKE MOJIH NADANJA
OPRANE I MIRISNE...

DAJEM TI SVE NEPROSPAVANE NOCI,
NEIZGOVORENE I NIKOM POTREBNE RIJECI,
OSUSENE U GRLU CEKANJA...
DA ZAPLOVE KORITOM SUHIM,
RIJEKAMA NEKIM PLAVIM...
IL MORIMA... U SNOVIMA MOJIM....

DAJEM TI OSTATKE, JEDNE BUJNE MASTE...
NEKOLIKO STIHOVA UKLESANIH U SRCU...
IZGUBLJENE IDEALE, DA IH PRONADJES...
JEDNO TIJELO GODINE STO PRATI,
NEKIM CUDOM JOS UVIJEK OCUVANO...
A ZA UZVRAT NE TRAZIM MNOGO...
TEK JEDAN NJEZNI I SLATKI...

OSMIJEH...

[mersija]

Sacuvaj me u mislima svojim,

da me dani sasvim ne izblijede,

i njezno mi pomiluj kosu

jos njeznije mi dodirni lice,

za trenutke one sasvim rijetke

i za noci moje snene.

Sacuvaj moj pogled u ocima svojim

da ti kaze u toj mucnoj tami,

onda sklopi oci,

i pocni da sanjas...

kao da smo sasvim sami.

Sasvim tiho pokloni mi srce

da ga cuvam, zrakom obasjavam

za sve dane, sate i minute

koje cesto greskom odbrojavam

Nek ne zbore i nek vjecno sute,

ja se molim...

sacuvaj me od zaborava.

[superbaka]

Neki glas, miris neki i jedna lepa zvezda ne
mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je
bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lepi
konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
mrtvog Lane i žalost zaborava.
Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
zaboravih značenje svega.
Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
veze sa onim, što je potonulo.:069:

[mersija]

Vani je pao snijeg
sve je okovao bjelinom
ali,
ne zna snijeg kolika je toplina
dlanova
ne zna snijeg da ako mu dlan
dodirne lice
da će se otopiti
da će se pretvoriti
u kapi i poteći u
dlan...
ništa ne zna bijeli snijeg....
šapućem ime tvoje
željom te zovem
pružam ruke u hladnu noć
suza u oku prkosi
ruka te želi dotaći
usna poljubiti
srce sačuvati
želim ti sve snove
svoje pokloniti........

[mersija]

Ti si moje more mira...
ti si moj kormilar na pučini...
uzmi me, uzmi u naručje
sve će zvijezde tada zablistati
obasjati nam put ,
put ljubavi koja neće
nikad nestati...

[superbaka]

Ne daju mi da te vidim, kazu brinu se za mene
A zar je moje pokretno telo vazno
Kad dusa nije nista zivlja od tvoje.
U mrak su te zatvorili pre nego li smo
Stigli progledati ti i ja!
Jos uvek jece poselednje reci
U mojim mislima, muce me!
Kazu sama sebe cu da izludim,
Kazu da se samo okrenem i da nastavim…
Glupaci kao da u bunilu takve pretnje izgovaraju.
Zar ne shvataju da je moj zivot prazniji za jedno srce?!
Zar treba da se osecam krivom sto osecam?
Zar treba da me je sramota suza?
Kuda ide ovaj svet kad i bol mora da se krije! __________________

[hurmasica]

Imam dojam da je zvuk povinuo sebe ovoj bijeloj ljepoti.
Sa nabreklog neba padaju snjezne kamikaze bez glasa,bez straha ,bez drhtaja.
Zalice mi na insana kad je u sevdahu,musafir sto maksuz ide u susret belaju.
Na naljepsi violinski kljuc jedne zimske sonate,cije note ne cujes ali zato osjecas kroz lagahno podrhtavanje kada ti krenu pod kozom igrati
Na djecji osmijeh koji naprosto zarobi svojom neviniscu i radoscu zbog pukog bitisanja.
Na njezni dodir ljubavnika ciju igru,cilj i svrhu same ,jedino oni spoznaju.
Stojim i kroz ovlas zamagljeni prozor promatram majku prirodu i ne znam po koji put ostajem bez daha pred ljepotom njene umjetnosti.
Bijelo ,cisto,beskrajno i vjecno.
Neutralizira mrlje i sivilo,daje urbanom stembilj i obavija moj grad u svom snjeznom zimskom kaputu.
Kad se upale ulicne svjetiljke, krenucu u noc.
Ostavicu kofer svokodnevice kod kuce i ponijet samo dusu u mali dijalog sa snijegom.
Ispod cizmica ce krckati.
U dusi ce pucketati furuna davnih sjecanja iz onog lijepog djetinjstva kad je dunjaluk bio ususkan u veliki bijeli snjezni jorgan naivnosti.

Vakat sto prohuja ali ne bez traga.

I dan danas mi snijeg upali fenjer u srcu .

[Skorpija]

E TO JE TO, što si nam dugovala ....BRAVO HURMO SAMO NASTAVI ....eh da znaš još koliko volim zimu, istopih se čitajući tvoje kao injem tkane riječi :bravo:

[superbaka]

Sjedim, pisem i razmisljam o slucajnosti…
Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot nego misao o njemu, ali kako god prevrnem, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke. Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini i najcesce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, a u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Ne mozes je zaobici ni odbiti. Tvoja je kao voda u koju padnes. Pa plivas ili potones.
Covjek se radja kao nevino dijete, koje ne zna nista o sebi, o svijetu, o grijehu, o ponizenju, o prestizu, sve mu je novo i svjeze, sve mu je divno, jer mu je duhovni zivot nerazvijen.
Poslije, ziveci, stice iskustvo, veoma dugo, veoma naporno, i cim potpuno sazrije, javlja se misao o smrti. Umire slab, izmoren, ocajan, pritisnut mislima o krivicama koje je sebi natovario na vrat, nezadovoljan zbog onog sto je u zivotu ucinio, jer to najcesce nije zelio, nezadovoljan zbog onog sto nije ucinio, jer je to samo zelio, a nije se usudio, izbezumljen zbog apsurda iza sebe i neprozirne tajne ispred sebe.
Tako zavrsava neslavno,potpuno dotucen.
A kako bi bolje bilo da se radjamo kao starci, da polako postajemo sredovjecni, postepeno zaboravljajuci prvobitni strah od smrti, pa oslobodjeni mladici, dovoljno lakomisleni da ni o cemu ne mislimo suvise ozbiljno, pa bezbrizna djeca, a da umiremo kao novorodjencad, ne znajuci nista ni o cemu, cisti kao zametak... Vjeruj u ono sto zelis, i zapamti, izgubljeno je samo ono cega smo se odrekli!Ljubav je kula sto nebo para, koja se zida samo u dvoje, gdje svakog dana, dva zidara, ugrade po dio duse svoje... Ljubav je mala ptica zivotna varalica, put mladosti, dah radosti, cvjetic ludi, sreca ljudi, nesto lijepo, a sasvim slijepo!

Ne kazi sve sto znas , ne cini sve sto mozes , ne veruj u sve sto cujes , ne daj sve sto imas ,
ne zeli sve sto nemas , samo voli onog ko te voli .

[Tahirovce]

U dubini duse
samo bol i suze
niko ne zna
sta mi dusa krije

U dusi mi pakao
eh, kako bih zaplak'o
ali oko nece
ni suze da lije


Kako sam, to ne zna niko
od ljudi koje znam
osmeh na licu kaze dobro sam
a ustvari propadam
I molim Boga da mi sada pomogne
da mi snage da da istrajem
da imam volju i ne posustanem
da se zivotu radujem


Osmeh tugu krije
bolje da me nije
kada srece nemam
u ovom zivotu

Zivot me je spotak'o
i kamen bi proplak'o
kad bih znao
sta mi dusa krije


Kako sam, to ne zna niko
od ljudi koje znam
osmeh na licu kaze dobro sam
a ustvari propadam
I molim Boga da mi sada pomogne
da mi snage da da istrajem
da imam volju i ne posustanem
da se zivotu radujem ...

[superbaka]

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, -
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca -
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?

[akica_90]

YouTube - Srecko Savovic - Godina Nova (http://www.youtube.com/watch?v=fCRfYdZ9BV0)

Tacno u ponoc kad kazaljke se spoje
umjesto amin reci cu ime tvoje
hiljadu milja da si ti daleko
znaces da voli i da te ceka neko...

Godina nova, svi nesto zele
ja molim Boga, da mi tebe
samo za mene cuva
godina nova, svima donese srecu
u novo ljeto ja bez tebe necu
tacno u ponoc iskreno i od srca
zelim da tvoje srce za mene kuca...

Tacno u ponoc kad radost svijetom krene
ti jednu zelju pozeli za mene
kako mi trebas, jako i neizmjerno
kol'ko te volim, neka ti kaze nebo...

[superbaka]

"Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne. Svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, a koja se, pukom slučajnošću, koju ne nastojim da shvatim, podudaraju baš sa ustima što se smeše ispod ovih koja ti crta moja ruka.
Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu, a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo, ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osećam kako pored mene treperiš kao mesec na vodi"….

[mersija]

Toliko me sretnom cinis,da prosto cesto osjetim strah,sjecajuci se one narodne «Sve sto je lijepo dugo ne traje»,a ovo je nesto najljepse sto mi je zivot ikada pruzio,sto cak ni moja veoma bujna masta nije mogla ni djelimicno zamisliti.
Zaista me je strah,no necu dopustiti da mi ta sjena straha zasjeni sve ljepote koje mi zivot zahvaljujuci tebi pruza,pa cak i ako jednog dana odes iz mog zivota,paticu,ali necu zaliti.Bicu sama,a voljecu te.Umiracu,a mislicu na tebe i vjecno cu ti biti zahvalna za sve divne cari ovog svijeta koje sam samo zahvaljujuæi tebi spoznala.Ne,necu o tome.Ti si jos uvjek tu.
Jos uvjek sam dio tvog,a ti dio mog zivota.Na meni je da te volim,cuvam i pazim, na Bogu da mi u svemu tome pomogne i omoguci kako meni,tako i tebi,da se ljubav nasih zivota nikada ne ugasi i da vjecno tija u jednoj zajednickoj harmoniji srece.

Ljubim te,sunce moje.......

...zelim vjecnost sa tobom,..ti si moja vjecnost ...volim te!!

[Tahirovce]

Ja imam 3 stvari, sunce, mjesec, i tebe. Sunce za dan, mjesec za noc a tebe zauvijek andjele moj!

[superbaka]

jednom cu ti doci, tiho na prstima, u san...
mucit cu te svojim neznim recima i plahim, blazenim, najlepsim osmehom koji si tako obozavao...
a ti me neceš moci dotaknuti...
ja cu visoko leteti...
lebdjeti na oblacima srece, a ti ces me samo sanjati...
i mozda se setis kako je lepo, prekrasno bilo...
kako smo se savrseno nadopunjavali i kako smo verovali da smo stvoreni jedno za drugo...
setit ces se...
i dok me budes gledao... takvu uzvisenu... nedodirljivu...
pozelet ces da nikada nisi onako okrutno prekinuo nasu ljubav, nase savrsenstvo...
pozelet ces me kraj sebe,
da ti se i dalje smejem na onaj moj, poseban nacin
i da ti sapucem nezne reci na uho...
pozelet ces da sam jos tvoja...
i tiho ces jecati u tisini tamne noci...
a kad otvoris oci, sledit ce veliko razocaranje,
jer je sve bio samo san...
ti znas da ti se necu vratiti i da ti ne mogu oprostiti...
ti znas da me nikada vise neces imati...
i znas da ti se nikada necu smeskati i saputati,
ti znas da se nikada neces moci igrati s mojom kosom
i da me nikada, NIKADA vise neces tuznu videti...
a ja... opet,
opet cu ti doci u snove i nemilosrdno te muciti i kidati svojim osmehom,
svojim recima i pogledima...
a ti me neces moci dotaknuti...
i nikada vise me neces moci povrediti...

:069::069:

[Elvis-Eko]

YouTube - poezija (http://www.youtube.com/watch?v=kA1m3KFfTjM)

[Sani]

Djevojka i momak se voze na motoru...
DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Sutradan je djevojka presjekla vene...
VOLeLA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA... http://www.radiocarsija.com/forum/images/smiles/icon_cry.gif

:uhhhh::4_9_3::4_9_3::4_9_3::4_9_3:
eeee a neko bi joj je sa glave skinuo,hahahah...

[superbaka]

YouTube - Ranjeni orao - Jednom kad se vrati? (http://www.youtube.com/watch?v=i6WMXsXT-Tk)

[superbaka]

Naše oči govore umesto naših usana. U tvojim očima vidim sebe. Ne razumem, ali meni baš tako izgleda. Dovoljno mi je da te pogledam i da znam da ti jesi deo mene koji mi ceo život nedostaje. Ulaziš mi kroz zenice u najskriveniji deo duše. Očima mi govoriš sve o sebi, govoriš mi ono što već odavno znam, ali te puštam da mi objasniš još jednom. Pa poznajem te ceo svoj život, tri života. Uvijek si bila prisutna negde u meni, baš ti, znam, osećam…baš ti!!! Nama je i pogled dovoljan, posle toliko godina čekanja. Naša prošlost i naša budućnost se spajaju u našim očima u tom trenutku sadašnjosti. ....

[mersija]

YouTube - Da Tebe Nema (http://www.youtube.com/watch?v=ugKEGxXjua4&feature=)

http://img121.imageshack.us/img121/8861/ogpi.jpg

Ova noc mi se cini ko godina duga...
kad pomislim na tebe bojim se
bojim se, ali neznam cega
neznam bojim li se tebe
ili se bojim same sebe...
ne znam bojim li se onoga sto buducnost donosi
ili onog sto mozda odnosi...
zelim da mi opet donese tebe,
a ne zelim da te udalji od mene
ne zelim da nam sudbina kraj presudi
ne zelim da ti moja ljubav dosadi...
na zalost ne znam sto ce buducnost donijeti,
ne znam da li ce mi opet zbrku u zivitu stvoriti
zato mi preostaje samo duboko se nadati i vjerovati
da me ti neces nikad prestati voljeti,
da neces sudbini dopustiti
da nas razdvoji..........

[Tahirovce]

Vracas mi se kao strah u kosti
kad se samo prisetim
da cu sutra drugom da te vratim
grc u ruci osetim

Vracas mi se ko vazduh u pluca
miris kose kad ti udahnem
moja vatra gori do smaknuca
i gorece dok ne izdahnem ...

[superbaka]

I Znam da jednom…
Kada budes nasao utociste u tudjoj luci srece, u luci druge zene.
Znam da ces se s’ vremena na vreme ,
u trenutcima slabosti i treme setiti mene.
Mene…
One koju si nazivao Andjelom svojim,
i divio se njenom iskrenoscu,
hrabroscu da u lice kaze ono sto misli,
sve ono sto drugi bi stisli, i duboko sakrili u sebi, sakrili od tebe i drugih.
I znam da jednom…..
Dok budes vodio Bitku sa uspomenama, tada upravo tog trena,
setices se mene i reci:
„- Ona je Srcem celim voleti znala.
I sve od sebe je dala, za srece tren, onome ko zvao se NJEN,
i znao voleti je, upravo onakvu kakva je“ !
I ovde reci ce pokazati, koliko si me ustvari dobro znao.
U dusi mi prodirao, misli mi citao.
Ali nikada procitati mogao nisi, koliko u stvari meni znacio ti si.
Koliko me je u grudima dusa bolela, krijuci od tebe da sam te volela.
Volela srcem celim,
onako kako sam znala ja,
ona sto bese spremna sve da da, coveku koji se NJENIM zvao!

[cobanica]

Znam, nisam tvoj broj i zato idem, ni sam ne znam kud...
Sve sto imam, bas sve ti dadoh,al' dva smo sveta, sve je uzalud....
Pruzice ti neka druga sve sto nisam moglo ja.....
Vodice te na kraj sveta,gde najlepsa zvezda sja....
Ne zali me,ni srce ne krivi,od ljubavi se ne zivi.......
Znam, rastanak boli i zato idem bol,da prekratim.
Jos ove noci usne mi pruzi,po necem lepom bar da te pamtim.....
Pruzice ti neka druga sve sto nisam moglo ja...
Vodice te na kraj sveta,gde najlepsa zvezda sja....
Osetices tu lepotu, sve najbolje u zivotu,sve sto sa mnom nikad ne bi imalo...

[superbaka]

Ne bojim se sebe, ne vise...
Ne bojim se svoje snage, ljubavi, svojih snova i zelja...tu su, stvarni, i jedva cekaju da izadju na povrsinu...
Ne bojim se svojih nemira, tajni skrivenih, sve je to deo mene...
A ti, zar ces biti takva kukavica i pobeci? od cega?! mene..?
Ne, dragi ti bezis samo od sebe..
Ko se jos ljubavi boji, dodira koji te voli....?!
Ja jesam napadna, cudna i lazljiva...smejem se od srca, setam do jutra, volim kisu i muzike zvuk... ponekad znam precutati, i lepu rec... ponekad uhvatim tudji pogled u prolazu, dodir koji vodi porazu...
Ali tvoja sam, dusom i telom..pred celim svetom...
Samo ti si taj koji posustaje, koji voli one "normalne", i dosadne...
Neka te, dragi, neka....samo ti gledaj iz daleka... u sta se tvoja "mala" pretvorila, kako je jos cudnija postala, neces znati da je samo tvoja ostala...

Zivot je igra andjela, meni je najlepseg dodelio... da me ne cuva od nevolja, niti srece ni lepote...

Videcemo gde ce tebe dovesti, koji ce ti put pokazati.. samo veruj mi, nebo kukavice ne voli....

[Tahirovce]

Necu vise da te vidim
Sakrice me noc od tebe
Uspela si da se stidim
Sto te volim kao sebe
I necu vise da te cujem
Sakrice me dobri bog
Svoju dusu zeljom trujem
Za mrvicom srca tvog...

[superbaka]

Pomislila sam da je dnevnik zauvijek izgubljen ali evo pronadjoh ga negdje u cosku zatrpane poezije...


Koliko god covjek bio prolaznik u zivotu on ostavlja iza sebe tragove. Neciji su dublji, neciji plici. Ali, sustina nije u tezini covjeka, vec u njegovom karakteru, njegovim sposobnostima da zauzme necije srce, da osjeti njegovu tugu i njegovu radost. Covjekov zivotni put je slijepi put i on je svjestan da ce mu kad tad on doci glave, zavrsiti se u jednoj tacki. Zbog toga on pokusava iskoristiti svaki sekund, minutu, sat, dan, godinu… Neprestana borba za zivot, za unapred izgubljenom bitkom. Sta ga to tjera i vodi da se i dalje bori iako zna da ce proci kroz zivot brzo poput voza? Vodi ga dusa koja zna da za nju ne postoji kraj.

[cobanica]

...osmeh tvoj,prija mi........ i tvoji nezni dodiri.......... sa tobom sve kao bajka je........... svaki je dan pun charolije... ...ti si moje sunce shto mi sja...........ti si moja zvezda..............

[mersija]

http://img85.imageshack.us/img85/8872/1z1fybbjpg.gif

Jednom... vjerujem...
i naše će zvijede vodilje
dodirnuti putanje sudbina naših,
otrgnuti od vječnosti vremena
tek dan jedan samo za nas...
Par sati da budu tvoji i moji,
toplim bojama najfinijih osjećaja
što srca naša od stvarnosti kriju,
sliku ovu za pamćenja vječna
u mislima našim skrivena nek' ostanu ...

[superbaka]

Naše oči govore umesto naših usana. U tvojim očima vidim sebe. Ne razumem, ali meni baš tako izgleda. Dovoljno mi je da te pogledam i da znam da ti jesi deo mene koji mi ceo život nedostaje. Ulaziš mi kroz zenice u najskriveniji deo duše. Očima mi govoriš sve o sebi, govoriš mi ono što već odavno znam, ali te puštam da mi objasniš još jednom. Pa poznajem te ceo svoj život, tri života.

[cobanica]

Po nekad imam osecjaj da je ceo svet otishao u aut.........
imam taj grozni trip,da ljudi uporno shire mrznju
i kao fora,tako im je lakshe ili shta vecj.....
i onda skontam da u srcu imam mesta samo za pravu ljubav.......

I TOTALNO ME BRIGA ZA SVEEEEEEEEE......

kroz glavu sine samo jedna misao:

JBT,PA JA OPET VOLIM!!!!!!!!!!!!!!

[fatih]

Ops, natuteraha na stjeciste ljubitelja mocne, lijepe i drage rijeci s nadom da cu u njihovim stihovima naci nesto i za svoj dzep (ne)iskustava, prepustam se mojim snovima i mastanjima jer je najveca radost i milina ovog zivota naci srodnu dusu i stopiti se sa njom u vjecitom vapaju za spajanjem. Poezija je oduvijek bila most koji spaja, dusebriznik i putokaz, radost, smisao, osjecaj i misao, prijateljica, pa i ...ljubavnica ;)

A ja....

Ko hajvan
tovarni
sa hiljadu pjesnickih
sapi
I pijan
i lud
i stvaran
ko slap
gradiranih kapi
no vaktom


sve izlapi

:(

[mersija]

http://img689.imageshack.us/img689/1683/z4b48d78debe44.gif

http://img704.imageshack.us/img704/1886/zagrljeni222.jpg

da mi te na tren oteti životu
osjetiti na tijelu dodira ljepotu
da mogu prešla bih granicu
pretvorila se u pticu
dolatjela tebi
dala ti nježnosti mora,
stisnuta uz tebe do zore
kad bih smjela okrenuti
stranicu sudbine......

[fatih]

*

Nasrnuh
Ne pitah,
Neznam da ja sam TO
Kucinu skidoh
Sa oblicja,
Uzdrhta nemir Moj.
Ko?
I kada?
Boluje moje mlado tijelo
Od nas
Zbog rastanka.

Cutjecu i ovu noc
cutjecu sutra
Oznaci bar ovu noc
Ili bar do jutra.

http://www.novine.ca/starevesti/photo_news/bez_komentara/Zanimljive%20fotke/BEDA%20-%20PROSJAK.JPG

[superbaka]

Ovo je nasha notj jer postojimo samo ti i ja
Notjas te imam za ceo zhivot
Jer mi notjas umesto krvi techesh kroz vene
I udishem te umesto vazduha
Notjas smo sami na svetu i zhivimo jedno kroz drugo
Tvoj osmeh je otkucaj mog srca
Moj dodir je tvoja ugashena zhedj
Tvoj pogled je moj otisak
Tvoj je odraz moja senka
Moja rech, tvoja misao...
Notjas smo jedno i ne postoji nishta shto tje to da promeni... __________________

[fatih]

A, pricas mi pricu..
O ljubavi... nekoj..
velikoj!
Nikad ostvarenoj...
Niti voljenoj...
pricas mi o meni???
(meni o meni? )
Neke price..
Djela, djela zelim...
pa, ucini ,
da osjetim..
da opipam...
Volis me....
Aaaaahhh
navodno!
naravno
U dvije rijec
samo dvijei...
VOLIM... koga
TE.... mene?
Opet mi prodajes
istu, staru,
ofucanu
.. o moralu...
ljudima...
kako smo i mi,,,
dio..
tog smrdljivog
(za mene)
svijeta....
Shvacas li...
Ja ne pripadam ..
ni sebi!
Ni tebi...
a svijetu..
najmanje
i opet prica
A ja?
Gledam te...
hladno i mrtvo
sutra je moje
vec proslo juce

moje luce ____________________:4_9_3:


http://herrsergio.files.wordpress.com/2007/10/traurig.jpg

[fatih]

Ko si ti?
Moja zivotna rijeka?
Moj izvor,tok ,moje more??
Ko si ti?
Kad mi se krades u sjecanjima,
Hrsuz sto dobro zna da je bio i ostao podstanar moje duse.
Ko si ti ?
Sta mi novog donosis na pragu zivotne jeseni?

Vela havle, oKlem tebe u nevakat Mukelefa, hejbet staza nigdje putokaza s bukadar mamlaza :zvizdi:

Ako prezivim,
sjeti me se ponekad,
iako sam nesretan
u ova mutna vremena,
zar nije moje pravo
zudjeti za srecom,
stajati pred zivotnom dilemom
jesi li ti bila
podstanar moje duse ,
jedno sigurno znam
sve dok nas muci
naseg slatkog grijeha glad,
u tebi ta pohotna ,
ko voce zrela zena,
tumara u tami sjecanja
sa dogorelom svijecom,
ja mali leptir
kome si davno sprzila krila,
lud sam od zudnje osjetit
tvoje ljubavi plam.

(mada me reci sram)

:obeseni:

[superbaka]

"Neuspeli pokushaji
slikara da oslika
iz dushe da prikaze oku
srecu shto nosi u sebi..
Evo neuspelog pokushaja,chitaoche dragi
pesnika da iskaze rechima osete svoje,
bolno ruka trpi,trzaje nosi,papir trpi..
Zapisuje telo,misli svoje..
I pochinje tuzbalica na neuspeshnost svoju,
na nemoc,na slabost slova za tu bujicu shto mu grudi i um preplavljuje,
na zauvek neizrecheno..

[fatih]

Velim..
I neka,
I neka pjesma krene
ponese, nosi pozdrav..
od mene,
za nas,
stare drugove
jerbo je ostalo
____sjecanje na tebe
i ona uvehla ruza,
tuzna uz, uzglavlje
Nek i ova pjesma ostane
nek te po dobru spomene
i nek se kadkad zacuje,
kada i mene..
.. ne bude

Ti
Ne odustaj ni od cega!
Jer kad vjetrovi,
sto ti daljinu donose,
i u njoj udare srca moga,
kad oni zahucu mahalom,
odustanes li,
sokaci ce od stida
kapije pozatvarati,
i tebe , pod duvakom,
ni svatove tvoje
nece zapamtiti.
Pa kome ce onda..
biti predani,
iz vjetra,
udari srca moga?

:uhhhh:



A Zemlja Bosna..
Vrijeme..
proslo
a ko da ga sad..
dodirujem.
a miris ima.
na trulez,
na krv
i behar..
u cvatu.

:cekam:

[superbaka]

Ponovo ti govorim da volim te
po ko zna koji put ja ti priznajem
da svaki ovaj tren sa tobom radost je
i hvala Bogu sto mogu biti kraj tebe
Nije me sram jer to osjecam
i da si zadnji ja to dobro znam
nakon svih ovih godina
trazenja, nadanja
Za tvoje snene oci ja dala bih sve
za svaki dodir tvoj ja se predajem
za svaku rijec sa tvojih usana
zivjecu milijun godina
Za tvoje snene oci, bisere
stavljam svoje srce u dlanove
i ovaj zivot tebi darujem
neka bude zauvijek....

I osjecam da ce biti zauvjek....Ovaj put zasigurno to osjecam.Znam da me volis i ta ljubav je rodila moju....Od Novogodisnje noci ne rastavljamo se nikako.I godi mi s tobom...Svaki dan sve vise i oboje znamo cemu to vodi....Sinoc si mi rekao-Mislio sam kada kazem roditeljima da se zenim da cu umrijeti od smijeha.Kako stvari stoje izgleda da cu se vrlo brzo mnogo smijati....-i jos mi to zvoni u usima....:mislim:

[fatih]

Kazaljke
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:sP31H1s5fexiNM%3Ahttp://www.ehrensenf.de/files/linktipps/uhr%2520zum%2520basteln.jpg


Nekad igrala si se:
Sta nam kazuju kazaljke

Bilo birvaktile,
Davno smo odigrali,
leprsave dane
I u tebi usahlo ushicenje
Djevojcice

Al u ovom fosilu
I danas landara
Budalica u grudima
Misli jos uvijek na tebe
Kad se lutanja poklope

U svakom krugu
Sunceve sudbine
Suno-vratim se do tebe
Da ipak zalijem,
korijenje kazaljke
Koja se ne okrece
U smjeru srece

Iako u tebi odavno
Na stanuje smijeh
Djevojcice

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:g6wGACCy7jJKLM%3Ahttp://www.poison.maettig.com/images/Junges_Maedchen.jpg

[superbaka]

*HASANAGIN SEVDAH* (Sto te nema)

Sto te nema, sto te nema,
kad na mlado poljsko cv'jece,
biser njize ponoc n'jema,
kroz grudi mi zelja l'jece,
sto te nema, sto te nema?

Kad mi sanak spokoj dade,
i dusa se miru sprema,
kroz srce se glasak krade,
sto te nema, sto te nema?

Procvjetala svaka staza,
k'o sto bjese divnih dana,
po ruzama i sad prska,
bistra voda sadrvana, sadrvana.

Ispod rose zumbul gleda,
iz behara miris vije,
a za mene k'o da cvili,
i u bolu suze lije, suze lije.
Sto te nema, sto te nema?

Vedri istok kad zarudi,
u treptaju od alema,
i tad srce pjesmu budi,
sto te nema, sto te nema?

I u casu bujne srece,
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu krece,
sto te nema, sto te nema?

Kako mi je srce jadno,
kao da ga neko bode,
te sve place i sve pita,
kuda moja Zejna ode?

Je li grijesna sabah zora,
il' nebeska sjajna zvijezda,
je li grijesna ljubav moja,
k'o glas ptice iz gnijezda!

[superbaka]

Ja ne plačem, ja šutim, i skrivam se tu u masi.. I onda se desi taj pogled.
S one strane snova, vječita robija i igra osude. Ja ne znam koji je ovo film, po kojem scenariju dišeš? Pitam se šta bi bilo, kad bih neke stvari izreko, napisao, umjesto što ih čuvam u sebi.
Riječ po riječ, slika po slika, nenamjerno ti nanižem sve bisere koje imam, i ti bez prava biraš, uzimaš sve.
I idemo sve ponovo, ne ti, samo ja, ja i ono moje.
Danas odzvanja, cijeli dan odzvanja u glavi jedan tren, stalno se ponavlja, guši me.
Vlastiti život mi je stran, kao da se probudiš jednog dana ne znajući, da si odabrani.
Hodajući eksperiment, zdravo za gotovo ( dvije, tri stvari za kraj, jedan ples kao oproštaj i obećanje da ćemo zaboraviti i da sutra - jučer neće postojati ).

[peca]

Ono o cemu pisem se radja iz mog licnog sazrevanja, mog zivota, punog uspona i padova, svetlih tacaka u zivotu i mracnih delova. Mnogo gubitaka...ali i dobitaka sa druge strane.
Pisem o tome kako bismo mogli biti mnogo srecniji nego sto najcesce jesmo, ne ceneci mnogo trenutke u kojima zivimo, u stvari mi ih ne prepoznajemo, misleci da su to obicni trenuci,uobicajeni, svakodnevni, medjutim posle nekog vremena u stvari shvatimo da su bas ti, obicni,
naizgled uobicajeni trenuci bili, oni za koje smo se vezali,koji nam znace, i koje pamtimo...zalim zbog mnogo izgovorenih reci u pogresnom trenutku, i cutnje u casu kada bi bilo bolje da sam nesto rekla.
Zalim za mnogim stvarima koje sam uradila, a nisam trebala, i za mnogim stvarima koje nisam uradila, a trebala sam. Jos uvek sazrevam u svojoj tuzi i zivotu koji stoji kao nepoznanica predamnom.

[superbaka]

Svijet je mali al nekad mi se ucini da je beskrajan
jer ti nisi kraj mene...
nema te da me mazis rijecima toplim kao sunce sto me grije...
daleko si odletjela od mog pogleda kao da me se bojis,
a svoju njeznost i paznju poklanjas drugom...
zbog tebe sam jos uvijek zamisljen i svojim zamisljenim pogledom
posmatram svijet oko sebe al ja nisam tuzan...
nisam tuzan jer ti mi milujes misli,tako da kad god pomislim nesto
lose,ti mi se pojavis iznenada i spustis svoju ruku na moje lice...
al samo na trenutak i onda tisina,opet prokleta tisina koja me muci
danima i nocima...tvoj prelijepi lik se pretvori kao i uvijek u prasinu
na vjetru a ja tad i dalje cekam da mi dodjes opet al tebe nema i nema...
nekad cu se pretvoriti u oblak i pustiti vjetar da me tebi donese,a ako te
i tad ne vidim,onda cu i sam postati vjetar i puhat cu uvijek u tvom pravcu
tako da me uvijek osjetis kad sam ti blizu i zapamti da cu ti uskoro biti blizi
nego ikada sto sam ti bio...toliko blizu da ces me moci osjetiti svojim dodirom...
samo cu korak biti udaljen od tebe...

[cobanica]

...gledash kroz prizmu svojih zgarishta...,hranish se odpatcima potamnele svesti...,dishesh kroz shkrge svoje suzenosti...niko ne dira tvoje bagremove...odavno si ih ostavio da lebde u prostorima samo tebi znanim...zar se nadash da ce tamo dobiti dushu i dati ti zadnje nijanse za tvoj portret....ili ces kao obichan plagijat cekati da ih vetrovi oduvaju...

[superbaka]

Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
Secam se zaveta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam umorna
srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala.

[fatih]

kruni se..

kruni se, još jedan, juli
nebo probodeno mladim mjesecom
krši svoje prste, lomi naša rebra


u sazrelim travama
ispod zlo-korijena
još nas sakupljaju

glancaju se crne pelerine
prepiru omoti za glave
sunčaju napisani i unovčeni rukopisi

doći će, opkoljeni kerberima
u crnim limuzinama
namirisani skupim parfemima
opet će tuknut' na bajate riječi

na prigušen lelek
naručen jedne noći
u blalkanskoj krčmi

I oni će doć i proć
šapat trave iznad čela
raznosit će im zablude

sjećaš li se, govorio sam ti:
dražesna, budi spremna
na neviđeno, a obećano,
upravo, izvodim lastu
iz ovog kaveza, svog' tjela
i skačim u plavetnilo
tvojih raširenih zjenica

budi budna, nebo će vidjeti
sigurno će gladna ptica
i po tvoje zrno doći
a sad sklopi oči
da ti se na trepuškama odmorim.

znam, doći ćeš i ovog jula
da na moju kamenu glavu
blijedi obraz nasloniš
da se od vrela života rashladiš

koljena ću ti travkama ljubiti
i u snu sanjati, kako ćeš i ti
zlatogrla, na krilima
u moju baštu sletjeti

čuvaj se ptica
dok oštre kljunove
i razaraju gnijezda

ne zalazi duboko u sebe
potonut ćeš u plitkost bola
dozvaće te strah i samoironija

moja kamena glava
moja koža-zelena trava
zrno sam, što tek sad klija


taj svijet
svijet je usamljenih
samo velike ljubavi
opstat će na nebu
zna se šta je ulog

iskustvo tragača
zalutalog u sebi
neuzvraćen bol
krilokrili dječak
i suza iz tvog oka
sačinjavaju me


sad, samo čekam
da nebo očisti kukolj
oko mojih kostiju
umnožen u fotokopirnicama
zabluda i prevara

:4_9_3:

[amina]

Pismo


Pisala bih ti ovog jutra
al' znam,
raniću nebo tvoje,
i nećeš pročitati.
Drhtavim rukama
spalićeš
sva slova moja
napisana
u prostoru
obojen požudom,
ispresijecan mojom drskošću
i pokušaćeš pobjeći,
ovoga puta
zauvijek.


Nećeš moći.


Ulazim ovog jutra
u dvorište
svih naših proživljenih života,
gazim
bosim stopalima svoje duše
po tvojim koracima...
i dok moja neobičnost leži
u tvom oku
pokušavaš da udariš žig,
al' sve nestaje u paučini,
suludih ideja.
Ovog jutra
bićeš moja želja
a ja tvoja snaga,
i opet ću te raniti
ljubav zaštitnike nema,
i mrzićeš me,
po ko zna koji put
proklinjati
i voljećeš...
uz usporeni jecaj kiša
Pisala bih ti
ovog jutra
al' nebo adrese nema.

[superbaka]

i tako...prodje jos jedan dan ispunjen besedom misli...
ponekad se osmeh pojavi...zvezde su nocas pale na moje dlanove...dodirivala sam svodove iznad tvojih plavih planina...
mekane, nezne, svetlucave...
padale su...
i svako padanje je bila zelja,
tvoja,
moja,
malih devojcica,
velikih decaka....
ah koliko zelja!

I zato molim te,
ostani tamo,
tamo gde rukama zvede dodirujes
gde zelje zelis...
gde cheznja ostaje na svome.

Ostani,
i cuvaj sarenilo jesenje,
duboko, plavo, leta...
i svaku krosnju, gnezda,
cuvaj,
pticu usnulu...
u ime ljubavi, u ime zveda na dlanu.

[mersija]

Tiho k'o san klizi ti dlan
Niz obraz moj, nocas mi treba dodir tvoj
Ljubis mi vrat u kasni sat
I tonem ja u tako sladak vir bez dna.

Jer sve si mi ti
U srcu su tvoji tragovi.

Vodi me, vodi me tamo gdje ljubav stanuje
Nemoj dati da ikad vratim se
Tu gdje ostavljas druge, u predvorju tuge
Pokazi mi gdje, gdje ljubav stanuje.
Vodi me, vodi me tamo gdje ljubav stanuje
Nemoj dati da ikad vratim se
Tu gdje ostavljas druge, u predvorju tuge
Ja dajem ti sve - pokazi mi gdje
Gdje ljubav stanuje.

Uzmi mi sve, dusu i sne
Tvoja sam, znaj, dok mjesec sipa zlatni sjaj
Njezan i plah k'o zvjezdan prah
K'o vatra vruc, od sedmog neba daj mi kljuc

Jer sve si mi ti
U srcu su tvoji tragovi ...

http://img63.imageshack.us/img63/6646/romantik03.gif

[superbaka]

Eto, ako te sasvim slucajno put na moju stazu nanese, da samo spontano opet prodjes a ne trazis me... samo cu na puteljku stajati i radoznalo pogledati sjenku sto mi prilazi..
Krisom ispod oka cu pogledati u tvoj lik ispod ulicne svetiljke kao nekoga ko mi je poznat iz proslosti a opet stidljivo i tajnovito da ne ugledas moj pogled... pazljivo cu se skriti u sumraku jer moj pogled unesrecuje ljude... a ja brinem za one koje volim... brinem za svoje prijatelje i pognucu glavu kada pored mene kao slucajno prodjes...

Ti samo nastavi, ne zastani, ne progovori mi ni jednu rec, ne presecaj nam sudbinu, ne osvrci se kada me ostavis iza tvojih ledja... jer gledacu za tobom... Nikada se ne osvrci, zarobicu te pogledom.

[mersija]

http://img696.imageshack.us/img696/3333/6337356lgby7.jpg


Kad plima emocija
zaplahnu me odjednom,
i srusi se
onaj zastitni
oklop kojeg
Drzah ovih
zadnjih dana ..
Kad u sutnji mojoj ...
tjeskobi i strahu
Bijah sama ..
ti ispruzio si ruku svoju...
Time dotaknuo
vjecno dusu moju..

[superbaka]

Zbog svega sto smo najlepse
hteli hocu uz mene nocas da krenes.

Ma bili svetovi crni,il beli,
ma bili putevi hladni,il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boji� vetra i mraka,
uspravna i kad kise tuku,
jednako krhka,jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,pa
sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronades sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.

Il crknes,ako crci treba
zbog svega sto smo najlepse hteli.:010::010:

[misis]

Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

[misis]

Kad dođes u bilo koji grad

Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.
Kad dođes u bilo koji grad
Odakle bilo
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
Ili niotkud sasvim svejedno
Kod odeš od svoje kuće
Bilo kuda
Samo da što pre odeš
I dođes u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Kad god da dođeš
Doći ćeš vrlo kasno
Jer se dugo putuje
Dok dođe u tvoj život
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.
Kod dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko
I u njih se dolazi iz daljine
A svako putovanje se oduži
Jer svi misle jedino o povratku
Mada povratka nema
A ko god odluči da putuje
Mora krenuti jednog dana
A kad god krene
Krenuće u ono doba
U koje uvek neko kreće od kuće
Obično u nedelju
Kad si i ti krenuo
A kad god je nedelja
Najčešće si u nekom drugom gradu
A u kojem god da budeš
Recimo u Valjevu
Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
I čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
U dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koji su tvoji koraci
Samo ćeš poznati onaj glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi
U dan neobican za to doba godine
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
U koje si došao kao neznanac
Ne znajući nikoga
Ni grad ni Veru Pavladoljsku
Ni da se zavole najviše
Oni što se znaju najmanje.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu
Recimo u Valjevu
U Karađorđevoj ulici
Između Pošte i Suda
I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se od tebe i od svog imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Okružiće te deca kao svakog pridošlicu
I u celom gradu nećeš poznavati nikog
Jer su svi otišli
I s tim bi se nekako pomirio
Ali niko se ne vraća
Sve je gotovo a još nikoga nema
Niti ima čvrstih obećanja
Da ćemo se ponovo sresti
I to je ono što najviše zabrinjava
Pa ipak čovek nije manje nego voda
Pa voda ne umire
Niti je smrt nešto
Što se na svetu događa prvi put
I da živimo hiljade godina
Prošle bi kao jedna
Jer godine su tu da dođu i odu
Ali sve što je njino
Nije Vera Pavladoljska
Koja ti je dala što ni sama nije imala
I uvek bila pomalo u oblacima
I u njih se konacno preselila
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
I nema ništa sa grobljem i smrću.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dođes ko zna kad
I ko zna otkud
Ili Veljeg Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će ti biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
Jer proviđenje ne zuri
I ništa ne zaboravlja
I ne fali mu ni mašte ni ideja
Da sve poveže i ispuni
Kao što je pisano
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodio
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinoga grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa tobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
I čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči

[fatih]

.................
Ne ocekujem da me razumijes, ne uvjek.
Pa ipak pozelim ,pozelim ponekad da je dovoljno da te pogledam i da iz tamnih ociju vidis "mene".Sto vrijeme izmice sve je manja vjerovatnoca.
Ti nisi nikada ni mogao razumjeti ovu konfuznu djevocicu sto se vec godinama boji da je zrela zena u meni ne eliminira.
U iscekivanju i nadi da ces me jednom "upoznati" prodjose nam godine.Jedna za drugom,teski sedefi nanizani rukom nade.Iz dana u dan sve mi vise,gore pada pomisao da cu vjerojatno i ostati jedna velika nepoznanica, insanu sa kojim se budim pod istim jorganom zivota na sabahu............
A da...

Ovo je belcin ona koja me je cyber mahalama okretala naglavacke pa opet vracala tamo negdje..i amo nigdje :uhhhh:. E heeej h'rmasice :EvilKiss:..Sta reci (jal' doreci) no ovo je posebnost koja mozda i ne spada u pjesnike jer njene misli i spoznaje nadilaze pjesnicki izricaj i za nju mi ne vrijedi nikakva uvodna misao o pjesnicima iliti inima koji si zele to prikaciti.. Njen "kalem" nadilazi pjesnistvo i prozu, liriku..i, kuku i motiku :icon_cheesygrin:. Koliko, samo koliko malo znam o Hurmi, o Hurmasici jos manje...:zvizdanje: ali TAJ osjecaj je dok citam ... nekada mi izgleda blisko kao da zivim tu, u njenoj dusi..(..:icon_cheesygrin:..)...osoba cije je srce umorno, a da nije ni kucalo...:sad: Ej ljuta me guja ujela ispod koljena pa ne rekoh joj asicare ni "Merhaba " :confused:

[hurmasica]

Kupih danas za malo kovanica sto je moglo stati na dlanu ruke oko 3kg dobre proze.
Sarenu sintezu starog i novog,moj izbor naslonjen na stub iskustva i tarabe podvjesti.
Da,da!
Nije greska u kalemu niti provokacija.
Kupih prozu u kg.
Izlazeci iz Fund-Land u kojoj udjoh u potrazi za starim slikama,nisam znala dali da se smijem ili placem.
Sta bi Tolstoj rekao da mu mogu dosapnuti da sam njegovi Anu Karenjinu tesku nesto manje od 250gr kupila za sitnis.
Moj dunjaluce ne behera ti vakat a ni zeman ti nije za mashallah kad se pocela lijepa rijec prodavati na kilo.

[hurmasica]

A da...

Ovo je belcin ona koja me je cyber mahalama okretala naglavacke pa opet vracala tamo negdje..i amo nigdje :uhhhh:. E heeej h'rmasice :EvilKiss:..Sta reci (jal' doreci) no ovo je posebnost koja mozda i ne spada u pjesnike jer njene misli i spoznaje nadilaze pjesnicki izricaj i za nju mi ne vrijedi nikakva uvodna misao o pjesnicima iliti inima koji si zele to prikaciti.. Njen "kalem" nadilazi pjesnistvo i prozu, liriku..i, kuku i motiku :icon_cheesygrin:. Koliko, samo koliko malo znam o Hurmi, o Hurmasici jos manje...:zvizdanje: ali TAJ osjecaj je dok citam ... nekada mi izgleda blisko kao da zivim tu, u njenoj dusi..(..:icon_cheesygrin:..)...osoba cije je srce umorno, a da nije ni kucalo...:sad: Ej ljuta me guja ujela ispod koljena pa ne rekoh joj asicare ni "Merhaba " :confused:


Merhaba i hoshegldiniz u moje odaje,na mehka siljteta
Svjeze oprana i izvezena na djerdjefu djevojackih snova.
:)

[fatih]

Merhaba i hoshegldiniz u moje odaje,na mehka siljteta
Svjeze oprana i izvezena na djerdjefu djevojackih snova.
:)

.............:4_9_3:Hocul pitat nane da te zame dade :p

sad ce doci suncano proljece,
te ozivjet drvece i cvijece,
okitivsi polja i livade,
Da mi Hurma po njima se sece.


bacider mila malo pgled kroz pendzer, jeli babo svezo kera da mi sokak ne bude tjesan nocas :(

[hurmasica]

.............:4_9_3:Hocul pitat nane da te zame dade :p

sad ce doci suncano proljece,
te ozivjet drvece i cvijece,
okitivsi polja i livade,
Da mi Hurma po njima se sece.


bacider mila malo pgled kroz pendzer, jeli babo svezo kera da mi sokak ne bude tjesan nocas :(

Hurma hrsuz sto mladom pjesniku
pod kalemom ukrade mu stih,
ili svjezu od boja mu sliku
kad je okom nacrta fatih....

Babo svezo kera no turio rezu na kapiji i poklopio demirli pendzere,slaba vajda da mi nocas hodis.:D

[fatih]

Velis da zaboravim stazu po ovome mrazu :obeseni:

Odoh mila,
nemoj suze trati,
babo tvoj je
vec na mome tragu,
ljube nemam
nit kog da je vrati
jeseni sam one hladne
duge
zakopao svoju
milu dragu.....................

Sad se skitam
po bijelom svijetu,
niz brsljane
do slatkih okanca,
ljubim sve sto
padne mi pod usne,
ne slusajuc
zveket svjesti lanca ..... :(

http://img519.imageshack.us/img519/7977/ljubavifazonifd8.gif

[fatih]

Najkraca ljubavna pjesma napisana rukom jedne pjesnikinje a koju mi muskarci najradije volimo cuti glasi


DA


:cekam:

[fatih]

Budi Bog s nama
Koraci tiho se čuju
Otrgni sabahom ljubavi
Dok topovi odjekuju.

Čuje se glas u noći
Pospana kada sam, tada
Osjećam bol u grudima
Ljubavi gdjeli si sda.

I ovo mrtvilo sneno
I ono sunce hladno
I one ljubavi stare
Ostade srce gladno.

ps. potraga za autorom :evilwait:

[mersija]

Tvoj pogled me dodiruje,
kao magijom za sebe me veze.
I kao da mi rijeci najmilije govori,
dok usne tvoje su nijeme.

Ne, ne trebaju mi usne tvoje ništa reci,
jer sve to vec u pogledu tvom vidim.
On me miluje, on me dodiruje,
i kao najmiliji glas mi prica.

Pusti da gledam te jos,
da uzivam u pogledu tvom.
Ne zelim da mine me ovaj jeza divna,
sto u milosti me kupa svog.

Zelim taj pogled samo za sebe,
da se budi tu kraj mene,
da miluje me u jutarnje sate,
da uz mene se privija blago.

I da traje tako sve dok bude nas dvoje,
sve dok dah nam ne umine.
Jer u pogledu tvom zelim da nestanem,
kad za nestanak dodje cas.

[superbaka]

Sem smrti
meni se već sve dogodilo.

Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali
sve u svemu
sem smrti
meni se već sve dogodilo.

To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.

[halilce]

Sem smrti
meni se već sve dogodilo.

Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali
sve u svemu
sem smrti
meni se već sve dogodilo.

To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.

Alaha mi,rado bih ti ispunio tu želju,ali....sem smrti,i meni se svašta dogodilo..:4_9_3:
A,ti znaš orden ćeš dobiti..kad umreš..od mene!:icon_cheesygrin:

Šalim se,bakice,prelijepo je..:pljesak:

[akica_90]

Ponoc.. Oci umorne ali se ne predaju snu..Razmisljam..
Postavljam pitanja, trazim odgovore..
Vracam film, kako je ovo sve pocelo? Da li je navika? Ovisnost?
Ne, ne mogu biti ovisna, ne o tebi, ne o njemu, o bilo cemu...
A ipak, tu sam..
Ponovo slusam tvoje korake, dolazis iz daljine..
Ti donosis sa sobom miris mora, vedro nebo, sunce, njezni vjetar koji me miluje..
I sva moja cula su otvorena...
Prihvatam, osjecam, slusam.. I znam da vrijedi...
Niti mogu, niti zelim, biti gluha, slijepa, nijema za tebe, za nas..
I shvatih da ovo ljubav je...

[akica_90]

Tamo negdje, gdje je sve drugacije, tiho, netaknuto..
Gdje se samo zvuci vjetra cuju.. Tamo negdje daleko si ti.. Sanjas o nama..
A ja sam tu...
Tu gdje su ljudi stalno u pokretu, gdje nema tisine, za kojom zudim..
Ja umjesto zvuka vjetra slusam svirene hitne pomoci... Ali i ja sanjam..
To je ono sto mi ni grad, ni zivot, niko ne moze uzeti... I ja sanjam o nama..
Snivamo pod istim nebom... Iste snove... I srecemo se u snovima, puni ceznje, zelje, ljubavi... Predajemo se potpuno.. Snovima..
I kad dolazi budjenje , dolazi i nada..Snovi ce ozivjeti jer mi smo rodjeni jedno za
drugo, i moramo zavrsiti davno zapoceto, morali smo se sresti, desiti jedno
drugom...
Da bi nasli mir, ljubav, srecu.. Cvrsta je ta veza izmedju nas..
Mi smo jaci od svega.. jaci od vjetra, jaci od vremena, jaci od svih...
Jer prava ljubav je najjaca i traje vjecno... Nikad ne umire...

[foto_Sapko]

Jer prava ljubav je najjaca i traje vjecno... Nikad ne umire.

:823: NIKAD
bravo za ovo AKICE :010:

[mersija]

YouTube - Trunka Srece (http://www.youtube.com/watch?v=9A6yp_-LQDs&feature=related)

[mersija]

http://img31.imageshack.us/img31/6893/imagesca2vppxq37187.jpg

NE PLASI SE
nećeš me izgubiti
uvijek ćeš me poznati
u masi
uvijek od drugih razlikovati
zastani...nemoj proći
iako će koljena klecati
srce snažno lupati
zastani...nemoj proći
ime mi izgovori
neće biti teško
dugo ti je na usnama
počivalo
stavi mi ruku na rame
u oči duboko pogledaj
bez straha upitaj
koga sada snivam
ja ...ja ću se nasmiješiti
toplu , slanu
suzu pustiti
jer
uvijek sam ista
uvijek ona
puna ljubavi i
sa sjajem u očima....

[mersija]

Imam dojam da je zvuk povinuo sebe ovoj bijeloj ljepoti.
Sa nabreklog neba padaju snjezne kamikaze bez glasa,bez straha ,bez drhtaja.
Zalice mi na insana kad je u sevdahu,musafir sto maksuz ide u susret belaju.
Na naljepsi violinski kljuc jedne zimske sonate,cije note ne cujes ali zato osjecas kroz lagahno podrhtavanje kada ti krenu pod kozom igrati
Na djecji osmijeh koji naprosto zarobi svojom neviniscu i radoscu zbog pukog bitisanja.
Na njezni dodir ljubavnika ciju igru,cilj i svrhu same ,jedino oni spoznaju.
Stojim i kroz ovlas zamagljeni prozor promatram majku prirodu i ne znam po koji put ostajem bez daha pred ljepotom njene umjetnosti.
Bijelo ,cisto,beskrajno i vjecno.
Neutralizira mrlje i sivilo,daje urbanom stembilj i obavija moj grad u svom snjeznom zimskom kaputu.
Kad se upale ulicne svjetiljke, krenucu u noc.
Ostavicu kofer svokodnevice kod kuce i ponijet samo dusu u mali dijalog sa snijegom.
Ispod cizmica ce krckati.
U dusi ce pucketati furuna davnih sjecanja iz onog lijepog djetinjstva kad je dunjaluk bio ususkan u veliki bijeli snjezni jorgan naivnosti.

Vakat sto prohuja ali ne bez traga.

I dan danas mi snijeg upali fenjer u srcu .

Odavno nisam procitala sta ljepse.....:bravo:

Hvala ti Draga moja, ....:010:

[superbaka]

Kad samoća pokuca na vrata i postane prijatelj drag....jedino što uvjek ostane kad padne tiha noć.Nekako se čudno navikneš na nju i s vremenom je čak i neprimjetiš već jdnostavno prihvatiš kao nešto svoje.Vrata srca zaključaš u strahu da te neko ne povrijedi više, jer znaš ni ova psljednja rana zarasla nije .Tako teku dani i godine....teče život.Nenadano i sasvim nestvarno jednog dana neko uspije dokučiti tvoje snove,tuge,želje i ta vrata srca polako se otvore pred tom nježnošću.I pitaš se zašto i da li želiš ponovo prolaziti sve to ili jednostavno ostati u tom svom sigurnom svijetu samoće.
Ali srce ne pita ...ne sluša....nedopušta komandu razuma koji viče NEMOJJJJ.
Ono jednostavno osjeća, da treba ljubav,treba je ko zrak,ko sunce treba nekoga za koga će zakucati brže za koga će živjeti.Dal ljubav to je kad ti neko fali do boli ...kad strepiš na svaki zvuk telefona ....kad čekaš a sati su beskrajni ko vječnost.Dal ljubav to je kad pjesme pišeš, kad za njeu živiš ....i svaka riječ melem je ranjenoj duši.Sumnjaš....naravno.sumnjaš, da ti se to događa ,dal je ONA-ON…. Iskren/a voli li kao ti.Pokušavaš razlučiti stvarnost od sna ....istinu od mašte ...pokušavaš biti realan.
LJUBAV nikad nije bila realna ...ona je poseban svijet gdje se sreću oni kojima je sudbina dala tu šansu.Da li ćemo je iskoristiti to znamo samo mi,ili ćemo cjeli život žaliti ako joj zatvorimo vrata jer možda se nikad....nikad više ne vrati.

[fatih]

Ich hab Dich,
so vermisst,

Ukucah, udjoh
tebe ne nadjoh ?
bijah bijesan
te namah, izadjoh ?
(duse mi, jesam)

bit il ne biti
sokak je tjesan ?
o Boze gdje sam ?
kako se skriti
a vec su me siti
to znas vec i ti.. ?
(sto je u biti)

Vrtlar im smeta
sto cvjece bira
na stranu steta
pod cjenu "mira"
sijaset kleveta
(necijeg hira)

Ima nas

Neko vec tamo rece:
Ima nas!
Valahi i ja kazem:
masalah,ima
Samo kakvih sve ne ?
I, na to
niko glavom ne klima
Vele, da pravi smo
i da neki smo od,

amo
tamo
i nikamo
A, mi ko mi -
sutimo ?
MI
Ko to MI..
Ti..?
Ja..?
Oni?
(u ime naroda)
bagra koju
drze u saci
(ti neki djaci)
osjecaj bjedan
beli
sve narod jedan
cijeli
ama bolan,
nije to narod
to su mahom -
individualci
za svoje potebe
znalci

:mislim:

[Elvis-Eko]

Ich hab Dich,
so vermisst,

Ukucah, udjoh
tebe ne nadjoh ?
bijah bijesan
te namah, izadjoh ?
(duse mi, jesam)

bit il ne biti
sokak je tjesan ?
o Boze gdje sam ?
kako se skriti
a vec su me siti
to znas vec i ti.. ?
(sto je u biti)

Vrtlar im smeta
sto cvjece bira
na stranu steta
pod cjenu "mira"
sijaset kleveta
(necijeg hira)

Ima nas

Neko vec tamo rece:
Ima nas!
Valahi i ja kazem:
masalah,ima
Samo kakvih sve ne ?
I, na to
niko glavom ne klima
Vele, da pravi smo
i da neki smo od,

amo
tamo
i nikamo
A, mi ko mi -
sutimo ?
MI
Ko to MI..
Ti..?
Ja..?
Oni?
(u ime naroda)
bagra koju
drze u saci
(ti neki djaci)
osjecaj bjedan
beli
sve narod jedan
cijeli
ama bolan,
nije to narod
to su mahom -
individualci
za svoje potebe
znalci

:mislim:




:appl[1]: Bravo care

[superbaka]

Boze, treba mi on veceras,
a nje nema..
Nece je biti ni sutra,
a treba mi..
Svakim danom, volim ga sve vise..
Koliko ga volim,
toliko i patim..
Treba mi njegov zagrljaj,
poljubac, da obuzdam bol..
Samoca me tjesi, tuga je samnom..
Boze, potrebn mi je..
Bez njega, deo mene umire..
Potreban mi je taj pogled,
te crne oci, sto dusu razdire..
Boze, pomozi mi, jer volim ga suvise,
da bih ovo mogla sama proci...

Zivot, bajka... nije, ne dok mi to ne poželimo. Svaki dan bi nam bio dosadan, kad bi bio isti, ali ovako nije i po tome se razlikuje od bajke, nema uvijek sretan kraj za sve, uvijek je tu druga strana koja strada. Ali život je priča, priča koju ne treba pričati, već živjeti...
uvijek treba vjerovati u zivot,ma kakav nam on bio i sta donosio jer ponekad ima tuznih a ponekad i vedrih i suncanih dana.uvijek gledati ponosno i uzdignute glave i ici uvijek dalje i zeljeti vise.

[superbaka]

Tamo negdje, gdje je sve drugacije, tiho, netaknuto.. Gdje se samo zvuci vjetra
cuju.. Tamo negdje daleko si ti.. Sanjas o nama..
A ja sam tu... Tu gdje su ljudi stalno u pokretu, gdje nema tisine, za kojom
zudim.. Ja umjesto zvuka vjetra slusam svirene hitne pomoci... Ali i ja sanjam.. To
je ono sto mi ni grad, ni zivot, niko ne moze uzeti... I ja sanjam o nama.. Snivamo
pod istim nebom... Iste snove... I srecemo se u snovima, puni ceznje, zelje,
ljubavi... Predajemo se potpuno.. Snovima..
I kad dolazi budjenje , dolazi i nada..Snovi ce ozivjeti jer mi smo rodjeni jedno za
drugo, i moramo zavrsiti davno zapoceto, morali smo se sresti, desiti jedno
drugom... Da bi nasli mir, ljubav, srecu.. Cvrsta je ta veza izmedju nas.. Mi smo
jaci od svega.. jaci od vjetra, jaci od vremena, jaci od svih...Jer prava ljubav je
najjaca i traje vjecno...Nikad ne umire...

[superbaka]

Da sam zora
pa da mogu jutrom da te budim....
pa da dodjem pod prozore tvoje
i udjem tiho na krilima vjetra
da osjetis miris i poljubce moje.....
Ili da sam barem magla....
da ti mogu u zoru tiho i njezno u postelju uci
da skinem ti jutarnju rosu sa usana
i da vjecno kraj tebe ostanem....
Eh.... da sam bar sunce sto jutro krasi
i mjesto mene sto te budi
da osjetis malo toplinu moju....
da te ja mjesto njega
zracima pomilujem i dobro jutro pozelim....

[superbaka]

U rukama ti si moje srce držao,
Ali izgleda da odlučno si ga ispustio,
I drugo srce u ruke primio...
Sve svoje tebi sam dala,
Kad bi ti pomoglo za tebe bi i poginula,
Ali tebi izgleda ja nisam toliko važna,
Bila sam ti samo avantura prolazna...
Stalno si govorio da me voliš
I da stalno na mene misliš...
Uvjeravao si me da sam ti sve,
Da živiš za mene...
Lijepo si me u laži te uvjerio,
Hvala što si mi patnju umjesto sreće donio...
Al za ono što će se dogoditi
Nemoj sebe kriviti,
Ne možeš ti srcem upravljati,
Jedino si možeš prebacivati
To što moju ljubav nisi znao cjeniti
I što mi laži nisi mogao prestati govoriti...
I znaj ljubavi da ti svu sreću želim
I da kad me nebude neću prestati da te volim...
S neba ja ću te čuvati,
A da te povrijedi neću dopustiti...
Iako mislim da te nije zavrijedila
Jer ona se s tobom samo poigravala,
Odluka je pala
I ona je ponovo tvoja postala...

[cobanica]

Zashto te nema, kad srce zatreba te moje, zashto si daleko, kad uvek si tu u mojim mislima...
Mrzim ovaj osecjaj samocje, a rekoh sama sebi da mrznju upoznati necju, a eto mrzim mrznju, mrzim glad, mrzim bose noge, mrzim ono shto na barut i smrt mirishe...
Eto mrzim a rekoh da necju...
Shta ja ovo pishem, svashta!!!
Htedoh neshto drugo pisati, o ljubavi, o srecji, o radosnim danima, trenucima, satima...
Ah,tako ih je malo bilo, al' bilo ih je...
Mozda i vishe, previshe,al' ja eto opet zadovoljna nisam, jer svaki moj osmeh suza je zalila, svaki uzdah zadovoljstva, ta suza je zgazila...
Hahahah, ah...
Smejem se, kako je lepo smejati se...
To je zato shto sam pomislila u ovom trenu na tebe...
Da,na tebe i sebe pored tebe...
Al' evo sad suza kanu...
Shta ona sad hocje...
E, da...
Hocje da me podseti da si daleko...:(

[hurmasica]

Ne trazi od mene da po ko zna koji put bankrotiram na kontu vlastitog zivota.
Nekako sam se uspjela izvuci iz crvenog salda emocija.
Proslost ,ti pripadas njoj.
Izmedju nas je transparentan zid i na njemu hologram nase minule ,smijem li je nazvati ljubavi?
Nedefinisana je to emocija!
Gledam i vidim tebe,potpuno okupanog od onih superlativa koje sam ti ja pripisala.
Cist si od moje maste,ocekivanja, na tebi i u tebi nema niceg vise cemu se ja mogu pripisati kao kreativna mater.
Ocekujes da cu preskociti liniju razdvajanja i u magnovanju kao nekada davno drhtati od
tvoje blizine.Ocekujes da to bude ona tvoja mala.slatka curica.
Hej pa ta mala sa vatrom u ocima jos uvjek egzistira ali u zjenicama ne nosi vise tebe.

[superbaka]

Ostavljaš me...
često ...
a pored mene si
još uvijek.
U mislima si otišao,
u snovima me napustio:
bježiš
predamnom
pred ljubavi
pred nama.



ako te poželim,koga ću zvati..od mene su ruke digli već svi.....?
ako ostanem sama nakon svega,hoćeš li brem doći ti?
ako ove noći umre sve što si volio kod mene,hoćeš li bitt tu za ona dobra vremena..?
ako se promjenim zbog zli ljudi sve,hoćeš li opet bit moja sjena?
ako ti kažem da te volim,a to nisi htio čuti jer ti je sad teže otići...,
ako ti kažem da si moje sve,hoćeš li mi prići?
jer dječače ti sve što imam, samo si ti preživio ovo teško breme....
ako te zovnem hoćeš li doći i ponosno stati uz mene?

[rokicka]

wauuuuuuuuuuuuuuu

[foto_Sapko]

Jer prava ljubav je najjaca i traje vjecno... Nikad ne umire

[superbaka]

Gledala bi ga kradomice dok popravlja cijev u kupaonici ili u vrtu kopa rupu gdje će ona posaditi svoje ruže-golih prsa,košulje skupljene i vezane oko struka,napetih mišića na znojnim sjajnim leđima-i stidjela se iznenadne provale sramnog uzbuđenja.Mislila je što bi se dogodilo da je iznenada poljubi,da osjeti na svom tijelu te njegove velike,grube ruke.Stidjela se takvih misli i trudila se da zaboravi.Svaka žena bi dala sve da na svijetu da ima muža kakvog ona ima.Kako uopće može i pogledati drugog muškarca? Ali nije se mogla zaustaviti u skrovitim maštanjima.U kadi slučajni mlaz vode između nogu odjednom bi u njoj izazvao uzbuđenje,odjednom bi osjetila slabost prostrijeljena vrelom strelicom žudnje.Ili poslijepodne,kad bi legla da odspava,sanjala bi da Nikos leži pokraj nje u tom velikom krevetu s baldahinom,da njegov znoj natapa naškrobljene rukom vezene lanene plahte koje je Gerald kupio u Irskoj.I tada bi se naglo probudila,u sobi ispunjenoj blagim svjetlom sunčevih zraka što sipe kroz zastore i gledala u dubokoreze visokih stupova oko postelje,izgubljena u nerazumljivoj čežnji.Ponekad je u polusnu,jednostavno popustila i zadovoljila svoju želju.Nakon čega bi se samo još više prezirala.
Što je to,pitala se,zar je to ljubav?I kako se uopće dogodilo?

[peca]

Ulica zivota preda mnom se pruza... Ja se spoticem o korov i padam po ko zna koji put... Zelim li ici putem koji me vodi u sigurnost? Mame me Cigani u tmini, odvodeci me u nepoznate svetove! Gubim se... Padam... Opet pogresna odluka! Kazu da se na greskama uci, a ja kao da uzivam u toj boli i gresim ponovo, ceka...juci da me stigne kazna Bozija, da mi oduzme krila i ostavi u crnilu zemlje da se u njoj gusim... Ali kada svi misle da je kraj, u meni se radja nova snaga i ponovno se borim, dizem se i nastavljam koracati korak po korak, jer na kraju puta si TI!

[hurmasica]

Dodje dan i sa njim trenutak.
Dodje trenutak i sa njim misao.
Dodje misao i sa njom mudrost.
Dodje mudrost i sa njom iskustvo.
Dodje iskustvo i sa njom zrelost.
Dodje zrelost i sa njom starost.
Dodje starost i sa njom kraj.
Dodje kraj i sa njim pocetak.
Dodje pocetak i sa njim saznanje.

U ovaj krug zivota trcimo svi po jedan mali ili veliki krug.
Neko padne na prvom kilometru,neko pretrci par,saplete se i ponovo stane na nogama.
Neko istrci polovicu i stane,neko trci do poslednjeg kilometra u nadi da ce na kraju puta pronaci odgovore na pitanja.
Ko sam ja i sto cu na ovom dunjaluku?
Da li je potreban razlog biti tu,kome smo potrebni?
Jeli ovo pocetak kraja ili kraj pocetka?
Jesam li ja odista produkt slicajnosti?
Dali,moze li,jesam li,hocu li,trebam li,mogu li?

Prvo pitanje radja drugo,drugo radja trece,postaje mali potok,rijecica,rijeka koja buja i slijeva se u ocean pitanja.Sav je zivot pitanja i u toj potraznji za odgovore ostanemo uskraceni onog sto se zove istina.
Sve prolazi i nestaje samo su pitanja vjecita.
Sve se rodi,izbehera i svene samo su pitanja uvjek ista.
Sve ce galiba i nestati kad dodje vakat samo ce iza nas ostati pitanje.

Ciji smo mi garibi?

[superbaka]

Dodje dan i sa njim trenutak.
Dodje trenutak i sa njim misao.
Dodje misao i sa njom mudrost.
Dodje mudrost i sa njom iskustvo.
Dodje iskustvo i sa njom zrelost.
Dodje zrelost i sa njom starost.
Dodje starost i sa njom kraj.
Dodje kraj i sa njim pocetak.
Dodje pocetak i sa njim saznanje.

U ovaj krug zivota trcimo svi po jedan mali ili veliki krug.
Neko padne na prvom kilometru,neko pretrci par,saplete se i ponovo stane na nogama.
Neko istrci polovicu i stane,neko trci do poslednjeg kilometra u nadi da ce na kraju puta pronaci odgovore na pitanja.
Ko sam ja i sto cu na ovom dunjaluku?
Da li je potreban razlog biti tu,kome smo potrebni?
Jeli ovo pocetak kraja ili kraj pocetka?
Jesam li ja odista produkt slicajnosti?
Dali,moze li,jesam li,hocu li,trebam li,mogu li?

Prvo pitanje radja drugo,drugo radja trece,postaje mali potok,rijecica,rijeka koja buja i slijeva se u ocean pitanja.Sav je zivot pitanja i u toj potraznji za odgovore ostanemo uskraceni onog sto se zove istina.
Sve prolazi i nestaje samo su pitanja vjecita.
Sve se rodi,izbehera i svene samo su pitanja uvjek ista.
Sve ce galiba i nestati kad dodje vakat samo ce iza nas ostati pitanje.

Ciji smo mi garibi?
Hurmo bravo za ovaj tekst,koliko sam shvatila a i poente je u tome da smo mi samo prolaznici kroz ovaj dunjaluk i nishta vishe,ono shto bi rekli,da smo samo Musafiri:069::069:

[hurmasica]

Zrak



******

Vuce vlak vremena i tebe i mene,
u crno nas boji hladne tinte mrak,
neda ovoj dusi rahat da uvene,
nostalgije pun je sto disemo zrak.
Vozimo se sami u kupeu tuge ,
na rukama karta u jednome smjeru,
kud nas ovo vuku usamljene pruge,
na vrela gdje davno ostavismo vjeru!?
Hocemo li stati ,iskocit iz vlaka,
imamo li dovoljno hrabrosti i snage,
slutim da nam ljubav ostala bez zraka
i da su nam srca naceta od vlage.

[cobanica]

Ovo je mesto postalo tesko za mene…
Tu gde predrasude nikad nisu pobedjene…:(
Zivi se po normama iz kojih se ne iskace…Uvek oko istih stvari sve se okrece…
Mi smo isti kroz sva vremena i sisteme,davno nauceni druge kriviti za sve probleme...
Iz svoga ugla gledamo,pa ne vidimo sebe…a sto vidimo oko nas,to nas previse ne j*b*…
Svet se menja- nama kuca to na vrata!
A mi sa cipela cistimo tragove balkanskog blata...:evilwait:
Odelo i frizura se uvek promeniti moze,ali tesko menja se ono (sto je) ispod koze, to su ljudi...
Tesko promenjivi ljudi,ostace uvek nepopravljivi ljudi…
Makar su moji,pa ih volim…Ali sve u njima ja mrzim...
Ovi su ljudi teski…cudan smo mi svet…
Jedan drugom za vratom…tezak mentalitet…
Smeskom te docekuju…prime te u goste…izvuku sve iz tebe,pa to koriste da ti smjeste…
Uvek isti, nikada se to ne menja…
Nek nam je lose,al' neka je komsiji losije…
Zanima nas-otkuda,sto i kako drugi ima… jer je bitno znati detalje,komenarisati sa ostalima…
Te tastine u nama zive oduvek…mozemo sve sad promeniti al' to ce ostat zauvek…
Upiremo prstom, tudje greske su nam snaga…
Sebe vidimo ko svetce, govno ne mirisi s naseg praga!!
Tvrdoglava sam,pa ne pristajem na uslove…
Kad jednom pognes glavu,drugi put te ucene…
Ne trebam poduku,ni tudje zlatne savete…ako su zlatni,sto ih na sebi ne primene!?:hmmmm:
Juce mi pruzaju ruku,ko fol,da pomognu...a danas mi ta ista pomoc dodje na naplatu…
Juce mi nude da za mene vezu,potegnu...a danas podvaljuju… da zbog njih sam tu..
Sorry, ali ne bi htela da za dvadeset godina pogledam u nazad i shvatim sta sam propustila…
pa slusam srce ,makar zvucalo otrcano…jednostavno,za mene je ispravno...
Pusti me da pogresim sama…cak da gresku ponavljam…bitno da pokusam…sve isprobam… jer nije me sram…
i kad gresim,neka gresim…pa, sto se to nekog tice…
mogu sama, samo znam da ne trebam tvoje price… necu bit ko ti,pa posle misliti sto bi bilo-kad bi bilo…
Svi smo drukciji, meni se drugacije dogodilo…slozilo,da je kako je - bolje ili losije…
pusti me,ocu sama probati sve...
Ne, ne, ne trebam suplje savete…:ne ne:
Ne trebam te da me vodis,vec da koracas uz mene…:ruka:
Ne,ne, ne trebam borca da za mene bitke vodi, vec da bude uz mene…:4_2_204:
Imas svoj zivot, sam po svome zivi ga,a mene pusti da pokusam sama…
Ako ne uspem - a j*bi ga,prezivecju!:zvizdi:

[superbaka]

ja ne pričam........ja samo živim....a život je ovo sad...vjeruj mi....čak i više sam živa jer osjećam da boli........i neka........i to mora neko,ako je meni tako namijenjeno ja to s hrabrošću prihvatam....ako je ovo samo igra sudbine onda joj neću oprostiti što je na ovako grub način samnom igra....
...ne znam ,možda mi pokušava otvoriti oči,osvijetliti moj vid,koji on svojim dolaskom zatvori...jer kad je tu oči mi ne trebaju...vidim ga srcem,dodirom,....mislima....i sad ga vidim...kako sjedi naslonjen na radnom stolu.....čak da može ovo čitati i tad znam šta bi.....ćutao bi nijemo....gutao knedle od bola,jer znam i on pati.....ali za utjehu njemu da ima gore, ja patim više......znam....posegnuće mu ruka za licem,da sakrije suzu...da je ne vide ....ali nek je ne briše....nek je pusti....nek pomislili da u toj suzi ima dio mene.....jer ima je ...ja to znam..........ali znam i da me majka nije rodila onakvu kakva bih htjela biti.....a htjela bi srce manje nježno,da ne boli....htjela bih da i nemam osjećaja da ne volim....htjela bih da imam u očima brojeve da mi računica život vodi,da mogu da kontrolišem svoju ljubav,dajem ja na kašičicu i grame,dajem je od vikenda do vikenda.......ali nemam.........sve bi to htjela....
a njega sad.....zagrliti ,poljubiti............ponajviše.......

[superbaka]

Čuješ li kako ti dušom svojom crtam divne snove, kako se utapam u njima i nestajem pred plahosti tvog srca. . .
Ti koji si me šapatom svojim vratio sa mojih staza ludosti na koje zalutah, ti koji mi vrati nježnost srcu, ti čijom dušom dišem, ti čija je duša bitisala sa mojom svo ovo vrijeme postojanja da te ne nađoh na stranicama skoro zatvorene knjige pomislila bih da sam tu uzalud, stvorena samo kao njemi posmatrač prolaznosti....
Nudim ti otkopčanu košulju moje duše iza koje se kriju sve nježnosti koje si probudio u meni....
Nosim te sa sobom u svakom dahu, u svakom pokretu, u svakom treptaju oka, u svakom osmjehu....
Ti koji si me opskrbio beskrajnim divljenjem tvojoj ljubavi vidim te u svakoj zraci sunca, u vlati trave, u svakoj kaplji rose....Tvoj glas čujem u vjetru kako mi šapćeš, a opet čutiš svoje čutanje nježnošću što ti je dadoh...
I čutim i osjećam tvoj pogled dok me miluje, i čutim i slušam dok mi recituješ poeziju svog srca, i tiha sam a želim da vrisnem svima da sam te pronašla onda kad se više i nenadah.... I čeznem čeznjom zaljubljenika, i sanjam snovima sanjara, ustajem i liježem sa radoću u duši što te nađoh... ti dušo moje duše...
Ponosna sam Vladarica svoga sna i nježna Princeza što ukaza joj milost svoju ti koji si dio mene same.....
I ćutim dok srce ponosno pjeva himnu iskonske ljubavi ....da sretoh te u nekom drugom svijetu ne bih te prepoznala ti radosti oka mog.... da riječi divne negdje drugo si rekao mislila bih da je iluzija stvorena ustima sjetnog pjesnika.... da svoje misli ti ne narisah iskrenošću slutila bih kraj, al dušom iskrenom kakva i jeste dadoh ti sebe u svjetu opsjene..... Skloni me od svake sumnje, od pogleda zavidnika, od riječi zlobnika u srcu svom...Ja pobjegoh u okrilje tvoje čežnje od svijeta koji nije moj dom.... Čuvaj me u sebi jer jedino tamo pripadam....
Tebi darovana sam zauvijek....

[superbaka]

Kad te sretnem u burnome dijelu moga zivota i pocnem s tobom nizati najljepse price o ljubavi u ime Allaha i zivjeti njene zakone… a onda dodje dan koji obiljezi da je sve to prolazno.

Kad ti otvorim vrata mojih snova i nastanim se sa tobom u dvorcu sacinjenom od iluzija… a onda dvorca odjednom nestane. Kad zivot svoj sakrijem u tvoje srce i natrpam moje torbe nasim danima, stavim moju srecu u tvoje oci, a zatim klonem i niti imam snage niti moci.

Kad postanes vremenom moje oci kojima gledam i zrak koji udisem i krv pomocu koje zivim, a zatim dodje tren rastanka pa te samo jos jedva uspijem da zagrlim.

Kad osiguram tvoju ljubav, kad osiguram tvoj glas, kad osjetim tvoj miris, kad osiguram moje bivstvovanje kraj tebe, kada dodjes nakon cekanja, kad te nadjem nakon traganja, a zatim otvorim oci a tebe nema.

Kad se ispuni dio sna i sretnem te nakon ceznje, pa dodjes nakon cekanja. I kad stanem pred neku a vidim tebe u njoj, kad dodirujem tvoje poklone i tebe se sjecam, kad citam tvoje retke pa te blizu osjecam, a zatim se vratim u stvarnost pa te ne vidim.

Kad prestanes pricati pa tvoj glas ostane u mojim usima, odes a slika tvoja ostane u mojim ocima, kad cijelu noc pricam sa tobom u mislima kao izludjena, pa odes a tvoj dah ostane u mome srcu, a onda se vratim kasno u noci jastuku mome, pa...

Kad sakupljam sto je ostalo iza tebe, pa vajam tvoje lice na plafonu moje sobe i na tenane vracam svaki nas tren... a onda shvatim da sve sto je lijepo kratko traje.

Kad bajram osvane a ti daleko, i visibabe procvatu a mi daleko da ih ubiremo, i kad najljepsi miris kisa ne mirisemo niti vise zajedno p njima mastamo... i tako ceznjom, godine nase prodju.

Kad te vidim tako blizu a tako daleko, da me s tobom spojio jedan cilj tog jednog prelijepog dana, a onda s drugima vrijeme provodimo i jedva se jedva vise cega sjecamo.

Kad ti pisem a do tebe ne stize moje pisanje kao nekada, niti ima nacina da caskamo kao nekada, kad uzdisem a ti uzdahe ne cujes zbog daljine, a onda dodje dan, pa umrem, pa ti samo stigne vijest.

[kame]

Nekako s proljecem :tongue:

Ugledah te tam' u sjeni,
plavog jorgovana.
Zamirisa moja dusa,
tog proljetnog dana.

Okupa me topla rosa,
s' predivog ti cvijeta.
Te pravih se da ne vidim,
oko sto me gleda...

I opijen tim mirisom,
sto dusu opsjeda,
Krenuh dalje niz carsiju,
dok me oko gleda...

Mili boze lijepa cvijeta,
i mirisa divna.
Osvoji mi dusu, srce.
proljetna milina.



http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:7g52OoyHasB_cM:http://www.pregled.com/images/slike_bilja/jagorcevina.jpg





:evilwait:

[akica_90]

Čudo najkraće traje

znas
bilo je mnogo dobro
bilo je
bolje nego
bilo sta

bilo je kao
nesto
sto mozemo da
podignemo
drzimo
i onda se smijemo
zbog toga

bili smo na Mjesecu
imali smo ga

bili smo u vatri
bili smo u
beskrajnom ponoru
nigdje nema takvog mjesta

bilo je duboko
i
svijetlo
i
visoko

primaklo se tako blizu
ludila
smijali smo se
bezumno

tvoj smijeh
i
moj

pamtim kad su
tvoje oci
glasno rekle
volim
sada
dok se ovi zidovi
tako necujno
ljuljaju.

[cobanica]

Ovde sam Ja...
sa dva, tri, mozda i vise lica.
Ogledalo...
visestrukih refleksija, nijansa boja.
Melodija...
od najdublje tisine do najvisih akorda.
Crtez... bez okvira, ali izostrenih kreda.
Prica...
prazan papir vapi za pecatom, pre nego sto izgori.
Snovi...
na izguzvanoj postelji, katkad nocne more.
Prijatelji...
na dnu case, ili ramenu za plac.
Dom...
negde izmedju vriska i nemog zagrljaja.
Pogled...
pun zivota, ali s nedostatkom poverenja.

Ti....ponekad tako sladak i lazljiv...
i znas da volis,i znas da bolis,
da budes grub i budes pazljiv
sto cudi u coveku jednom.

U jednom momentu vreo kao vatra
u drugom hladan kao led.
U jednom smrtonosan kao otrov
u drugom sladak kao med.

I dani sa tobom su
kao hod po zici izmedju pakla i raja
jutrom na pocetku pocetka
a u sumrak na kraju kraja.

I sta na to reci
osim da si tezak bas
i u beskonacnost znas da uzimas,
mada ponekad znas i da das,
jer jednog momenta sam
s tobom na sedmom nebu
a vec sledeceg na samom dnu.

Jer jednog casa sam u sreci
a drugog u nepodnosljivom zlu...

Kao vreme.
Umes da rashladis,umes da ugrejes
da me rasplaces i da me nasmejes
i da me povredis i da me utesis
znas biti bezgresan i kada gresis.

I ma koliko se trudila shvatiti necu
kuda me sve to sa tobom vodi
al znam da covek kao ti
samo se jednom rodi.

:predaja::predaja::predaja:

[akica_90]

Ti koja imash nevinije ruke od mojih….

Ti koja imash ruke nevinije od mojih
I koja si mudra kao bezbriznost
Ti koja umijesh s njegova chela chitati
Bolje od mene njegovu samocu
I koja otklanjash spore sjenke
Kolebanja s njegova lica
Kao shto proljetnji vjetar otklanja
Sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
I tvoja bedra zaustavljaju bol,
Ako je tvoje ime pochinak
Njegovim mislima,I tvoje grlo
Hladovina njegovom lezaju
I noc tvojega glasa vocnjak
Josh nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
I budi poboznija od sviju
Koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka shto se priblizavaju
Neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovom snu,
Pod nevidljivom planinom
Na rubu mora koje huchi.
Sheci se njegovim zalom.Neka te susrecu pliskavice
Ozaloshcene pliskavice.
Tumaraj njegovom shumom.Prijazni gushteri
Nece ti uchiniti zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
Pred tobom ce biti prazne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
U nocima oshtrih mrazova.
Neka te miluje djechak kojega zashtitih
Od uhoda na pustom drumu.
Nek ti zamirishe cvijece koje ja zalivah
Svojim suzama.
Ja ne dochekah najljepshe doba
Njegove mushkosti.Njegovu plodnost
Ne primih u svoja njedra
Koja su pustoshili pogledi
Gonicha stoke na sajmovima
I pohlepnih razbojnika.
Ja nikada necu voditi za ruku
Njegovu djecu.I priche
Koje davno za njih pripremih
Mozda cu isprichati plachuci
Malim ubogim medvjedima
Ostavljenim crnoj shumi.
Ti koja imash nevinije ruke od mojih,
Budi blaga njegovom snu
Koji je ostao bezazlen
Ali mi dopusti da vidim
Njegovo lice dok na njega budu
Silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad neshto o njemu,
Da ne moram pitati strance
Koji mi se chude,I susjede
Koji zale moju strpljivost.
Ti koja imash nevinije ruke od mojih,
Ostani kraj njegova uzglavlja
I budi blaga njegovom snu!

[akica_90]

Ja osecam nocas tugo, drhtavim ti glasom kazen
neznam dal ce suza pasti istinu da srcu kazem...
kad voljeni se rastaju,kad srece vise nemaju ,kad ljubavi dodje kraj
oboje smo za to znali,oboje smo zaplakali i tiho se rastali...

[akica_90]

....Otišao je jutros od mene taj čovek
Bio mi je početak i kraj,bio je voljen
Otišao je jutros i ostavio mi jedan prazan dan
Otišao je jutros,i ukrao moj san
Nisam mu rekla da stane,jer to bi bio greh
Nisam pitala zašto ide,jer je došlo vreme da platim ceh
Nisam ga pitala kuda ce posto to znam
Nisam ga pitala kome će,jer on nije sam
Neću ga čekati sutra jer doći neće
Neću se nadati da ću ga sresti jer to bi dovelo do nesreće
Neću ga zvati,jer znam da bi došao
Samo ću sanjati da je zastao onda kad je posao
Neću govoriti da je bio moj jer to nije
Neću govoriti čiji je,bilo bi previše
Samo ću ćutati kada ga neko spomene
Neću pozvati prijatelje da im poverim svoju tugu
Neću to činiti,jer oni za našu priču ne znaju
Neću se ljutiti ako on o meni bude govorio
On nije bio moj,ja sam pripala njemu
On je bio tudj covek,a živeo je u mom svetu
On to možda nije zaslužio
Ma ko šta rekao,ma ko mi presudio
Taj tuđi čovek me je jedini voleo.....

[superbaka]

Ništa nije važno kao vještina naših osjećaja kad primi boje ljubavi i ništa ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu čekanja, jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan ritam, što našu dušu uči vječnom privikavanju.
Što smo prije bili i zašto sjajnim koracima tako preplašeno zastajemo? Ne znam, ali ponekad poludim i poput vjetra urlam tvojim bićem, nasrnem divljački, pa u strahu da ne poklekneš, povučem se i utihnem, i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo, ja te volim.
Ne mogu bez tebe i vječno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš. Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima.
Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i začeta u svakom mom pokretu, posađena korijenom moje velike ljubavi, izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav. Dohvatila vječnim smislom i pomjerila granice mog beskonačnog svemira.
Poznajem pogled mjeseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trčiš i poznajem obrise bijelih breza što se skrivaju iza tvojih nježnih zagrljaja, zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iščekivanja, zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.
Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao čovjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dušom odzvanjam, kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem. Predivna moja, ništa mi u životu nije važno osim tebe i boje tvoje ljubav

[superbaka]

Kako su predivni trenuci provedeni s njim!

Voli kad joj dođe. Sva treperi prije njegovog dolaska, srce joj podrhtava, uzbuđena je... Zna da će to biti sati samo za njih, nitko im drugi ni ne treba. On je cijeli njen život, njena je duboka duša do vrha ispunjena njegovim pogledom, njegovim glasom, njegovom nježnošću...

Provedu zajedno cijelo popodne. Uvijek se pobrine za užitak okusa, kupi ili skuha nešto što on voli, što oboje vole... Uvijek uživaju u krevetu, to im je najdraže mjesto za maženje, za priču, za opušteno i neobavezno vođenje ljubavi.

Nikada još nije ostao preko noći, ali možda će i to jednom moći, možda će i to doći na red.

On zna kako se vodi ljubav. Čini to tako da iz nje izvlači ono najdublje i najslobodnije, to mu uspijeva osmjehom, pričom, povjerenjem. Zna da može tražiti što želi, jasno to izgovoriti i od njega to dobiti bez trunke zadrške ili loše primisli. To ju čini divljom kakva nikada s nikim nije bila. I ti predivni trenuci opuštanja u pauzama, kada pričaju o svemu, a u svakoj se riječi provlači nježnost, u svakom je njegovom osmjehu mali poklon za njenu dušu.

I vrijeme uvijek prebrzo prođe.

Sati su uvijek tako kratki.

Nastoji ne razmišljati o tome da mora otići, da ne može ostati noćas. Ali, u trenucima kad se oblači, kada ponovno steže kravatu oko vrata i vraća se u svoj svijet, njoj se grlo steže kao da je svezano tom kravatom.

On će noć provesti u drugom krevetu. U nekom drugom svijetu.

Što radi kada se vrati kući, pažljivo istuširan kako ne bi mirisao na nju? Nudi li na poljubac usne kojima je nju ljubio... po cijelom tijelu?

Nikada ga to nije pitala.

Oh... kako bi htjela biti na njenom mjestu...

[peca]

Oprosti mi sto pisem,ali drugacije ne mogu,niti ne znam,stih mi dusu lijeci,a srce iz rasutih komadica u cjelinu suzama vraca…
to je moj mali svijet,gdje srce progovara,to je moj kutak,gdje nada vjecno biva,tiha gusta rijeka,gdje mi dusa plovi osjecajima…

Oprosti mi,nisam ja kriva,sto mi svaka pomisao,u stih se pretvara,i u vjecnu pjesmu stapa,jer ispod povrsine zivi osoba bez oklopa…
Pjesma je slika duse moje,a stih glas njen nijem,moj unutrasnji svijet,sto me cini istim onom zenom,kada sam iz majcine utrobe,po prvi put zrak udahnula…

A ja i dalje budna sanjam......

Zatvaram oci i odlazim u zadnji dio mog uma ,gdje brige ne postoje i vidim promjenu,lica blijede kao kapi kise i sunceve zrake.
Svi ti osjecaji,ti jucerasnji osjecaji,svi se gube,danas moj dan je samo onaj u mojim mislima,i to samo mojim....
Sve brige ostavljam u rukama daleko od misli,od ociju,drzim ih jako,stezem ih pokusavajuci sakriti,sakriti sta osjecam jer osjecaji sada

Nista ne znace...

[peca]

Ja ne mogu ti dati resenje za tvoje zivotne probleme,strahove i sumnje.
Ali mogu te saslusat i zajedno mozemo potraziti odgovor.Ne mogu promeniti tvoju proslost,ni buducnost sa neispricanim pricama,ali mogu biti tu sada,kada ti zelis da vidis da mi je do tebe stalo....
Ja ne mogu ukloniti zapreke pred tvojim nogama,ali mogu ti dati RUKU koju mozes prihvatiti da ne padnes.
Tvoje radosti,uspesi i sreca nisu moji ali ipak mogu se smejati zajedno s tobom.
Tvoje odluke u zivotu nisu moje da ih cinim ili sudim o njima,ali mogu te podrzati i OHBRABRITI i pomoci ti kad ti pomoc treba.
Ne mogu te spreciti da se udaljis od mene ali mogu se moliti za tebe,pricati s tobom...i cekati te....
Ne mogu spreciti tvoje srce da boli ili bude povredjeno, ali mogu plakati s tobom pomoci ti da sakupis komade i vratis ih na mesto....

Ja ti ne mogu reci ko si
Jedino te mogu voleti....

[hurmasica]

Znam da ce doci vakat i da ce sazrit istina na drvu zivota.
Ko zrela jabuka koju ubrase Adem i Hava (za belaj) pa ih ispudise iz Dzenneta.
Haman valja se spremit za nju,svilenu kosulju mudrosti istkanom zlatnim koncima pravde obuci,stegnut srce i sa njim pogledat kako pada jabuka istine.
Saznat ce dunjaluk da se medju njima krecu insani sa lijepim bijelim maskama iza kojih se sakrivaju zle duse,na cijim rukama tragovi nevine krvi djevica.
Zadrhtace nebo i vatan,sjeme ce njihovo biti prokleto dok je vakta i zemana.

[cobanica]

...ne gledaj me tim tvojim vrbacima,mogu ti obale jednu za drugu zašiti...ne traži me...mogu te tako velikog od varadinske oteti,pa neka ostane sama...ne mami mi suze,ade ću ti njima potopiti...ne zovi,popiću te...ćuti...čakšire mogu podvrnuti,pa te pregaziti...uveče ću se umiti,a u svitanje tobom srce oprati...pa ti takav teci,teci...
samo ne laži...DUNAVE...

[peca]

NAJTEZE JE KADA ZELIS RECI... A reci nemas...kad glasa ponestane...a srce
zastane...na sekund, na tren...kad od sebe ne mozes pobeci...i zelje u
tajne ladice spremas....pa odjednom sve nestane....i svoj postajes
plen...jer ne mozes, jer nemas...a srce uvek negde zaluta...gde tracak
svetlosti vidi...i opet pitan...je isto STANI...ILI... IDI???

[bosniak]

Vjetar jeutihnuo tek iza ponoći. I samo što prestadoše reski fijuciispod streha, neko pred kućom zovnu:*– Mujesira, o Mujesira... – a onda jenešto trupnulo. To se otac vratio iz Slovenije, i tek što je zovnuo, posrnuo jei poljubio zemlju.
Većdva mjeseca ništa nismo znali o njemu. Majka je, pošto je prije dva mjesecastigla obavijest iz Novog Mesta, iz Slovenije, da je pao sa skele u tunelu i daje u bolnici u Ljubljani, tri puta išla kod Imšir-bega u Dobrušu i tražila pareu zajam da ide da ga vidi, ali – Imšir-beg ne odvaja lako paru od sebe!– Najesen ćemo, Imšir-beže, ispećirakiju pa ćemo vratiti. A ako šljiva poda, prodaćuonu jednu krivorepu kravu i svaku ću ti donijet; hoću,Imšir-beže, groba mi u koji ću leći. Samo mi pozajmi da odemi da vidim nesretnog Hamida; ko zna na kakvim je mukama.– Neću da zbog mene djeca ostanu bez kaplje mlijeka – lukav jeImšir-beg. I majka ponovo razveza šamiju pa utišti nazad u Zlopek. Kod Kladencasusrete Vehbiju Kotorčića i podobro mu se nažali na nerazumnogImšir-bega:– Molila sam i preklinjala da mi uzajmi, ali ne da, većse češka po glavi i škilji prema Prokletijama kao da veli: goresam ih ostavio...
Vehbija joj nijednu utješnu ne umjede reći. Samo iskolači očima, a iz njih progovori: nemam, a da imam dao bihiz ovih stopa – mnoga mi je dobra Hamid činio.Samo što majka otvori vrata, otacustade sa zemlje, uze merdevine iza kuće, prisloni ih iode na tavan. Dugo je trupkao gore dok svako drvo na njemu nije opipao, aonda siđe.Hodao je po sobi, dodirivao svaku stvar, pipao svojim hrapavim rukama nas djecukoja smo, dole na dušecima, premirala od straha što je naš otac drugačiji.Otprilike, još prije mjesec dana majka se, sva uplakana, povjerila Ajkuni:– Ko zna, sestro moja lijepa, hoće li se moj Hamid ikada više vratiti živ – majka je izbezumljeno svojim zelenim očima ošinula nebom.Večeras se vratio. I živ je, ali nije onaj. Evo ga: sjedi na krevetu i zloslutno plače. Mjesečina mu obasjava lice kao da traži nešto po njegovim nagužvanim obrazima, niz koje se kotrljaju bistre okrugle suze. Majka šuti dole kraj vrata i gleda u pod.– Da stavim kahvu? – začu se majčin glas, ali je otac i ne pogleda već samo isturi kažiprst i zasječe noć ispred njega:– Ne!– A hoćeš li jednu čašu varenike? Sinoć sam pomuzla Žutulju?– Ne! – ponovo odbrusi otac.– Boli li te što? – majka je i daljegledala u pod.– Boli! Ti me boliš! Sve si rasprodala:i zemlju, i kravu i krov sa kuće, sve... a ja sadubijene glave ne mogu radit – skapat će djeca.– Bog ti pomogo, Hamide! Ko veli da sam prodala...?– Sve se zna. Sve si prodala i sebilijepe haljinke pokupovala; udaćeš se čim dan osvane, a ja ću letjeti od Kaplana do Zeke, odZeke do Imšir-bega i moliti za šaku kukuruznog brašna... – ridao je otac. – Zaštosi prodala krov sa kuće? Upljuskat će nas čim zagrmi s Čakora, a i cerade su izinđale – moljac je svakuprozumbo...– Peo si se na tavan...!– Jesam! Peo sam se! Mogo sam i na nebo stić, krov mi ne smeta!– Hamide, Hamide, sve stoji kako si iostavio, eno i kosa visi o rog obješena, eno ti vodijera u hatuli, sve ti je nasvom mjestu. Eno i krave u štali; zemlja je
nedirnuta... Hoćeš li štogod pojesti,Hamide...?– Jeo sam bukovo lisje na Mrazovcu i neću ništa drugo, nećutuđe nafake... Jok... Ovo je sada sve tuđe...– Hajde, operi noge pa lezi.– Ja više nemam noge – odbrusi otac –na tuđim sam došao. Tolike rijeke prođoh a nigdje vodu ne dohvatih...– Odmori, Hamide, premoren si ti... odduga puta ti je to...Otac se prevrnu na krevet i, ne prođemnogo – zaspa. Majka priđe ocu i stade učiti. Dugo je šaputala a onda mu skide čarape i pokri ga jorganom. Krenu i sama da legne, ali se prisjeti – vrati se, nađe vindjaknu i prebaci je preko očevog jorgana. Otac je počeo škrgutati zubima. Strahovao sam da svoje zdrave bijele kutnjake neizvali iz vilice.
Majka, samo što leže, skoči na noge. Nijeprišla ocu, od čeg smo strahovali, već izađe napolje i – dugo se ne vrati. Pred zoru nekoje s njom ušao u kuću. Bio je to Hule-efendija, softa iz sela Palja, hasijetli ruke i najučevniji u cijelom kraju. Iako podobro obolio, nije mogao da ne dođe. Pod pazuhom je nosio veliku knjigu.
Majka je ostala na onom istom mjestu do vrata, na kom je stajala dok je otac jadikovao za rasprodatom imovinom. Hodža priđe uz očevo uzglavlje, razgrnu knjigu i stade učiti. S vremena na vrijeme, otac bi strašno jeknuo, da bi s tavana posipjelo žuto sipčevo brašno i na prozorima se zatresao džam. Čovjek je zbrzano izgovarao nama nerazumljive riječi, nekad skorom u sebi – samo su usne poigravale pod kratkim brcima, a nekad toliko glasno da ih je mogao čuti i neko napolju čučeći pod strehom. Otac je sve rjeđe ječao, a kad u prozore udari zora i mi jasno mogasmo razabrati svaku boru na očevom usnulom licu – presta.
Hule-efendija tri puta poljubi veliku knjigu i tri puta je primače do očeve glave kao da mu njom dodirnu čelo, a onda ustade i krenu napolje. Majka je izašla za njim:– Uzmi. Molim ti se, uzmi...
– Ne, Mujesira-hanuma, ne. Ovo se ne plaća. Bog jemilostiv i njegova se dobra ne mogu platiti parama – ona se zaslužuju. – A ondaje otišao.Onoga časa kad je krozprozor jedna zraka sunca upiljila u očevo čelo, on skoči na noge.Majka ga dočeka sa ibrikom ilavorom. Dugo je trljao lice, uši, vrat, isplakivao usta, a onda je izašao naavliju i duboko udahnuo jutarnji zrak. Dotrčavali smo donjega i ljubili mu: prvo ruke, a onda obraze; jedno po jedno smjenjivali smo seu njegovom naručju.– Vidi, vidi Leptira moga, kako sepopravio. Jesi li to opet krijući upado umljekar, a...? Vidi Bulbulke što je upravila kose...Kako smo mu dolazili tako nas je,pošto bi nas izljubio i izmilovo, odlago na drugu stranu. Ponekad bi dubokouzdahnuo. To nas je boljelo, znali smo da otac tako ispuhuje nagomilanumuku.Nije ovo sada bio onaj otac od sinoć: nije pitao majku što je prodala zemlju i kravu; što je prodala krov sa kuće... Iznad lijevog uha vidio mu se veliki ožiljak, kojeg bjehu počele prekrivati sitne prosijede dlačice.
Posjedali smo da doručkujemo – poslije dugo vremena ponovo smo se okupili oko iste sofre, a ondami školci zgrabismo torbe i, sretni kao nikad, odjurismo preko Zekine njive.Ostao je samo najmlađi Ekrem, ali i njega majkaisprati do izvora i uputi ga u Radavac da joj od daidže Sulejmana donese često sito kojesmo uzimali kad nam dođu iz daleka.– Ne vraćaj se dok se djeca iz škole ne pomole kod Jakupovog kamena – zapovijedi mu, pa se žurnim koracima vrati ocu.

[superbaka]

Ja jedino zelim malo mira u svojo glavi!
Ne mogu vise da podnesem glasove,ne mogu da podnesem reci koje ljudi ispustaju…govor je precenjen!!!! Nervira me sve to!!!!!!!!! Hocu samo da svoje suze pustim na miru,da kaplju bez srama! Da moje oci I ako su suzne niko ne vidi…niko me ne razume,samo okrecem glavu,ne vredi govoriti..reci su suvisne! Ne mogu da dozvolim da udju u najdublje delove mog zivota,osecala bih se golo,osramoceno,zato dizem zidove oko sebe I tako mi je lakse. Samo neko je dovoljno hrabar da zadje u ta prostranstva moje sitne duse…Moja srodna dusa u zenskom obliku… Ona jedina zna sve moje boli,strahove I izbrojala je sve moje suze.. Njoj je tisina sve nase reci,jednim pogledom sve joj ispricam…zna mi u dubini ociju koliko me boli…ili po osmehu dal je iskren…a retko je… Mnogo ce bola biti potrebno da se zaboravi ovo sve ali ipak jednom kad se okrenem bice samo proslost I bice daleko od mene,dovoljno da me ne moze povrediti… Ne vredi voleti svaki put osecam samo bol…Prividna je sreca koja se polako pretvara u tugu I samocu. I pored tebe ja se osecam samo I nesrecno. Jednim pogledom znas da mi ugasis osmeh I zar u ocima…Cemu onda sve ovo kad je tebi vazno samo ono sto ti kazes.. Od tvoje grmljavine moje reci su kao sum u noci,ne cuju se.. Samo se naziru pokreti mojih usana dok ti pricas svoju pricu, ni jednog momenta nisi zastao I zapitao se dal ja imam sta da kazem I dal se slazem sa svim tim sto ti tako zestoko pricas… E vidis,dragi moj ne slazem se!!!! Ni sa jednom jedinom recenicom!!! Vidim to te ne dotice,ni mene vise tvoja grmljavina…svojim sumom nadjacacu tvoje munje….. A tebi, kako ce se svideti sve to?

[hurmasica]

Slomljenih krila pade melek,jureci strmoglavo u ambis vjecnosti.
Doceka ga babina ruka i spusti u zemlju vlaznu i hladnu.
Pokri ga kadifom sjecanja zalosna mu majka.
Ne zaplaka nebo a opet kisi od slanih suza ahbaba.
Halali mi Svemocni na ovu drskost dunjaluckog crva.
Cak i onda da ne izgovorim moja dusa vapi za odgovorom.
Zasto ubires najljepse pupoljke iz baste zivota?
Zasto milostivi moj,zasto?????




Usni Amar vjecitim snom,rahmet nek je tvojoj dusi , Dzennetlijo nas!

[peca]

Ceznem da se uselim u tebe, da ti postanem nacin i jedini moguci odraz onog najskrivenijeg u tebi.
Da ti obojim svet bojama ljubavi, i da prepoznas moj lik u svemu sto vidis.
Ceznem da ti kazem sve reci koje sam godinama skupljala i cuvala, koje su postale dio mene i koje su jedini nacin da ti poklonim dusu.
I ljubav.
Ljubav koja se svakim pogledom iznova radja i ne umire.
Ljubav, cija se velicina ne moze otkriti, kao ni velicina Svemira.
Ljubav, koja se recima ne moze iskazati.
Ali ipak ceznem da ti kazem sve reci, iako mi je tesko da se usudim da izrazim i ogranicim tu neobjasnjivu velicinu na par mozda besmislenih reci.
Ceznem da trazeci sebe pronadjemo jedno drugo.
Da jedno u drugom otkrijemo ostvarenje nasih zelja.
Da ispunjeni jedno drugim savladavamo prepreke na putu u neki novi svet koji ce dobiti ime Nase ljubavi.

Ceznem...da i bez reci shvatis sve sto zelim da Ti kazem.

[hurmasica]

**********
Sanjala sam nocas kako mi odnekud haber stize da si preselio na Ahiret.
Ko da mi neko nozem rasjece grudi i rukama zivo srce iscupa.
Cijeli je dan ko stembiljom utisnuta tuga u meni i ne da mi se otrgnuti joj se.
Sa sabaha kisi i grad je obukao sivi kaput jesenji.Kisi i u meni duboko,tamo gdje sam te davno dovela na rubu ponora zaborava a ti se ne das gurnuti i nestati u njemu.
Uspio si mi i u snove doci pa kad si vec tu daj da te sanjam da si u rahatluku i ljepoti.
Htjela ja ili ne htjela jos uvjek me doziras slatkim otrovom,jer ti si moj skorpion sevdaha.
Pitao si me, dali te volim?
Ne znam ,jedno je ipak sigurno ne volim san u kome te gubim zauvjek!

[peca]

Shvatila sam da cesto ne postoji druga prilika;
bolje je prihvatiti darove koje nam nudi svet.
Ako treba nekom ili necemu da budem verna u zivotu, pre svega moram biti verna sebi.
Ono malo iskustva koje sam stekla u zivotu naucilo me je da niko nicim ne gospodari, da je sve iluzija – a to vazi kako za materijalna dobra tako i za duhovne vrednosti.
Ko je makar jednom izgubio nesto sto je imao a smatrao svojim neotudjivim posedom (sto se meni vec bezbroj puta desilo), shvati da mu zapravo nista ne pripada. I ako mi vec nista ne pripada, nemam nikakve potrebe da gubim vreme baveci se onim sto nije moje: bolje je da zivim kao da je danas prvi (ili posljednji) dan mog zivota.


Ljubav je uvek nova.
Nije vazno da li volimo jednom, dvaput, deset puta u zivotu jer se stalno suocavamo sa situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas moze odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekud odvede. Treba je prihvatiti, jer je ona osnovna hrana naseg postojanja.
Ako je uskratimo sebi, umrecemo od gladi gledajuci zudno u drvo zivota, a necemo imati smelosti da pruzimo ruku i uberemo plodove. Treba traziti ljubav, ma gde ona bila, cak i onda kada to podrazumeva sate, dane, nedjelje razocarenja i tuge.
Jer onog casa kada krenemo u potragu za ljubavlju, i ljubav takodje polazi nama u susret!
I spasava nas.

[Tahirovce]

Ono malo iskustva koje sam stekla u zivotu naucilo me je da niko nicim ne gospodari, da je sve iluzija – a to vazi kako za materijalna dobra tako i za duhovne vrednosti.
Ko je makar jednom izgubio nesto sto je imao a smatrao svojim neotudjivim posedom (sto se meni vec bezbroj puta desilo), shvati da mu zapravo nista ne pripada. I ako mi vec nista ne pripada, nemam nikakve potrebe da gubim vreme baveci se onim sto nije moje: bolje je da zivim kao da je danas prvi (ili posljednji) dan mog zivota.


Ima tu istine ...

[peca]

Zasto zurimo iz djetinjstva da odrastemo,a kada odrastemo zeleli bi da opet budemo deca!?
Zasto trosimo zdravlje da bi stekli novac, a onda trosimo novac da bi vratili zdravlje!?
Razmisljamo o teskobnoj buducnosti , zaboravljajuci sadasnjost i na taj nacin ne zivimo ni u sadasnjosti ni u buducnosti !?

Zato reba nauciti: da nikog nemozes prisilit da te voli, mozes samo da volis !
Da naucis da nije bogat onaj koji najvise ima, nego onaj kome najmanje treba !
Da je potrebno nekoliko sekundi da se duboko povredi VOLJENO BICE !
A potom su potrebne godine da se izleci !
Da naucis da oprastas drugima, a da oprostis i sebi !
Da spoznas da postoje osobe koje nezno vole, a da to ne znaju reci !
Da novcem mozes kupiti sve osim srece !
Da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o tebi, a ipak te voli...
Ljudi ce zaboravit sta si rekao, sta si stvorijo, ali nikad nece zaboravit KAKVE SI OSECAJE U NJiMA PROBUDiJO.

[hurmasica]

Sve behara i sve cvjeta..........

Dok pospremam u beharu ispod prozora kuhinje dva bijela goluba upletena u beharu gugucu i dodiruju se njezno kljunom.
Boze dragi kako je lijepo promatrati igru sevdaha.
Budi se sve i zemlja cak mirise na novo,poradja na hiljade novih biljki ,probija sigurno ka svjetlu.
Sunce taj prelijepi dukat na plavoj kosulji neba poziva sve na budjenje.
Tijelo behera,neka toplina struji damarima,sretan insan a ne zna zasto.
Mozda je dovoljno to sto ga docekas i imas jos jednom priliku biti dio novog.
"Krivo" je proljece sto se budim i sto svaki danom vise zudim za beharom u meni.
Dal insan mirise na sevdah ili sevdah zudi za mirisom insana?
Moja je basta zasigurno puna svedaha.

[peca]

Ove reci dolaze iz dubine necega sto ljudi zovu dusa,a ja ni sama vise neznam gde se smestaju i zasto traze potrebu da ih kroz poruke iskazujem..Mozda ih moram napisati kako bi bile deo tvoje blizine. one su samo glasnici koji ti zele preneti poruku koju je oblikovala jos jedna noc bez tebe...jos jedna noc je iza mene,... u kojoj trazih tvoj miris zalutali,jos jedna noc u kojoj ga ne nadjoh.. Ovim recima, pokusavam otvoriti vrata zakljucana sa unutrasnje strane,vrata tvoje duse...zar ne cujes moje kucanje...istina slabo je...jer ruke su mi umorne i drhte a glas tako tih...znas i sam kako sam nespretna kad trebam nesto vazno reci...zato je lakse da ti pisem,da u svako slovo pokusam utkati onu neznost koju imam za tebe...nemam puno toga da ti dam...ovakva kakva sam,sa napuklim srcem,samo mogu na komadicima istog ispisati tvoje ime...Ne nudim obecanja i nadu da postoji neko nase lepse sutra,onda kad zelis pobeci od svih.....ja sam samo tvoj ''stek'' gde mozes sakriti neznost... ne nudim se da budem tvoja princeza, koju ces cuvati i stititi,ti znas da ja u bajke ne verujem...ja bicu samo jedna mala zvezda na tvom nebu,cija svetlost nije dovoljno jaka da osvetli citav tvoj zivot, ali jeste jedan kutak tvoje duse... :069:

[Tahirovce]

Ove reci dolaze iz dubine necega sto ljudi zovu dusa,a ja ni sama vise neznam gde se smestaju i zasto traze potrebu da ih kroz poruke iskazujem..Mozda ih moram napisati kako bi bile deo tvoje blizine. one su samo glasnici koji ti zele preneti poruku koju je oblikovala jos jedna noc bez tebe...jos jedna noc je iza mene,... u kojoj trazih tvoj miris zalutali,jos jedna noc u kojoj ga ne nadjoh.. Ovim recima, pokusavam otvoriti vrata zakljucana sa unutrasnje strane,vrata tvoje duse...zar ne cujes moje kucanje...istina slabo je...jer ruke su mi umorne i drhte a glas tako tih...znas i sam kako sam nespretna kad trebam nesto vazno reci...zato je lakse da ti pisem,da u svako slovo pokusam utkati onu neznost koju imam za tebe...nemam puno toga da ti dam...ovakva kakva sam,sa napuklim srcem,samo mogu na komadicima istog ispisati tvoje ime...Ne nudim obecanja i nadu da postoji neko nase lepse sutra,onda kad zelis pobeci od svih.....ja sam samo tvoj ''stek'' gde mozes sakriti neznost... ne nudim se da budem tvoja princeza, koju ces cuvati i stititi,ti znas da ja u bajke ne verujem...ja bicu samo jedna mala zvezda na tvom nebu,cija svetlost nije dovoljno jaka da osvetli citav tvoj zivot, ali jeste jedan kutak tvoje duse... :069:

:pljesak::pljesak:

[peca]

Ako ikada pozelis da odes od mene,
nestani sa prvim jutarnjim zrakom i budi odnesen kao prasina sa stola,
jednim dahom.
U srcu neka ti ostanu moji poljupci i dodiri,
a u mislima cuvaj moju tajnu, veliku kao nebo, slatku i neizrecenu kao
san.
Neka ti u kosi ostane miris proleca, a na usnama trag karmina,
na prstima dodir uzbudjenja, i cuvaj me u srcu kao nesto lepo i
nezaboravno....
A, ukoliko pozelis da ostanes, ne brini...
Zavicu te u tamu svojih ociju.
Cak i ako te budu trazili u njima, necu te odati.
U hladnim nocima, legni mi na srce, ugrajece te njegova vrelina.
Prespavaj u mojoj kosi kada nebesko plavetnilo zameni crnilo noci,
ili se pripij uz mene ako te plasi tmina i pricacu ti o svojoj ljubavi i
sreci

[Skorpija]

http://img18.imageshack.us/img18/103/24709416643747675186612.jpg

Proljeće koje nije moje
D.Cesaric

Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.
Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putevima radost,
A sva je radost izvan mene.
Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.

http://img801.imageshack.us/img801/5691/24709416643748341853212.jpg

[superbaka]

Zašto mrzim jutro?

Još jedna čarobna noć kojoj se predajem.U samoći , u svojoj sobi, slušam Balaševića, prepuštena samoći, kreće čarolija.Otvaram dušu samoj sebi i Bogu.Nižem snove u biserne ogrlice, suzama nanizane. Taktovi D-moll-a dodaju note na moju tugu.Suze kaplju po tastaturi.Radosnice ili suze tuge, sve jedno....Moje su.Niko ih ne vidi, niko ne čuje moje jecaje...Samo nebo me prati.mesec obasjava puteve kojima lutam kroz snove tražeći tračak nade.Pronalazim u nizu Zvezda jednu, baš za mene što sija.U njoj tvoje oči.Sanjam, dišem.Stihove točim do same zore.Sati prolaze, ja pišem...dišem punim plućima, ushićena...lagano, čarolija nestaje.Zraci Sunca raspršuju iluzije.Stiže sigurnim korakom novi dan.Grabi me...A ja neću Svetlost...
Ne, ne volim Zore, ni jutra sveža. U kolotečini noći svoja sam , sama. Carujem mislima pod okriljem tame.Ne treba mi ovo jutro. Uzmite ga.

[hurmasica]

Na danasnji dan,sevdahu moj,pustio si me u svoj zivot!
Hvala ti sto si izdrzao samnom ,davao mi krila kada bih pala sa neba iluzije,podigao me i nalazio rijeci razumjevanja,sutio kada bi me proslost ulovila u mrezi tuge,cuvao moje tajne i branio me od straha ,poklonio mi dva divna insana,cekao strpljivo da te upoznam i konacno ti otvorim kapije srca.
Bujrum moj domacine,svi su ostali bili u njemu samo musafiri.
‪GABI NOVAK I ARSEN DEDIC - Ti u mom ?ivotu‬‏ - YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=IU-axzdhRTk&feature=related).

[peca]

Mozda sam te samo sanjala…mozda si bio samo moja iluzija…potrebna da osmehom obojim dan…mozda sam jacinom ceznje…tvoje korake uz moje… u ulici srca slutila…mozda sam bila samo usamljeni otok..…gde si zastao da popravis kvar …svoje duse…negde u proslosti nacinjen...pozelela sam da upravo ja…maleni otok cesto opustosen vetrovima sudbine…postanem tvoje pristaniste…uzalud…neke druge daljine su te pozivale…zov otvorenog mora bio je glasniji…nisam pokusala da te zadrzim….samo sam prosaputala...''dobar ti vetar decace''...jer....mozda na mapi tvog srca…ovaj otok nije upisan...

[bosniak]

Bog i granica razuma...

Onda kada pomisliš da si spoznao Boga, znaj da to nije bio Bog.
Ugodno je ovako sjediti među ljudima u masi na mehkom džamijskom ćilimu i u nosnicama osjećati neki blagi orijentalni miris, kojeg su jutros okupane džematlije stavile na svoja tijela i odjeću. Ekstra radi džume i ovog sunčanog petka. Pitam se tako dok sjedim i slušam efendiju sa ćursa, je li ovo on noćas imao otkrovljenje pa nam ovako samouvjereno govori o tome kako muslimani moraju da kupuju novine "Preporod" jer biti informisan je OBAVEZA, a ko ovo ne slijedi on griješi kao vjernik. Griješnici pak završavaju zasigurno u džehenemu. Na kraju džume pri izlasku iz mesdžida momak prodaje Preporod. Kupim i ponesem kući. Uz kahvu kod kuće prelistam isti, a tamo gomila efendija, sabori, prepucavanja između muftijstava, izborna kampanja za narednog reis ulemu, dodjela dekreta novim imamima itd itd. ?!?
Otvorim svoj Facebook, kad tamo neko postirao video predavanja nekog sijedog bradatog arapa. Poslušam. Čovjek se satra pričajući kako smo loši i nedostojni imena koje nosimo. Čovjek ruži i galami po motu: "Kakav si ... Srami se... Zar te nije stid... Završit ćeš u vatri... Kad Bog sve potare i naopačke okrene onda će On pitati, "a gdje su sada velikani i vladari..."" "Teško vama" dere se dalje bradonja.
Nikako da sebe prozove ovaj antipatični čovjek. Pitam se je li i on imao noćas neko otkrovljenje, pa je ovako siguran. Da nije nočas spoznao Tajnu? Da nije spoznao samog Allaha.
Totalna fula.
Koliko dugo već postoji čovječanstvo, a samo je mali broj poslanika imao otkrovljenje i kontakt sa onim što je nespoznatljivo našim malim razumom. Čovjek je uistinu tajna kao što je Tajna i sam Stvoritelj. Materija ne postoji kao materija, već samo kao odnos. Tako i čovjek jedino u odnosu sa svojom okolinom on postoji. Kada nebi bilo okoline, nebi bilo ni odnosa sa njom, pa tako ni samog čovjeka. Na kraju svega stalno i oduvijek postoji samo Bog. Nema ničega drugog sem Boga. La illahe illAllah.

A On nam je radi ograničenosti našeg uma poslao poslanike i knjigu u kojoj je Njegova živa riječ. Uputa i zakon. Život poslanika je olakšanje da Ga razumijemo.
Svaki čovjek mali ili veliki, crni ili bijeli traži odgovor za Tajnu. Jedni držeći se nauke, a drugi religije. Kako nauka dođe do svoje granice REALITETA ili REALIZMA, tako i religija ima svoju granicu spoznaje. To moraju kako naučnici tako i svečenstvo priznati. Sve je ostaro Teoretska fizika i naglabanje.
Čekaj malo... spomenuh svečenstvo!? Koje svečenstvo u islamu? Ko je njih ustoličio kao takve?
Poslanik Muhamed a.s. je rekao da slijedimo njegove ashabe-prijatelje, jer oni su kao zvijezde, pa za kojom god da krenemo na dobrom smo putu. Samo današnji imami su sebi uzeli za pravo da se proglase njegovim nasljednicima, pa nam tumače islam na takav način kao da mi nemamo svoj razum, a oni kao da nemaju granicu razuma, tj da su spoznali Tajnu.

Pitam se bili nam svima bilo bolje da nas ti imami samo posavjetuju i nagnaju da čitamo knjigu Svemogučeg i nespoznatljivog Autora, a prepuste nama da s onim našim znanjem (naučenim ili urođenim) pokušamo shvatiti Autora.

Pitam samo....
m8n5sMY232s&feature=player_embedded (http://www.youtube.com/watch?v=m8n5sMY232s&feature=player_embedded)
(ja sad bježim pod okrilje tvoje....vrati mi ljubav i sve stare dane...raspiri moje stare vjere plamen...daj mi smisao za ljepotom!)

[peca]

Ja u stvari i ne znam da li postoje stvari o kojima cutim. Postoje Ljudi kojima mogu da kazem neke stvari a neke im ne bih rekla ni za zivu glavu.
Postoje i stvari koje mogu da kazem svima. I obrnuto i tako redom…..

Mali je broj onih kojima mogu da kazem bas sve, pa evo razmisljam da li ih uopste i ima. Uvek postoji nesto sto precutim …..

Ne verujem da ce iko ikada moci da kaze o meni, ko sam ja u stvari, ma koliko mislio da me poznaje. Ja jednostavno imam zid oko sebe, i bila bih strasno nesigurna kada bih dozvolila nekome da ga srusi.

Moje cutanje ne mogu da podelim, tipa cutim o Osecanjima, cutim o intimi ili govorim o politici, …, govorim o deci … Sve je to jako komplikovano objasniti. O svemu tome ja govorim, ali biram kome cu i kako to reci. Onog momenta kada procenim da ce moja izjava biti pogresno protumacena od strane slusaoca, ja precutim.

Ovakav stav mi nije dodeljen genetskim kodom, on se razvijao kao i ja, cini mi se da je i jedini moguci za opstanak u svetu u kome zivimo. Ogoliti sebe je najveca greska koju jedan covek sme sebi da dozvoli. Ispravan ili ne ovo je moj stav, a zid iza koga se skrivam je svakim danom sve visi i sve siri.

Da, na kraju vam necu dozvoliti da zakljucite da sam u stanju da nekoga slazem. To ne radim, i nisam u stanju da to uradim (na moju zalost) nikad. A da precutim, to radim i to sve cesce!!

[cobanica]

Bog nam nekad ne ispunjava sve želje..I dobro je, što je tako...


Kad se zaljubi, nekad se čovek toliko zanese onim što vidi, da mu ništa drugo nije važno..i ko god i šta god da mu kaže neko, ne prihvata...znam da će se naći neko među vama ko će se složiti sa tim, ali oni koji neće...i to je normalno...
Ne mislimo svi isto, i dobro je dok je tako...ovo je priča nastala iz jednog zaljubljenog srca...
Da li je nekada neko doživeo onu prelepu ljubav, koja je sputana sa svih strana...kilometearskim daljinama, sudarima dva glasa...i ogromnim strahom da sve što imam napustim, zatvorim vrata za sobom i krenem u neki drugi svet...
Nas dvoje smo bili dva ludila, dva nagona, dve bure...
Dve Duše, a jedno telo..
Da li smo nas dvoje bili dve iste stvari ,koje su postavljene, utamničene u nekom sasvim pogrešnom vremenu...
Obožavala sam tvoju snagu svake tvoje reči..tvoju harizmu koja je bila svuda oko mene...
Nikada te puno ništa nisam pitala...ono što si želeo da mi pričaš, slušala sam...svaku tvoju izgovorenu, iskuckanu reč gutala...ja sam za tebe bila zaista nešto posebno...
To sad tek shvatam, a onda sam se tome smejala..
Bila sam tvoja plavooka veštica, tvoja zvezda, tvoje sunce...
Da, to sam bila za tebe... plašila me je tvoja snaga, a imao si snagu vetra...
Nikada se nismo sreli, a toliko toga si uspeo da pokreneš u meni....samo nisi uspeo da pokreneš moj korak...moju odlučnost...
Trebalo je samo da krenem...ali do toga nikada nije došlo...
Sada za mene si samo jedna divna uspomena...jedan prasak života koji se odigrao samo u našim srcima...
I to je sve...

S' posvetom...:36_3_9:


p.s.
Sudbina mi te je dodelila da te zauvek nosim u srcu...i divno je što je tako...i nikada više neću biti sama...bez obzira na daljinu...bez obzira na jednostranost...bez obzira na prepreke i nemogućnost da te vidim,sretnem,zagrlim....bez obzira na vreme koje će doći i proći... bez obzira na život koji će me znam šibati milim i nemilim, bez obzira na sve što me može zadesiti...
Ali kako god volim taj osećaj...:069:

[cobanica]

Nekad pomislim da ne bi bilo loše uraditi emotivnu detoksikaciju....onako, kao ekspres voz...samo pregaziš preko sećanja, zatvorenih očiju... ili, kao u jeftinim američkim filmovima uzmem "mašinku" i raspalim po istim...
Cap! Dunem u vr' pušketine i kažem:"Veni, vidi, vici!"

Al' ne ide to tek tako...

Znaš...
Ne umeš da me prođeš...
Ponekad se pitam, je l' baš moralo ovako...
I sve mi se čini, opet sama sa sobom pričam...
Ponekad mi dođe...priznajem...
Ali...
Neću više...
Bar ne danas...
Htela sam još nešto da ti napišem, ali neću...
Ne mogu...
Umesto toga, postaviću odlomak iz drame "Mostovi okruga Medison" i jednu od mojih omiljenih replika...

"Svi mi imamo snove koje smo kao mladi snivali, a kasnije u starosti shvatimo da ih nikada nećemo ostvariti...
Možda i nisam ostvario sve svoje snove, možda nisam niti jedan, ali ipak su to snovi i drago mi je da sam ih barem imao"...

I ja sam imala snove...
Imam ih i sad...to mi niko ne može oduzeti...

Hvala daljini što čini da te još više poželim...
Hvala mislima što čine, da uvek si mi blizu...;)

O da,od sinoć odzvanja u glavi:

Karolina Goceva & Tose Proeski - Nemir - YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=54UQQPR-lRw)

I dalje volim taj osećaj...pa šta...:069:

[Tahirovce]

hej pa nedostajala si nam , al za sve pare ....

[Neznanka]

Nema potrebe da bilo šta saznajemo ili dokazujemo. Jednostavno živeti, rizikovati i uživati u životu, to je sve što je potrebno. Recite ne kada želite da kažete ne, i da kada želite da kažete da. Imate pravo da budete ono što jeste.Možete biti ono što jeste samo ukoliko činite sve što možete. Kada ne činite sve što možete, poričete sami svoje pravo da budete onakvi kakvi ste. To je seme koje treba istinski da gajite u svojoj svesti. Nije vam neophodno poznavanje dubokih filozofskih koncepata. Nije potrebno da vas drugi prihvataju. Vi izražavate svoju božansku prirodu samim tim što živite i volite sebe i druge. Božanski je reći: "Hej , volim te".

[cobanica]

Svi koji me poznaju znaju da sam ja nadžak ujutro kad ustanem...i ne volim da pričam..ni da pijem kafu sa bilo kim...osim, onom drugom ja...
Ne volim ni da kucam, ni da odgovaram na poruke...ni sms-ove...ništa...
Samo kafa i cigarETa...dok ne dođem sebi..jer, nemam kome drugom...
Ponekad me i ona iza ogledala maltretira pitanjima, tipa :
- Sećaš li se...
- Šta misliš da li...
- Hoćeš li danas, to i to...
- 'Alo, tebi govorim...
Ne, takva pitanje igrnošem u potpunosti... jer svaka radnja koja iziskuje razmišljanje, kopanje po bliskoj prošlosti ili korišćenje vokalnih sposobnosti mi tera suze na oči...bukvalno...
Ma, umukni, bre...
Dok stojim u kuhinji i posmatram u bele pločice čekajući da voda provri za nes, pitam se:
Kako ljudi mogu od ranog jutra, čim oči otvore da pričaju i razmišljaju?
Ja to ne mogu...paralisana sam...
Moj mozak prima samo jednostavne informacije: piški mi se, treba da se umijem i operem zube...nakon toga se spektar informacija proširuje na: obuci se, spremi kafu, našminkaj se.. po potrebi...
E, kod kafe se opet isključujem ...
Zato mi podhitno treba daljinski sa opcijom "mute" za humans...
Ovako rano bih volela da isključim sve zvukove...da ih stavim na "mute"...nemi film...

Danas sam nadžak plus...
Jbg...došlo mi...

:31_1_5:

[Tahirovce]

Svi koji me poznaju znaju da sam ja nadžak ujutro kad ustanem...i ne volim da pričam..ni da pijem kafu sa bilo kim...osim, onom drugom ja...
Ne volim ni da kucam, ni da odgovaram na poruke...ni sms-ove...ništa...
Samo kafa i cigarETa...dok ne dođem sebi..jer, nemam kome drugom...
Ponekad me i ona iza ogledala maltretira pitanjima, tipa :
- Sećaš li se...
- Šta misliš da li...
- Hoćeš li danas, to i to...
- 'Alo, tebi govorim...
Ne, takva pitanje igrnošem u potpunosti... jer svaka radnja koja iziskuje razmišljanje, kopanje po bliskoj prošlosti ili korišćenje vokalnih sposobnosti mi tera suze na oči...bukvalno...
Ma, umukni, bre...
Dok stojim u kuhinji i posmatram u bele pločice čekajući da voda provri za nes, pitam se:
Kako ljudi mogu od ranog jutra, čim oči otvore da pričaju i razmišljaju?
Ja to ne mogu...paralisana sam...
Moj mozak prima samo jednostavne informacije: piški mi se, treba da se umijem i operem zube...nakon toga se spektar informacija proširuje na: obuci se, spremi kafu, našminkaj se.. po potrebi...
E, kod kafe se opet isključujem ...
Zato mi podhitno treba daljinski sa opcijom "mute" za humans...
Ovako rano bih volela da isključim sve zvukove...da ih stavim na "mute"...nemi film...

Danas sam nadžak plus...
Jbg...došlo mi...

:31_1_5:

:bravo: :bravo: :bravo:

Ja sam nadzak vec mesecima :) ...

[cobanica]

..na hiljadu načina te noćas nemam i potrajaće dok svakom smislim alibi..na hiljadu načina mi noćas trebaš...kada bih je tebi trebala bar na jedan...

Dado Glisic - Disem, al' nisam ziv - YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=mTugXUvETNA&list=PLAFABF30AC699ACEE&index=17)

[Neznanka]

Nisam tuzna... znam da je tesko poverovati ali nisam..Ponekada se probudim sa ceznjom..
prostruji tiho kroz telo i stvore se secanja. Ovih dana se nagomilavaju..
ovi dani podsecaju na sve. Ponekad mi zasmetaju.. boli a ponekad sve to prihvatim
i uhvatim svoj osmeh..setim se tvojih reci i naseg dogovora. Lomi me ovo vreme..
svuda te vidim.. da bar znam kako si..mozda bi bilo lakse...Cudna je nasa prica
i
dok cutimo saznajemo.. pratimo nase putanje…Opet..

[Skorpija]

evo zasto, :)

» zasto te volim ? ? - YouTube (http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=K-7AnjqyL8g)

eto zato,,,:069:;)

[peca]

Jednom ces znati da si jedini koga sam ikad volela.Da sam sve pre tebe volela tamnom stranom srca.Stedeci se....Uceci....kako cu najbolje voleti tebe.Jer...tebe je tesko voleti.Tebe voleti-trebalo je nauciti.